REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 1 Us I-117/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja M. Č. iz B. G., (OIB: …), kojega zastupa opunomoćenik I. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, Z. OIB:.., radi stegovne pogreške, 3. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, KLASA: UP/I-805- 12/21-05/159, URBROJ: 512-21-21-24 od 27. prosinca 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Vojnostegovni sud Ministarstva obrane proglasio je odgovornima I. K. i M. Č. što su se dana 18. lipnja 2021. u 21,40 sati na vojnom poligonu „E. K.“ S. u objektu br. 85 (zdravstvena ambulanta), nakon što je bojnik I. K. gledao i glasno komentirao nogometnu utakmicu, verbalno sukobili na način da se stožerni narednik M. Č., obratio bojniku I. K. riječima: „doktore, može li malo tiše, ne derite se, imamo pacijenta“ na što mu je bojnik I. K. odgovorio: „ćaća ti se dere, a ne ja, ušutkaj ti svoga ćaću“, a nakon čega je stožerni narednik M. Č. ušao u dnevni boravak gdje je došlo do naguravanja između njih, a nakon čega su, naguravajući se izašli u hodnik pri čemu je stožerni narednik M. Č. pao, udarivši koljenom o štok vrata, dakle, kao nadređeni i podređeni neuljudno su se odnosili jedan prema drugome, čime su počinili stegovnu pogrešku iz članka 175. stavka 2. točke 6. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 73/13., 75/15., 50/16., 30/18. i 125/19. – dalje: Zakon o službi u OS RH), pa im je temeljem članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti (''Narodne novine'', broj 122/15.) i članka 180. stavka 1. točke 3. Zakona o službi u OS RH izrečena stegovna mjera – smanjenje plaće 15 % u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.
2. Tužitelj osporava pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u dijelu koji se odnosi na njega, i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih postupovnih povreda. U tužbi, u bitnome, ističe kako je izreka pobijanog rješenja proturječna sama sebi jer je pobijanim rješenjem tužitelj proglašen odgovornim za počinjenje stegovne pogreške iz članka 175. stavka 2. točke 6. Zakona o službi u OS RH odnosno za neuljudan odnos prema nadređenom, dok iz činjeničnog opisa proizlazi kako je osuđen za verbalni i fizički sukob što bi odgovaralo stegovnom prijestupu iz članka 175. stavka 3. točke 26. Zakona o službi u OS RH, odnosno za tjelesni sukob unutar vojnih lokacija i građevina, za što je bio i optužen. Tužitelj ističe kako Vojnostegovni sud nije vezan doslovnim navodima u činjeničnom opisu djela iz stegovne prijave niti pravnom kvalifikacijom djela, međutim Vojnostegovni sud je u konkretnom slučaju u izreci pobijanog rješenja samo izmijenio pravnu kvalifikaciju djela, a samu bit činjeničnog opisa djela uopće nije izmijenio, zbog čega je činjenični opis djela u odnosu na stegovnu prijavu ostao praktički isti (verbalni i fizički sukob). Nadalje ističe da, ako je Vojnostegovni sud zaključio kako nema dokaza da se tužitelj upustio u verbalni i fizički sukob sa svojim nadređenim, nego da se samo prema njemu neuljudno odnosio, onda je Vojnostegovni sud morao tužitelja osloboditi odgovornosti za terećeni stegovni prijestup, a ne osuditi ga za potpuno drugačije djelo. Tužitelj ističe kako ni iz izreke ni iz obrazloženja pobijanog rješenja nije moguće razaznati što Vojnostegovni sud podrazumijeva pod pojmom neuljudnog odnosa prema nadređenoj osobi. Tužitelj ističe kako iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi kako nije dokazano da se tužitelj verbalno ili fizički sukobio s I. K., niti je dokazano da se tužitelj prema njemu neuljudno odnosio, zbog čega nema dokaza ni da je tužitelj počinio stegovni prijestup za koji mu se sudilo, niti da je počinio stegovnu pogrešku za koju je osuđen pobijanim rješenjem. Navedeno proizlazi prije svega iz iskaza svjedokinje K. B. koja je izjavila kako je jasno vidjela da je I. K. tužitelja gurnuo s obje ruke u području prsa te da je tužitelj zbog toga pao na pod, ali ista stvar proizlazi i iz iskaza R. L. iz čijeg iskaza proizlazi kako ona nije vidjela samo odguravanje tužitelja od strane I. K., ali je vidjela da je tužitelj završio na podu i to nakon što je uzeo ruksak i krenuo prema izlazu. Tužitelj ističe kako se on I. K. obratio pristojnim i uljudnim tonom, oslovljavajući ga njegovom akademskom titulom „doktore“ što je bio izraz poštovanja, to više što mu se u konkretnom slučaju ponajprije obraćao kao liječniku, a ne časniku, budući da je bio na liječenju pacijenta. Tužitelj ističe kako se pobijanim rješenjem ne smije izjednačavati žrtva i počinitelj. Stoga tužitelj predlaže poništiti pobijano rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu, tuženik, u bitnome, ističe da navodi tužitelja nisu utemeljeni. Tuženik tvrdi da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo, te nisu povrijeđene odredbe postupovnog prava, a pobijano rješenje je potpuno i točno obrazloženo, s cjelovitim i zakonitim obrazloženjem za počinjenu stegovnu pogrešku. Tuženik ističe kako prilikom odlučivanja nije bio vezan doslovnim navodima u činjeničnom opisu stegovnog prijestupa kao niti njegovom pravnom kvalifikacijom u smislu članka 34. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti, te je odlučio na način kao što je navedeno u izreci pobijanog rješenja. Tuženik ističe kako je potpuno i nedvojbeno utvrdio činjenično stanje iz izjava svjedoka koje je uzeo kao istinite i podudarne, te u bitnome nema odstupanja u prikazivanju inkriminiranog događaja, a to dijelom proizlazi i iz izjava stranaka. U pogledu fizičkog naguravanja stranke su oprečno i različito iskazivale, no u pogledu verbalne komunikacije gotovo su podudarni iskazi stranaka s iskazima svjedoka. Nadalje, tuženik ističe da kada se govori o težoj povredi vojne stege propisanoj kao tjelesni sukob unutar vojnih lokacija i građevina očito je da je to široko postavljena definicija povrede vojne stege, ali obilježja ovog stegovnog prijestupa svakako treba tumačiti u užem smislu. Tako u značenjskom smislu tjelesni sukob podrazumijeva svijest i volju da se osobe unutar vojnih lokacija fizički sukobe uporabom tjelesne snage. Tjelesni sukob bi pretpostavljao naguravanje, udaranje, hrvanje koje bi za posljedicu imalo bilo fizičko ozljeđivanje, bilo oštećenja na odori ili materijalnim sredstvima pa se nekakav fizički kontakt s obzirom na karakter, veličinu i intenzitet radnji koji se zbio među strankama pri izlazu na vratima ne može okarakterizirati kao tjelesni sukob jer za tu kvalifikaciju ne postoje nikakve odgovarajuće činjenice ni dokazi. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis. Rasprava je održana 28. travnja 2022. kod ovog suda kako bi se, u smislu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na raspravu su pristupili opunomoćenici stranaka, koji su u cijelosti ostali kod svih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Na raspravi je opunomoćenik tužitelja povukao dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu.
5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovome sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da su se dana 18. lipnja 2021. u 21,40 sati na vojnom poligonu „E. K.“ na S. u zdravstvenoj ambulanti, nakon što je bojnik I. K. gledao i glasno komentirao nogometnu utakmicu, tužitelj i Ivica Klasan sukobili tako što se tužitelj obratio bojniku I. K. riječima: „doktore, može li malo tiše, ne derite se, imamo pacijenta“ na što mu je bojnik I. K. odgovorio: „ćaća ti se dere, a ne ja, ušutkaj ti svoga ćaću“, a nakon čega je tužitelj ušao u dnevni boravak gdje je došlo do naguravanja između njih, a nakon čega su, naguravajući se izašli u hodnik pri čemu je tužitelj pao, udarivši koljenom o štok vrata. Dakle, kao nadređeni i podređeni neuljudno se odnosili jedan prema drugome, čime su počinili stegovnu pogrešku.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja tuženik je donoseći pobijano rješenje pravilno primijenio materijalno pravo utvrđujući tužitelja odgovornim za počinjenu stegovnu pogrešku iz članka 175. stavka 2. točke 6. Zakona o službi u OS RH opisanu kao „neuljudan odnos prema suradnicima, podređenima i nadređenima“, zbog čega mu je na temelju članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i članka 180. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona pravilno i zakonito izrečena stegovna mjera – smanjenje plaće 15 % u trajanju od jednog mjeseca.
8. Odgovarajući na tužbene navode koji se odnose na ocjenu kvalitete iskaza svjedoka, a time i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelju valja reći da je Vojnostegovni sud pravilno analizirao njegov iskaz, kao i iskaz saslušanih svjedoka te je njihovom ocjenom pravilno utvrdio relevantne činjenice.
9. Razlozima koje je tuženik naveo u osporavanom rješenju valja dodati samo to, da je i sam tužitelj u svom iskazu danom tijekom upravnog postupka na raspravi održanoj 10. studenoga 2021. izjavio da je kritične zgode čuo bojnika I. K. kako neprimjerenim i glasnim riječima komentira nogometnu utakmicu, na što mu je tužitelj rekao: „doktore, može malo tiše, imamo pacijenta“ na što je doktor odgovorio da tko je on da njega ušutkava, da ušutkava svoga ćaću. Tužitelj je nadalje naveo da dok su tako razmjenjivali glasne riječi i uzvike nisu imali vizualni kontakt, no u jednom trenutku tužitelj je napravio nekoliko koraka i došao do vrata dnevnog boravka te rekao: „doktore nemojte mi spominjati ćaću“, nakon čega je doktor uzvratio da je riječ o napadu na časnika, a tužitelj je zatim podigao obje ruke u vis odgovorivši: „tko vas to napada“. U tom trenutku tužitelj je bio na vratima, a doktor je bio na suprotnoj strani prostorije dva metra udaljen od tužitelja, i tada je bojnik K. rekao da će zvati vojnu policiju.
