Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 13 Gž R-789/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika S. D. iz P.1 , OIB: …, zastupanog po punomoćnici K. J., odvjetnici iz P.1 , protiv tuženika-protutužitelja A. P. d.o.o. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku iz O., radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-746/2016-52 od 15. svibnja 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-746/2016-52 od 15. svibnja 2020., u pobijanom dijelu pod točkom I. st. I/, st. III/, st. IV/, st. VII/, st. VIII/, st. IX/, st. X/ u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za isplatu plaće za rujan 2015., st. XI/, st. XII/ te st. XIII/, kao i pod točkom II. i IV. izreke u dijelu kojem tužitelju nije dosuđen parnični trošak.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-746/2016-52 od 15. svibnja 2020., u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. st. V/ i st. VI/ izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika da se utvrdi da Odluka o otkazu ugovora o radu od 13. listopada 2015. kojom je A. P. d.o.o. otkazao tužitelju S. D. ugovor o radu nije dopuštena. (st. I), da se utvrdi da je nedopuštena Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava tuženika A. P. d.o.o. od 6. studenog 2015. (st. II), da se Ugovor o radu sklopljen između S. D. i A. P. d.o.o. raskida s danom 30. studeni 2015. i da je dan prestanka radnog odnosa tužitelja s tuženikom 30. studeni 2015. (st. III), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće u iznosu od 13.000,00 kn za razdoblje od 13. listopada 2015. do dana 31. listopada 2015., zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2015. pa do isplate (st. IV), da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće u iznosu od 25.800,00 kn za mjesec studeni, zajedno sa zateznom kamatom od 15. prosinca 2015. pa do isplate (st. VII), da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju razliku plaće u iznosu od 10.000,00 kn za mjesec prosinac, zajedno sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2016. pa do isplate (st. VIII), da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju razliku plaće u iznosu od 10.000,00 kn za mjesec siječanj, zajedno sa zateznom kamatom od 15. veljače 2016. pa do isplate (st. IX), da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.500,00 kn na ime neisplaćenih plaća zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate (st. XI), da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 77.400,00 kn na ime naknade štete zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate (st. XII), kao i da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
Zatim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.700,00 kn za mjesec listopad, na ime neisplaćene plaće zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2015. do isplate, dok je odbijen u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu plaće za listopad 2015., od 15. listopada do 31. listopada 2015. kao neosnovan. (st. V). Nadalje je naloženo tuženiku da tužitelju isplati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u ukupnom iznosu od 3.626,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća do isplate, dok je odbijen u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor preko dosuđenog iznosa kao neosnovan. Isto tako, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.958,00 kn za mjesec rujan, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2015. do isplate, dok je odbijen u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu plaće za rujan 2015. kao neosnovan (st. X).
Nadalje pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan alternativni tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da Odluka o otkazu ugovora o radu od 13. listopada 2015. kojom je A. P. d.o.o. otkazao tužitelju ugovor o radu nije dopuštena. (st. I), da se utvrdi da je nedopuštena Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava tuženika od 6. studenog 2015. (st. II), da se Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika raskida s danom 30. studeni 2015. i da je dan prestanka radnog odnosa tužitelja s tuženikom 30. studeni 2015. (st. III), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće u iznosu od 9.125,00 kn za razdoblje od 13. listopada 2015. do dana 31. listopada 2015., zajedno sa zateznom kamatom od 15. studenog 2015. pa do isplate (st. IV), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće u iznosu od 500,00 Eura za razdoblje od 13. listopada 2015. do 31. listopada 2015. u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno sa zateznom kamatom od 15. studenog 2015. pa do isplate (st. V), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 9.125,00 kn za mjesec listopad na ime neisplaćene plaće, zajedno sa zateznom kamatom od 15. studenog 2015. pa do isplate (st. VI), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 500,00 Eura za mjesec listopad na ime neisplaćene plaće, u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja, zajedno sa zateznom kamatom od 15. studenog 2015. pa do isplate (st. VII), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u ukupnom iznosu od 10.000,00 kn, tekućom od dospijeća do isplate (st. VIII), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće u iznosu od 18.800,00 kn za mjesec studeni zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2015. pa do isplate (st. IX), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće u iznosu od 1.000,00 Eura za mjesec studeni u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2015. pa do isplate (st. X), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati razliku plaće u iznosu od 10.000,00 kn za mjesec prosinac, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2016. pa do isplate (st. XI), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati razliku plaće u iznosu od 10.000,00 kn za mjesec siječanj, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2016. do isplate, (st. XII), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.000,00 kn za mjesec rujan, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2015. pa do isplate (st. XIII), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.000,00 Eura na ime plaće za mjesec rujan u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2015. do isplate (st. XIV), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 500,00 Eura na ime neisplaćenih plaća, u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (st. XV), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 54.900,00 kn na ime naknade štete zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (st. XVI), da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3,000,00 Eura na ime naknade štete, u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (st. XVII), te da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (XVIII).
