REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1073/2017-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Milke Štefčić, Zagreb, Prešernova 5, OIB: 71201307235, koju zastupa punomoćnik Krešimir Galeković, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Almir Dervišbegović, odvjetnik u Zagrebu, II-tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo Zagreb, Savska Cesta 1, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Zagrebu, i III-tuženika Fonda za naknadu oduzete imovine Zagreb, Ivana Lučića 8, radi sklapanja ugovora o otkupu stana i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6180/13-2 od 11. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps- 701/01-86 od 21. svibnja 2013., u sjednici dana 3. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 6180/13-2 od 11. srpnja 2017., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-701/01-86 od 21. svibnja 2013. u točkama I. i II., izreke te kojom je potvrđena odluka o parničnim troškovima u toč. II. izreke u odnosu na Grad Zagreb, i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluku o troškovima postupka u povodu revizije donijet će sud u konačnoj odluci o snošenju parničnih troškova.

Obrazloženje

I. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Ps-701/01-86 od 21. svibnja 2013. odbijeni su kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glase:

„1. Zamjenjuje se ugovor o prodaji stana između Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1. kao prodavatelja i Milke Štefičić iz Zagreba, Prešernova 3 kao kupca, slijedećeg sadržaja:

čl. 1.

(1) Prodavatelj Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1. prodaje, a kupac Štefičić Milka iz Zagreba, Prešernova 5., OIB: 71201307235, kupuje stan koji se nalazi u suterenu desno, a sastoji se od jedne sobe, kuhunje, kupaone s WC-om, predsoblja i smočnice, ukupne površine 45,55 m2, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koja se nalazi u Zagrebu, Prešernova 5.

(2) Stan iz stavka I, ovog članka se nalazi u zgradi izgrađenoj na kč. br. 3128 k.o. Črnomerec, što odgovara z.k.č. 5337/3, odnosno novoformiranoj 5337/12 k.o. Zagreb, upisanoj u zemljišnoknjižni uložak br. 671 k.o. Zagreb. (…)“

2. Zamjenjuje se ugovor o prodaji stana između Fonda za naknadu oduzete imovine Zagreb, Ivana Lučića 8. kao prodavatelja i Milke Štefičić iz Zagreba, Prešernova 3 kao kupca, slijedećeg sadržaja:

čl. 1.

(1) Prodavatelj Fond za naknadu oduzete imovine Zagreb, Ivana Lučića 8. prodaje, a kupac Štefičić Milka iz Zagreba, Prešernova 5., OIB: 71201307235, kupuje stan koji se nalazi u suterenu desno, a sastoji se od jedne sobe, kuhunje, kupaone s WC-om, predsoblja i smočnice, ukupne površine 45,55 m2, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koja se nalazi u Zagrebu, Prešernova 5.

(2) Stan iz stavka I, ovog članka se nalazi u zgradi izgrađenoj na kč. br. 3128 k.o. Črnomerec, što odgovara z.k.č. 5337/3, odnosno novoformiranoj 5337/12 k.o. Zagreb, upisanoj u zemljišnoknjižni uložak br. 671 k.o. Zagreb. (…)“

3. Nalaže se II-tuženiku Zagrebački holding d.o.o. da s osnove naknade štete isplati tužiteljici Milki Štefičić iz Zagreba, Prešernova 5. iznos od 365.000,00 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe, 13. lipnja 2001. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj u skladu s člankom 277. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, pa do isplate, u roku od petnaest dana, pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od petnaest dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Tužiteljici je naloženo naknaditi parnične troškove I-tuženiku Gradu Zagrebu u iznosu od 23.375,00 kuna i II-tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica GSKG u iznosu od 53.750,00 kuna.

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-6180/13-2 od 11. srpnja 2017. odbio je žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu.

3. Tako je suđeno u sporu radi sklapanja ugovora o otkupu stana na kojemu postoji stanarsko pravo. Tužiteljica je zahtijevala naložiti I-tuženiku da s njom sklopi predmetni ugovor, a podredno naložiti III-tuženiku Fondu za naknadu oduzete imovine Zagreb sklopiti ugovor o otkupu stana. Predmet spora je i zahtjev tužiteljice da joj II-tuženik Zagrebački holding d.o.o. Zagreb naknadi štetu u visini troškova koje je imala po snovi ulaganja u predmetni stan u svrhu otklanjanja posljedica višekratnog plavljenja stana iz kanalizacije zgrade u kojoj se nalazi stan.

