Poslovni broj: 6 Us I-1514/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja S. Š. iz T., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, kojeg zastupa D. K., službena osoba tuženika, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 3. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21-01/409, URBROJ: 512-2501-21-2 od 9. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 561-01/21-01/409, URBROJ: 512-2501-21-2 od 9. prosinca 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I-561-01/21-01/1977, URBROJ: 512M2-76-21-2 od 19. studenog 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja, za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Iznosi historijat odlučivanja u ovoj upravnoj stvari i specificira dokaze koji su govorili u prilog da je tužitelj trebao ostvariti status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite. Posebno smatra da je valjalo cijeniti iskaze svjedoka ispitanih u upravnom postupku te da bi sud trebao saslušati kao svjedoke (neidentificirane) osobe koje se nalaze na slikama priloženim spisu upravnog spora kao i spisu upravnog postupka. Smatra da nije u evidenciji Ureda za obranu P. jer navedeni Ured nije zatražio uspoređivanje popisa sa neposrednim zapovjednikom. Poziva se na ostvarivanje načela materijalne istine te smatra da obrazloženje osporavanog rješenja ne sadržava odlučne činjenice na temelju kojih je odlučeno. Smatra da obzirom da se ne nalazi u službenoj evidenciji dokaz o njegovom sudjelovanju u Domovinskom ratu mogu biti i drugi dokazi (izjava zapovjednika). Također se poziva na odredbu članka 14. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske kao i članka 26. Ustava, te smatra da je tuženik povrijedio odredbu članka 19. stavak 2. i članka 29. stavak 1. Ustava, odredbu članka 49. Zakona o općem upravnom postupku, Ženevsku konvenciju o zaštiti žrtava rata od 1949. i dopunski protokol I uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 1977. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika te predmet vrati na ponovni postupak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je dana 26. travnja 2022. održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, primjenom odredbe članka 39. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), a u nazočnosti službene osobe tuženika, kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje u ovoj upravnoj stvari. Na navedenoj raspravi sud je primjenom odredbe članka 33. stavak 5. ZUS-a u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991 – 70/2019) odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog saslušanja nespecificiranih svjedoka koji se prema navodima tužitelja nalaze na slikama (list 6 spisa upravnog spora)., odnosno na slikama priloženim u spis tuženika, jer izvođenje istih ne bi utjecalo na drugačije rješavanje ove upravne stvari, primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, koje razloge će sud iznijeti i naknadno u obrazloženju ove presude.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 33. i članka 55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnio 3. rujna 2021. na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite pri MZ T. za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Tužitelj je uz zahtjev priložio: dvije fotografije, pisanu izjavu F. W. iz T., pisanu izjavu T. Đ. iz T. i predložio je izvođenje dokaza saslušanjem navedenih u svojstvu svjedoka. 7. 1. Iz uvida u službenu evidenciju proizlazi da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 6. travnja 1992. do 6. rujna 1992., te od 1. veljače 1993. do 7. travnja 1993.

7.2. Iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane P., KLASA: 561- 01/21-01/245, URBROJ: 512M2-79-21-7 od 5. studenog 2021. proizlazi da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu P., na popisu sastavljenom 14. travnja 1997., preslika kojeg je dostavljena u spis upravnog postupka. Navedeni popis pohranjen je u arhivi Područnog odsjeka te su istinitost odnosno autentičnost navedenog popisa prethodno potvrdili mjerodavni pripadnici odreda Narodne zaštite.

7.3. Iz pisane izjave zapovjednika odreda Narodne zaštite pri MZ T. F. W., proizlazi pripadnost tužitelja odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

7.4. Iz pisane izjave T. Đ. kao pripadnika odreda Narodne zaštite pri MZ T., proizlazi pripadnost tužitelja odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

7.5. Tužitelj je dao izjavu na zapisnik Područnog odsjeka za poslove obrane P., KLASA: 561-01/21-01/245, URBROJ: 512M2-79-21-2 od 2. studenog 2021., iz koje proizlazi da je u navedenom razdoblju vršio zadaće osiguranja odnosno stražarenja i ophodnje na području MZ T. kao i kontrolu kretanja vozila i stanovništva. Tužitelj je naveo da je u predmetnom razdoblju sudjelovao u akciji blokade sela A. dok je policija vršila pretrese zbog ispaljenih granata iz navedenog sela, te da je išao u L. kao osiguranje vojske i policije.

7.6. Iz iskaza svjedoka F. W. (zapisnik Područnog odsjeka za poslove obrane P. od 3. studenog 2021.) kao i iz iskaza svjedoka T. Đ. (zapisnik Područnog odsjeka za poslove obrane P. od 3. studenog 2021.) proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio u svojstvu pripadnika odreda Narodne zaštite pri MZ T. te iz specifikacije načina njegovog doprinosa obrani suvereniteta Republike Hrvatske proizlazi da tužitelj u predmetnom razdoblju nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama i izravnom oružanom otporu odnosno da nije djelovao u izravnoj vezi s tim otporom, u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17., 98/19., 84/21. - dalje: Zakon).

8. 1. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

8.2. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. 9. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

10. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11.1. Iz ukupnosti provedenih dokaza i ocjene vjerodostojnosti istih u upravnom postupku kao i upravnom sporu ne proizlazi dokazanim na razini vjerojatnosti da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ T. u vremenskom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 30. rujna 1991.

11.2. Slijedom navedenog pravilno je u upravnom postupku na temelju postojećih materijalnih dokaza koji uživaju presumpciju istinitosti, kao i na temelju uzetih izjava svjedoka odnosno tužitelja, utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. izvršavao zadaće unutar okvira djelovanja nenaoružanih pripadnika Narodne zaštite, odnosno tužitelj nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona.

11.3. Odredba članka 9. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 – dalje: ZUP) propisuje koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11.4. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, kao ni pretpostavke u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

12. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta.

13. Stoga sud osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari ocjenjuje zakonitim.

14. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

15. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske.

16. Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, kao u izreci ove presude.

U Osijeku 3. svibnja 2022.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku