Ps-73/21.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja:

E. P., O.: …, V. B., C., , kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva L., V. i partneri, S., S. 4, protiv tuženika: 1. Ž. K., O.: …, 2.

D. K., O.: …. i 3. M. K., O.: …, svi

iz S., tuženike pod 1. i 2. zastupa punomoćnik B.

B., odvjetnik iz S., radi iseljenja i predaje, nakon održane

i zaključene glavne i javne rasprave 23. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. L., odvjetnika u O.D. L.,V. i

p. i zamjenika punomoćnika tuženika pod 1. i 2. J. U., odvjetničkog vježbenika kod odvjetnice A. Č., odvjetnice iz S., 3. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Dužni su tuženi u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja iseliti se i isprazniti od osoba i stvari stan vlasništvo tužitelja, smješten u S. smješten u zgradi oznake zgr. 3680 z.u. 5237,

poduložak 4, k.o. S. te ga prepustiti u neposredni posjed tužitelju.

2. Dužni su tuženi u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parbeni trošak, ali samo ako se budu protivili ovoj tužbi."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženicima pod 1. i 2. parnični trošak u iznosu od 2.951,00 kuna.

Za više traženo na ime naknade troškova postupka u iznosu od 4.750,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 17. ožujka 2011., se navodi kako je tužitelj vlasnik stana u S. koji je smješten na prvom katu stambene zgrade anagrafske oznake , koji je smješten u zgradi označenoj kao č. zgr. 3680

z.u. 5237, poduložak 4, k.o. S.. U naravi radi se o trosobnom stanu smještenom na prvom katu zgrade. Po mišljenju tužitelja tuženici u ovom stanu borave bez valjanog pravnog osnova. Naime, tuženici su kod Općinskog suda u Splitu pokrenuli parnični postupak pod poslovnim brojem P2-4573/09. kojim traže donošenje presude koja nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom i baš na način da tuženik pod 1. Ž. K. bude zaštićeni najmoprimac, a članovi obiteljskog domaćinstva koji zajedno s njim žive, njegova djeca D. K. i M.

K. – tuženici pod 2. i 3. Isto tako, tužitelj posebno ističe kako tuženici ništa ne plaćaju ni po kojem osnovu za korištenje predmetnog stana. Kako tuženici koriste predmetni stan bez valjanog pravnog osnova te kako je tužitelj, koji kao hrvatski državljanin nema nekretninu – stan u kojem bi živio u R. H., to isti kao

vlasnik stana ima stvarni i pravni interes tražiti od suda da nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će se naložiti tuženicima iseliti i isprazniti od osoba i stvari predmetni stan te naknaditi tužitelju parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 12. travnja 2011., tuženici su osporili navode iz tužbe te se u cijelosti protive tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Tuženik Ž. K. je po samom zakonu ostvario status zaštićenog

najmoprimca, a ostali tuženici imaju pravni položaj članova obitelji zaštićenog najmoprimca. Tuženik Ž. K. je vodio sudski postupak radi donošenja

presude koja zamjenjuje ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom u kojoj je sud donio presudu pod poslovnim brojem P2-4573/09. kojom je usvojio njegov tuženi zahtjev. Dakle, netočni su i neosnovani navodi tužitelja kako tuženici stanuju u stanu njegovog vlasništva bez valjanog pravnog osnova. Tužitelj nije dokazao pravni interes za vođenje postupka, odnosno nije dokazao da je hrvatski državljanin, da nema u vlasništvu drugu nekretninu za stanovanje, a nije dokazao da li u RH ima prebivalište ili boravište pa predlažu tužbu odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa. Kako tuženici stan koriste na temelju valjanog pravnog osnova to predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Raspravnim rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Pst-311/11. od 23. travnja 2012. utvrđen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod poslovnim brojem Pst-48/12.

4. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem P-st-331/11. od 28. rujna 2021. određen je nastavak postupka.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zk izvatka za z.u. 5237, PU 4, k.o. S., uvjerenja o prebivalištu PU SD broj: 511-12-

19/71-2975/2010. od 8. prosinca 2010., uvjerenja o prebivalištu PU SD broj: 511-12-19/71-2976/2010. od 8. prosinca 2010., uvjerenja o

prebivalištu PU SD broj: 511-12-19/71-2977/2010. od

8. prosinca 2010., spisa Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pst-48/12. (ex. P2-4573/09.).

6. Stranke su po punomoćnicima popisale parnični trošak.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Odredbom članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01.,

79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. - dalje: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed stvari.

9.1. Odredbom članka 162. ZV-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu (1.). Vlasnik mora stvar koju zahtjeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnim, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti (2.).

