REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pr-2889/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. R., iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku E. Š., odvjetniku u S., protiv tužene R. H. za ministarstvo, OIB: …, zastupane po O.D.O. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i pun. zz. tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 03. svibnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju uvećani dio naknade plaće u ukupnom iznosu od 29.835,36 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g. pa do dana isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja zakonska zatezna kamata na navedeni iznos teče kako slijedi:

-na iznos od 174,38 kn. od 15.08.2010 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 205,26 kn. od 15.09.2010 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 1.418,88 kn. od 15.01.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 682,59 kn. od 15.02.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 292,55 kn. od 15.04.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 551,28 kn. od 15.07.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 294,21 kn. od 15.08.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 420,33 kn. od 15.10.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 30,42 kn. od 15.11.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 2.468,51 kn. od 15.12.2011 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 2.585,95 kn. od 15.01.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 4.064,92 kn. od 15.02.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 2.207,69 kn. od 15.03.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 589,93 kn. od 15.04.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 1.687,98 kn. od 15.05.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 1.378,24 kn. od 15.06.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 2.274,20 kn. od 15.07.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 2.509,24 kn. od 15.08.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 2.760,59 kn. od 15.09.2012 god., pa do dana isplate,

-na iznos od 887,07 kn. od 15.10.2012 god. pa do dana isplate,

-na iznos od 2.351,14 kn. od 15.11.2012 god., pa do dana isplate.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan, a za iznos od 83.359,49 Kuna, te u dijelu potraživanja zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 12.544,42 Kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15) za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovome sudu dana 03. rujna 2015. godine tužitelj navodi da je zaposlenik tuženika koji je u razdoblju od 01. travnja 2010. godine do 01. studenog 2012. godine bio raspoređen na radno mjesto u PU S.D., P. P. P., S., na radnom mjestu policijskog službenika-mornara, a da je 01. studenoga 2012. godine raspoređen u PU Z., S. P., I. J. P., na radno mjesto policijskog službenika interventne jedinice policije. Tužitelj navodi da je u razdoblju od 01. travnja 2010. do 01. studenoga 2012. godine radio na terenu na policijskom patrolnom brodu u turnusima na način da je i po nekoliko dana boravio na brodu sukladno članku 42 Zakona o policiji, a da mu je za vrijeme rada u turnusima cijelo prekovremeno vrijeme koje je radio, i to uglavnom u noćnim satima, poslodavac platio kao dodatak za pasivno dežurstvo pozivajući se na članak 57 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a da je taj dodatak isplaćivan u iznosu od otprilike 4,5 kn za sat vremena, a tužitelj navodi da je trebao biti plaćen znatno više, uz uvećanje od 50% sukladno članku 55 istog Kolektivnog ugovora, kao i dodatke za noćni rad uz uvećanje od 40% i za rad nedjeljom (uvećanje od 35%) i subotom (uvećanje 25%), sve sukladno Kolektivnom ugovoru. Tužitelj navodi da je s obzirom na sve navedeno tužena postupala suprotno članku 60 Zakona o radu na način da ga je protuzakonito platio za prekovremeni rad kao da se radi o vremenu pripravnosti koje zaposlenik ne provodi na radnom mjestu, a da se radilo o radu izvan radnog vremena i da je tužitelj to vrijeme proveo na radnom mjestu. Tužitelj navodi da je tuženoj preko O.D.O. podnio i zahtjev za mirno rješenje spora 29. svibnja 2015. godine na koji nije dobio odgovor. Nadalje, tužitelj smatra da mu je tuženik ostao dućan isplatiti iznos od minimalno 6.000,00 kn mjesečno na ime neisplaćene naknade za prekovremeni rad, uvećane za dodatak za noćni rad u iznosu od 40%, rad nedjeljom od 35% i subotom od 25%, kao i blagdanima, a i da njegovo potraživanje po ovoj osnovi nije zastarjelo jer zastarni rok od tri godine za opisano potraživanje po prije važećem Zakonu o radu nije istekao u odnosu na sporno potraživanje prije stupanja na snagu novog Zakona o radu. S obzirom na sve navedeno, tužitelj je predložio donošenje presude sljedećeg sadržaja: "Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade brutto plaće za period od 01. travnja 2010. godine do 01. studenoga 2012. godine ukupan iznos od 186.000,00 kn brutto sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena pa do dana isplate, koja kamata na navedeni iznos teče kako slijedi: - na iznos od 6.000,00 kn od 15. svibnja 2010. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. lipnja 2010. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. srpnja 2010. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. kolovoza 2010. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. rujna 2010. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. listopada 2010. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. studenoga 2010. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. prosinca 2010. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. siječnja 2011. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. veljače 2011. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. ožujka 2011. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. travnja 2011. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. svibnja 2011. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. lipnja 2011. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. srpnja 2011. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. kolovoza 2011. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. rujna 2011. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. listopada 2011. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. studenoga 2011. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. prosinca 2011. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. siječnja 2012. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. veljače 2012. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. ožujka 2012. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. travnja 2012. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. svibnja 2012. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. lipnja 2012. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. srpnja 2012. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. kolovoza 2012. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. rujna 2012. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. listopada 2012. godine, - na iznos od 6.000,00 kn od 15. studenoga 2012. godine pa do dana isplate." Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 27. veljače 2017. godine tako da isti glasi: "Dužan je tuženik R. H. za ministarstvo, Z. u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju uvećani dio naknade plaće u ukupnom iznosu od 113.194,85 kn brutto sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 01. kolovoza 2015. godine u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koja kamata na navedeni iznos teče kako slijedi: - na iznos od 2.701,79 kn od 15. lipnja 2010. godine pa do dana isplate, - na iznos od 4.259,49 kn od 15. kolovoza 2010. godine pa do dana isplate, - na iznos od 1.520,92 kn od 15. rujna 2010. godine pa do dana isplate, - na iznos od 1.878,64 kn od 15. listopada 2010. godine pa do dana isplate, - na iznos od 2.304,82 kn od 15. studenoga 2010. godine pa do dana isplate, - na iznos od 2.959,42 kn od 15. siječnja 2011. godine pa do dana isplate, - na iznos od 1.622,56 kn od 15. veljače 2011. godine pa do dana isplate, - na iznos od 3.674,95 kn od 15. travnja 2011. godine pa do dana isplate, - na iznos od 3.634,85 kn od 15. svibnja 2011. godine pa do dana isplate, - na iznos od 3.901,23 kn od 15. srpnja 2011. godine pa do dana isplate, - na iznos od 2.318,22 kn od 15. kolovoza 2011. godine pa do dana isplate, - na iznos od 3.964,92 kn od 15. listopada 2011. godine pa do dana isplate, - na iznos od 2.708,72 kn od 15. studenoga 2011. godine pa do dana isplate, - na iznos od 6.471,11 kn od 15. prosinca 2011. godine pa do dana isplate, - na iznos od 5.873,15 kn od 15. siječnja 2012. godine pa do dana isplate, - na iznos od 8.866,92 kn od 15. veljače 2012. godine pa do dana isplate, - na iznos od 8.317,19 kn od 15. ožujka 2012. godine pa do dana isplate, - na iznos od 3.338,48 kn od 15. travnja 2012. godine pa do dana isplate, - na iznos od 5.576,07 kn od 15. svibnja 2012. godine pa do dana isplate, - na iznos od 4.791,04 kn od 15. lipnja 2012. godine pa do dana isplate, - na iznos od 8.016,91 kn od 15. srpnja 2012. godine pa do dana isplate, - na iznos od 6.972,62 kn od 15. kolovoza 2012. godine pa do dana isplate, - na iznos od 7.167,39 kn od 15. rujna 2012. godine pa do dana isplate, - na iznos od 3.514,73 kn od 15. listopada 2012. godine pa do dana isplate, - na iznos od 6.658,72 kn od 15. studenoga 2012. godine pa do dana isplate."

2. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 27.02.2017.godine (list 210-216 spisa) tako da isti potražuje za razdoblje od svibnja 2010.godine do prosinca 2012.godine uvećani dio plaće (isplatu po osnovi prekovremenog rada) u ukupnom iznosu od 113.194,85 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 25.02.2022.godine(list 616-617 spisa) tako da isti ukoliko sud ne usvoji glavni tužbeni zahtjev postavljen u podnesku tužitelja od 27.02.2017.godine predlaže da sud tad usvoji podredni tužbeni zahtjev kojim isti potražuje iznos od 29.835,36 Kuna bruto sa pripadajućom kamatom.

3.U odgovoru na tužbu predanom ovom sudu dana 21. siječnja 2016. godine tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe prigovor zastare tužiteljevih potraživanja dospjelih 07. kolovoza 2011. godine. Nadalje, pobija i navode tužbe tvrdeći da je potrebno primijeniti tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora te da je iz tužbe vidljivo da se radi o terenskom radu na policijskom plovilu s višednevnim službama na moru i da je tužitelju dodatak na plaću isplaćen, a da terenski dodatak nije naknada za rad ni zamjena za plaću, već da služi za pokriće povećanih troškova zbog rada na terenu. Navodi se i da s obzirom na to da službenik dobiva plaću za svoj rad, neovisno o tome je li ostvaren u mjestu rada ili na terenu, onaj službenik koji je zbog specifičnosti radnog mjesta radio na terenu, noću, prekovremeno, subotom, nedjeljom, neradnim danima utvrđenima zakonom, blagdanima i na Uskrs, ima pravo na uvećanje osnovne plaće za sate kad je radio noću, prekovremeno itd., ali da se, neovisno o tome što se u rad na terenu uračunava cijelo vrijeme provedeno na terenu, pravo na uvećanje plaće službenik ostvaruje samo za stvarno odrađene sate u koje se ne uračunava vrijeme putovanja, kao ni spavanja ni odmaranja pa se u tom dijelu osporavaju navodi tužbe. Ističe se da je i odlukom Vrhovnog suda Revr-466/07 od 05. rujna 2007. godine definiran prekovremeni rad na način da je za njegovo postojanje bitno postojanje više sile, izvanrednog opsega posla i prijeke potrebe pa da to nije slučaj kod tužitelja te da mu je iz toga razloga plaćana naknada za pasivno dežurstvo sukladno članku 57 Kolektivnog ugovora. Navodi se i da je tužitelju rad organiziran na terenu pa da ostvaruje pravo na terenski dodatak te da je institut rada na terenu poseban uvjet rada i kao takav predmet autonomnog reguliranja odnosa između poslodavca i radnika, a da je u slučaju tužitelja reguliran odredbom članka 56 Kolektivnog ugovora te da je temeljem toga tužitelju uredno izvršen obračun i isplata svih odrađenih sati na terenu. Konačno, tužena navodi i da se u konkretnom slučaju neposredno primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora jer terenski rad kao poseban oblik rada nije bio reguliran tada važećim Zakonom o radu pa da se ne može primijeniti Zakon o radu kao eventualno povoljniji zakon. Zbog svega navedenog, tužena predlaže sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom rješenja R. H., ministarstva, od 16. ožujka 2010. godine (list 6 spisa), rješenja R. H., ministarstva, od 24. listopada 2012. godine (list 7 spisa), preslike radne knjižice tužitelja (list 8-10 spisa), zahtjeva za mirno rješenje spora zaprimljenog kod ODO-a S. 29. svibnja 2015. godine (list 11 spisa), dopisa R. H., ministarstva, PU S.D., P. P. P. S., od 26. siječnja 2015. godine (list 15 spisa), obračunskih lista plaća za tužitelja (list 16-46 spisa), broja radnih sati (list 47-81 spisa), radnih naloga s izvješćima (list 82-189 spisa), zapisnika s ročišta u istovrsnoj pravnoj stvari Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pr-937/16 od 20. lipnja 2017. godine (list 266-267 spisa), radnih naloga s izvješćima (list 82-189 spisa), očitovanja P.P.P. S. od 07. ožujka 2018. godine (list 331 spisa), dijelova brodskog dnevnika (list 333-491 spisa), a izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka M. P. (list 194-195 spisa) i J. M. (list 329-330 spisa), saslušanjem tužitelja (list 196 spisa) i financijskim vještačenjem po vještaku S. K. (list 202-207 spisa). U ponovljenom postupku izveden je dokaz dopunom nalaza i mišljenja vještaka S. K. (list 566-586 spisa); te ispravkom nalaza i mišljenja vještaka S. K. (list 598-615 spisa). Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6. Pred ovim sudom je već jednom vođen prvostupanjski postupak i donesena je prvostupanjska presuda Pr-1020/2015 od 15.lipnja 2018.godine (list 504-516 spisa), a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj 29 Gž R- 1359/2018-2 od 17.prosinca 2020.godine (list 532-537 spisa) te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku bilo je potrebno utvrditi stvarne sate rada tužitelja, a imajući u vidu stav Vrhovnog suda RH iz odluke broj Revr-1975/2014-2.

7. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom periodu te da je isti bio raspoređen u tom periodu na radno mjesto policijskog službenika – mornara u P. P. P., te među strankama nije sporna ni činjenica da je dana 01.11.2012.godine tužitelj raspoređen u PU Z., S. P., na radno mjesto policijskog službenika I. J. P., a koje činjenice nesporno proizlaze iz rješenja ministarstva od 16.03.2010.godine (list 6 spisa) kao i rješenja ministarstva od 24.10.2012.godine (list 7 spisa).

8. Ono što je među strankama sporno i što je trebalo utvrditi je činjenica da li je tuženik u utuženom periodu isplatio tužitelju prekovremene sate rada, uvećano za dodatke na ime rada noću, nedjeljom, subotom i blagdanima, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, te da li je u tom smislu osnovan zahtjev tužitelja za neisplaćeni prekovremeni rad. Također je među strankama u ovoj pravnoj stvari sporno da li je tužitelj u utuženom razdoblju kao službenik koji zbog naravi posla ne smije napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru imao pravo na slobodno vrijeme, te koliko je u predmetnom slučaju trajao stvarni rad tužitelja u utuženom razdoblju.

9. Iz iskaza saslušanog svjedoka M. P. (list 194-195 spisa) proizlazi da je on u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik mornar na plovilu sv. M., a kasnije na drugom manjem plovilu tipa B, te da je radno vrijeme bilo organizirano na način da bi bio na plovilu 7 dana, a nakon toga ovisno o rasporedu slobodan, odnosno da bi bio kući od 2-5 dana. Iz iskaza istog proizlazi da dok je bio kući slobodan da se imao obvezu javljati svaki dan pomoćniku ili šefu smjene koji da je mogao njega i kolege u svakom trenutku ponovno rasporediti na posao. Isti ističe u iskazu da dok su bili brodu on i kolege da nisu napuštali brod već da su brod napuštali samo nakratko radi kupnje hrane ili nekih potreba za plovila. Također iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je smjena na brodu bila od 12 sati, a ostatak vremena da su se djelatnici dogovarali između sebe tko će biti na straži i da su se izmjenjivali svako dva do tri sata, te da se navedeno odnosilo i na noć tamo gdje se gvardija održava noću i danju, te da se ovih sedam dana na brodu odnosilo i na dan koji su bili državni parnici i vikendi. Također iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je zapovjednik broda imao obvezu svaki dan voditi dnevnik broda u kojeg da se upisivalo što se svaki dan radilo na brodu te da je isti pisao i izvješće koje da je bilo popraćeno radnim nalozima. Nadalje, svjedok ističe da rješenje o korištenju slobodnih dana nikada nije dobio osim kad bi koristio godišnji odmor te da je u tom smislu istima bilo plaćeno samo dok su bili na brodu 12 sati, a da im ostalih 12 sati nije bilo plaćeno. Naposljetku iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je uz uobičajene poslove koji su bili u radnom nalogu isti po potrebi radio i druge poslove i to prijevoze građana i to medicinski prijevoz, traganje ili spašavanje posade, osiguranja i slično. Zaključno iz iskaza svjedoka proizlazi da je dok je bio na brodu zavisno o planu ili rasporedu za sv. M., plovilo tipa A bilo predviđeno 7 članova posade, a da je članova bilo uglavnom četiri do 5. U odnosu na spavanje na brodu isti je istakao da na brodu nema osmosatnog spavanja jer da uvijek na brodu se nešto ljulja ili trese, te da su dužni djelatnici na brodu svako dva sata se izmjenjivati na gvardiju, te da iako je predviđeno vrijeme za spavanje da je to nemoguće izvesti u okolnostima kada se plovi noću ili po neveri. Svjedok je istakao da bi u pravili bili na brodu od sedam dana pet dana na P., a sve radi nadzora državne granice S.-J.-S.. U odnosu na vrijeme nakon provedenih dvanaest radnih sati na brodu svjedok je istakao da se to vrijeme vodilo kao pasivno dežurstvo na brodu, te da je tražio da mu se izda rješenje za prekovremene sate jer da se znalo događati da odradi deset prekovremenih sati, a da mu bude isplaćeno za dva sata ili eventualno ništa.

