Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-791/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu mr. sc. Ani Beloglavec, u pravnoj stvari tužitelja M. p. d.o.o., OIB: …, S., , kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u S., protiv 1. tuženika H. M. d.o.o., OIB:…, Z., , kojeg
zastupa punomoćnica A. J., odvjetnica u O. d. H. &
P. d.o.o., P. S., i 2. tuženika V. i k. d.o.o. OIB: …, S., , radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. i
2. tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn- 419/2016 od 16. srpnja 2020., 3. svibnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-419/2016 od 16. srpnja 2020. u dosuđujućem dijelu, kojim je 1. i 2. tuženicima naloženo isplatiti tužitelju iznos od 60.000,00 kn (slovima: šezdeset tisuća kuna), sa zateznom kamatom, u roku od 15 dana, djelomično točka I. izreke presude, kao i odluka o troškovima postupka, točka II. izreke presude i u tom dijelu predmet se vraća na ponovni postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženicima pod 1. H. M. d.o.o i pod 2. V. I. K. d.o.o., u roku od 15 dana isplatiti tužitelju M. P. d.o.o iznos od sveukupno 60.000,00 kuna (šezdeset tisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. kolovoza 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena. Za više traženo na ime potraživanja naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 30.000,00 kuna (trideset tisuća kuna), tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženicima pod 1. H. M. d.o.o i pod 2. V. I.
K. d.o.o., u roku od 15 dana tužitelju M. p. d.o.o. naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.087,50 kuna (devet tisuća osamdeset sedam kuna i pedeset lipa), zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 16. srpnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Za više zatraženo na ime potraživanja troškova postupka tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan."
2. Protiv dosuđujućeg dijela presude, sadržanog u točki I. izreke presude, i odluke o troškovima postupka, točke II. izreke, žalbu je pravovremeno podnio 1. tuženik H. M. d.o.o. iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1.
Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., dalje: ZPP). Prigovara provedenom dokaznom postupku i ocjeni istog, uz analizu provedenih dokaza i razloga presude. Smatra da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, niti visinu štete, dok je 1. tuženik dokazao pretpostavke za isključenje od odgovornosti za štetu u smislu članka 21. stavak 4., u vezi sa stavkom 6. Zakona o medijima („Narodne novine“, br. 59/04., 84/11. i 81/13., dalje: ZM). Dodaje da je pobijanom odlukom sud ograničio slobodu izražavanja, a nije obrazložio je li to bilo razmjerno legitimnom cilju. Pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva i u odnosu na pobijani dio presude, uz naknadu 1. tuženiku troškova žalbe, nagrade za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, uvećano za PDV, te sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 5.000,00 kn.
3. Protiv istog dijela prvostupanjske presude žalbu je pravovremeno podnio i 2. tuženik V. I. K. d.o.o. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je novinarki 1. tuženika dana točna informacija o stanju duga tužitelja na dan davanja informacije, a tužitelj je dug platio neposredno prije objave spornog članka. Smatra da je sud propustio utvrditi odlučnu činjenicu za utvrđenje odgovornosti tuženika, koliko je dana proteklo od davanja novinarki 1. tuženika informacije o stanju duga tužitelja, od strane odgovorne osobe 2. tuženika, pa do objave spornog članka. Osporava odgovornost 2. tuženika za naknadu štete tužitelju, kao i visinu štete, tim više što M. P. d.o.o. nisu u članku navedeni niti u jednom dijelu, te osporava zaključak suda da bi prosječan čitatelj mogao povezati tužitelja s trgovačkim centrom M. of S., slijedom čega je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti presudu u tom dijelu i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Odgovor na žalbe nije podnesen.
5. Žalbe su osnovane.
6. Prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, tako da je za sada upitna i pravilna primjena materijalnog prava, odredbi ZM i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) o povredi prava osobnosti i naknadi neimovinske štete.
7. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.
7.1. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, kako je to propisano člankom 220. stavkom 1. i 2. ZPP.
8. Među strankama nije sporno da je 1. tuženik nakladnik tiskanog izdanja „Slobodne Dalmacije“, kao i da je u tiskanom izdanju „Slobodne Dalmacije“ 14. srpnja 2016. objavljen članak pod naslovom: „Nakon 31 minute suhih špina, škver platio 380.000,00 kn duga“, podnaslova „Zavrnut ventil veliki su naplatiše, poput šoping centra M. od S., našli pod prijetnjom isključivanja vode i nisu bili jedini ...“, niti je sporan sadržaj članka.
8.1. Nije sporno ni da je tužitelju od strane 2. tuženika 30. lipnja 2016. upućen poziva za podmirenje duga, pod prijetnjom obustave isporuke vodoopskrbe, da je tužitelj u međuvremenu, do objave članka, podmirio dug i na dan objave spornog članka tužitelj nije imao dugovanja prema 2. tuženiku za vodoopskrbu na dan objave članka.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe, odnosno da je 1. tuženiku uputio zahtjev za objavu ispravka informacije i ispriku nakladnika, u skladu s odredbama ZM, cijeneći sadržaj zahtjeva tužitelja (stranice 7-8 spisa), te da 1. tuženik ispravak nije objavio. Tužitelj je prije pokretanja parnice podnio zahtjev za naknadu štete i 2. tuženiku, koji je 2. tuženik odbio (stranice 18-19 spisa).