Tuženik koji taji pred sudom da posjeduje stvar, a dokaže se da je posjeduje, mora već samo zbog toga predati tužitelju tu stvar u posjed, ali zadržava pravo da stvar natrag zahtjeva vlasničkom tužbom, a tko tvrdi da posjeduje neku stvar a ne posjeduje je, pa time vara tužitelja, odgovara za svu štetu koja iz tog proizlazi (3.). Tuženik koji je stvar posjedovao pa je posjed napustio pošto mu je dostavljena tužba, treba je o svom trošku predati tužitelju koji se ne bi htio držati pravog posjednika, odnosno treba mu nadoknaditi punu vrijednost stvari (4.).

9.2. Odredbom članka 163. stavak 1. ZV-a propisano je da posjednik ima pravo odbiti predati stvar njenom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

10. Čitanjem zk izvatka za z.u. 5237, PU 4, k.o. S. utvrđeno je da je na nekretnini označenoj kao č. zgr. 3680 "kuća stojna" i to baš na etaži broj 4., opisanoj kao: 1. jedan trosobni stan na I. katu zgrade, kao vlasnik za cijelo upisan P. E.

M..

11. Čitanjem uvjerenja o prebivalištu PU SD broj:

511-12-19/71-2975/2010. od 8. prosinca 2010. utvrđeno je da je isto izdano na ime Ž. K., O.: … te da je isti imao prijavljena prebivališta:

- od 12. listopada 1964. do 29. veljače 1972. na adresi S., - od 29. veljače 1972. do 2. srpnja 1973. na adresi S., - od 2. srpnja 1973. do 6. veljače 1986. na adresi S., - od 6. veljače 1986. na adresi S. Č. uvjerenja o prebivalištu PU SD broj:

511-12-19/71-2976/2010. od 8. prosinca 2010. utvrđeno je da je isto izdano na ime D. K., O.: … te da isti ima prijavljeno prebivalište od 18.

rujna 1986. na adresi S..

13. Čitanjem uvjerenja o prebivalištu PU SD broj:

511-12-19/71-2977/2010. od 8. prosinca 2010. utvrđeno je da je isto izdano na ime M. K., O.: … te da isti ima prijavljeno prebivalište od 18. rujna 1986. na adresi S..

14. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pst-48/12. (ex. P2-4573/09.) utvrđeno je da je 24. veljače 2014. donesena presuda kojom se utvrđuje kako je tužitelj Ž. K. po samom zakonu stekao prava i obveze najmoprimca sa zaštićenom najamninom sukladno članku 30. i 31. Zakona o najmu stanova na stanu u S., na prvom katu stambene zgrade

upisane u z.u. 5237, poduložak 4, k.o. S., naspram tuženika E. P. kao vlasnika stana te navedena presuda zamjenjuje u cijelosti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Istom presudom su utvrđeni članovi obiteljskog domaćinstva koji zajedno s najmoprimcem Ž. K. imaju pravo koristiti

predmetni stan i to D. K., O.: … i M. K., O.:

…, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gžp-499/14. od 27. studenog 2014. (tužitelj: Ž. K.,

tuženik: E. P.).

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi iseljenja i predaje u posjed stana smještenog u zgradi oznake č. zgr. 3680, z.u. 5237, P.U. 4 k.o. S..

16. Tijekom postupka je dokazano da je tužitelj upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana. Međutim, pravomoćnom presudom ovog suda pod poslovnim brojem Pst-48/12. od 24. veljače 2014. je utvrđeno da je Ž. K., tuženik pod

1., po samom zakonu stekao prava i obveze najmoprimca sa zaštićenom najamninom u predmetnom stanu, sukladno članku 30. i 31. Zakona o najmu stanova i to naspram E. P. kao vlasnika stana, tužitelja, te je presuda pod poslovnim brojem Pst-48/12. u cijelosti zamijenila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a članovi obiteljskog domaćinstva koji zajedno s najmoprimcem imaju pravo koristiti stan su D. i M. K., tuženici pod 2. i 3.

17. Kako je ovaj postupak bio prekinut do pravomoćnog okončanja postupka pod poslovnim brojem Pst-48/12., čije je rješenje predstavljalo prethodno pitanje za ovaj postupak, to su pravomoćnošću presude pod poslovnim brojem Pst-48/12. tuženici stekli pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje predmetnog stana.

18. Slijedom iznesenog, a pozivom na odredbu članka 163. stavak 1. ZV-a, trebalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

19. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 26/91.,

34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U konkretnom slučaju trebalo je primijeniti Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojem odvjetniku pripada jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak, bez obzira na broj poduzetih radnji, jer se u konkretnom slučaju radi o predmetu iz stambenog odnosa – iseljenje. Dakle, tuženicima je priznat iznos jednokratne naknade od 2.000,00 kuna, koji iznos je trebalo uvećati za 10 % na ime zastupanja više osoba u iznosu od 200,00 kuna te za 25 % PDV-a u iznosu od 550,00 kuna što daje iznos od 2.750,00 kuna. Na navedeni iznos trebalo je nadodati trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 201,00 kuna, što daje ukupan iznos od 2.951,00 kuna.

19.1. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 4.750,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

20. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 3. svibnja 2022.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1. i 2.

- tuženiku pod 3.

- u spis