4. Protiv drugostupanjske presude i to dijela kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 70/19). Revizija je podnesena zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu.

4.1. Revizijom nije pobijana presuda kojom je pravomoćno odbijen zahtjev tužiteljice da joj II-tuženik Zagrebački holding d.o.o. s osnove naknade štete isplati iznos od 365.000,00 kuna

4.2. Ivan Štefičić, bivši suprug tužiteljice (čiji je zahtjev za miješanje u postupak na strani tužiteljice odbijen pravomoćnim rješenjem) podneskom od 24. rujna 2019. je naveo da je u donošenju pobijane presude učinjen niz nepravilnosti pa je dostavio Vrhovnom sudu RH isprave za koje drži da su odlučne za rješenje spora.

5. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Presuda ispitana po čl. 392.a st. 2. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog razloga navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, zahtjev tužiteljice prema I. i III. tuženiku na donošenje presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana koji se nalazi u Zagrebu, Prešernova 5. Tužba je podnesena protiv I-tuženika kao vlasnika stana, podredno III-tuženika te protiv II. tuženika koji je odgovoran za održavanje zajedničkih dijelova zgrade, a nije održavao zgradu u odgovarajućem graditeljskom i funkcionalnom stanju.

9. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka pasivna legitimacija I. i III. tuženika, te je li tužiteljica podnošenjem zahtjeva za otkup stana Gradu Zagrebu (upisanom zemljišnoknjižnom vlasniku stana) udovoljila uvjetima da sud presudom naloži I- tuženiku, a podredno III-tuženiku, sklapanje ugovora o otkupu stana. S tim u vezi je sporno je li obrazloženje presude glede odlučnih činjenica kontradiktorno u odnosu na sadržaj isprava na kojima se to obrazloženje temelji.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je ocijenjeno nespornim:

- tužiteljica je zajedno sa svojim bivšim suprugom Ivanom Štefčićem, bila nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu koji se nalazi u Zagrebu, Prešernova br. 5, a glede kojeg je Ivan Štefčić kao stanar zaključio sa SIZ-om stanovanja i komunalnih djelatnosti Općine Črnomerec dana 12. prosinca.1984. ugovor o dodjeli stana na korištenje;

- tužiteljica i njezin bivši suprug su postupili prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98 nastavno Zakon o prodaji stanova), tako što su dana 10. svibnja.1995. godine, podnijeli Gradu Zagrebu zahtjev za otkup stana, kojem zahtjevu nije udovoljeno s obrazloženjem da je na stanu stavljena zabrana prodaje zato što je Ivanu Štefičiću dodijeljen na korištenje novoizgrađeni stan u Velikoj Gorici, budući da dotadašnji stan u Prešernovoj nije bio pogodan za stanovanje zbog konstantnog plavljenja iz kanalizacije zgrade;

-Ivanu Štefčiću je u Velikoj Gorici dodijeljen novoizgrađeni dvosobni stanu površine 42,50 m2, za koji stan je dana 16. siječnja 1996. godine Ivan Štefčić preuzeo ključeve i uselio se, a u dotadašnjem stanu je ostala stanovati tužiteljica, pa stan nije predan Gradi Zagrebu;

- između supružnika je u to vrijeme vođen brakorazvodni spor, a tužiteljica je nakon razvoda braka (presudom od 11. studenog 1995.) ostala u predmetnom stanu s jednim djetetom, a suprug se odselio u novi stan s drugim djetetom.

