Poslovni broj: Usž-3667/21-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Gordane Marušić- Babić, članica vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. A. iz K., kojeg zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu J. & V. iz R., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Z., radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-681/2021- 10 od 26. kolovoza 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 681/2021-10 od 26. kolovoza 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-217-03/21-06/237, urbroj: 511-01-212-21-6 od 21. svibnja 2021. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kao očito neosnovan.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj podnosi žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da činjenica što tužitelj u upravnom postupku, pouzdajući se u svoje poznavanje hrvatskog jezika, nije tražio sudjelovanje tumača za albanski jezik, nije od utjecaja na vjerno registriranje tužiteljevih navoda. Nadalje prigovara što je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz saslušanjem svjedoka. Osporava navod prvostupanjskog suda da je tužitelj 23. srpnja 2020. pokušao nezakonito ući u Republiku Hrvatsku. Ističe da je u Republiku Hrvatsku ušao zakonito, uz radnu vizu (koja je istekla u lipnju 2020.) u jeku pandemije uzrokovane korona virusom, zbog čega mu je izrečena jednogodišnja zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku. Navodi da sa završenom osnovnom školom nema znanja o mogućnostima zaštite njegovih prava, a osobito o međunarodnoj zaštiti. Ponavlja da mu je po dolasku na Kosovo, zbog njegove seksualne orijentacije, ugrožen život. Na Kosovu je dobivao prijetnje poznatih i nepoznatih osoba, jednom prilikom je bio i fizički napadnut te je zadobio teške tjelesne ozljede, a policijski službenici su mu uskratili pomoć. Mišljenja je da prvostupanjski sud nije dao objašnjenje zbog čega se postupanje prema tužitelju ne smatra ponižavajućim postupanjem. Osporava zaključak tuženika da je Kosovo sigurna zemlja, pozivajući se na određene akte Europske unije. Navodi da se propisi Kosova vrlo često ne provode, dok je, s druge strane, ondašnja tradicija (koja uključuje i osvetu) vrlo čvrsto ukorijenjena u društvo. Smatra da treba shvatiti ozbiljno prijetnju obitelji njegova bivšeg partnera da će se osvetiti tužitelju zbog njegova neprimjerena ponašanja. Predlaže da ovaj Sud preinači osporavanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, a podredno presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom ističe da je tužitelj u zahtjevu i u upravnom postupku izjavio da govori hrvatski jezik te je pristao da se saslušanje obavi na hrvatskom jeziku, a na kojem saslušanju je bila nazočna i tužiteljeva odvjetnica. Tuženik nadalje navodi da su mjerodavne direktive Europske unije implementirane u hrvatsko zakonodavstvo i tuženik ih primjenjuje po službenoj dužnosti, što je učinilo i u konkretnom slučaju. Odluka o Listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, 45/16.; u daljnjem tekstu: Lista) redovno se provjerava i po potrebi revidira, ovisno o situaciji u zemljama na Listi. Sigurne zemlje podrijetla s Liste smatraju se sigurnim zemljama u postupku odobrenja međunarodne zaštite, sukladno članku 44. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15. i 127/17.; u daljnjem tekstu: ZMPZ). Situacija u zemljama podrijetla utvrđuje se na temelju podataka prikupljenih iz različitih izvora, osobito od drugih država članica Europskog gospodarskog prostora, Europskog azilnog potpornog ureda, Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice, Vijeća Europe te drugih relevantnih međunarodnih organizacija. Tuženik opisuje okolnosti u kojima diskriminacija može prerasti u proganjanje. Poziva se na Ustav Kosova i ostale propise koji zabranjuju diskriminaciju LGBT osoba. Smatrajući da je u upravnom postupku i prvostupanjskom sporu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo, predlaže odbijanje žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu izjavio da mu se ubrzo nakon povratka iz Njemačke na Kosovo pridružio tadašnji partner, s kojim je unajmio stan. Raniji brak je okončao po spoznavanju svoje spolne orijentacije. Nakon što je partnerova obitelj saznala za njihovu vezu obojicu su ih pretukli. Policija je odbila zaprimiti tužiteljevu prijavu, te ga je izbacila, uz pogrdne riječi. Vrijeđali su ga i u bolnici u kojoj je zatražio medicinsku pomoć. Smatra da Kosovo za njega nije sigurna zemlja, jer je riječ o tradicionalnom, većinski muslimanskom društvu, koje ne odobrava biseksualnost. Prilikom nastanjenja s partnerom smatrao je da se kosovsko društvo u tom pogledu u međuvremenu promijenilo, ali je očito pogriješio u procjeni. U Hrvatskoj trenutačno ne radi, našao je posao i čeka da mu odvjetnica riješi dozvolu boravka u Hrvatskoj. U slučaju nastanjenja u Njemačkoj boji se da bi ga obitelj bivšeg partnera mogla ubiti, dok ga nitko od njegove rodbine u Hrvatskoj ne poznaje.