10. Iz iskaza svjedoka J. M. (list 329-330 spisa) proizlazi da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom periodu od 01. svibnja 2010.godine do 31.listopada 2012.godine raspoređen na radno mjesto P. P. P., policijski službenik-mornar i to na patrolnom brodu. Isti je istakao da u vrijeme kad je plovio zajedno sa tužiteljem na brodu da je njihova smjena bila rad od sedam dana sa radnim vremenom od cca 8- 10 sati, a nakon čega da nisu imali klasične slobodne dane već da su cijelo vrijeme morali biti na brodu ili ako su kratko napuštali brod da su se po dojavi morali iste sekunde stvoriti radi isplovljavanja. Također je svjedok potvrdio činjenicu da u vremenu kad je plovio sa tužiteljem nisu imali organizirani smještaj tako da bi se mogla organizirati ikakva stanka tijekom radne smjene te isti ističe da su drugi poslodavci organizirali sobu za odmor djelatnicima tako da onaj tko se odmara se može odmarati u toj sobi, a drugi koju su raspoređeni dežuraju dok da njihov poslodavac u 27 godina nije organizirao nikakav takav smještaj za odmor već da treba neprekidno boraviti na brodu i to bez stanke i bez odmora. Svjedok je istakao da se čak događalo da im smjena bude od 9:00 do 18:00 sati, a da po povratku s iste nije bilo stanke već da su trebali biti spremni za nove naredbe i trenutačno isploviti. Također iz iskaza istog proizlazi da na brodu na kojem je tužitelj radio da je u smjeni uvijek nedostajalo ljudi jer da je uvijek bilo troje ili četvero ljudi, a da ih je trebalo biti šestero ili sedmero koliko je bilo potrebno, te da je prilikom isplovljavanja bio nedovoljan broj ljudi pa da se isplovljavalo protivno zakonu zbog nedovoljnog broja djelatnika. Također isti ističe da je minimalno isplaćivano koje je bilo izvan radnog vremena i to 2 kune po satu, a da je poslodavac to navodio kao pasivno dežurstvo. U pogledu činjenica na kojim su brodovima on i tužitelj plovili iz iskaza svjedoka proizlazi da su plovili na brodovima različitih veličina, ali da su uvjeti smještaja na tim brodovima bili izrazito nepovoljni zbog svoje skučenosti i zbog loših higijenskih uvjeta jer da je kabina u kojoj je on boravio bila visine 50 cm te da je u nju mogao ući jedino iz pognutog položaja, čučeći. Nadalje iz iskaza svjedoka M. proizlazi da su ovako opisanim načinom i organizacijom rada bile obuhvaćene kao radne i sve subote i nedjelje i državni blagdani. Isti ističe u iskazu da su različiti uvjeti bili na različitim brodovima, ali da je svaki imao neki nedostatak te da su uvjeti u toaletnim prostorijama bili kritični, te da je nedostajalo i sredstava za čišćenje, te da je posada broda vršila čišćenje broda, a da je na brodu sv. J. u dva navrata vršena deratizacija broda zbog nametnika. Također iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da tijekom plovidbe nisu boravili na sidru iz razloga što da se radilo o plovidbi na malim brodovima koji da ne mogu biti na sidru iz razloga što se najčešće radilo o plovidbi na malim brodovima koji ne mogu biti na sidru jer da je to nemoguće s obzirom na snagu tog broda. Pored navedenog svjedok je istakao da je pored redovnih radnih naloga na navedenim brodovima postupao i po nalogu za prijevoz unesrećenih, spašavanja stranaca i slično te da je obavljao i te poslove te pomagao temeljnoj policiji vezano za njihove poslove i slično. Također je svjedok istakao da je morao navedenim brodom kao član posade isploviti i vezano za prijevoz unesrećenih osoba sa srčanim i moždanim udarima po nepovoljnom vremenu i vremenskim neprilikama, te da su ih za razne poslove prijevoza koristile i kapetanije jer da osim L. kapetanije u S. druge kapetanije nemaju odgovarajuće brodove na raspolaganju. Zaključno je svjedok istakao da se ne može precizno utvrditi da li im je poslodavac plaćao pasivno dežurstvo jer da kad je on išao u računovodstvo pitati preciznije podatke isti navodi da su mu govorili da mu ne mogu dati te podatke jer da o tome vodi brigu računovodstvo u Z., ali da zna da bi za mjesec dana pasivnog dežurstva dobio oko 350,00 Kuna. Svjedok je potvrdio činjenicu da su spomenuti radni nalozi pisana izvješća te da ih je sastavljao zapovjednik broda, a da su za njega osobno bili bitni samo radni nalozi. Također je navedeno da u spomenutim izvješćima nije bilo detaljno opisano što se tiče samih poslova, već opće informacije, te da su u istima bile evidentirane izvanredne situacije, te da su u izvješća ulazili svi poslovi koje je obavio kao i izvanredni poslovi. Naposljetku iz iskaza svjedoka proizlazi da su postojali i poslovi koji se nisu navodili , a koji su od strane posade obavljani, te da bi on bio u plovidbi u periodu od 4-7 dana, a da bi potom se znalo dogoditi da ima jedan slobodan dan ili da uopće nema slobodne dane, te da se teško može izjasniti o dnevnoj količini spavanja na brodu jer da su se znale dogoditi situacije da po tri dana ne spava, te da u plovidbi nema mogućnost spavanja, a da ga se znalo i probuditi kad bi otišao spavati nakon intervencije i to više puta u toku noći, a o čemu da također postoje evidencije.