10.1. U odnosu na sporne činjenice je utvrđeno:

- tužiteljica i njezin bivši suprug su zajednički podnijeli zahtjev Gradi Zagrebu za otkup stana koji je predmetom spora, dok u odnosu na stan u Velikoj Gorici, suprug Ivan Štefčić nije podnosio zahtjev za otkup, s time da je grad Velika Gorica protiv njega vodila postupak za iseljenje iz navedenog stana. U tom postupku je udovoljeno zahtjevu grada Velike Gorice za njegovo iseljenje iz razloga što mu je stan dodijelio Grad Zagreb, koji nije bio vlasnik stana, i nije bio ovlašten raspolagati, iz kojeg stana se Ivan Štefičić potom iselio i predao ga gradu Velikoj Gorici,

- prema podacima kompletnog zemljišnoknjižnog izvatka za stambenu zgradu u kojoj se nalazi stan koji je predmetom spora, koja zgrada je upisana u zk.ul.br. 671 k.o. Grad Zagreb na listu A pod rednim brojem 8 na zk.čbr. 5337/3, utvrđeno je da je na istoj uknjiženo pravo vlasništva za korist općenarodne imovine nakon što je temeljem rješenja broj K-1742/45 od 28.8.1946. godine u predmetu konfiskacije imovine Ivana Protulipca, pravo vlasništva upisano za korist Federativne Narodne Republike Jugoslavije, da bi potom kao organ upravljanja navedenom nekretninom bilo upisano poduzeće Državnih stambenih zgrada VI. rajona u Zagrebu, iz čega je sud zaključio da se radi o nekretnini koja je prijašnjem vlasniku oduzeta na temelju propisa o konfiskaciji.

10.2. Polazeći od navedenih utvrđenja, te s obzirom na tada važeće odredbe Zakona o stambenim odnosima (NN 51/85), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme dodijele Ivanu Štefčiću drugoga stana na korištenje Odlukom od 9. studenog 1995. godine te u vrijeme njegova iseljenja iz stana u Zagrebu i useljenja u dodijeljeni novi stan dana 16. siječnja 1996, kao i s obzirom na to da je u predmetnom stanu ostala stanovati tužiteljica, sudovi su ocijenili da je Ivanu Štefčiću trajnim prestankom njegova korištenja, prestalo stanarsko pravo sukladno odredbi čl. 67 st. 2 Zakona o stambenim odnosima, dok je tužiteljica, s druge strane, nastavljajući koristiti predmetni stan, na istom zadržala status stanara. Taj status tužiteljici nije prestao na jedan od zakonom predviđenih načina, pa joj temeljem odredbe čl. 6 Zakona o prodaji stanova, kao stanaru, pripada pravo otkupiti predmetni stan prema odredbama navedenog Zakona, sukladno podnesenom zahtjevu za kupnju stana od 10. svibnja1995. godine.

11. U odnosu na pravni status zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan, koja je u posjedovnici pod rednim brojem 94 i 96, prvotno bila upisana u zk.ul.br. 6 k.o. Grad Zagreb, je utvrđeno da je vlasništvo predmetne zgrade još 1927. godine bilo upisano za korist prednika I-tuženika Grada Zagreba, i to tadašnje općine slobodnog i kraljevskog glavnog grada Zagreba, nakon čega je potom ispravljen naziv vlasnika na općinu Grada Zagreba, da bi potom na osnovu čl. 1 i 5 Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini od 3.lipnja1947. godine, na istoj nekretnini ispravljen upis tako da se uknjižuje pravo vlasništva za korist općenarodne imovine kojom imovinom upravlja poduzeće Državnih stambenih zgrada VI. rajona u Zagrebu. U konačnome, u odnosu na navedenu nekretninu, temeljem molbe GNO-a u Zagrebu od 6.travnja 1949. godine, izvršen je otpis predmetne kat.čest. broj 5337/3, koja čestica je potom pripisana u uložak broj 671 i to također kao općenarodna imovina, s time da je razvidno da je navedeni pripis proveden nakon što je na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 671 već bilo uknjiženo pravo vlasništva za korist općenarodne imovine na kojoj je kao organ upravljanja već bilo upisano poduzeće Državnih stambenih zgrada VI. rajona, pod kojom upravom je ostala i predmetna stambena zgrada nakon provedenog pripisa u zk.ul.br. 671.

