REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kž 1/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., Perice Rosandića, Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 34. stavka 2. točke 5. Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 32/1993., 38/1993., 28/1996. i 30/1996 - dalje: KZRH), odlučujući o žalbi optuženog Đ. R. podnesenoj protiv presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2021. broj I Kž-118/2021., u sjednici održanoj 3. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog D. R. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe optuženih D. K., D. R. i S. T. protiv prvostupanjske presude Županijskog suda u Karlovcu od 12. veljače 2021., broj K-11/2018. Tom su prvostupanjskom presudom trojica optuženika u odsutnosti proglašeni krivima da su počinili tri kaznena djela ubojstva iz članka 34. stavak 2. točka 5. KZRH-a te jedno kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 34. stavak 2. točka 5. KZRH-a u vezi s člankom 17. stavkom 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 91/1992., 39/1992., 31/1993., 108/1995. i 28/1996. - dalje: OKZRH). Za svako od počinjenih kaznenih djela svakom od optuženika je utvrđena kazna zatvora od po 20 godina zatvora, a zatim primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju iz članka 43. stavka 2. točke 1. OKZRH-a svaki od optuženika osuđen je na jedinstvenu kaznu od po 20 godina zatvora.
2. Protiv drugostupanjske odluke Visokoga kaznenog suda Republike Hrvatske žalbu je podnio optuženi Đ. R. po branitelju odvjetniku D. P.. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog te povrede
III Kž 1/2022-7
zakona. Predlaže da se ukine drugostupanjska i prvostupanjska presuda "te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje".
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017. i 126/2019. - dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
3. Žalba nije osnovana.
4. Žalitelj smatra da "drugostupanjski sud ničim konkretno ne otklanja jasne prigovore navedene u žalbi II optuženika" jer "niti prvostupanjski, a niti drugostupanjski sud ne daju nikakav osvrt" na iskaz svjedoka D. T. prema kojem bi proizlazilo "da je postupanje II optuženika ... bilo postupanje u nužnoj obrani, odnosno u krajnjem slučaju postupanje u prekoračenju nužne obrane".
4.1. Žalbeni navodi su neistiniti. Drugostupanjski je sud jasno objasnio zašto ne prihvaća stajalište obrane da je riječ o nužnoj obrani i zašto prihvaća pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da se postupanje žalitelja, ali i ostalih optuženika, ne može podvesti pod nužnu obranu pa onda niti pod prekoračenje nužne obrane (odlomci 9.6. i 9.7. drugostupanjske odluke, stranica 5., prvi odlomak odozdo prvostupanjske presude).
4.1.1. Ti su razlozi razložni i utemeljeni na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju. Zato nije riječ o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka. Presuda naime ima razloge i u odnosu na odlučne činjenice i ti su razlozi potpuno jasni i bez proturječja. Zato se žalitelj upućuje na razloge drugostupanjske presude. Ipak, treba navesti i sljedeće.
4.1.2. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je žalitelj s dvojicom suoptuženika postavio zasjedu u koju su upala četiri prometna policajca PU K. kada su vozilom došla na mjesto događaja, radi kontrole prometa. U unakrsnoj pucnjavi iz raznog oružja i s dvije pozicije (kod ugostiteljskog objekta i u kukuruzištu) ubijena su tri policajca, a jedan je ranjen. U takvoj se planiranoj zasjedi napadači, a to je i žalitelj, ne mogu s uspjehom pozivati na nužnu obranu. Drugostupanjski sud to utvrđenje pravilno prihvaća i razložno otklanja žalbene prigovore.
4.2. S razlozima drugostupanjske presude žalitelj se ne slaže. No, time nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalitelj neosnovano upire nego je riječ o prigovoru činjenične naravi.
4.2.1. Naime, žalitelj smatra da je trebalo prihvatiti iskaz svjedoka D. T. koji je naveo da jedan od prometnih policajaca iz vozila prvi počeo pucati. Bez obzira na to što je taj svjedok u prijašnjem postupku pravomoćno osuđen kao jedan od napadača na prometne policajce, prvostupanjski i drugostupanjski sud su pravilno otklonili njegov
III Kž 1/2022-7
svjedočki iskaz prema kojem su napadači htjeli "samo zarobiti" prometne policajce. Cilj zasjede i unakrsna pucnjava logično upućuju na jedini mogući zaključak da je ponašanje žalitelja sa suoptuženicima bilo likvidiranje policajaca prometne patrole.
4.2.2. Prvostupanjska ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedoka D. T., koju drugostupanjski sud prihvaća i za to daje zdravorazumske razloge, logična je i životna. Stoga žalba niti u tom dijelu nije osnovana.
4.3. Nije osnovana niti žalba u dijelu da je činjenično stanje "trebalo dopuniti" ispitivanjem osoba koje u svom iskazu spominje Z. G.. Naime, taj svjedok ne zna tko su još osobe koje su bile na mjestu događaja. Obrane, a niti žalitelj, nisu na raspravi predložili utvrđivanje istovjetnosti tih osoba niti njihovo ispitivanje (list 582 spisa). Osim toga, ispitani su očevici i to N. R., M. F., a i D. T. koji je potvrdio da su trojica optuženika, uključujući i žalitelja, pucali u prometne policajce, a tek potom je jedan o prometnih policajaca izašao iz vozila. Zato nije osnovan žalbeni navod nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5. Nije osnovan niti žalbeni navod da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika. Žalitelj smatra da je ta žalbena osnova ostvarena jer nije prihvaćena teza o nužnoj obrani. No, to je činjenični prigovor na koji je već odgovoreno. Osim toga, žalbena osnova povrede zakona ocjenjuje se na temelju činjeničnog stanja koje je utvrdio sud, a ne na temelju činjeničnog stanja za koje žalitelj misli da ga je trebalo utvrditi.
6. Iako se optuženik ne žali zbog odluke o kazni, pobijana presuda ispitana je i u tom dijelu (članak 478. ZKP/08.). Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ocijenio okolnosti važne za izbor vrste pojedinačnih i jedinstvene kazne. Drugostupanjski je sud pravilno ocijenio te okolnosti (odlomci 10.2. i 10.3. drugostupanjske presude). Ocjena je ovoga suda da su prilikom izbora vrste i mjere sankcije pažljivo ocijenjene težina i okolnosti počinjenja djela. Zato izrečena sankcija može dostatno utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela te utjecati na svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a sadrži i primjerenu količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenih djela nanio i društvu u cjelini.
7. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 476. ZKP/08.), to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
