REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Split

P-4976/2019-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. S. M. iz S., P. 31

O.:…. i pod 2. Z. M. iz S., F. B. 4a

O.:…., oboje zastupanih po punomoćniku S. K., odvjetniku u

S., protiv tuženika V. i kanalizacija d.o.o., S., H. 8

O.:…., zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u

Splitu, zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti stranaka dana 27. travnja 2022., pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 03. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljima isplatiti 1.028.778,12 kuna i to svakome tužitelju po ½, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatom od 11. ožujka 1999. do isplate, po stopi od 18% do 30. lipnja 2022., po stopi od 15% od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženiku troškove ovoga postupka u iznosu od 199.085,80 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teče od dana donošenja ove presude pa do konačne isplate

.

Obrazloženje

1. Dana 6. studenog 2001. tužitelji su ustali tužbom protiv tuženika navodeći da su imali isključivo pravo korištenja zemljišta označenog kao čest. zem. 4183/2 ZU 3074 KO Split ukupne površine 2549 m2. Tuženik da ih je 16. svibnja 1996. izvlastio u dijelu te čestice u površini od 291 m2 radi izgradnje vodovodne pumpe ogradivši taj dio čime ih je izvlastio i onemogućio u korištenju tog dijela zemlje. Tuženik im nije isplatio cijenu oduzetog zemljišta na naprijed opisani način iako su ga tužitelji na to više puta pozivali. Predložili su stoga da sud provede postupak, izvede predložene dokaze i nakon toga donese presudu kojom bi se tuženika obvezalo na plaćanje iznosa od 167.616,00 kuna kao i troškova pokrenutog postupka.

2. Odgovarajući na tužbu, na ročištu za glavnu raspravu od 3. listopada 2002., tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu jer da iz svega proizlazi da su tuženici po pitanju dijela ove parcele obeštećeni. Istaknuo je tuženik i to da su tužitelji samo korisnici, a ne i vlasnici predmetne parcele. Ujedno je tuženik prigovorio nedostatku aktivne legitimacije zbog naprijed navedene tvrdnje, prigovorio je promašenoj pasivnoj legitimaciji i apsolutnoj nenadležnosti suda. Konačno, tuženik je prigovorio i zastari tužiteljevog potraživanja.

3. Tužbeni zahtjev tužitelji su uredili u podnesku od 11. svibnja 2004. kada su zatražili da im tuženik isplati iznos od 167.616,00 kuna i to svakome od tužitelja po ½ toga iznosa, sa kamatom koja na taj iznos teče od 16. svibnja 1996. pa do isplate, a nakon toga su uredili zahtjev na način da su istoga povisili u svome podnesku kojeg su predali sudu na ročištu za glavnu raspravu 10. srpnja 2007. traživši da im tuženik isplati iznos od 319.081,50 kuna. Ujedno su ustrajali u zahtjevu da im tuženik naknadi i parnični trošak. Na ročištu za glavnu raspravu 20. rujna 2007. tužitelji su ponovno uredili tužbeni zahtjev na način da su umjesto zatraženih 319.081,50 kuna, zatražili da im tuženik isplati iznos od 341.284,80 kuna. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev je onaj u predmetu sadašnje poslovne oznake i broja P-4976/19 i to iz podneska od 12. listopada 2021. kada su tužitelji zatražili da im tuženik isplati iznos od 1.028.778,12 kuna, zajedno sa kamatama i parničnim troškom.

4. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u S. je 28. rujna 2007. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem IIP-1660/01 na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Tuženik je uložio žalbu i o njoj je odlučivao Županijski sud u S. donijevši dana, 10. prosinca 2009. rješenje poslovne oznake i broja Gž-4941/08, kojim je prvostupanjska presuda ukinuta u cijelosti. Dana 30. rujna 2010. Općinski sud u S. ponovno donosi presudu sada pod poslovnom oznakom i brojem P2-62/10 kojim u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, a ova presuda ispravljena je rješenjem od 19. listopada 2010. u dijelu koji se ticao imena opunomoćenika tuženika. Odlučujući o žalbi tuženika Županijski sud u S. je dana 8. prosinca 2011. donio presudu poslovne oznake i broja Gžp-1278/10, a kojim je žalba prihvaćena te je preinačena opisana prvostupanjska presuda na način da su tužitelji odbijeni sa zahtjevom i istovremeno su obvezani tuženiku naknaditi iznos prouzročenog parničnog troška od 28.262,50 kuna. Tužitelji su podnijeli reviziju protiv upravo navedene drugostupanjske odluke, pa je odlučujući o istoj, Vrhovni sud RH 15. svibnja 2013. donio rješenje poslovne oznake i broja Rev-x- 511/13-2. Rješenjem je ukinuta presuda Županijskog suda u S. G.-1278/10 i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Županijski sud u S. potom 18. srpnja 2014. donosi presudu poslovne oznake i broja Gž-1161/13 kojom prihvaća žalbu tuženika i preinačuje presudu prvostupanjskog suda P2-62/10 na način da tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti i tužiteljima nalaže da tuženiku plate parnični trošak. Tužitelji ponovno podnose reviziju i protiv ove odluke, a o njoj odlučuje Vrhovni sud RH dana 5. lipnja 2019. pod poslovnom oznakom i brojem Rev- x-5/2015-2. Ponovno se ukida presuda suda drugog stupnja, ali ovaj put pod brojem Gžp-1161/13 i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Županijski sud u Splitu potom 22. kolovoza 2019. donosi rješenje pod poslovnom oznakom i brojem Gž-1473/2019- 4 kojim se ukida presuda Općinskog suda u Splitu pod brojem P2-62/10, predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred drugim sucem pojedincem.

5. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze pregledom: rješenja Ureda za katastarsko geodetske poslove od 17. rujna 1999., uvjerenja istog tijela od 9. ožujka 2001., presude zbog izostanka Općinskog suda u S. I.-1457/66, prijedloga za ovrhu u predmetu Ovr-1859/99 Općinskog suda u S., zahtjeva Z. M. i

S. M. od 27. travnja 1998. upućen tuženiku, dopisa S. M. upućen tuženiku 19. travnja 1999., zahtjeva za isplatu oduzete imovine kojeg su M. i M. uputili tuženiku, a on zaprimio 18. travnja 2000., Ugovora o prijenosu- ulaganju nekretnina od 26. ožujka 1999. sklopljenog između G. S. i tuženih,

rješenja S. O. S. od 6. prosinca 1979., zahtjeva za naknadu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine za predmetnu nekretninu, a kojeg su M. J., Z. M. i S. M. uputile R. H.,

G. S. i tuženiku 26. lipnja 1997., ugovora broj 02-12/84-ŽV/IM sklopljenog između Izvršnog vijeća Split SO Split te J. M., M. S. i M. Z.,

zapisnika iz predmeta O. suda u S. I.-616/80 od 24. srpnja 1984.,

ponovljenog zahtjeva za naknadu odnosno povrat oduzete imovine od 27. lipnja 1997., rješenja o nasljeđivanju O. suda u S. O. -796/97 iza smrti pok. M. J., očitovanja G. S. od 17. lipnja 2007. o traženoj namjeni predviđenoj G.-om za čest. zem. 4183/2, očitovanja P. uprave, I. S. od 30. kolovoza 2007., očitovanja H. cesta d.o.o. od 23. svibnja 2005., očitovanja P. uprave, I. S. od 25. ožujka 2021. i spisa UP-I-942-

04/97-01/2801. Također je u dokazne svrhe izveden i dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, A. K. te su saslušane parnične stranke,

odnosno tužitelji, ali i svjedoci B. Č. i N. B..

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Stranke su zatražile i popisale parnični trošak. 8.

Prigovor zastare je osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu naknade za zemljište označenog kao čest. zem. 4183/2, K.O. Split, u površini od 291 m2, koje je tužiteljima oduzeto bez pravnog akta, u svrhu izmiještanja vodovodne infrastrukture prilikom izgradnje zaobilazne ceste u Splitu.

10. Odredbom čl.33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, nadalje u tekstu: ZV) propisano je pravo vlasnika da u slučaju potpunog ili nepotpunog izvlaštenja ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju.

U konkretnom slučaju tužitelji su od tuženika zatražili isplatu tržišne cijene površine od 291 m2, dijela nekretnine koja nosi oznaku čest. zem. 4183/2 KO Split, smatrajući da su ostali bez tog dijela vlasništva zbog izvlaštenja što ga je učinio tuženik.