11.1. Iz navedenog je prvostupanjski sud zaključio kako bi sve upućivalo na mogući pogrešni zk upis u postupku otpisa predmetne kat. čest. br. 5337/3 iz zk.ul.br. 6 te njezina pripisa u uložak br. 671, no, imajući u vidu da tužiteljica nije pouzdano dokazala da bi se radilo o takvoj pogrešci i to na način da nije dokazala da je u odgovarajućem zemljišnoknjižnom postupku eventualno doneseno rješenje kojim bi predmetna pogreška bila utvrđena, odnosno da bi dokazala postojanje konkretnog rješenja donesenog prema pravilima Zakona o zemljišnim knjigama o ispravku tog eventualnog pogrešnog zk upisa, ocijenjeno je da u konkretnom slučaju I-tuženik Grad Zagreb nije legitimiran za prodaju predmetnog stana, iako je Grad Zagreb sklapao u razdoblju od 1992. do 1995. godine ugovore o prodaji kojim su svi stanovi u predmetnoj zgradi otkupljeni. Nadalje, prema evidenciji podnijetih zahtjeva navedenog Gradskog ureda, nije pronađen zahtjev za povrat u vlasništvo zgrade u Zagrebu, Prešernova br. 5, dok je razgledavanjem obavijesti istog ureda od 12. siječnja 2012. godine naslovljene na tužiteljicu, utvrđeno da je temeljem čl. 77 Zakona o naknadi Republika Hrvatska podnijela zahtjev za utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine, koji zahtjev nije pravomoćno okončan.

12. Tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži sklapanje ugovora je odbijen u odnosu na I. i III. tuženika imajući na umu utvrđenja i zaključke sudova

- da zahtjev u odnosu na I. tuženika Grad Zagreb nije osnovan s obzirom na to da nije utvrđeno da bi Grad Zagreb bio vlasnik stambene zgrade u kojoj se stan nalazi,

- da iz provedenih dokaza proizlazi da se radilo o konfisciranoj nekretnini koja je oduzeta Ivanu Protulipcu (rješenje br. K-1742/45 od 28. kolovoza 1946.), pa I. tuženik nije legitimiran za prihvaćanje zahtjeva,

- da tužiteljica nije podnijela III-tuženiku zahtjev za otkup sukladno odredbama Zakona o naknadi (Narodne novine, br. 92/96) te sukladno čl. 13. Zakona o fondu za naknadu oduzete imovine (Narodne novine, br. 69/97, 105/99 i 64/00) uslijed čega je i zahtjev i u odnosu na III-tuženika neosnovan,

- da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da prema evidenciji podnijetih zahtjeva Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, nije pronađen zahtjev za vraćanje u vlasništvo zgrade Prešernova 5, dok iz obavijesti istog Ureda od 12. siječnja 2012. proizlazi da je temeljem čl. 77. Zakona o naknadi Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva i podnijela zahtjev za utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine.

12.1. Drugostupanjski sud je posebno naveo da temeljem opisanih utvrđenja, primjenom odredbe čl. 67. st. 2. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine, br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93), čl. 2. st. 2., čl. 22. st. 1., čl. 33. st. 2., čl. 2. st. 2., te čl. 33. – 39. Zakona o naknadi, čl. 13. Zakona o fondu za naknadu oduzete imovine, čl. 14. ranije važećeg Zakona o stambenim odnosima iz 1975. godine, Odluke o organiziranju Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 40/90), Odluke o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Grada Zagreba (Službeni glasnik br. 6/97) – o prestanku postojanja Fonda, odredbu čl. 163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 129/00., 88/01. – dalje u tekstu: ZOO) te čl. 379. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.), postavljeni tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

13. Tužiteljica je revizijom ukazala na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč, 6. i 11. ZPP, bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP učinjenu pred drugostupanjskim sudom i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

14. Osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjene pred prvostupanjskim sudom koju po žalbi tužiteljice nije otklonio drugostupanjski sud jer nije odgovorio na konkretne žalbene razloge, pa je i drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP.

15. Tužbeni zahtjev tužiteljice Milke Štefičić protiv tuženika Grada Zagreba je odbijen prihvaćanjem prigovora nedostatka pasivne legitimacije s obrazloženjem da Grad Zagreb nije vlasnik predmetnog stana. Ovaj sud je ocijenio da je obrazloženje utvrđenja da Grad Zagreb nije vlasnik stana nedostatno, a navodi u obrazloženju o odlučnim činjenicama su dijelom proturječni sadržaju isprava pregledanih u dokaznom postupku.