11. Iz iskaza saslušanog tužitelja (list 196-197 spisa) proizlazi da je u utuženom razdoblju bio policijski službenik – mornar, da je radio na način da je na terenu bio od 6-7 ili 8 dana, da bi nakon toga bio slobodan nekoliko dana te da bi potom ponovno odlazio na teren, te da bi nekad odradio i dva terena , a nakon toga neko vrijeme bio slobodan. Isti ističe da nije dobivao rješenje o slobodnim danima, te da bi pomoćnik zapovjednika za pomorsku policiju odredio koliko će svatko od posade biti na terenu, a koliko kod kuće, te da se svaki dan javljao u bazu gdje bi mu se reklo ima li obvezu sutradan doći na posao ili ne. Tužitelj je istakao da su se događale izvanredne situacije primjerice izvanredni prijevozi te da bi se tada morao odmah odazvati te da je u utuženom razdoblju bio na raznim brodovima i to brodovima B kategorije gdje da je bilo propisano da treba biti 3 člana posade, a da bi ih bilo dvoje i na brodovima A kategorije gdje da je bilo propisano 7 članova posade, a da bi ih bilo četvero ili petero. Nadalje isti ističe da se na brodovima uglavnom radilo sukladno radnim nalozima, te da je svaki dan bio zaseban te da se radilo o tom da su se radili izvanredni prijevozi i druge stvari koje bi bile izvan radnog naloga. Tužitelj je istakao da je smjena po radnim nalozima trebala trajati osam sati, a ponekad dvanaest sati, ali da nikad smjena nije toliko trajala već da bi trajala duže pa da primjerice bi u osam sati isplovili iz S., obišli cijelu državnu granicu, izvršili potrebnu kontrolu plovila te se nakon toga zaustavili kraj otoka P. te se ne tu usidrili već da bi plutali u slučaju da zaprime kakvu dojavu. Također isti ističe da ponekad nekoliko dana ne bi isplovili jer da su vremenski uvjeti bili loši, te da bi sve što je navedeno znali u redovnim situacijama završiti otprilike do pola noći. Tužitelj je istakao da bi u svakom trećem terenu radili noću i to situacije izvanrednih prijevoza te kontrole granice. U odnosu na činjenicu da li su izvan formalne smjene imali vrijeme za odmor isti je naveo da su se mjenjali svaka dva do tri sata, ovisno o dogovoru te da su na teren izlazili i za vrijeme državnih praznika i vikendima, a da mu se vrijeme izvan vremena određenog radnih nalogom evidentiralo kao pasivno dežurstvo i da je za njega dobivao dvije do tri kune po satu, te da ukoliko je brod i vezan postoji potreba za obavljanje posla na njemu te da je potrebno provjeravati vezove, vršiti stražu radi onemogućavanja drugima ulaska u brod, vršiti istankavanje sivog tanka i slično te da mu tuženik nikad nije isplatio određene prekovremene sate. Također iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o radnim brodovima na kojima da je nemoguće spavati, a da kad je spavao da bi se to nije moglo nazvati klasičnim spavanjem jer da bi legao dva do tri sata i malo se odmorio te da bi njega u to vrijeme mjenjao netko drugi i da bi tako bilo dva puta noću pod dva do tri sata, te da poslje svakog terena zbog takvog načina odmora nije bio sposoban doći kući već da je morao stati na autoputu da se odmori, te da je postojao usmeni nalog od strane zapovjednika plovila da članovi posade moraju biti na raspolaganju cijelu noć te da se mogu odmoriti u dva navrata.

12. Temeljem odredbe članka 82. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 149/09-dalje ZR-a) poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom. U navedenom smislu temeljem odredbe članka 35.stavka 1. Kolektivnog ugovora plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a koji su dodaci utvrđeni uredbom o plaćama policijskih službenika te člankom 87. stavkom 1. Zakona o policiji. Imajući u vidu navedeno iz citiranih odredbi proizlazi da ukoliko je tužitelj radio i ukoliko je njegov rad evidentiran u evidenciji prisutnosti na radu tada njegovu plaću čini osnovna plaća uvećana za dodatke po osnovu plaće, te uvećanja na plaću predviđena odredbom članka 39. Kolektivnog ugovora, te se navedeni dodaci na plaću međusobno ne isključuju. Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Zakon o policiji kao lex specijalis ne propisuju koje je radno vrijeme policijskog službenika i namještenika. Međutim, odredba članka 42. stavak 1. i 2. važećeg ZR-a u predmetnom slučaju propisuje da je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se poslovi obavljaju ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac, te se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem se radnik pripravan odazvati pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se ukaže takva potreba ako se radnik ne nalazi na radnom mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. Temeljem odredbe članka 42. stavka 3. ZR-a vrijeme pripravnosti i visina naknade za istu uređuje se ugovorom o radu i kolektivnim ugovorom, te se sukladno odredbi članka 42.stavka 4. ZR-a vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra radnim vremenom neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik. Također sukladno odredbi članka 43.stavka 3. ZR-a ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme smatra se da je puno radno vrijeme 40 sati tjedno, te sukladno odredbi članka 45.stavka 1. ZR-a u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim slučajevima prijeke potrebe radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog radnog vremena, ali najviše do osam sati tjedno. Zaključno, temeljem odredbe članka 53. stavka 1. ZR-a tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata radnik ima pravo na dnevni odmor od 12 sati neprekidno.