11. Analizom provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je izgradnja navedene zaobilazne ceste vršena početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, točnije 1990/91 godine (dakle, znatno prije izgradnje kompleksa same Crpne stanice R. N.), pa je tada tužiteljima i oduzeto predmetno zemljište, jer je tada tuženik uveden u posjed predmetnog zemljišta, te je na istom tuženik izgradio i postavio podzemne i nadzemne vodovodne instalacije koje opskrbljuju grad S. pitkom vodom. T. proizlazi iz D. H. cesta d.o.o., Z., I. S., Klasa: 740-15/03-

01/03, Ur.broj: 345-600/1273-05/11 od 23. svibnja 2005., broj spisa: 233939.

Činjenica kada je građena predmetna zaobilazna cesta, odnosno pitanje od kada je tuženik ušao u posjed sporne nekretnine i kada je na navedenu česticu izmještena vodovodna infrastruktura odnosno kada je tuženik na istoj izgradio i postavio podzemne i nadzemne vodovodne instalacije koje opskrbljuju grad Split vodom, tj. kad je i na koji način predmetno zemljište oduzeto tužiteljima, odlučna je činjenica za odluku u ovom sporu jer od vremena kad je to eventualno učinjeno počinje teći zastarni rok, budući od tada tužitelji ne mogu zahtijevati povrat nekretnine pa dospijeva njihov zahtjev za isplatu novčane naknade koji zastarijeva u općem zastarnom roku.

Odredbom čl.225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da tražbine zastarjevaju za 5 godina, ako Zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

12. Sami tužitelji su već u tužbi naveli da ih je tuženik dana 16. svibnja 1996. izvlastio u dijelu navedene čestice u površini 291 m2 radi izgradnje vodovodne pumpe te da je taj dio ogradio i time tužitelje u cijelosti izvlastio i onemogućio im korištenje tog zemljišta. Osim toga tužitelji su dana 21. travnja 1993. predali tuženiku i zahtjev za isplatu naknade za predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem. 4183/2, K.O. Split, u površini od 291 m2, iz čega je jasno vidljivo kako je predmetni dio nekretnine sigurno još 1993. bio u posjedu tuženika sa postavljenim podzemnim i nadzemnim vodovodnim instalacijama koje opskrbljuju grad Split vodom. Također su, u svom zahtjevu za isplatu oduzete imovine koji je zaprimljen kod tuženika dana 18. travnja 2000., tužitelji ponovno naveli kako su tuženiku još 21. travnja 1993. uputili zahtjev za isplatu naknade za oduzetu imovinu za dio predmetne nekretnine površine 297 m2, pa proizlazi kako je zahtjev dospio još 1993., pa se u skladu s svim upravo navedenim ukazuje osnovanim prigovor zastare utuženog potraživanja što ga je tuženik uložio.

13. K prednjem valja nadodati da su tužitelji podnijeli zahtjev za naknadu za oduzetu predmetnu nekretninu čest. zem. 4183/2, Z.U. 3074, K.O. Split – predjel S., na temelju Z. o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a koji se kod U. državne uprave u S.-dalmatinskoj županiji, S. za imovinsko-pravne poslove, vodio pod Klasa:

UP-I-942-04/97-01/2801, Urbroj: 2181-0501/019-17-7, iz čega nedvojbeno proizlazi da je tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine od vremena koje je bilo prije donošenja tog zakona, dakle svakako najkasnije od 1996. Zahtjev su nadležnom tijelu podnijeli tužiteljica pod 1. S. M. i njena sestra Z. M., koja je majka i pravna prednica tužitelja pod 2.

14. Iz svega do sad navedenog dade se razaznati da nikako ne stoji tvrdnja tužitelja da bi tuženik uzurpacijom "upao" u posjed predmetne nekretnine tek 1998. jer je to u suprotnosti s ispravama koje prileže spisu. Naime, iz činjenice što su tužitelji još dana 21. travnja 1993. podnijeli tuženiku zahtjev za isplatu naknade za predmetnu nekretninu čest. zem. 4183/2, K.O. Split, u površini od 291 m2, te što su također su i u svom zahtjevu za isplatu oduzete imovine upućenom tuženika dana 18. travnja 2000. ponovno naveli kako su tuženiku još 21. travnja 1993. uputili Zahtjev za isplatu naknade za oduzetu imovinu za dio predmetne nekretnine površine 297 m2, proizlazi kako je zahtjev tužitelja dospio još 1993.