10. O galami, odnosno svađi između tužitelja i bojnika K. u bitnome su suglasno iskazivali i saslušani svjedoci. Tako je svjedokinja K. B. iskazivala o tome kako je, nakon što je bojnik K. spomenuo tužiteljevog pokojnog oca, vidjela kako je tužitelj krenuo prema dnevnom boravku (gdje se nalazio bojnik K.) i zatim je čula povišene tonove i galamu (svjedokinja R. L. u svom iskazu spominje i zvuk pomicanja stolica), no nije se mogla točno sjetiti o čemu su govorili, a zatim je bojnik K. došao do vrata rekavši: ''ovo je napad na časnika'', a nakon toga je bojnik K. odgurnuo tužitelja.
11. Iz navedenoga proizlazi, kako je to i tuženik utvrdio i obrazložio, da nema dvojbe da je između tužitelja i bojnika K. došlo do verbalnog sukoba koji je vjerojatno u značajnoj mjeri prouzročen određenim animozitetom koji je od ranije postojao između njih dvojice (o čemu su iskazivali i bojnik K. i tužitelj, koji je izjavio da je tijekom godine podnosio nekoliko pritužbi na ponašanje bojnika K.), kao i bojnikovim spominjanjem tužiteljevog pokojnog oca. Naime, iz iskaza svjedoka M. O. u dijelu u kojem svjedok citira tužiteljeve riječi ''ti da meni spominješ oca'' proizlazi da je tužitelj očito bio isprovociran riječima bojnika K. i da se uputio prema dnevnom boravku spreman na daljnji obračun.
12. S obzirom na daljnji razvoj događaja te činjenicu da je tužitelj u jednom trenutku došao do vrata dnevnog boravka gdje su se svađa, prepucavanje i galama nastavili, a zatim i komešanje (naguravanje), već su se time ostvarili elementi predmetne stegovne pogreške iz članka 175. stavka 2. točke 6. Zakona o službi u OS RH, jer neuljudno ponašanje podrazumijeva, između ostaloga, svako nepristojno i grubo ophođenje prema suradnicima, podređenima i nadređenima. U tom smislu za utvrđenje tužitelja odgovornim za ovu stegovnu pogrešku nije od odlučnog značaja je li na kraju bojnik K. u jednom trenutku odgurnuo tužitelja.
13. U tim okolnostima, neosnovani su i ne mogu se prihvatiti suprotni tužbeni navodi. Pri tome tužitelju valja reći da vojnostegovni suci samostalno utvrđuju činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješavaju upravnu stvar, pa prema tome, mogu odlučiti da su neke činjenice dokazane, odnosno da nisu dokazane (članak 9. Zakona o općem upravnom postupku, ''Narodne novine'', broj 47/09. i 110/21.).
14. Budući da je u konkretnom slučaju tuženik utvrdio pravno relevantne činjenice slobodno ocjenjujući sve dokaze u spisu te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka te kako je zaključak o postojanju pravno relevantnih činjenica iscrpno obrazložen, to su suprotni tužbeni navodi neosnovani i ne mogu se prihvatiti.
15. Što se tiče daljnjih tužbenih navoda u kojima tužitelj osporava postupovni aspekt pobijanog rješenja tužitelja valja upozoriti na članak 34. stavak 1. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti, kojim je propisano da Vojnostegovni sud prilikom odlučivanja o stegovnoj prijavi nije vezan doslovnim navodima u činjeničnom opisu stegovnog prijestupa niti njegovom pravnom kvalifikacijom. Dakle, u konkretnom slučaju tuženik je imao uporište za svoju odluku kojom je tužitelja i bojnika K., nakon provedene rasprave i utvrđenja svih činjenica, oglasio odgovornim za stegovnu pogrešku iz članka 175. stavka 2. točke 6. Zakona o službi u OS RH, premda je stegovna prijava izvorno bila podnesena zbog stegovnog prijestupa iz članka 175. stavka 3. točke 26.
Zakona o službi u OS RH.
16. Sud, dakle, prihvaća činjenična utvrđenja Vojnostegovnog suda i primjenu materijalnog prava. Sud prihvaća i odluku tuženika da je tužitelj na opisani način počinio stegovnu pogrešku iz članka 175. stavka 2. točke 6. Zakona o službi u OS RH, za koju je moguće izreći stegovnu mjeru smanjenja plaće (članak 180. stavak 1. točka 3. Zakona o službi u OS RH).
17. Stoga je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I., a na temelju članka 79. stavka 4. istog Zakona, kao pod točkom II. izreke.
U Osijeku 3. svibnja 2022.
Sudac:
Tomislav Artuković, v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
