Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 Gž-290/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. S., OIB:… iz Z., zastupane po punomoćniku B. Đ., odvjetniku u Z., protiv tuženika K. d.o.o., OIB:…, Z., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u Z., radi naknade štete te po protutužbi tuženika protiv tužiteljice, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 149 Pn-1659/2016-63 od 9. studenog 2020., dana 3. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 149 Pn-1659/2016-63 od 9. studenog 2020. u točkama I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika i žalba tužiteljice odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje odluka o troškovima parničnog postupka u točki II. izreke presude te točka II. izreke rješenja o dozvoli preinake protutužbe.

Nepobijena točka I. izreke rješenja o dopuštenosti preinake tužbe ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkama I. i II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.931,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. studenog 2020. do isplate te troškove parničnog postupka u iznosu od 27.412,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. studenog 2020. do isplate, sve u roku 15 dana.

Pod točkom III. izreke presude odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika da mu tužiteljica isplati novčani iznos od 35.022,21 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2009. te troškove parničnog postupka.

Ujedno je rješenjem u točki I. izreke dopuštena preinaka tužbe tužiteljice prema podnesku od 10. ožujka 2020. dok je pod točkom II. izreke rješenja dopuštena preinaka protutužbe tuženika prema podnesku od 25. veljače 2020.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka predlažući da se prvostupanjska presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a usvoji njegov protutužbeni zahtjev, sve uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanog za sastav žalbe ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica žalbom pobija odluku o troškovima o kojoj je odlučeno u točki II. izreke presude te opreza radi i rješenje o dozvoli preinake protutužbe (točka II. izreke rješenja) iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se prvostupanjska odluka u tom dijelu preinači tako da se naloži tuženiku isplatiti joj na ime troškova postupka i daljnji iznos od 15.234,38 kn te trošak sastava žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Tužiteljica se opreza radi žali na odluku (rješenje) suda o dozvoli preinake protutužbe osporavajući stajalište suda da je tuženik konačno postavljeni protutužbeni zahtjev bio u mogućnosti postaviti tek po provedenom građevinskom vještačenju.

6.1. Protutužbenim zahtjevom postavljenim u odgovoru na tužbu 10. listopada 2012. tuženik od tužiteljice taži isplatu iznosa od 22.081,16 kn koji zahtjev je nakon izvršenog vještačenja povećan na iznos od 35.022,21 kn te se radi o preinaci tužbe za koju je nakon dostave tužbe tuženiku potreban i pristanak tuženika. Prvostupanjski sud dozvolio je preinaku pozivom na izmijenjenu odredbu čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka US RH, 70/19 – dalje: ZPP) koja se odredba u ovoj pravnoj stvari primjenjuje kao iznimka primjenjuje osnovom čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 70/2019). Prema toj zakonskoj odredbi tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (stavak 1.), iznimno tužba se može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.) time da sud i u slučaju protivljenja tuženika može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (stavak 3.) Kako je i prema ocjeni ovog suda tuženik konačni protutužbeni zahtjev mogao odrediti tek nakon provedenog vještačenja kojim je utvrđen postotak korisne površine stambenih prostora stranaka i time omjer sudjelovanja u troškovima zajedničkih dijelova zgrade to je dozvoljena preinaka, neovisno o tome što je u konačnici protutužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, i prema ocjeni ovoga suda bila svrsishodna za konačno rješenje spora pa je žalbu tužiteljice valjalo odbiti i temeljem čl. 380.toč.2. ZPP potvrditi točku II. prvostupanjskog rješenja.

7. Predmet spora je odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete u iznosu od 8.931,38 kn i o protutužbenom zahtjevu tuženika za isplatu iznosa od 35.022,21 kn na ime nužnih i korisnih troškova u održavanju zajedničkih dijelova zgrade, a odluku o osnovanosti tužbenog i neosnovanosti protutužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da je tužiteljica vlasnica stana u prizemlju stambene zgrade u Zagrebu na adresi T. sagrađenoj na čestici broj 8485/18 (čest. 3353/2 u k.o. G. prema novoj izmjeri) dok je tuženik vlasnik stana na prvom katu i potkrovlju iste stambene zgrade,

- da je tuženik bez suglasnosti tužiteljice i njezinog prednika, prvobitnog tužitelja S. S. (u odnosu na kojeg je zbog smrti utvrđen prekid i potom nastavak postupka sa njegovom suprugom kao tužiteljicom), početkom listopada 2008. srušio montažni zid iznad prvog kata i dogradio klasični kat te postojeće drveno krovište pokriveno salonit pločama zamijenio betonskim krovištem prekrivenim limom i obnovio fasadu na cijeloj zgradi,

da je prilikom izvođenja tih radova uslijed slijeganja zgrade zbog opterećenja u stanu tužiteljice došlo do horizontalnih i vertikalnih pukotina za čiju je sanaciju prema nalazu i mišljenju vještaka Ž. Ž. potreban novčani iznos od 8.931,38 kn,

