REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 560/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. R. iz M. E., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u S., protiv tuženice J. R. iz J., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u J., radi naknade štete odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7896/16-2 od 14. studenoga 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom broj Pn-933/15-22 od 1. srpnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženici isplatiti tužitelju iznos od 17.000.000,00 kn sa zateznim kamatama obračunatima od 14. svibnja 2010. do isplate te mu naknaditi parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 695.312,50 kn (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i odluke o troškovima. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu kao i prvostupanjsku presudu ukine te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tužena nije odgovorila na reviziju tužitelja.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Osporavajući zakonitost pobijane presude tužitelj u reviziji upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a smatrajući da su razlozi o odlučnim činjenicama u suprotnosti sa provedenim dokazima i ispravama podnesenim sudu tijekom postupka, te da su sudovi izveli pogrešan zaključak o odlučnim činjenicama.

8. Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni.

9. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. U odnosu na navode tužitelja iznesene u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka kojima zapravo iznosi činjenice, drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje subjektivne, vlastite zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom postupku pa ih ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti. Naime, sukladno čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

12. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastale tužitelju time što je H. p. b. d.d. blokirala njegova novčana sredstva u iznosu od 17.000.000,00 kn obzirom da za dug društva M. d.o.o. prema H. p. b. tužitelj odgovara kao jamac platac. Iz činjenične osnove tužbe i utvrđenja tijekom postupka proizlazi da tužitelj smatra tuženicu odgovornom za nastalu mu štetu iz razloga što je njenom radnjom – otuđenjem i zadržavanjem 17 bianco zadužnica, on spriječen da iste preda na naplatu čime bi se podmirila tražbina HPB u kojem slučaju HPB ne bi blokirala novčana sredstva tužitelja.

13. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev pravilno utvrdivši da tužitelj nije dokazao da je tužena počinila štetnu radnju kako je opisana u tužbi, kao i činjenicu da je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 17.000.000,00 kn koju tužbom potražuje.

14. Nižestupanjski sudovi utvrdili su da iz sporazuma o naplati, sporazuma o nagodbi, zapisnika o preuzimanju isprava iz javnobilježničkog pologa, zapisnika o preuzimanju isprava radi čuvanja i predaje, ugovora o kratkoročnom kreditu te iskaza tužitelja proizlazi da je H. p. b. odobrila društvu M. d.o.o. kredit u iznosu od 17.000.000,00 kn s rokom vraćanja do 31. listopada 2009., (ugovor o kratkoročnom kreditu zaključen 21. studenog 2008., u Z.), da je ugovor potpisao i tužitelj osobno u svojstvu jamca platca, da društvo M. d.o.o. nije u ugovorenom roku vratilo navedeni iznos s pripadajućim kamatama te je stoga kreditor – H. p. b. na dan 17. listopada 2012. blokirala račun tužitelja za iznos obveze iz osnove od 17.000.000,00 kn, te za trošak izvršenja u iznosu od 5.000,00 kn i naknadu u iznosu od 189,00 kn.

14.1. Sudovi su utvrdili da tražbina H. p. b. nije namirena. Ta okolnost proizlazi i iz dijela iskaza tužitelja saslušanog na ročištu održanom 21. rujna 2015., gdje on navodi da je njegov osobni račun blokiran od strane H. p. b. za iznos od 17.000.000,00 kn, da on osobno H. p. b. nije ništa platio, odnosno da se H. p. b. nije namirila za blokiranih 17.000.000,00 kn.

14.2. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Jedna od osnovnih pretpostavki za naknadu štete u smislu odredaba ZOO je i nastanak štete – što znači da ukoliko šteta nije nastala nema mjesta njezinoj naknadi. Kako je u postupku utvrđeno da se kreditor nije naplatio, niti je tužitelj dobrovoljno platio potraživanje kreditora, njegova imovina nije umanjena, šteta mu nije nastala te nema mjesta naknadi štete.

15. Pravilno sudovi navode da su u parničnom postupku sudovi vezani činjenicama koje je tužitelj iznio u tužbi i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom. Prema odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

15.1. U konkretnom slučaju tužitelj za utvrđivanje spornih odlučnih činjenica (štetna radnja tuženice i nastanak štete u upravo navedenom iznosu koja je u uzročno posljedičnoj vezi s utuženim štetnim događajem) nije sudu predočio jasne navode (kako je štetna radnja počinjena i točno gdje od strane tuženice), kao niti prezentirao dokaze iz kojih bi se ta činjenica mogla utvrditi do razine izvjesnosti, a sud nije ovlašten sam (osim izuzetka iz čl. 3. st. 3. ZPP) izvoditi dokaze, obzirom na načelo stranačke istine.

16. Stoga je pravilno tužbeni zahtjev odbijen obzirom da tužitelj nije na nedvojben način dokazao osnovanost svog traženja.

17. Budući da iz izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je reviziju tužitelja odbiti odlukom iz izreke ove presude (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

Zagreb, 3. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.