REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3596/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja U. G. d.o.o. u stečaju, OIB …, U., kojeg zastupa punomoćnik A. Z., odvjetnik u R., protiv tuženika G. Č., OIB…, B. i H., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. J. & M. M., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3106/2015-2 od 10. srpnja 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2574/12- 41 od 6. ožujka 2015., u sjednici održanoj 3. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3106/2015-2 od 10. srpnja 2018., i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 181.777,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenog 2009., do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo da plati tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn (točka II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2574/2012-41 od 6. ožujka 2015., te naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 181.777,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenog 2009. do isplate po stopi preciznije navedenoj u toj presudi, u roku od osam dana, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 29.642,33 kn u roku od osam dana.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te ga obvezati na plaćanje troškova parničnog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika je osnovana.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 181.777,50 kn kojeg tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade štete, a za koju tvrdi da mu je tuženik nanio obnašajući dužnost njegovog zakonskog zastupnika.

7. U konkretnom slučaju, prema shvaćanju ovoga suda, drugostupanjska presuda je donesena primjenom odredbe čl. 373. a ZPP-a, ne samo u dijelu u kojem je odlučeno o prigovoru (ne)nadležnosti suda Republike Hrvatske za ovaj postupak i za primjenu mjerodavnog materijalnog prava, neovisno o tome što je prema obrazloženju u odnosu na meritum spora riješeno primjenom odredbe čl. 373. t. 1. i t. 3. ZPP-a, pa je u ovom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao da je tuženik utuženi iznos zadržao za sebe, već je iznos utrošio za poslovanje tužitelja, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), kao ni pretpostavke odgovornosti za štetu.

9. Drugostupanjski suda je ocijenio da je za rješavanje ovog spora mjerodavne odredbe hrvatskog prava, odnosno odredba čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12 i 68/13 - dalje: ZTD) i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1111. ZOO-a umjesto odredbu čl. 252. ZTD-a kojom je uređeno pitanje odgovornosti tuženika za štetu, kao tužiteljevog bivšeg zastupnika po zakonu jer tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete, a ne povrat onoga što je stečeno bez pravne osnove. Pri tome smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je pogrešno utvrdio da je tuženik novčana sredstva koja je zaprimio kao tužiteljev zastupnik po zakonu utrošio u ime i za račun društva tužitelja, odnosno za isplatu plaća tužiteljevih radnika i kupnju materijala potrebnog radi dovršenja projekta "…".

10. U postupku koji je prethodio reviziji drugostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj kao prodavatelj 23. svibnja 2007. sklopio s B. P. kao kupcem Predugovor o kupoprodaji nekretnine (list 5. spisa), kojim su se ugovorne strane obvezale sklopiti ugovor o kupoprodaji nekretnine koja u naravi čini poslovni prostor,

- da je tuženik kao tužiteljev zakonski zastupnik sklopio s istim kupcem 11. studenog 2009. Aneks Predugovoru o kupoprodaji nekretnine (list 6. spisa) na temelju kojeg je tuženik primio od kupca iznos od 25.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, a za koji iznos je sporno je li ga tuženik zadržao za sebe ili je utrošen u ime i za račun društva tužitelja,

- da prema čl. 252. ZTD-a, koja se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 430. istog zakona, članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva, da član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva (st. 1.) ,

- da je tuženik, prema stanju spisa osporio tužiteljevo pravo na naknadu štete u visini iznosa koji je tuženik primio na ime dijela kupoprodajne cijene, tvrdeći da navedeni iznos nije zadržao za sebe, već ga je iskoristio za isplate plaće tužiteljevim radnicima i nabavu materijala za dovršenje projekta za koji je tužitelj bio zadužen, odnosno da je pri vođenju poslova društva primijenio pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