Pod točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja da je tužitelj-protutuženik dužan tuženiku-protutužitelju na ime naknade štete platiti ukupan iznos od 140.075,00 kn i to 57.375,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2015. pa do konačne isplate, te iznos od 82.700,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. prosinca 2015. do isplate, kao i da je tužitelj- protutuženik dužan tuženiku-protutužitelju naknaditi prouzročene troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućem od presuđenja pa do isplate.
Pod točkom IV. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Protiv navedene presude u odbijajućem dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 13. listopada 2015. i odluke o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava od 6. studenog 2015. (čl. 116. st. 1. Zakona o radu /Narodne novine, broj: 93/14 i 127/17 - dalje: ZR), sudski raskid radnog odnosa, te zahtjev za isplatu naknade plaće, razlike plaće, naknade za neiskorišteni godišnji odmor te naknade štete zbog sudskog raskida.
6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje žalitelj ističe, osim u pogledu odbijajućeg dijela polovine plaće za mjesec listopad kao i odbijajućeg dijela naknade za neiskorišteni godišnji odmor. (toč. I. st. V i VI).
7. Naime, žalitelj ističe da prvostupanjski sud ne obrazlaže na kojim činjenicama i utvrđenjima temelji svoju odluku te se zbog toga prvostupanjska odluka ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, koji ističe žalitelj.
8. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud u tijeku postupka nije proveo većinu dokaza koje dokaze je tužitelj-protutuženik predložio, valja reći da je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu 10. siječnja 2017. prihvatio prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja i zz tuženika J. V., dok je potom odlučio da će o istaknutim daljnjim dokazima odlučiti naknadno te je zaključen prethodni postupak. Zatim je u daljnjem tijeku postupka prvostupanjski sud izvršio uvid u svu priloženu dokumentaciju te su saslušani svjedoci M. V. i Z. K., smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i razjašnjeno za donošenje odluke. Naime, u skladu s odredbom čl. 220. st. 2. ZPP, samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke. Isto tako, u smislu odredbe čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je pravilno i savjesno odlučio koji će se dokazi izvesti radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja te je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost tako da nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 4. i čl. 8. ZPP.
9. Tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:
- da je tužitelj s tuženikom dana 30. lipnja 2015. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme sukladno važećim odredbama Zakona o strancima (str. 33) prema kojem je radni odnos tužitelja trebao trajati od 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2016., te je čl. 4. ugovorena mjesečna neto plaća 11.400,00 kn, a čl. 6 je ugovoreno da radnik ima pravo na godišnji odmor sukladno odredbama Zakona o radu. Isto tako, proizlazi da je čl. 5. ugovoreno da se poslodavac obvezuje školovati radnika u svrhu upisa tipa u trajanju od 12 sati u vrijednosti od 135000 Eura, a radnik se obvezuje ostati u tvrtki naredne tri godine, a ukoliko radnik odluči otići ranije dužan je vratiti iznos razlike utrošen u njegovo školovanje u trenutku odstupanja s radnog mjesta;
- da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 13. listopada 2015. izvanredno otkazao tužitelju ugovor o radu zbog osobito teške povrede radne obveze. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je dana 27. rujna 2015. poslodavac obaviješten od strane kapetana A. G., da je tužitelj u B. htio samovoljno bez dozvole poslodavca uzeti zrakoplov i vratiti se u P.1 , a nakon prepirke i inzistiranja kapetana da to ne može učiniti jer će povrijediti radnu obvezu, tužitelj je inzistirao da mu se kupi avionska karta za povratak u P.1 redovnom liniju ucjenjujući kapetana G., da mu neće predati novac i kartice poslodavca. Kako je kapetan G. izvijestio telefonski poslodavca da ne želi prevesti tužitelja ni kao putnika u zrakoplovu zbog njegovog neprimjerenog ponašanja i psihičkog stanja, poslodavac je bio prisiljen kupiti avionsku kartu za P.1 , pa kako tužitelj obavlja specifičan posao o čijem fizičkom i psihičkom stanju ovise životi putnika koji se prevoze, poslodavac je odlučio poslati iz sigurnosnih razloga tužitelja na izvanredni liječnički pregled i na trošak poslodavca, o čemu ga je pisano obavijestio 29. rujna 2015. Nadalje, proizlazi da se tužitelj očitovao 3. listopada 2015 da ne pristaje na obavljanje liječničkog pregleda ni u jednoj medicinskoj ustanovi na Balkanu nego postavlja svoje uvjete nakon čega ga je 6. listopada 2015. poslodavac izvijestio da je liječnički pregled dužan obaviti u ustanovu koju je poslodavac odredio jer je to medicinski institut koji je ovlašten za ovakve preglede u RH, pa kako se ponovno očitovao da ne želi obaviti liječnički pregled u RH, to je poslodavac donio odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu;
- da iz dopisa tuženika od 29. rujna 2015. (str. 27) proizlazi da je tuženik zbog incidenta koji je izazvao i prijetnji tužitelja te zbog naglih promjena raspoloženja odlučio poslati tužitelja na izvanredni liječnički pregled kojim će dobiti potpunu sliku psihičkog i fizičkog stanja kao i testiranju na sve kemijske preparate, a radi dobivanja objektivne slike potrebno je da tužitelj pregled obavi u najvećem državnom Zavodu za zrakoplovnu medicinu MORH koje je ovlašteni centar za civilne pilote;
- da iz odgovora tužitelja od 3. listopada 2015. proizlazi da je naveo da je njegova dozvola i uvjerenje izdano od strane U. K. C., te ne prije obaviti pregled niti u jednoj medicinskoj ustanovi na Balkanu, a za ostatak Europe da sami odaberu mjestu;
- da iz ponovnog dopisa tuženika od 6. listopada 2015. (str. 28) proizlazi da je tuženik budući da je kapetan izjavio da tužitelja nije htio vratiti u bazu, a zbog ucjena i pritiska, da su dužni poduzeti korake radi sigurnosti letenja i zaštite osoblja firme te ga još jednom moli da obavi liječnički pregled u Z. – A., u RH u ustanovi koja je ovlaštena za takve preglede jer je kreditirana i kontrolirana od EU. Osim toga, na izvanredni liječnik pregled šalje poslodavac koji i snosi troškove tog pregleda te nema potrebe za dodatnim troškovima;
- da iz odgovora tužitelja od 9. listopada 2015. (list 24) proizlazi da pristaje obaviti liječnički pregled, ali ne u RH odnosno inzistira da obavi liječnički pregled u bilo kojoj europskoj zemlji osim zemalja Balkana, a osim toga ukazuje na izvještaje o stanju korupcije u RH pri čemu zdravstvene ustanove prednjače u tome;