15. Drugim riječima rečeno, summa summarum provedenog dokaznog postupka i prihvaćanjem prigovora zastare potraživanja tržišne cijene dijela nekretnine u površini 291 m2 čest. zem. 4183/2 KO Split, ukazalo se potpuno bespotrebnim obrazlagati prigovore nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije. Druga bi stvar bila da su tužitelji zatražili povrat dijela nekretnine u upravo opisanoj površini, jer bi tada bilo nužno utvrditi tko su ovlaštenici tražiti povrat dijela nekretnine te tko točno drži taj dio nekretnine, tko ga je i po kojem ili čijem nalogu "izvlastio". Ovo poglavito iz razloga što iz pribavljenog spisa UP-I-942-04/97- 01/2801 proizlazi da je postupak utvrđivanja prava na naknadu, između ostalog i predmetne nekretnine, obustavljen. U tome postupku nadležno tijelo održalo je raspravu 27. rujna 2017. i na toj raspravi su se predlagatelji Z. M. (kao pravni slijednik Z. M.) i S. M. izjasnili da povlače predmetni zahtjev jer su u posjedu ove nekretnine.

Uostalom, tijekom postupka, tuženik je u više navrata pozvao tužitelje da slobodno preuzmu ovaj dio predmetne čestice u površni od 291 m2 obzirom da on taj dio nekretnine nije niti unio u popis svoje imovine, nije u njegovo ime i za njegov račun proveden nikakav postupak, a poglavito ne postupak izvlaštenja, pa je praktički ova zakonska mogućnost tužiteljima na dohvat ruke to tim više što vlasnička tužba ne zastarijeva.

16. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1.ZPP-a dok je visina istog, koji je priznat tuženiku kao stranci koja je u postupku uspjela u cijelosti, određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09, nadalje u tekstu: Tarifa).

Tuženiku je priznat trošak na slijedeći način, za: sastav obrazloženih podnesaka od 30. ožujka 2007. i 14. ožujka 2021. te pristupe i zastupanja na ročištima od 13. travnja, 21. svibnja i 10. srpnja 2007., a kod vrijednosti spora 319.081,50 kuna – svaka radnja po 500 bodova. Tužitelji nakon toga mijenjaju vrijednost predmeta spora na 341.248,80 kuna, no vrijednost boda po poduzetoj radnji ostaje ista. Tuženiku je nakon toga priznat trošak još i za: pristupe i zastupanja na ročištima od 20. rujna 2007., 7. srpnja i 20. rujna 2010. te 19. veljače, 15. ožujka, 26. travnja i 3. rujna 2001. – svaka radnja po 500 bodova. Tuženiku je priznat i trošak pristupa ročištima za objavu presude 28. rujna 2007. i 30. rujna 2010. – svaka radnja po 50 bodova. Tuženik je sastavio i dvije žalbe i to 22. travnja 2008. te 8. studenog 2010. za što mu je sud priznao trošak od po 625 bodova. Nakon što su tužitelji povisili tužbeni zahtjev na iznos od 1.028.778,12 kuna, tuženiku je priznat još i trošak zastupanja na ročištima 14. listopada i 15. studenog 2021., 24. siječnja, 28. veljače, 31. ožujka i 27. travnja 2022. – svaka radnja po 1029 bodova koliko je tuženiku priznato i za sastav podneska od 25. travnja 2022. Konačno mu je priznat i trošak pristupa za objavu i uručenje odluke 3. svibnja 2022. u visini od 50 bodova. Ukupan zbir bodova pomnožen je iznosom od 10,00 kuna koliko iznosi vrijednost jednoga boda, nakon čega je tako dobiveni iznos od 146.030,00 kuna kojem iznosu je pridodan 36.507,50 kuna na ime 25% PDV-a kao i trošak očevida i geodetskog vještačenja u iznosu od 5.372,80 kuna te trošak sudskih pristojbi za odgovor na tužbu od 1.770,50 kuna, i sudske pristojbe na dvije žalbe od 22. travnja 2008. odnosno 08. studenog 2010. – svaka radnja po 4.702,50 kuna. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos tuženima prouzročenog parničnog troška što će im ga naknaditi tužitelji, kao strana koja je postupak u cijelosti izgubila, u visini od 199.085,80 kn.

17. Radi svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 03. svibnja 2022.

S U D A C

Dunja Ljubičić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi višem, županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb30b-5d8a7

Kontrolni broj: 0a990-3d9b9-eeac3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DUNJA LJUBIČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.