7. U postupku je nadalje utvrđeno da je tužitelj 23. srpnja 2020. pokušao nezakonito ući u Republiku Hrvatsku te mu je izrečena jednogodišnja zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku. Unatoč tome, 16. veljače 2021. tužitelj je zatečen u Rijeci u nezakonitom boravku, zbog čega je 21. veljače 2021. doneseno novo rješenje o protjerivanju tužitelja kao i rješenje o ograničavanju slobode kretanja smještajem u prihvatni centar za strance u trajanju od jednog mjeseca, do prisilnog udaljenja u zemlju podrijetla. Tužitelj nije zatražio međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj ni prilikom pokušaja nezakonitog ulaska u Hrvatsku ni kasnije, sve do približavanja datuma prisilnog vraćanja u zemlju podrijetla. Pored toga, prvostupanjski sud je utvrdio da je u upravnom postupku tužitelj izjavio da je u Republici Hrvatskoj zatečen u vrijeme kada je pokušavao legalizirati boravak po osnovi rada, dakle u režimu privremenog boravka stranca – državljanina treće zemlje, a ne osobe kojoj je potrebna međunarodna zaštita. U tužbi kojom je pred Upravnim sudom u Rijeci pokrenut upravni spor radi ograničenja kretanja (poslovni broj: UsI-260/2021) tužitelj je naveo da ga uz Republiku Hrvatsku vežu poslovni planovi i namjera zasnivanja obitelji s dugogodišnjom djevojkom te da je u Republici Hrvatskoj primoran zatražiti azil zbog opasnosti koja mu zbog izostanka vjerskog uvjerenja i alternativnog načina života prijeti na Kosovu. Prvostupanjski sud zaključuje da je ta tvrdnja navedena u kontekstu nemogućnosti drugog načina legaliziranja boravka u Hrvatskoj.
8. Ocjena je prvostupanjskog suda da se problemi koje tužitelj navodi da je doživljavao na Kosovu u vezi s njegovim spolnom orijentacijom ne mogu smatrati djelima proganjanja u smislu članka 23. ZMPZ-a niti se okolnosti na koje tužitelj upire mogu smatrati ozbiljnom nepravdom u smislu članka 21. ZMPZ-a.
9. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i prvostupanjskom sporu, koje tužitelj, svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.
10. Tuženik je u konkretnom slučaju proveo ubrzani postupak u smislu odredbe članka 41. stavka 1. točke 9. ZMPZ-a prema kojoj se odluka donosi u ubrzanom postupku ako se, provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama odjeljka I. glave III. ZMPZ-a, utvrdi da je moguće primijeniti institut sigurne zemlje podrijetla. Institut sigurne zemlje podrijetla uređen je člankom 44. ZMPZ-a.
11. Sigurnim zemljama podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite, sukladno članku 44. ZMPZ-a, smatraju se zemlje navedene na Listi sigurnih zemalja podrijetla, a među kojima je i Kosovo.
12. Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i prvostupanjskom sporu te smatrajući da je prvostupanjski sud valjano ocijenio (ne)uvjerljivost tužiteljeve argumentacije, sagledavši ju zajedno sa svim činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu, ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje azila niti supsidijarne zaštite u Republici Hrvatskoj.
13. S obzirom na činjenično stanje utvrđeno u postupku, ovaj Sud prihvaća razloge zbog kojih je prvostupanjski sud odbio tužiteljev dokazni prijedlog za saslušanje svjedokinja I. Š. T. i M. J. te, s obzirom na ostale dokaze provedene u postupku, zaključuje da neprovođenje toga dokaznog prijedloga nije rezultiralo nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, a što bi moglo biti od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava.
14. Pored navedenoga, Sud u cijelosti prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda i razloge na kojima se ocjena temelji, da u okolnostima konkretnog slučaja, nesudjelovanje tumača za albanski jezik u postupku nije ugrozilo tužiteljeva prava. Stoga žalbeni navod u tom smislu ne može dovesti do drukčijeg ishoda ovog žalbenog postupka.
15. Slijedom iznesenog, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 3. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