- da iz iskaza svjedoka J. V. proizlazi da je kapetan G. par puta zvao njezinog sina D. V. tog 27. rujna i rekao da je panična situacija, da tužitelj hoće uzeti avion s kojim je došao u B. i vratiti se za P.1 i molio ga, a obzirom da je on zadužen za letačke operacije, da nešto poduzme i ukoliko dođe tužitelj do aerodroma da ga policija onemogući, a isto tako proizlazi da su na liječničkom pregledu inzistirali, između ostaloga i zato što ih je pilot D. V. već više puta upozoravao da misli da tužitelj ima nekih psihičkih problema ili da pije neke medikamente i to je trebao biti izvanredan liječnički pregled, a prema čl. 87. Zakona o zračnom prometu te su inzistirali da ovaj izvanredni pregled bude u H. ili u S. u P.2 , jer su znali da je Europa fleksibilna na neke stvari, odnosno da ne rade detaljne preglede kao u RH vezano za droge, alkohol i sl.;
- da iz iskaza M. V. proizlazi da je s tužiteljem osobno razgovarao kako bi obavio taj liječnički pregled, ali je tužitelj to izričito odbio i inzistirao da liječnički pregled obavi u medicinskoj ustanovi u D., navodeći da balkanske ustanove ne priznaje. Zatim, proizlazi da bi pilot trebao otići u onu instituciju u koju ga pošalje poslodavac, a liječnički pregled proveden u zemlji EU priznaje se u svim ostalim zemljama EU, s tim da je u nekim zemljama primjerice u D. takav pregled liberalniji. Još je dodao da je kapetan G. obavijestio da tužitelj htio otuđiti avion odnosno da je tražio od kapetana ključeve aviona, kako bi sam avionom odletio u P.1 , a što mu kapetan nije dao, a inzistirali su da se izvanredni liječnički pregled obavi u Republici Hrvatskoj jer tužitelj je u radnom odnosu u RH te prima plaću u RH i bio je zdravstveno osiguran u RH;
- da iz iskaza Z. K. proizlazi da je osobno zamolila g. G. koji je bio vrlo uznemiren zbog navedenog događaja da napiše i pisano izvješće o događaju koji je to napisao na engleskom jeziku te smatra da je situacija s tužiteljem prešla sve okrive jer se to nikada ne radi, a radi sigurnosti putnika i aviona, pa ukoliko pilot ima i najmanjih zdravstvenih problema kao što su glavobolja, zubobolja i drugo, tada da se osigurava zamjena za takvog pilota i ne može letjeti. Isto tako, proizlazi da kada poslodavac šalje pilota na izvanredni liječnički pregled, da poslodavac određuje ustanovu u kojoj će se obaviti liječnički pregled, a tužitelj je odbio obaviti izvanredni liječnički pregled u RH jer da ne vjeruje hrvatskim institucijama, a potom mu je predloženo da obavi takav pregled u P.2 , budući je tužitelj bio tada stacioniran u P. , što je isto odbio s time da je dodala da je tuženik bio dužan sukladno Zakonu o zračnom prometu, ukoliko uoči nekakve probleme sa pilotom uputiti ga na izvanredni liječnički pregled.
10. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj odbio obaviti izvanredni liječnički pregled na zahtjev poslodavca u za to ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi u Republici Hrvatskoj te ovakvo postupanje tužitelja predstavlja težu povredu radne obveze, zbog koje je odluka tuženika zakonita i opravdana. Naime, odredbom čl. 87. st. 3. Zakona o zračnom prometu (Narodne novine, broj: 69/09, 84/11, 54/13, 127/13, 92/14) je propisano da psihofizičko stanje zrakoplovnog osoblja, u slučaju opravdane sumnje, provjerava poslodavac tog zrakoplovnog osoblja, a prije nego što to osoblje počne obavljati stručne poslove, kao i tijekom obavljanja tih poslova pa s obzirom da je kapetan A. G. iznio pritužbe na ponašanje tužitelja vezano za događaj u B. 27. rujna 2015. (kako proizlazi iz pisanog izvješća), to je poslodavac imao opravdani razlog za uputiti tužitelja na izvanredni liječnički pregled, a sukladno odredbama citiranog zakona, a posebno što se radi o vrlo osjetljivoj djelatnosti u kojoj mogu biti dovedeni u pitanje životi i zdravlje kako osoblja, tako i putnika koji se prijevoze, a za što je u svakom trenutku odgovoran vlasnik zrakoplova, odnosno tuženik. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da kako se radi o izvanrednom liječničkom pregledu, tužitelj nije mogao birati u kojoj će ustanovi isti obaviti, već je to trebao obaviti u ustanovi u koju ga je poslao tuženik, a to je Zavod u Z. dok se odbijanje tužitelja da pregled obavi u toj ustanovi ničim se ne može opravdati, a osobito s obzirom na činjenicu da je RH članica EU, pa kako liječnička uvjerenja iz drugih zemalja članica vrijede u Hrvatskoj, kada se radi o prvom zaposlenju ili produžavanju letačke dozvole, tako i liječnička uvjerenja iz Hrvatske vrijede i u drugim zemljama članicama. Prema tome, s obzirom da tužitelj bez ikakvih opravdanih razloga, omalovažavajući institucije države u kojoj je zaposlen, odbio obaviti izvanredni liječnički pregled u zemlji u kojoj je zaposlen, to je odluka tuženika opravdana, te donesena u roku iz čl. 116. ZR,. s obzirom da je tuženik tužitelja 29. rujna i 6. listopada 2015. pozvao da obavi izvanredni liječnički pregled, a odluka je donesena 13. listopada 2015. i uručena tužitelju 15. listopada 2015.
11. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da sukladno čl. 119. st. 1. ZR, tuženik nije bio dužan prije odluke o izvanrednom otkazivanju uvjetovanog ponašanjem radnika, pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, budući je to dužan samo u slučaju redovnog otkaza zbog skrivljenog ponašanja, a tuženik je također pozvao tužitelja da iznese svoju obranu jer ga je dva puta upućivao da obavi izvanredni liječnički pregled što je tužitelj odbio.
12. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. 13. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj-protutuženik niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 116. st. 1. i 2. ZR, utvrdivši da Odluka o otkazu Ugovora o radu nije nedopuštena i nezakonita.
14. Tužitelj žalbenim navodima osporava utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da tužitelj nije odbio provesti liječnički pregled već da je prihvatiti obaviti isti i ponudio da će snositi o svom u bilo kojoj ovlaštenoj instituciji u EU.
15. Međutim, takvi navodi tužitelja se ne mogu prihvatiti te okolnosti koje tužitelj iznosi u žalbi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Naime, kako jasno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, tuženik je imao pravo kao poslodavac uputiti tužitelja na izvanredni liječnički pregled u slučaju sumnje u njegovu sposobnost i zdravstveno stanje, pa tuženik kao poslodavac koji je registriran u RH i koji snosi troškove takvog izvanrednog liječničkog pregleda ima pravo izabrati ustanovu u kojoj će se takav pregled obaviti. To poglavito zato jer je tužitelj i sklopio Ugovor o radu s registriranim tuženikom u RH, prima plaću u RH i zdravstveno je osiguran u RH, slijedom čega ga je i tuženik kao njegov poslodavac mogao opravdano uputiti da taj izvanredni liječnički pregled obavi u za to ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi u Republici Hrvatskoj.
16. Isto tako, u odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je navedeni liječnički pregled dopušteno obaviti kod bilo koje za to licencirane institucije u EU te da nije zakonski propisano da se pregled mora obaviti isključivo u RH tako da navedeno ne može predstavljati grubu povredu radnog odnosa, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani.
17. Naime, odredbom čl. 87. st. 3. Zakon o zračnom prometu, propisano je da psihofizičko stanje zrakoplovnog osoblja, u slučaju opravdane sumnje, provjerava poslodavac tog zrakoplovnog osoblja, a prije nego što to osoblje počne obavljati stručne poslove, kao i tijekom obavljanja tih poslova.
18. Prema tome, navedenom odredbom je propisano da psihofizičko stanje u slučaju opravdane sumnje kao u konkretnom slučaju provjerava poslodavac i on je ovlašten odrediti u kojoj će se ustanovi takav pregled obaviti. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se odbijanje tužitelja da pregled obavi u Zavodu u Z. ničim ne može opravdati, a osobito s obzirom na činjenicu da je RH članica EU čija liječnička uvjerenja iz Hrvatske vrijede i u drugim zemljama članicama i to posebno što je Zavod u Z. u sastavu V. z. s. i godišnje pregleda više tisuća pripadnika Oružanih snaga RH i civila i u njemu je moguće obaviti više od 20 vrsta različitih specijalističkih pregleda, a u Zavodu se godišnje obavlja redovna psihološka selekcija kandidata za buduće vojne pilote, klasifikacija i trening, a isto tako Zavod VZS ZZP-a je ujedno i jedino mjesto gdje civilni piloti, kontrolori leta, padobranci i stjuardese mogu obaviti obvezne zdravstvene preglede i za to dobiti pravovaljanu potvrdu, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.
