Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž Ovr-207/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Nadi Sambol kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. & S. B. d.d., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva Z., odvjetnicima u O., protiv ovršenice M. B. iz E., OIB:… zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u O., radi odlučivanja o odgodi u postupku ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2797/2021-17 od 14. ožujka 2022., 3. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2797/2021-17 od 14. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2797/2021-17 od 14. ožujka 2022. odgođena je ovrha određena rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-2797/2021 od 4. studenog 2021. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Osijeku broj P-108/2022.

2. Protiv rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ), a prema sadržaju žalbe zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže uvažiti žalbu na način da se preinači rješenje i odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući rješenje utvrđeno je da nije počinjena bitna povreda odredaba ovršnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a na koje primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog za odgodu ovrhe jer je ovrha određena na temelju Ugovora o kreditu i Aneksa ugovora o kreditu koji je sklopio ovršenik s ovrhovoditeljom, a podnio je tužbu protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a ovrha je određena na nekretnini ovršenika koji je i založni dužnik. 6. Ovršenik se u prijedlogu za odgodu ovrhe pozvao na presudu Suda Europske unije vođene pod brojem C-407/2018, a prvostupanjski sud je izveo zaključak da je obveza nacionalnih sudova osigurati puni učinak Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima.

7. U postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C- 407/18 u predmetu K. c/a A. B. d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan predmetnom – ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti.

8. Sud EU je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 65. stavak 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

9. Obzirom da je Sud EU u presudi broj C-407/18, utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, prvostupanjski sud je pravilno odgodio ovrhu. Pravilno prvostupanjski sud navodi da u konkretnoj situaciji ovršenik nije bio dužan u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer se to protivi djelotvornosti zaštite koju pruža Direktiva vijeća 93/13.

10. Primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Bjelovar, 3. svibnja 2022.

Sutkinja

Nada Sambol