10. Sporna je aktivna legitimacija, je da li je objavom spornog teksta došlo do povrede prava osobnosti tužitelja i to ugleda, dobrog glasa i časti, u mjeri koja opravdava dosuđivanje tužitelju pravične novčane naknade, odgovornost 1. tuženika i 2. tuženika i odgovaraju li tuženici solidarno, kao i visina štete.
11. Člankom 3. stavkom 1. ZM jamči se sloboda izražavanja i sloboda medija, ali se određuje da sloboda medija obuhvaća osobito, između ostalog, uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, dostojanstva i ugleda, te autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke (stavak 2. istog članka ZM).
12. Člankom 7. stavkom 1. ZM je propisano da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.
13. Osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja (stavak 2. istog članka ZM).
14. Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ZM (članak 21. stavak 1. ZM). Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprečavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), kako je to propisano stavkom 2. istog članka ZM. Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ZM nije drugačije određeno (stavak 3. istog članka ZM).
15. Pretpostavke za isključenje od odgovornosti nakladnika za štetu propisane su člankom 21. stavkom 4. ZM.
15.1. Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri (članak 21. stavak 4. ZM).
16. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. članka 21. ZM dokazuje tuženik (članak 21. stavak 6. ZM).
17. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (članak 1100. stavak 1. ZOO).
17.1. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO).
18. Da bi se moglo odlučiti pripada li tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog objave spornog članka, potrebno je provesti test razmjernosti između slobode izražavanja i prava na zaštitu privatnosti, koji obuhvaća ocjenu postoji li zadiranje u konvencijsko pravo, ima li ograničenje legitiman cilj i je li zadiranje razmjerno odnosno je li bilo nužno u demokratskom društvu.
18.1. Pri provođenju testa razmjernosti sud treba polaziti od kriterija kao što su doprinos izražavanja raspravi o javnom interesu, što je predmet članka, prethodno ponašanje osoba na koje se odnosi članak, sadržaj, oblik i posljedice objavljivanja, okolnosti u kojima su objavljene informacije, metoda pribavljanja podataka i njihova točnost, priroda i težina sankcije.
19. Na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenog dokaznog postupka, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, prvostupanjski sud je utvrdio da je sporni članak, novinarke 1. tuženika A. M., objavljen je na temelju informacija dobivenih od strane Z. M., tadašnjeg direktora 2. tuženika, što su potvrdili u svojim iskazima A. M. i Z. M., saslušani kao svjedoci.
20. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u ovom slučaju postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu informacije, vezano za poslovanje i ispunjavanje obveza prema 2. tuženiku za isporučenu javnu uslugu od strane M. od S., kao najvećeg trgovačkog centra na tom području te da je prosječan čitatelj mogao dovesti u vezu tužitelja i trgovački centar M. of S., bez obzira što u samom članku nije tužitelj poimenično niti spomenut, cijeneći pri tome pravilno činjenicu da je čitanost „Slobodne Dalmacije“ upravo najveća na tom području.
21. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je objavom spornog članka došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, u smislu članka 19. ZOO, u vezi s člankom 1100. ZOO, odnosno da nisu ispunjene propisane pretpostavke za oslobođenje nakladnika (1. tuženika) od odgovornosti, u smislu članka 21. stavka 4. ZM, kao ni 2. tuženika, u smislu odredaba ZOO.
22. Međutim, osnovan je prigovor da sud nije utvrdio odlučne okolnosti za utvrđivanje odgovornosti 1. tuženika i 2. tuženika, odnosno kojeg dana (datuma) je direktor 2. tuženika dao informaciju o stanju duga tužitelja prema 2. tuženiku, kakvo je bilo stanje duga tužitelja u trenutku davanja te informacije, kada je tužitelj podmirio dug i koliko je dana prošlo od davanja informacije od strane tadašnjeg direktora 2. tuženika novinarki 1. tuženika, pa do objave spornog članka.
22.1. Ovisno o tim utvrđenjima, sud će cijeniti je li informacija koju je tadašnji direktor 2. tuženika dao novinarki 1. tuženika bila točna u trenutku davanja informacije, je li novinarka 1. tuženika imala osnovani razlog povjerovati u točnost informacije, s obzirom da je dana od odgovorne osobe 2. tuženika, odnosno je li ista zbog proteka određenog vremena (koliko dana) od trenutka dobivanja informacije do objave članka poduzela sve potrebne mjere za provjeru točnosti informacije (uključujući i kontaktiranje tužitelja), kao i je li 1. tuženik odbio zahtjev tužitelja za objavu ispravka informacije iz opravdanih razloga. Shodno tome, tužitelj je dužan dokazati i visinu štete.
23. Stoga su žalbe uvažene, ukinuta prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu i predmet je u tom dijelu vraćen na ponovni postupak (točka I. izreke ove presude), u kojem će prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba ZM i ZOO, odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva (članak 370. ZPP).
23.1. U ponovnom postupku sud će odlučiti i o troškovima postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka (članak 166. ZPP).
24. U preostalom, nepobijanom dijelu (kojim je tužbeni zahtjev za isplatu 30.000,00 kn odbijen kao neosnovan, djelomično točka I. izreke prvostupanjske presude) prvostupanjska odluka nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).
Sisak, 3. svibnja 2022.
Sutkinja
mr. sc. Ana Beloglavec
Broj zapisa: eb30b-5c36d
Kontrolni broj: 0ab50-596b2-3d09b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ANA BELOGLAVEC, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.