19. Prema tome, činjenica da je tužitelj bez ikakvih opravdanih razloga, ne priznavajući institucije države u kojoj je zaposlen, a u kojoj prima plaću i zdravstveno je osiguran, odbio obaviti izvanredni liječnički pregled, a u situaciji kada je kapetan A. G. iznio pritužbe na ponašanje tužitelja vezano za događaj u B. 27. rujna 2015., to i po stavu ovog suda postupanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.
20. Stoga, nije od utjecaja mišljenje Agencije iz kojeg je razvidno da je za obavljanje pregleda licencirana bilo koja institucija unutar EU za obavljanje pregleda, jer navedeno nije niti bilo sporno tijekom postupka, slijedom čega navedeni dokaz nije niti bilo potrebno posebno ocjenjivati. Dakle, poslodavac koji je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću te koji sukladno čl. 7. st. 2. ZR ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, ima pravo i ovlaštenje u slučaju opravdane sumnje uputiti tužitelja na izvanredni liječnički pregled u ustanovu koju odredi i za koji pregled snosi troškove.
21. U odnosu na navode tužitelja da je obavio pregled u B. i to 14. prosinca 2015. te da je rezultat pregleda bio dobar nakon pretraga koje su trajale 2 sata, valja reći da takvi navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer se odnose na razdoblje nakon donošenja odluke o izvanrednom otkazu.
22. Isto tako, kako je već rečeno prvostupanjski sud smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i razjašnjeno za donošenje odluke, nije izvodio daljnje dokaze i to saslušanje svjedoka D. B. iz Agencije, A. G. i D. V. na okolnosti nepostojanja obveze provođenja liječničkog pregleda u RH i na okolnost problematičnosti pregleda kod Zavoda, s obzirom na naprijed navedeno, a i u skladu s odredbom čl. 220. st. 2. ZPP, samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke, a pogotovo ne na predložene okolnosti.
23. Osim toga, kako proizlazi iz iskaza M. V. proizlazi da je pilot D. V. obavio liječnički pregled u S., a potom i u Z.
24. U odnosu na žalbene navode tužitelja da poslodavac nije postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 1. i 2. ZR jer da tuženik kao poslodavac tužitelju kao radniku nije pružio adekvatnu mogućnost za obranu niti ga je izričito upozorio na mogućnost otkazivanja, valja reći da iz ponovnog dopisa tuženika od 6. listopada 2015. (str. 28) proizlazi da je tuženik, budući da je kapetan izjavio da tužitelja nije htio vratiti u bazu, a zbog ucjena i pritiska, da su dužni poduzeti korake radi sigurnosti letenja i zaštite osoblja firme te ga još jednom mole da obavi liječnički pregled u Z. – A., u RH u ustanovi koja je ovlaštena za takve preglede jer je kreditirana i kontrolirana od EU. Osim toga, na izvanredni liječnik pregled šalje poslodavac koji i snosi troškove tog pregleda te nema potrebe za dodatnim troškovima, s time da ukoliko isto ne izvrši u roku 3 dana da će biti prisiljeni poduzeti zakonske korake. Slijedom toga, proizlazi da je tužitelj upozoren na posljedice neobavljanja liječničkog pregleda u ustanovi koju je odredio poslodavac, a isto tako tužitelj je nakon toga iznio svoje očitovanje da pristaje obaviti liječnički pregled, ali ne u RH odnosno inzistira da obavi liječnički pregled u bilo kojoj europskoj zemlji osim zemalja Balkana, a osim toga ukazuje na izvještaje o stanju korupcije u RH pri čemu zdravstvene ustanove prednjače u tome. Slijedom toga, zbog navedenih okolnosti nije bilo opravdano od poslodavca očekivati da tužitelja zove još na davanje daljnje obrane, a imajući u vidu sve navedeno. 25. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te je zbog navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja- protutuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, odbijajućem dijelu pod točkom I. st. I., st. II. i st. III. izreke.