- da vrijednost radova koje je izvodio tuženik na zamjeni krovišta i obnovi fasade na cijeloj zgradi sa uključenih 25% PDV prema procjeni istog vještaka iznosi ukupno 109.775,00 kn, odnosno da sukladno korisnim površinama koje koristi svaka od stranaka procijenjena vrijednost radova za tužiteljicu čiji korisni dio iznosi 32% iznosi 35.022,21 kn, dok se ostatak od 74.752,79 kn odnosi na tuženika koji koristi 68% ukupne površine stambene zgrade.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, a rukovodeći se poglavito nalazom i mišljenjem vještaka Ž. Ž. da su pukotine u stanu tužiteljice posljedica slijeganja zgrade uslijed opterećenja, prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 1086. 1089. i 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje - ZOO) tuženika obvezao na naknadu štete u zahtijevanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

8.1. Tuženik u žalbi osporava činjenična utvrđenja suda da su pukotine u posebnom dijelu stambene zgrade - stanu tužiteljice- posljedica opterećenja zgrade smatrajući da isto ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka tim više što nije proveden postupak osiguranja dokaza prije izvođenja radova pa nije moguće utvrditi da li su pukotine postojale i prije poduzetih radova, na koje žalbene navode je potrebno odgovoriti da je provedenim vještačenjem u postupku osiguranja dokaza utvrđeno postojanje horizontalnih i vertikalnih pukotina na unutarnjim plohama zidova i stropu u stanu tužiteljice te da je isto prema stručnom mišljenju vještaka Ž. Ž. posljedica izvođenja radova na dogradnji potkrovlja uslijed čega je došlo do dodatnog opterećenja temelja i njihovog diferencijalnog slijeganja pa kada se vještački nalaz poveže sa iskazom tužiteljice i njezine kćerke da su se pukotine pojavile tijekom izvođenja radova i činjenicom da je prvobitni tužitelj o pojavi pukotina odmah obavijestio svjedoka V. K. koji je potvrdio postojanje istih proizlazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je nastala šteta posljedica dodatnog opterećenja zgrade uslijed dogradnje stana u potkrovlju i zamjene postojećeg krovišta radi čega je sud osnovano tuženika obvezao na isplatu novčanog iznosa potrebnog za sanaciju oštećenja, čiju visinu tuženik tijekom prvostupanjskog postupka pa niti u žalbi posebno ne osporava.

9. Obrazlažući odluku o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva prvostupanjski sud navodi da se isti odnosi na razmjerni dio troškova nastalih na izvođenju radova na zajedničkim dijelovima zgrade (pokrovu i fasadi), što su poslovi koji premašuju okvir redovitog upravljanja za što je potrebna suglasnost svih suvlasnika u smislu odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) radi čega je i dokazni postupak usmjerio na utvrđivanje da li je tuženik imao potrebnu suglasnost tužiteljice, odnosno njezinog pravnog prednika, supruga S. S. te ocjenom iskaza tužiteljice i svjedokinje J. S. (kćerke tužiteljice) te cijeneći dopis Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 31. listopada 2008. kojim je tuženiku zabranjeno daljnje izvođenje radova zaključio da tuženik nije imao potrebnu suglasnost zbog čega je predmet protutužbenog zahtjeva raspravio i primjenom odredbe čl. 39. st. 2. ZV prema kojoj se u slučaju kada pojedini suvlasnik poduzima poslove bez potrebne suglasnosti primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga iz čl. 1121. i 1124. st. 1. ZOO te ocjenom svih provedenih dokaza zaključio kako tuženik nije dokazao da je pristupio obavljanju posla na izmjeni krovišta i obnovi fasade zgrade zbog toga što taj posao ne bi trpio odgađanje.

10. Tuženik u žalbi ponavlja navode iznijete tijekom prvostupanjskog postupka u pravcu da je imao izričitu suglasnost prednika tužiteljice za obnovu fasade što da izričito proizlazi iz iskaza svjedoka V. K., Lj. K. i Z. D. koji da su potvrdili da je prednik tužiteljice bio upoznat sa fasaderskim radovima i izjavio da će snositi troškove fasade koji se odnose na njegov dio. Smatra da su izvedeni radovi na krovištu koje je prema njegovoj tvrdnji bilo dotrajalo bili nužni, a obnova fasade korisna i za tužiteljicu kao suvlasnicu zgrade.