13. Iz iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka J. M. i M. P. je razvidno da proizlazi da je za vrijeme plovidbe tužitelj bio 24 sata neprekidno na radnom mjestu i nije napuštao brod osim nakratko kad je trebalo nabaviti hranu ili neke potrebe za plovila, te da se tužitelj u tom smislu cijelo vrijeme temeljem radnog naloga poslodavca nalazio na radnom mjestu i temeljem tih naloga obavljao čitav niz poslova dok je na plovilu, a nerijetko i izvanrednih poslova po intervencijama kao što su bili razni izvanredni prijevozi i poslovi kontrole granice pa prema mišljenju ovog suda iz navedenog nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da se tužitelju za ovaj rad mora namiriti utužena naknada. Iz svih navedenih citiranih odredbi Zakona o radu je razvidno da je upravo poslodavac taj koji korespondira sa radnim vremenom te da isti može organizirati radno vrijeme tako da se vrijeme provedeno na radu dulje od propisanog radnog vremena može vrednovati i isplatiti i na drugi način, a ne isključivo po osnovi prekovremenog rada. U predmetnom slučaju, tuženik je kao poslodavac tužitelja u situaciji kakva je bila tužiteljeva situacija budući je narav posla koju tužitelj na brodu obavlja to zahtjevala imao mogućnost izvršiti preraspodjelu radnog vremena na tužiteljevom radnom mjestu u utuženom razdoblju i to na način kako to predviđaju odredbe članka 47. stavka 1. i 2. ZR-a tako da puno ili nepuno radno vrijeme tijekom jedne kalendarske godine u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena i to tako da prosječno radno vrijeme tijekom preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena te ukoliko takva preraspodjela radnog vremena nije predviđena KU-om utvrditi plan preraspodjeljenog radnog vremena sa naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodjeljeno radno vrijeme. Ovakav način organizacije bi bio povoljan i za radnika i za poslodavca budući bi se tužitelju u takvom slučaju moglo utvrditi vrijeme predviđeno za dnevni odmor u trajanju od najmanje 12 sati u sklopu 24 sata provedena na brodu, a poslodavcu se navedeno preraspodjeljeno vrijeme ne bi smatralo prekovremenim radom te isti u tom smislu ne bi imao obvezu to vrijeme honorirati kao prekovremeni rad. Međutim, iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da poslodavac nije na radnom mjestu tuženika izvršio preraspodjelu radnog vremena već je organizirao posao na radnom mjestu tužitelja na način da je tužitelj u prosjeku od 6- 8 dana boravio neprekidno na brodu u plovidbi 24 sata , od čega mu je 12 sati trajao redovan rad na brodu za vrijeme plovidbe, a nerijetko i duže od dvanaest sati kad su odlazili brodom na P. isplovljavajući primjerice u 8 sati, te potom obišli cijelu državnu granicu, izvršili potrebnu kontrolu plovila te se nakon toga zaustavili kraj otoka P. te se tu ne bi usidrili već da bi plutali u slučaju da zaprime kakvu dojavu. Ovu činjenicu je potvrdio u svom iskazu i svjedok M. budući je istakao da je redovan rad na brodu za vrijeme plovidbe znao trajati i duže od 12 sati te da kad bi se vratili sa plovidbe da bi znali ponovo isploviti bez stanke. Iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da su se nakon redovnih 12 sati rada na brodu djelatnici dogovarali između sebe tko će biti na straži te i da su se izmenjivali svako dva do tri sata, a tamo gdje je gvardija bila noću da su izmjene na straži vršene i noću zbog čega se nije moglo organizirati normalno spavanje na brodu i odmor, a da nije bilo ni adekvatne prostorije koja bi bila organizirana za odmor na brodu. Pored ovog je razvidno da je cijelo vrijeme rada na brodu tužitelj bio pozivan na izvanredne intervencije, a koja činjenica proizlazi kako iz pregledanih radnih naloga tako i iz pregledanih izvadaka i dijelova iz brodskog dnevnika, te je isti u tom smislu bio od poslodavca pozivan vezano za razne vrste potrebnih prijevoza kao i kontrolu granice na moru, a na ovakve intervencije je isti od strane nadležne osobe prema izjavama svjedoka mogao biti pozvan i u dane kad je imao slobodne dane i tome se morao odazvati. U odnosu na činjenicu da li se tužitelj mogao odmarati na brodu tijekom višednevne plovidbe iz iskaza saslušanog svjedoka J. M. te iskaza samog tužitelja proizlazi da se tužitelj mogao minimalno nekoliko sati odmarati na brodu tijekom višednevne plovidbe, ali da je taj odmor bio isprekidan budući je poslodavac tužitelja uvijek mogao pozivati te ga je i pozivao na razne intervencije, a po kojem nalogu poslodavca je tužitelj morao postupati.

14.Sve navedeno nedvojbeno proizlazi iz pregledanih radnih naloga s izvješćima (list 82-189 spisa), kao i radnih naloga s izvješćima (list 82-189 spisa) koji su u dokazne svrhe dostavljeni ovom sudu kao i dijelova brodskog dnevnika (list 333- 491 spisa).

15. Potrebno je istaći da tužitelj nije radio u turnusima već je iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku razvidna činjenica da tužitelj radi kao djelatnik pomorske policije na specifičan način budući radi više dana u kontinuitetu na moru. Tuženik je tužitelja višednevnim radnim nalozima upućivao na rad na moru više dana, a također ga je tijekom toga rada slao na dodatne intervencije po nalogu i pozivu poslodavca, a na koje pozive isti intervenirao. Tuženik je organizirao rad tužitelja na način tako da je tužitelj u utuženom razdoblju radio putem radnih naloga na način da je višednevno bio u plovidbi na moru, tijekom koje plovidbe je bio pozivan i na izvanredne intervencije, uz mogućnost isprekidanog odmora budući je tužitelj mogao i tijekom odmora od nekoliko sati biti pozivan na intervencije od strane poslodavca, a na koji se poziv morao odazvati. Tužitelj je aktivno dežurao na brodu radi manjka djelatnika. Odredbom članka 39. stavka 11. KU-a je propisano da ako je rad službenika organiziran na drukčiji način da je prekovremeni rad rad duži od 40 sati tjedno, a što bi značilo da kad tužitelj tijekom višednevne plovidbe na moru ostvari 40 sati rada da je sav rad iznad toga prekovremeni rad. Također je potrebno istaći da terenski dodatak ne predstavlja naknadu za radni niti zamjenu za plaću jer je KU-om propisano da se taj dodatak isplaćuje za troškove prehrane i druge troškove boravka na terenu pa se tužena u odgovoru na tužbu neosnovano poziva na terenski dodatak.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka S. K. (list 202-207 spisa), a u skladu sa kojim nalazom i mišljenjem je tužitelj i uredio tužbeni zahtjev proizlazi da je vještak izrazio mišljenje da je temeljem službenih evidencija radnog vremena tuženik pravilno obračunavao plaće tužitelja za utuženo razdoblje pod uvjetom da je ispravna službena evidencija radnog vremena. a da je za sve dane kad je tužitelj radio duže od 8 sati da je vršena preraspodjela radnog vremena na način da je tužitelj dobivao slobodne dane kad nije radio ili da je obračunat prekovremeni rad te da je za sate provedene na plovilu iznad dvanaest sati do 24 sata tuženik vršio obračun sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike na način da je te sate plaćao kao pasivno dežurstvo. Također je vještak istakao da kada bi se svi sati provedeni na plovilu računali kao svih 24 sata te kad bi se svi sati iznad sati koje je tuženik platio i evidentirao smatrali prekovremenim satima da bi se oni plaćali sa svim dodacima sukladno Kolektivnom ugovoru, a da je tuženik te sate obračunavao kao sate pasivnog dežurstva koji da se pod ovom pretpostavkom pretvaraju u prekovremeni rad. Vještak je navedeno prikazao u Tablici koja prileže vještvu, te pod ovakvim pretpostavkama vještak je dao izračun iz kojeg proizlazi da bi tuženik u tom smislu na ime tako obračunatih prekovremenih sati za razdoblje od 01.05.2010. do 31.10.2012.godine bio dužan isplatiti tužitelju s osnova prekovremenog rada ukupan iznos od 113.194,85 Kuna sa istaknutim datumom dospijeća svakog mjesečnog pojedinačnog iznosa potraživanja. Na navedeni nalaz i mišljenje stranke su isticale samo paušalne prigovore i nisu tražile da sud pozove vještaka na dopunu nalaza i mišljenja.

17. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka S. K. (list 566-586 spisa), a koji dokaz je određen sukladno onome što je navedeno u odluci drugostupanjskog suda proizlazi da je vještak utvrdio uvidom u dokumentaciju da od ukupnog fonda sati za svaki dan (za vrijeme provedeno od 00 do 24 sata) dio otpada na redoviti rad od 8 sati, dnevni odmor od 8 sati i prekovremeni rad za ostatak sati u tome danu. Vještak ujedno navodi da je na temelju punog mjesečnog fonda sati rada izračunao je li mjesečno tuženik radio više ili manje od punog fonda, te ako je radio više sati od ukupnog mjesečnog fonda sati da je te sate preko mjesečnog fonda sati povećao za 50%, tako da su svi prekovremeni sati koje je tužitelj radio iznad punog mjesečnog fonda sati uvećani za 50%, a ako je tužitelj radio manje od punog mjesečnog fonda sati da tada vještak nije računao ništa dodatno. Vještak nadalje navodi da je rad proveden u razdoblju od 00-06 sati i od 22-24 sata noćni rad sa obračunom dodatka od 40 %, a da je na rad proveden subotom obračunao dodatak od 25%, za rad nedjeljom 35%, a za rad proveden blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs dodatak od 150%. Nadalje, vještak ističe da je vrijednost ostvarenih razlika u satima pomnožena sa vrijednošću satnice iskazanih u kunama izračunao u stupcu 17-21 Tablice, te da je od ukupnog zbroja vrijednosti sati koje je prikazao u stupcu 17 do 21 oduzeo isplaćene vrijednosti za uvjete rada (tzv. pasivno dežurstvo i/ili uvjeti rada kao dodatak) prikazane u stupcu 22 te u stupcu 23 da je dobio iznos ukupne razlike. Sve navedeno vještak je prikazao u Tablici koja prileže vještvu. Zaključno vještak navodi da je u Tablici 1. vještva utvrdio razlike prekovremenih sati, sati rada noću, rada subotom, nedjeljom i državnim blagdanima između obračuna koji je iskazan u Tablici i obračunatih sati po tužitelju i to za razdoblje od 01.07.2010.godine do 31.10.2012.godine te da iz prethodno prikazane Tablice 1. proizlazi kako djelatniku D. R. pripada dodatni bruto iznos kao razlika u iznosu od 29.835,15 Kuna. Vještak K. je sukladno primjedbama tužitelja na njegovu dopunu nalaza i mišljenja (počinjenu omašku u vještvu) dostavio svoje očitovanje (list 598-615 spisa) u kojem je istakao da je omaška u vještvu obzirom na razliku u iznosima gdje se navodi na jednom mjestu 29.835,15 Kuna na ime razlike plaće, a zaključku njegova nalaza u Tablici ukupan iznos na ime razlike plaće 29.835,35 Kuna nastala iz razloga zbroja nezaokruženih brojeva te da se radi o posve zanemarivoj razlici koja uobičajeno nastaje kod većeg broja nezaokruženih brojeva pa da je zbog toga ispravio zaokruživanje i da u privitku svog očitovanja vještak u tom smislu dostavlja ispravljenu Tablicu 1 iz koje da proizlazi da djelatniku D. R. (tužitelju) pripada dodatni bruto iznos kao razlika i to u iznosu od 29.835,36 Kuna. Tužitelj je podneskom od 25.02.2022.godine upravo i uredio tužbeni zahtjev u skladu sa navedenim očitovanjem-ispravkom vještva od strane vještaka S. K..

18. Ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka K., te navedenu dopunu tog nalaza i mišljenja kao i očitovanje – ispravak dopune nalaza i mišljenja smatra vjerodostojnim i logičnim budući se zasnivaju na nalogu ovog suda i na relevatnoj službenoj dokumentaciji (radnim nalozima, evidencijama rada tužitelja, te ostaloj priležećoj dokumentaciji) koju je u spis dostavio tuženik. Na osnovni nalaz su iznijete samo paušalne primjedbe, kao i na dopunu nalaza i mišljenja budući je tuženik samo istakao u podnesku od 01.03.2022.godine da dopuna vještva nije izrađena u skladu sa praksom VSRH br. Revr-1266/14-2 od 17. siječnja 2018.godine. Međutim, navedeni navodi nisu ničim potkrijepljeni budući je stav Vrhovnog suda RH da s obzirom na specifičnost službe koju je obavljao tužitelj zbog koje nema mogućnosti napuštanja radnog mjesta da je životno i logično da tužitelj ima pravo na na slobodno vrijeme u kojem da se odmara osam sati, a koje vrijeme da se ne može smatrati prekovremenim radom. Ovo je istaknuto i kao stav iz drugostupanjske odluke u ovom postupku. Vještak K. je u dopuni nalaza i mišljenja (list 566-585 spisa) upravo utvrdio da od ukupnog fonda sati za svaki dan (za vrijeme provedeno od 00-24 sata) dio otpada na redovni rad od 8 sati, a dio na dnevni odmor od 8 sati dok da se ostatak sati u danu smatra prekovremenim radom. Navedena dopuna nalaza i mišljenja vještaka K. je u navedenom smislu izrađena i u skladu sa stavom Županijskog suda u Zagrebu u odluci 29 Gž R-1359/2018-2 od 17.12.2020.godien u ovoj pravnoj stvari te citiranim odlukama Vrhovnog suda RH. Vještak je ujedno ispravio i omašku u dopuni nalaza i mišljenja koja se odnosila na krajnje utvrđeni iznos razlike plaće koja pripada tužitelja u ovom postupku, te u kojoj ispravci je objasnio razloge zašto tužitelja kao dodatni bruto iznos na ime razlike plaće pripada iznos od ukupno 29.835,36 Kuna bruto. U navedenom smislu prigovori tuženika na dopunu nalaza i mišljenja vještaka K. u cijelosti su neosnovani.

19. Imajući u vidu dopunu nalaza i mišljenja vještaka S. K., kao i ispravak navedene omaške u toj dopuni, te činjenice koje proizlaze iz iskaza saslušanog tužitelja i navedenih svjedoka u predmetnoj pravnoj stvari iz kojih proizlazi da je tužitelj tijekom višednevne plovidbe na moru imao minimalno nekoliko sati odmora na brodu (najmanje minimalno osam sati) koje je poslodavac mogao prekinuti radi intervencija na moru trebalo je u cijelosti prihvatiti podredni tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužitelj potražuje na ime razlike plaće s osnova prekovremenog rada ukupan iznos od 29.835,36 Kuna s pripadajućom kamatom, a koje potraživanje je u cijelosti u skladu sa dopunom nalaza i mišljenja vještaka K. budući je uzeto u obzir da je tužitelj u utuženom razdoblju od 01.05.2010.godine do 31.10.2012.godine obavljajući višednevne plovidbe na moru imao 8 sati redovnog rada, 8 sati dnevnog odmora dok je preostalih osam sati u danu predstavljalo prekovremeni rad, a što je u cijelosti u skladu i sa praksom Vrhovnog suda RH u njegovim odlukama u kojima se ističe da slobodno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada (minimalno osam sati odmora) unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu rada ne može se smatrati prekovremenim radom niti se može vrednovati prilikom isplate plaće kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata.

20. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku te primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbi članka 8 ZPP-a, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelj na način da je prihvaćen u cijelosti podredni tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska tužitelja od 25.02.2022.godine kojim isti potražuje na ime naknade razlike plaće ukupan iznos od 29.835,36 Kuna, dok budući tužitelj nije odustao od glavnog tužbenog zahtjeva postavljenog podneskom od 27.12.2017.godine u iznosu od 113.194,95 Kuna isti je odbijen za više zatraženi iznos od 83.359,49 Kuna, a koji iznos predstavlja razliku između glavnog i podrednog tužbenog zahtjeva, a kako je i odlučeno u točki I/ i II/ izreke ove presude. Na navedeni priznati iznos naknade razlike plaće u iznosu od 29.835,36 Kuna tužitelja pripadaju i zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 29.stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/15-dalje ZOO-a), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke ove presude, dok je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu potraživanja zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

20. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, tužitelj je djelomično uspio u ovom postupku pa mu je tužena dužna naknaditi razmjerni dio troškova ovog postupka, a sukladno odredbi članka 154 stavka 2. ZPP-a. Tužitelj je u predmetnom postupku uspio 100 % u pogledu pravnog osnova te 26,34 % u pogledu visine potraživanja, a koji se iznos dobije kad se u relaciju stavi ostvareni iznos od 29.835,36 Kuna prema zatraženom iznosu od 113.194,85 Kuna, a slijedom čega je tužitelj uspio u postotku od 63,17 %, a tužena sukladno tome u postotku od 36,83 %. Kad se od uspjeha tužitelja u iznosu od 63,17% oduzme uspjeh tužene od 36,83% tad se dobije iznos od 26,34 %, a koji postotak predstavlja postotak uspjeha tužitelja u ovoj parnici. U navedenom smislu tužitelja pripadaju kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova, zastupanja na ročištu od 10.03.2016.godine u iznosu od 125 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu 24.05.2016.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 21.09.2016.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 27.02.2017.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 11.01.2018.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 17.01.2018.godine u iznosu od 125 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a); zastupanja na ročištu od 08.03.2018.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 23.04.2018.godine u iznosu od 250 bodova; te zastupanja na ročištu od 03.05.2018.godine u iznosu od 250 bodova; trošak žalbe tužitelja od 19.06.2018.godine u iznosu od 312,5 bodova; trošak sastava odgovora na žalbu tuženika od 06.07.2018.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 16.02.2021.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 19.02.2021.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 11.10.2021.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 31.01.2022.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 25.02.2022.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 18.03.2022.godine u iznosu od 250 bodova, a što ukupno iznosi 4312,5 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 43.125,00 Kuna, te što uz trošak vještačenja od 4.500,00 Kuna ukupno iznosi 47.625,00 Kuna, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju s postotkom uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 26,34 % tad se dobije iznos 12.544,42 Kuna, a koji iznos je tužena dužna isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa od isplate, ta koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 78/15), a kako je odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu 03. svibnja 2022. godine

Sudac:

Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.