REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: 10 Gž-177/2022-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić, predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz S., R. 6 (OIB: …), zastupanog po punomoćniku mr.sc. Ž. G. odvjetniku iz S., protiv tuženika Đ. N. iz S., V. 8 (OIB: …), zastupanog po punomoćniku Ž. L., odvjetniku iz S., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 14. prosinca 2021., poslovni broj: P-154/2017-38., 3. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se dijelom odbija kao neosnovana, a dijelom prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Splitu od 14. prosinca 2021., poslovni broj: P-154/2017- 38.:
- preinačuje u točki I. izreke, u dijelu kojim je tuženik obvezan iznos glavnice duga platiti u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate i u odluci o kamatama te sudi:
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28.500,00 EUR-a, sa zateznom kamatom od 12. siječnja 2017., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
Zahtjev tužitelja, da mu se iznos glavnice duga od 28.500 EUR-a plati u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, te kamatni zahtjev u preostalom dijelu, se odbijaju kao neosnovani.
- potvrđuje u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke).
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 28.500 EUR-a u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, sa ugovorenim kamatama od 7% i sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2014. do isplate, po stopi pobliže naznačenoj u izreci presude (točka I. izreke); tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 30.613,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude.
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog razloga navedenih u članku 353. stavka 1. točke 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Tuženik je izjavio žalbu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne navodi o kojoj se bitnoj povredi postupka radi.
6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavka 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 28.500 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, sa ugovorenom kamatom od 7% i zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2014. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015., a od dana 1. kolovoza 2015. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da se tužitelj i tuženik poznaju od 2006., da su bili dobri poznanici, da su 12. ožujka 2008. zaključili ugovor o zajmu, kojim je tužitelj kao zajmodavac, u svom stanu u S., predao tuženiku kao zajmoprimcu, iznos od 28.500 EUR-a, da se tuženik obvezao navedeni iznos vratiti tužitelju do kraja 2013. sa 7% kamata, da je tuženik primitak iznosa od 28.500 EUR-a potvrdio potpisom na potvrdi od 12. ožujka 2008. čiji sadržaj glasi: "Dana 12. 03. 08. sam Đ. N. posudio 28500,00 EU (dvadesetosamtisuća i petso eura) sav dug će vratiti krajem 2013. sa 7% kamata", i da tuženik pozajmljeni iznos nije vratio, te je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev, pozivom na članak 499. stavak 1. i 500. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/19, dalje u tekstu: ZOO).
9. Tuženik žalbom osporava navedena utvrđenja prvostupanjskog suda, ponavlja tvrdnje koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, da je 12. i 13. ožujka 2008. bio u Z. gdje je predavao kao sveučilišni profesor na U. S. I., da nema svjedoka koji bi potvrdili pozajmljivanje, te da grafološkim vještačenjem nije utvrđeno da je potpis na potvrdi njegov (jer vjerojatnost nije izvjesnost).
10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio te tvrdnje tuženika, obzirom da je grafološkim vještačenjem utvrđeno da je na potvrdi, kojim potpisuje primitak iznosa od 28.500 EUR-a, vrlo vjerojatno tuženikov autentičan potpis.
10.1. Naime, iako je tuženik priložio u spis raspored predavanja U. S. I. za dane 12. ožujka 2008. i 13. ožujka 2008., iz kojeg proizlazi da je u te dane održao predavanje u trajanju od 8 do 16 sati u Z., grafološkim vještačenjem je utvrđeno da je na potvrdi kojim potpisuje primitak iznosa od 28.500 EUR-a, vrlo vjerojatno autentičan potpis tuženika, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik pozajmio od tužitelja iznos od 28.500 EUR-a, jer je to sam potvrdio svojim potpisom.
10.2. Žalbeni navodi, da vjerojatnost nije izvjesnost, pa da grafološkim vještačenjem nije utvrđeno da je potpis na potvrdi o primitku novca tuženikov, ne mogu se prihvatiti, obzirom da iz nalaza grafološkog vještaka proizlazi da rukopisne razlike isključujućeg karaktera, između nespornih potpisa tuženika i potpisa na potvrdi, nisu utvrđene, a da se mišljenje zaključuje u višem stupnju pozitivne vjerojatnosti samo iz razloga jer su nesporni potpisi bili raspoloživi u manjoj količini (samo četiri potpisa).
10.3. Stoga je žalba u tom dijelu neosnovana.
11. Međutim, osnovano se ukazuje žalbom da je ugovor o zajmu ništetan jer je protivan prisilnom propisu, obzirom da pozajmljivanje strane valute u vrijeme zaključenja ugovora o zajmu među strankama nije bilo dopušteno.
12. Radi se o ugovoru o zajmu strane valute iz članka 499. stavka 1. ZOO-a, koji je sklopljen u vrijeme važenja Zakona o deviznom poslovanju (NN 96/03, 140/05, 132/06) u kojem je, u članku 17., propisano da kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke, a ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja. Iz navedene odredbe, argumentum a contrario, treba zaključiti, obzirom da Zakon o deviznom poslovanju ne propisuje mogućnost pozajmljivanja deviza između domaćih fizičkih osoba i između domaćih fizičkih i stranih osoba, da ugovor o zajmu deviza između navedenih osoba nije dopušten, te se slijedom toga, u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a takav ugovor smatra ništetnim.
13. Odredbom članka 323. stavka 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila po osnovi takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu.
14. Stoga tužitelj ima pravo na povrat iznosa od 28.500 EUR-a, dakle samo ono što je po ništavnom ugovoru o zajmu dao, a ne pripada mu, umjesto strane, domaća valuta.
15. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tuženik dužan vratiti tužitelju iznos od 28.500 EUR-a.
16. Tuženik je dužan platiti i zatezne kamate na iznos koji je primio na osnovi ništetnog pravnog posla i koji je dužan vratiti prema odredbama o opsegu vraćanja iz pravila o stjecanju bez osnove.
17. Ugovorne strane iz ugovora o zajmu koji je ništetan iz razloga što su njime ugovorne strane protuzakonito ugovorile plaćanje u stranoj valuti treba smatrati savjesnim, a nesavjesnost stjecatelja je nastupila podnošenjem zahtjeva za vraćanje stečenog bez osnova.
17.1. U ovom slučaju, to je podnošenjem tužbe, 12. siječnja 2017., jer iako je tužitelj priložio u spis opomenu pred tužbu od 7. travnja 2016., kojom poziva tuženika da mu vrati pozajmljeni iznos novca, uz tu opomenu nije priložio dokaz da je ista tuženiku uručena, pa se ima smatrati da je tuženik postao nesavjestan stjecatelj podnošenjem tužbe.
18. Stoga tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju zatezne kamate od podnošenja tužbe, 22. siječnja 2017. do isplate, u smislu odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a.
19. Radi izloženog, žalba je prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena u točci I. izreke, sukladno članku 373. ZPP-a, te je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučeno kao u izreci.
20. Odluka o troškovima postupka žalbom se posebno ne osporava, a ista je pravilno utemeljena na članku 154. stav 1. ZPP-a, te njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku o odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa), te Zakona o sudskim pristojbama (NN 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, 118/18, dalje u tekstu: ZSP), pa kako se donošenjem ove presude nije promijenio uspjeh stranaka u postupku, ista je potvrđena, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.
21. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe jer je s istom uspio u razmjerno neznatnom dijelu, sukladno članku 166. stavka 2. u vezi sa člankom 154. stavka 3. ZPP-a.
Slavonski Brod, 3. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović Terzić
