REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 498/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. K., OIB ..., iz O., kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tužene S. G. - S. b. d.d., OIB ..., iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-923/2017-2 od 23. studenoga 2017., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1120/16 od 17. svibnja 2017., u sjednici održanoj 3. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-923/2017-2 od 23. studenoga 2017. i sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1120/2016 od 17. svibnja 2017. u dosuđujućem dijelu točke II. izreke.

II. Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju po osnovi troška revizije iznos od 937,50 kuna, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troška revizije u daljnjem iznosu od 1.937,50 kuna odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem utvrđeno da je tužba u ovoj pravnoj stvari u povučena (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku obvezana tužena naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.150,00 kuna, dok je za više zatraženi trošak u iznosu od 4.500,00 kuna zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskim je rješenjem uvažena žalba tužene te je preinačeno rješenje prvostupanjskog suda u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku (dio točke II. izreke) kojim je naloženo tuženoj platiti tužitelju trošak u iznosu od 3.150,00 kuna te je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Protiv dijela rješenja suda drugog stupnja kojim je preinačeno prvostupanjsko rješenje reviziju podnosi tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije žalba tužitelja i potvrdi prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. U konkretnom je slučaju predmet revizijskog postupka odluka o troškovima parničnog postupka. Iako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, imajući na umu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3401/18 od 8. lipnja 2021., revizijski sud ocjenjuje da je postavljeno pitanje važno za odluku u sporu. Naime, u spomenutoj je odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske navedeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u identičnom slučaju, dužan odstupiti od pravnog shvaćanja i meritorno odlučiti o reviziji podnositelja, kraj očite činjenice da o spornom pitanju naknade troškova parničnog postupka, u slučaju kada je korisnik kredita povukao tužbu protiv banke nakon izvršene konverzije kredita iz valute CHF u EUR, postoji različita praksa županijskih sudova, zbog čega se ne može stranci uskratiti pravo na pristup Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

7. Obzirom na vrijednost predmeta spora (30.000,00 kuna), u konkretnom je slučaju dopuštena jedino revizija iz odredbe članka 382. stavka 2. ZPP. Prema toj zakonskoj odredbi, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. stavka 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.1. Temeljem odredbe članka 382. stavka 3. ZPP, u reviziji iz članka 382. stavka 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu odredbe članka 382. stavka 2. ZPP.

8. U predmetnom su postupku nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), i to 15. ožujka 2016., stranke sklopile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu i Sporazum o korištenju pretplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu. Nakon toga je, podneskom od 10. veljače 2017. tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari. Sud je prvog stupnja donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP te je na temelju odredbe članka 158. ZPP dosudio tužitelju trošak u iznosu od 3.150,00 kuna smatrajući da su sklopljenim Aneksom zapravo izmijenjene pojedine odredbe glavnog ugovora koje su ništetne te da je Aneksom utvrđeno da je tužitelj zbog jednostrane primjene promjenjive kamatne stope, što je predmet tužbenog zahtjeva, bio u pretplati, pa se zapravo radi o povlačenju tužbe nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu.

9. Drugostupanjski je sud ocijenio da sklapanje aneksa ugovoru o kreditu predstavlja sporazumni način rješavanja spora među strankama izvansudskim putem u kojem stranke nisu ugovorile tko podmiruje troškove, pa da se, i bez obzira što parnica nije završena sudskom nagodbom, ima analogno primijeniti odredba članka 156. stavka 1. ZPP prema kojoj svaka stranka snosi svoje troškove.

10. U reviziji tužitelj postavlja sljedeće pitanje:

"Može li tužitelju koji je zatražio utvrđenje ništetnosti odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prije nove zakonodavne regulative Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i koji je svoj tužbeni zahtjev specificirao sukladno toj regulativi, biti uskraćeno pravo na naknadu troška parničnog postupka iako je taj postupak inicirala tužena, budući da tužitelj ni na koji način osim tužbom nije mogao utvrditi ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a što tužena i po stupanju na snagu nove zakonodavne regulative nije bila u stanju ispuniti svoje obveze u zakonskom roku odnosno dostaviti obračun konverzije u zakonskom roku, već je obračun konverzije dostavljen nakon proteka novom regulativom određenog roka, a izvan roka je i sklopljen aneks odnosno kako se drugačije može smatrati ponašanje tužene osim udovoljenjem tužbenom zahtjevu ako tužena ne ispunjava svoje zakonske obveze u zakonom određenom roku u kojem je slučaju tužiteljevo pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti nesporno?".

11. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tužitelj ukazuje na različita shvaćanja drugostupanjskih sudova, navodeći pritom rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2677/16 od 23. prosinca 2016., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6288/16 od 13. rujna 2016., Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1655/16 od 9. veljače 2017., poslovni broj Gž-1652/16 od 9. veljače 2017. i dr. 12. Ovaj sud ocjenjuje da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni upravo zbog nejedinstvenosti prakse županijskih sudova.

13. Sukladno odredbi članka 392.a stavka 2. ZPP, revizijski je sud ispitao pobijano rješenje samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog kojeg je revizija podnesena.

14. Odredbom je članka 158. stavka 1. ZPP propisano da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.

15. Prema shvaćanju revizijskog suda, tužena je, postupajući u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK, i izrađujući izračun konverzije kredita kojeg je tužitelj prihvatio te s tuženom sklopio Aneks broj 1 Ugovora o kreditu i Sporazum o korištenju pretplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu, zapravo ispunio tužbeni zahtjev u okviru kojeg je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti obračuna ugovorenih promjenjivih kamata i isplatu više plaćenog iznosa.

16. Stoga, okolnost da su stranke sklopile Aneks broj 1. Ugovora o kreditu sa spomenutim Sporazumom kojim je umanjena glavnica duga, ima se smatrati udovoljenjem tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjive ugovorene kamate i isplatu više plaćenih kamata, pa osnovano u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu troškova parničnog postupka u skladu s odredbom članka 158. stavka 1. ZPP.

17. Slijedom iznesenog, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavka 1. u vezi s odredbom članka 400. stavka 3. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, preinačiti drugostupanjsko rješenje te odbiti žalbu tužene i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje.

18. Odlučujući temeljem odredbe članka 166. stavka 2. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova revizije, revizijski je sud taj trošak obračunao prema vrijednosti predmeta spora od 3.150,00 kuna, a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa) na čiju primjenu upućuje odredba članka 155. stavka 2. ZPP. Tako je tužitelju obistinjen trošak sastava revizije u visini od 750,00 kuna (Tbr. 10. točka 6. stavak 1. Tarife) uz uvećanje od 187,50 kuna po osnovi poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), što zbrojeno daje iznos od 937,50 kuna koji je iznos u cijelosti dosuđen tužitelju jer je u cijelosti uspio u reviziji.

19. Tužitelju nije dosuđen daljnji iznos od 937,50 kuna po osnovi sastava revizije jer je više zatražen, kao ni iznos od 1.000,00 kuna po osnovi pristojbe revizije jer revizija protiv rješenja o parničnom trošku ne podliježe plaćanju pristojbe u skladu s Tar. br.

3. stavak 3. u vezi s Tar. br. 2. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) na čiju primjenu upućuje odredba članka 37. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18). Stoga je u tom više zatraženom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 3. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.