15.1. Presuda se temelji na utvrđenju navedenom u toč. 11. ovog obrazloženja prema kojem je u zemljišnim knjigama vlasništvo predmetne zgrade još 1927. godine bilo upisano za korist prednika I-tuženika Grada Zagreba, i to tadašnje općine slobodnog i kraljevskog glavnog grada Zagreba, nakon čega je potom ispravljen naziv vlasnika na općinu Grada Zagreba, da bi potom na osnovu čl. 1 i 5 Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini od 3.lipnja 1947. godine, na istoj nekretnini ispravljen upis tako da se uknjižuje pravo vlasništva za korist općenarodne imovine kojom imovinom upravlja poduzeće Državnih stambenih zgrada VI. rajona u Zagrebu. U konačnome, u odnosu na navedenu nekretninu, temeljem molbe GNO-a u Zagrebu od 6.travnja 1949. godine, izvršen je otpis predmetne kat.čest. broj 5337/3, koja čestica je potom pripisana u uložak broj 671 i to također kao općenarodna imovina, s time da je razvidno da je navedeni pripis proveden nakon što je na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 671 već bilo uknjiženo pravo vlasništva za korist općenarodne imovine na kojoj je kao organ upravljanja već bilo upisano poduzeće Državnih stambenih zgrada VI. rajona, pod kojom upravom je ostala i predmetna stambena zgrada nakon provedenog pripisa u zk.ul.br. 671.

15.2. Unatoč ovom utvrđenju prvostupanjski sud je zaključio „kako bi sve upućivalo na mogući pogrešni zk upis u postupku otpisa predmetne kat. čest. br. 5337/3 iz zk.ul.br. 6 te njezina pripisa u uložak br. 671, no, imajući u vidu da tužiteljica nije pouzdano dokazala da bi se radilo o takvoj pogrešci i to na način da nije dokazala da je u odgovarajućem zemljišnoknjižnom postupku eventualno doneseno rješenje kojim bi predmetna pogreška bila utvrđena, odnosno da bi dokazala postojanje konkretnog rješenja donesenog prema pravilima Zakona o zemljišnim knjigama o ispravku tog eventualnog pogrešnog zk upisa, čime bi jedino navedenu sumnju mogla otkloniti, to je ocijenjeno da u konkretnom slučaju I-tuženik Grad Zagreb nije legitimiran za prodaju predmetnog stana, iako je Grad Zagreb sklapao u razdoblju od 1992. do 1995. godine ugovore o prodaji kojim su svi stanovi u predmetnoj zgradi otkupljeni.“

15.3. S obzirom na to da se u obrazloženju navodi kako je zemljište na kojem se nalazi zgrada izvorno bilo u vlasništvu prednika Grada Zagreba, te je još 1927. godine bilo upisano za korist prednika I-tuženika Grada Zagreba, i to tadašnje Općine slobodnog i kraljevskog glavnog grada Zagreba, da je Grad Zagreb prodao sve ostale stanove u zgradi, ostalo je nejasno iz kojih je isprava sud zaključio da je riječ o zemljištu koje je navodno oduzeto Ivanu Protulipcu iz Zagreba. Navod u obrazloženju da iz potvrde nadležnog tijela proizlazi kako van Protupipac nije tražio povrat predmetne nekretnine ne ukazuje samo po sebi da je on bio vlasnik predmetne zgrade, niti da mu je ta imovina konfiscirana, kao ni da on uopće ima pravo na povrat upravo te nekretnine. Navedenom ispravom se samo potvrđuje da nije bilo zahtjeva za povrat te nekretnine, što nije dovoljno za zaključak da je riječ o konfisciranoj imovini, niti da je Ivan Protulipac imao pravo na povrat koje nije iskoristio, pa da bi vlasnica predmetne nekretnine postala Republika Hrvatska.

15.4. Pitanje prava vlasništva I-tuženika na predmetnom stanu trebalo je do kraja raščistiti kao prethodno pitanje u ovoj parnici neovisno o sadržaju upisa u zemljišnim knjigama: Sud se nije smio zadržati samo na zaključku kako je moguće da je pogrešan zk upis u postupku otpisa predmetne kat. čest. br. 5337/3 iz zk.ul.br. 6 te njezina pripisa u uložak br. 671, tvrdeći bi na tužiteljici bio teret dokaza o tome da je pogrešan upis u zemljišnim knjigama otpisa predmetne kat. čest. br. 5337/3 iz zk.ul.br. 6 te njezina pripisa u uložak br. 671. U ovoj parnici je jasno na čije ime je upisano pravo vlasništva predmetne nekretnine, a tužiteljica upravo i tvrdi (i pokušava dokazati) da je, neovisno o upisu u zemljišnim knjigama, predmetna nekretnina nije bila predmetom konfiskacije, da nema mjesta povratu nekretnine bivšem vlasniku, a Republika Hrvatska nije postala vlasnicom nakon što nije zatražen povrat te nekretnine, a da je Grad Zagreb vlasnik nekretnine, neovisno o pripisu nekretnine u uložak br. 671.

15.5. Sud je u ovom parničnom postupku trebao kao prethodno pitanje riješiti pitanje prava vlasništva Grada Zagreba na predmetnoj nekretnini, cijeneći pri tome sve izvedene dokaze. Iz obrazloženja presude je vidljivo da je sud izvršio uvid u presudu Kotarskog narodnog suda u Zagrebu broj K-1742/45 od 24. kolovoza 1946., kojom je odlučeno o konfiskaciji imovine Ivana Protulipca, uz izostalo i zemljišta upisanog u zk. ul. 671 k.o. Nije jasno na temelju čega je sud zaključio da je i katastarska čestica br. 5337/3 iz zk.ul.br. 6 bila predmetom konfiskacije. Također nije ocijenjeno od kakvog je značenja okolnost da je predmetno zemljište sa zgradom tek naknadno (eventualno pogrešno) pripisano u uložak br. 671. Samom činjenicom eventualno pogrešnog pripisa nekretnine u zk. uložak u kojem su bile upisane nekretnine oduzete trećoj osobi u postupku konfiskacije nije izmijenjen pravni status nekretnine, odnosno ta nekretnina nije postala „nekretnina u povratu“. Prebacujući na tužiteljicu teret dokaza da je upis pripisa pogrešan, pri čemu i sam sud polazi od toga da je zemljišnoknjižni upis možda pogrešan, u situaciji kad tužiteljica nema pravnih sredstava ispraviti pogrešku, na tužiteljicu je prenesen prekomjerni teret u parnici, a pri čemu je sud izbjegao svoju ulogu utvrditi stvarno stanje glede prava vlasništva na temelju isprava koje su mu bile na raspolaganju.

16. Stoga za sada nije moguće ispitati pravilnost donesene presude u odnosu na I- tuženika Grad Zagreb, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

17. Drugostupanjski sud je propustio određeno odgovoriti na žalbene navode tužiteljice koji se tiču navedene bitne povrede, pa je i taj sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čll 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

18. Tužbeni zahtjev protiv III-tuženika podnesen kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev protiv I-tuženika. Tužitelj je u smislu odredbe čl.188. st. 2. ZPP kumulirao tužbene zahtjev protiv I. i III. tuženika zahtijevajući da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. S obzirom na to da je ovaj sud našao da je presuda kojom je odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu zahvaćena bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, za sada nije moguće ispitati zakonitost nižestupanjskih presuda kojima je odlučeno o podrednom tužbenom zahtjevu, jer glavni i podredni zahtjev čine cjelinu.

19. Stoga je valjalo je po čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o glavnom i podrednom zahtjevu protiv I. i III. tuženika i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

20. Odluka o parničnim troškovima ovisi o odluci o glavnoj stvari pa je valjalo ukinuti i odluku o parničnim troškovima kojom je naloženo tužiteljici naknaditi parnične troškove Gradu Zagrebu u iznosu od 23.375,00 kuna, i predmet i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. S obzirom na to da je rješenjem ukinuta odluka protiv koje je podnesena revizija i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu revizije odluči u konačnoj odluci.(čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil

Broj zapisa: eb30c-0486a

Kontrolni broj: 01240-4c5d8-b78de

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.