REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 368/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja POINT SPLIT d.o.o., Split, Blaženog Ivana Merza 8, OIB 92462019127, protiv 1- tuženika VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o., Split, Biokovska 3, OIB 56826138353, i 2-tuženika AGENCIJE EKO-SPLIT d.o.o., Kaštelanski zaljev Ustanova Split, Dražanac 70, OIB 62115305512, koje zastupa punomoćnik Marko Skukan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kardum & partneri j.t.d. iz Zagreba, radi poništaja pravorijeka Arbitražnog Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6864/2015-3 od 7. ožujka 2018., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-528/2015 od 2. srpnja 2015., u sjednici održanoj 3. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništaj točke I. i točke II. Pravorijeka Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori broj AS-P-2005/24 od 5. studenog 2014., kao i zahtjev za isplatu iznosa od 5.824.659,93 kn i za naknadu parničnog troška, sve s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da naknadi tuženicima trošak postupka u iznosu od 168.743,25 kn u roku od osam dana (točka II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja, u točki I. izreke, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-528/2015 od 2. srpnja 2015. u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju da naknadi tuženicima trošak postupka u iznosu od 154.093,75 kn u roku od osam dana, a u točki II. izreke preinačena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-528/2015 od 2. srpnja 2015., u točki II. njezine izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju da naknadi tuženicima trošak postupka u iznosu od 14.649,50 kn u roku od osam dana, na način da je odbijen, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 14.649,50 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu troškova postupka, podredno predlaže ukidanje obiju presuda nižestupanjskih sudova i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik je odgovorio na reviziju, osporio njezinu osnovanost predloživši njezino odbijanje, kao neosnovane.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženicima za poništaj točke I. i točke II. izreke Pravorijeka Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori poslovni broj AS-P-2005/24 od 5. studenog 2014. te za isplatu iznosa od 5.824.659,93 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova tužba za poništaj pravorijeka može se podnijeti samo iz razloga propisanih odredbama čl. 36. Zakona o arbitraži ("Narodne novine", broj 88/01 - dalje: ZA), slijedom čega pogrešna primjena materijalnog prava pri donošenju pravorijeka, koja prema stavu tužitelja predstavlja povredu arbitražnog postupka i povredu javnog poretka Republike Hrvatske, a na kojim razlozima tužitelj temelji svoj zahtjev za poništaj pravorijeka, ne može biti razlog za poništaj pravorijeka. Uz navedeno smatraju da neprovođenjem njegova prijedloga za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem s obzirom na sadržaj odredbe čl. 36. ZA-i, kojom su propisani razlozi za poništaj pravorijeka, ni eventualno pogrešno ili nepotpuno utvrđenje odlučnih činjenica od strane arbitražnog suda za utvrđenje visine tužiteljeve tražbine koju je on ostvarivao u arbitražnom postupku, ne može predstavljati razlog za poništaj pravorijeka.

8. Revident se u podnesenoj reviziji poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a učinjenoj pred drugostupanjskim sudom, a istovremeno i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a te revizijske prigovore obrazlaže navodima da je drugostupanjski sud iznio pravno shvaćanje prema kojem se tužba za poništaj pravorijeka može podnijeti samo iz razloga propisanih odredbama čl. 36. ZA-i, zbog čega pogrešna primjena materijalnog prava pri donošenju pravorijeka, koja prema shvaćanju tužitelja predstavlja povredu arbitražnog postupka i povredu javnog poretka Republike Hrvatske, a na kojim razlozima tužitelj temelji svoj zahtjev za poništenje pravorijeka, ne može biti razlog za poništenje pravorijeka, te pravno shvaćanje prema kojem se javni poredak se ne može poistovjetiti s prisilnim propisima kao što čini tužitelj jer on obuhvaća samo propise kojima se osiguravaju osnovna načela konkretnog pravnog sustava, tako da navedenim institutom država štiti svoj sustav od primjene stranog prava protivnog tim načelima, pa da je bitno vrijeđaju li se pravorijekom osnovna načela domaćeg pravnog poretka, a ne jesu li pravilno primijenjene zakonske odredbe prisilnih propisa, tj. pravilne primjene materijalnog prava, a zbog kojih pravnih shvaćanja, po tvrdnji tužitelja, pobijana presuda ne sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi nisu jasni i međusobno proturječe, a zbog čega se pobijana presuda može ispitati.