11. Žalbene navode tuženika u pravcu da je imao potrebnu suglasnost za izvođenje radova od strane drugog suvlasnika zgrade, prednika tužiteljice S. S. opovrgava prije svega prijava S. S. nezakonite gradnje Upravi za inspekcijske poslove Grada Zagreba koja ga je dopisom od 31. listopada 2008. obavijestila da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je tuženik kao investitor započeo sa rekonstrukcijom postojeće građevine bez pravomoćnog rješenja o uvjetima gradnje zbog čega je protiv njega pokrenut upravni inspekcijski nadzor. Navodna pismena suglasnost ne proizlazi niti iz izjave tuženika od 1. kolovoza 2008. (list 75), naprotiv radi se o izjavi tadašnjeg direktora tuženika da će S. S. kao vlasniku stana u prizemlju popraviti svu štetu koja nastane na dijelu objekta u prizemlju gdje se nalazi stan S. S. koja nastane kao posljedica adaptacije stana tuženika.

12. Stoga je i prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da radovi na zamjeni postojećeg krovišta i obnovi fasade premašuju okvir redovitog upravljanja zgradom za čije je izvođenje bila potrebna suglasnost svih suvlasnika u smislu odredbe čl. 41.st.1. ZV, pa kako iz pravednog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik zamjeni krovišta i fasade pristupio bez potrebe suglasnosti to je predmet protutužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno raspravio primjenom čl.

39.st.2.ZV. koji propisuje da se u slučaju kada neki od suvlasnika poduzima poslove glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti, primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga.

13. Prema općem pravilu iz čl. 1121. ZOO obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi pri čemu u smislu odredbe čl. 1124. st. 1. ZOO poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati naknadu nužnih i korisnih izdataka kao i naknadu pretrpljene štete. Dakle, da bi ostvario pravo na isplatu utuženog iznosa što se odnosi na razmjerni dio troškova izrade novog krovišta i fasade tuženik je trebao dokazati da se radilo o poslovima koji nisu trpjeli odgađanje, koje okolnosti on u konkretnom slučaju nije dokazao. Naprotiv, iz cjelokupne procesne građe proizlazi da je izmjena krovišta posljedica adaptiranja tuženikovog postojećeg stambenog prostora na prvom katu i dogradnje potkrovlja, a ne posljedica eventualnog prokišnjavanja krovišta koje bi iziskivalo potrebu izmjene krovišta, pa se ne radi o nužnim izdacima u kojima bi tužiteljica bila dužna participirati. Izmjena fasade mogla bi se smatrati korisnim troškom i za tužiteljicu kao suvlasnicu zgrade, no ne i u konkretnim okolnostima obzirom da je i prema priloženim fotografijama i iskazu tužiteljice fasada prije izvođenja radova bila očuvana i nije zahtijevala popravak pa se njezina obnova zbog oštećenja nastalih izvođenjem radova ne može smatrati korisnom za tužiteljicu već se radi o popravku oštećenja nastalih izvođenjem radova na posebnom dijelu nekretnine tuženika odnosno vraćanju nekretnine u prvobitno stanje.

14. Kako je na utvrđeno činjenično stanje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, a odbijanjem kao neosnovanog protutužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP jer je svoju odluku obrazložio jasnim i neproturječnim razlozima, a ovaj sud ispitujući pobijanu presudu nije našao da bi bila ostvarena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se temeljem čl. 365.st.2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368.st.1.ZPP žalbu tuženika protiv odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke.

15. Obje parnične stranke žale se na odluku o troškovima postupka (toč. II. izreke presude) i to tuženik tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a tužiteljica zbog pogrešne primjene čl. 37.st.2.ZPP navodeći da se u konkretnoj parnici radi o dva zahtjeva pa joj je za svaku radnju nakon podnesene protutužbe trebalo dosuditi iznos od 1.750,00 kn, a ne 1.000,00 kn, sve uvećano za trošak PDV. Takvi žalbeni navodi tužiteljice ne mogu se prihvatiti osnovanim. Naime, kako se u konkretnom slučaju zajednički raspravljalo o tužbenom i protutužbenom zahtjevu za isplatu i jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu to je visinu njezinih opravdanih troškova nakon podnošenja protutužbe sud pravilno obračunavao na bazi zbroja vrijednosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva (43.953,59 kn), dakle po inicijalnom iznosu od 1.000,00 kn za pojedinu radnju zastupanja uvećano za pripadajući PDV, a ne na način kako to u žalbi predlaže tužiteljica. Također je prvostupanjski sud pravilno zaključio da podnesak tužiteljice od 4. lipnja 2020. nije bio nužan obzirom da se o preinaci protutužbe tužiteljica već prethodno očitovala na ročištu održanom 10. ožujka 2020. za koje joj je dosuđen trošak sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

16. Iz navedenih razloga valjalo je žalbe parničnih stranaka protiv odluke o troškovima odbiti i potvrditi toč. II. izreke presude osnovom čl. 380.toč.2. ZPP.

17. Nepobijana toč.I. izreke rješenja ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 3. svibnja 2022.

Sutkinja

Nada Krnjak, v.r.