11. Drugostupanjski sud, cijeneći da je tuženik dužan dokazati osnovanost takvog svog prigovora, analizom iskaza svjedoka J. B. L., Đ. H., i ostalih provedenih dokaza, zaključuje da ne može sa sigurnošću utvrditi da je tuženik upravo tim iznosom koji je bio zaprimio od kupca B. P. isplatio plaće radnicima U. g. d.o.o. i plaćao materijal koji je bio potreban za izvođenje radova za koje je bio zadužen tužitelj, jer saslušani svjedoci imaju saznanja samo o onome što su u vrijeme primitka uplate saznali od samog tuženika, a ne i neposredna saznanja o tome za što je novac uistinu utrošen, da svjedoci nisu imali saznanja o tome koji materijal i za koliko novaca je kupljen, niti je tuženik o tome predočio sudu bilo kakvu ispravu iz koje bi proizlazilo da su sredstva namjenski potrošena za račun društva tužitelja, a tuženik nije niti priložio sudu potvrde o plaćanju ili o primitku plaće iz kojih bi proizlazilo da je radnicima stvarno i isplatio plaću zaprimljenim sredstvima. Drugim riječima, drugostupanjski sud zaključuje da iz provedenih dokaza, a protivno zaključku prvostupanjskog suda, ne može sa sigurnošću utvrditi da je tuženik upravo tim iznosom koji je bio zaprimio od kupca B. P. isplatio plaće radnicima U. g. d.o.o. i plaćao materijal koji je bio potreban za izvođenje radova, te je u stvari primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 7. i čl. 219. ZPP-a) zaključio da tuženik nije dokazao svoje ekskulpacione razloge, te je pozivom na čl. 373. t. 1. i 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu, i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Ovaj sud postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

13. Pozivajući se na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. t. 11. ZPP-a, a sadržajno i na bitnu povredu postupka iz čl. 354 st. 1. u svezi čl. 219. ZPP- a, tuženik u podnesenoj reviziji navodi da su saslušani radnici tužitelja (Đ. H., J. B. L. i I. M. potvrdili da su im iz primljenih sredstava na ime kupoprodaje isplaćene plaće i da se temeljem tih novaca pokrenuo posao na gradilištu "…", kao i da su plaćeni kooperanti, a da se suprotno utvrđenju drugostupanjskog suda ne može utvrditi da je tuženiku upravo iznosom primljenim od kupca B. P. isplatio plaće radnicima, jer iz zapisnika o saslušanju radnika proizlazi suprotno, tj. da su plaće isplaćene upravo iz tih dobivenih sredstava, da se posao na gradilištu pokrenuo jer se iz primljenog iznosa kupio potreban materijal i platili kooperanti, iz čega jasno proizlazi da je tuženik primljena sredstva iskoristio samo isključivo za vođenje i pokretanje društva U. g., jer je račun u tom trenutku bio blokiran višemilijunskim iznosom, a polaganjem novca na račun niti radnici niti kooperanti ne bi pokrenuli ponovno djelatnost na dovršetku zgrade "…", što je bilo opravdanom interesu tužitelja U. g., s obzirom da se isti samo tom djelatnošću bravio.

14. Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a ali i onaj iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 219. st. 1. ZPP-a, jer o odlučnim činjenicama postoji proturiječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika i pogrešno je primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja. Naime, iz zapisnika o saslušanju radnika tužitelja proizlazi, suprotno zaključku drugostupanjskog suda, da su plaće isplaćene upravo iz tih dobivenih sredstava (iskaz svjedoka Đ. H., I. M....), da se posao na gradilištu pokrenuo jer se iz primljenog iznosa kupio potreban materijal i platili kooperanti, te kako je navedeno, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao osnovu potraživanja, dok je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak da tužitelj nije dokazao osnovu potraživanja, već da tuženik nije dokazao svoje ekskulpacione razloge za oslobođenje od odgovornosti, odnosno da nije dokazao da je postupao s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.

15. Prema odredbi čl. 373.a ZPP-a, koju je u konkretnom slučaju primijenio drugostupanjski sud, drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

16. Iz teksta, ali i svrhe naprijed navedene odredbe, prema kojoj drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa, tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, proizlazi da drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). U takvom slučaju, ako na to ukazuju žalbeni navodi, ovlašten je ukinuti prvostupanjsku presudu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ako smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 370. ZPP-a).

17. Kako je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te pogrešno primijenio odredbu čl. 221.a i čl. 370. ZPP-a, a što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, to je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a i čl. 370. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog, budući je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U nastavku postupka nužno je otkloniti navedene bitne povrede, utvrditi će se sve relevantne činjenice i donijeti novu, na zakonu utemeljenu presudu.

20. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 3. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.