8. 1. Suprotno navodima tužitelja pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, a izneseni razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, pa se pobijana presuda može ispitati. Naime, tužitelj smatra da postoji jednakost između osnovnih načela pravnog sustava i osnovnih načela pojedinog zakona i da posljedično tome svaka povreda načela određenog zakona automatizmom predstavlja i povredu načela konkretnog pravnog sustava, odnosu javnog poretka. Takvo shvaćanje pojma javnog poretka u smislu odredbi čl. 36. ZA-i nije pravilno, jer su i prema shvaćanju ovog suda osnovna načela konkretnog pravnog sustava širi pojam od osnovnih načela svakog konkretnog zakona, pa zbog toga svaka povreda načela određenog zakona ujedno ne predstavlja automatizmom i povredu načela konkretnog pravnog sustava, odnosno javnog poretka.

9. Pogrešno je i shvaćanje tužitelja da svako postupanje neke stranke suprotno načelu iz pojedinog zakona ujedno znači i povredu načela iz zakona. To stoga što načelo javnog poretka nije norma koja se neposredno primjenjuje na konkretni pravni odnos već je to pravilo u skladu s kojim moraju biti sve odredbe pojedinog zakona, odnosno pravni standard prema kojoj se sve odredbe pojedinog zakona trebaju tumačiti. Stoga je neosnovano pozivanje tužitelja na načelo: ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava, zabrane prouzrokovanja štete i načelo dužnosti ispunjenja obveze, iz razloga što ukoliko je neka ugovorna stranka i povrijedila neko od tih načela kao npr. načelo dužnosti ispunjenja obveze to znači da je povrijeđena konkretna odredba zakona kojim je takva obveza propisana, a ukoliko arbitražno sudište nije na odgovarajući način primijenilo materijalno pravo na ponašanje određene stranke tada ono svojom odlukom nije povrijedilo načelo iz tih odnosa odnosno javni poredak već je pogrešno primijenilo konkretnu odredbu zakona kojim je propisano to načelo.

10. Iz navedenog razloga se tužitelj neosnovano poziva u reviziji na povrede javnog poretka, odnosno na povredu navedenih načela propisanih ZOO-a, a ukoliko su u konkretnom slučaju takve povrede eventualno i učinjene od strane tuženika one predstavljaju povredu određenog materijalnopravnog propisa, a ne povredu načela pravnog sustava, odnosno javnog poretka. Stoga ukoliko arbitražno sudište nije na odgovarajući način primijenilo materijalno pravo na predmetni odnos stranaka, odnosno na ponašanje tuženika, tada ono svojom odlukom (koja je predmetom ovog postupka), nije povrijedilo javni poredak već nije pravilno primijenilo konkretnu zakonsku odredbu ZOO-a, a to nije zakonska osnova za poništaj arbitražnog pravorijeka. To ujedno ne znači da pogrešna primjena materijalnog prava nikad ne može dovesti do povrede načela određenog pravnog sustava već sud mora za svaki pojedini slučaj ocijeniti stupanj povrede i dovesti ga u vezu s načelima pravnog poretka i temeljnim standardima na kojim isti počiva.

11. Slijedom iznesenog eventualna pogrešna odluka arbitraže o visini kamatne stope (članak 29. ZOO-a) kao i pogrešna odluka o razdoblju od kada teku kamate, pogrešna odluka o uračunavanju ispunjenja (članak 172. ZOO), o PDV-u idr., prema shvaćanju ovog suda, ne predstavlja suprotnost javnom poretku i unutarnjem uređenje Republike Hrvatske već povredu primjene konkretne odredbe materijalnog prava.