26. Isto tako, s obzirom na navedeno, neosnovan je i zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog sudskog raskida, za naknadu plaće od 13. listopada 2015. do 31. listopada 2015., naknadu plaće za mjesec studeni, razliku naknade plaće u iznosu od 10.000,00 kn za mjesec prosinac, razliku plaće za mjesec siječanj u iznosu od 10.000,00 kn, kao i postavljeni alternativni tužbeni zahtjev, a sve to jer je utvrđeno da je Odluka o otkazu zakonita i dopuštena, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.
27. Također, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja vezano za ustegnuti dio plaće pod točkom I. st. X/, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznos od 2.958,00 kn jer je taj dio poslodavac neosnovano ustegnuo tužitelju od plaće, a nije imao suglasnost tužitelja, slijedom čega je sukladno čl. 96. st. 1. ZR, taj ustegnuti dio poslodavac dužan vratiti tužitelju, dok je pravilno odbijen zahtjev u preostalom dijelu.
28. Međutim, u odnosu na odbijajući dio plaće za mjesec listopad pod točkom I. st.
V/, te u odnosu na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor pod točkom I. st. VI/, osnovano žalitelj ukazuje da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a što je i rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava, a i počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se pobijana presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
29. Naime, odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP propisano je da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos.
30. Tužitelj je podneskom predanim na ročištu od 10. siječnja 2017. potraživao u točki I. st. V/. plaću za listopad u iznosu od 13.000,00 kn, a st. VI/ naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od ukupno 10.000,00 kn, dok iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je tužitelju dosuđeno pod stavkom V/ iznos od 5.700,00 kn pri čemu prvostupanjski sud ne navodi radi li se o bruto ili neto iznosu odnosno nije obrazložio kako je došao do navedenog iznosa, pri tome imajući u vidu da je među strankama ugovorena neto plaća u iznosu od 11.400,00 kn odnosno kako tužitelj navodi bruto plaća u iznosu od 18.800,00 kn uz dodatak ugovoren Aneksom od 6. svibnja 2015. Zbog navedenog pobijana presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a isto tako nema razloga niti u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva koji se odnosi na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. 31. Dakle, iz pobijane presude nije jasno kako je prvostupanjski sud utvrdio navedene iznose, a niti da li je tužitelju dosuđen neto iznos ili dosuđeni iznos predstavlja bruto iznos u smislu odredbe čl. 433.a st. 1. ZPP, a niti o tome presuda ima razloga. Uslijed navedenog, pobijana presuda se ne može ispitati u odbijajućem dijelu, pa je stoga temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, valjalo presudu ukinuti u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. st. V/ i VI/ izreke, te u tom dijelu istu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
32. U pogledu odluke o parničnom trošku pod točkom IV. izreke, kojom je prvostupanjski sud odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, žalba tužitelja-protutuženika je neosnovana. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da su stranke podjednako uspjele odnosno nisu uspjele sa svojim zahtjevima i to stoga što tužitelj nije uspio s glavnim zahtjevom za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu i sudskim raskidom, a posljedično tome i naknadi štete i plaćama dok tuženik-protutužitelj nije uspio s protutužbenim zahtjevom pri čemu okolnost da je tužitelj uspio s djelom zahtjeva za polovinu plaće za mjesec listopad, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor i zahtjevom za ustegnuti iznos plaće, ne utječe na uspjeh u sporu budući da se radi o razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. (čl. 154. st. 4. ZPP)
33. Kako je tužitelj-protutuženik u žalbenom postupku uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu i to u dijelu presude o naknadi za neiskorišteni godišnji odmor te polovici plaće, to mu nije priznat trošak žalbenog postupka te je po čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
34. Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP – toč. II. izreke).
35. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazane ovom odlukom na način da će dati valjane i obrazložene razloge o navedenim odlučnim činjenicama te će pravilnom ocjenom već provedenih dokaza, kao i dokaza koje stranke eventualno budu predlagale utvrditi osnovanost zahtjeva tužitelja-protutuženika pri čemu će imati u vidu i pravna shvaćanja ovog suda izražena u ovoj odluci.
U Zagrebu 3. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić, v.r.