12. Neosnovano se tužitelj poziva i na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. i iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 292. st. 4. ZPP-a navodeći da prvostupanjski sud nije odlučio o dokaznim prijedlozima tužitelja za saslušanjem svjedoka i provođenjem vještačenja i da nije obrazložio zbog čega je odbio te dokazne prijedloge, iz razloga što su takvi revizijski razlozi nedopušteni jer se prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a revizija ne može podnijeti zbog relativno bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je učinjena u postupku pred prvostupanjskim sudom ukoliko podnositelj revizije zbog tih povreda nije žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, a iz navedenih razloga tužitelj nije pobijao prvostupanjsku presudu pa u takvoj pravnoj situaciji ni drugostupanjski sud nije mogao počiniti navedenu bitnu povredu kada nije obrazložio navodni navedeni propust prvostupanjskog suda u vidu ne donošenja rješenja kojim se odbijaju dokazni prijedlozi, kada to tužitelj nije isticao u žalbi zbog čega nije ni bilo potrebe obrazlagati navedeni prigovor.

13. Neosnovana je i tvrdnja tužitelja da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kao i pri donošenju drugostupanjske presude, a koji obrazlaže navodima da je prvostupanjski sud odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja (točka III. izreke) naveo da je isti neosnovan iz razloga što tužitelj iznos iz arbitražnog pravorijeka potražuje u ovom postupku, a koji mu iznos nije priznat u arbitražnom pravorijeku, a uz to da nije dokazao da mu tuženik duguje navedeni iznos od 5.824.659,93 kn i kada u drugostupanjskoj presudi niti u jednom dijelu nije obrazloženo odbijanje navedenog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja već je taj sud samo zaključio da je drugostupanjski sud u tom dijelu prihvatio pravilno obrazloženje prvostupanjskog suda, ali da je izostalo obrazloženje koje se odnosi na odbijanje dijela tog tužbenog zahtjeva, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati. To stoga što, prema shvaćanju ovog suda, za odbijanje takvog zahtjeva nije bilo potrebno nikakvo dodatno obrazloženje s obzirom da se radi o novčanom iznosu o kojem je odlučeno arbitražnim pravorijekom, a u tom smislu i postoji dostatno obrazloženje prvostupanjskog suda, a koje je obrazloženje u cijelosti prihvatio drugostupanjski sud, te zbog toga nije ni imao potrebe posebno obrazlagati razloge odbijanja navedenog zahtijeva tužitelja.

14. U odnosu na navode tužitelja o počinjenoj bitnoj povredi odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 292. st. 4. ZPP-a, te bitnoj povredi odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, ističe se da je tužitelj predložio vještačenje na okolnost visine kamatne stope i na okolnost matematičke pogreške pri izračunu netočno utvrđene glavnice u arbitražnom pravorijeku, te je na tu okolnost predložio saslušanje dvojice svjedoka, no i prema u pravnom shvaćanju ovoga suda parnični sud nije bio ovlašten ispravljati navodne pogreške u pisanju arbitražnog pravorijeka, pa obrazlažući na taj način svoju odluku prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354 st. 2. t. 11. ZPP-a niti neku drugu bitnu povredu jer se tražilo vještačenje onoga o čemu je odlučilo arbitražno vijeće, a poništaj pravorijeka arbitražnog sudišta se ne može tražiti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja niti pogrešne primjene materijalnog, a osim toga tužitelj prvostupanjsku presudu nije pobijao iz navedenih razloga pa se tih prigovori sukladno odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a ne mogu iznositi u reviziji, pa posljedično tome ni pred drugostupanjskim sudom nisu mogle biti počinjene navedene bitne povrede parničnog postupka jer je drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda o navedenim prigovorima tužitelja za koje je prvostupanjski sud dao dostatno neproturječna i valjano obrazloženje.

15. Pravilno su nižestupanjski sudovi, a polazeći od odredbe čl. 36. st. 2. t. 2. b) ZA-i odbili zahtjev tužitelja za poništenje pravorijeka Arbitražnog suda ocijenivši da isti nije u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske. Naime, kako se to pravilno obrazlaže u pobijanoj presudi, i kako je naprijed navedeno, osporeni pravorijek ne vrijeđa javni poredak Republike Hrvatske, a za ocjenu navedene pretpostavke jedino je odlučno vrijeđaju li se pravorijekom osnovna načela domaćeg pravnog poretka, a ne jesu li pravilno primijenjene zakonske odredbe procesnog ili materijalnog prava.

16. Kako je dakle podnesena revizija neosnovana, istu je trebalo odbiti, te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

17. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja na donošenje sudske odluke (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 3. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić

Broj zapisa: eb30b-73838

Kontrolni broj: 01ab6-6caa2-448b7

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.