Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 54 Gž-1269/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. E. iz Č., OIB:…, zastupana po punomoćniku T. B., odvjetniku u O., protiv tuženika B. K. d.o.o. Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Š. i p. u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-144/2017-50 od 05. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-144/2017-50 od 05. ožujka 2021.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

Proglašava se ne dopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, br. Ovr-4276/2016 od 08. prosinca 2016. godine, u cijelosti, te se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 19.002,50 kuna, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353 st. 1 toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/97, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti, uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Tužbu za proglašenje ovrhe nedopuštenom podnijela je tužiteljica nakon što je rješenjem prvostupanjskog suda br. Ovr-4276/2016-8. od 17. 01. 2017. godine kao ovršenica upućena da pokrene paricu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, radi proglašenja ovrhe na novčanim sredstvima nedopuštenom.

5. Sporna je osnovanost i visina potraživanja tuženika kao ovrhovoditelja, te zastara potraživanja.

6. Prilikom donošenja prvostupanjske presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je rješenje o ovrsi određeno na temelju zadužnice poslovni br. OV-24774/07 od 26. 07. 2007.godine ovjerene od javnog bilježnika M. B. iz O.. Zadužnica je potpisana po pok. suprugu tužiteljice Ž. E., a javni bilježnik ovjerio je njegov potpis 26.7.2007., te je utvrđeno da zadužnica nije sastavljena u obliku javnobilježničkog akta. Ovršni postupak pokrenut je 1.12.2016.

8. Odredba čl. 214 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisuje:

(1) Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

(2) Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

(3) Sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao.

9. Odredba čl. 225 ZOO propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

10. Prvostupanjski sud pravilno smatra da je nastupila zastara potraživanja, jer je proteklo vrijeme od pet godina u kojem je žalitelj mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

11. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 19. studenog 2018. zauzeto je pravno shvaćanje da na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ NN 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371 ZOO/91 (sada čl. 225 ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz č. 379 ZOO (sada čl. 233 ZOO/05).

12. Radi navedenog, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je predmetnu ovrhu proglasio nedopuštenom radi nastupa zastare iz čl. 225 ZOO, uslijed čega je prestalo pravo žalitelja da zahtijeva ispunjenje obveze (čl. 214 st. 1 i 2 ZOO).

13. Neosnovano se žalitelj smatra da zastara nije nastupila jer je cjelokupni dug dospio na naplatu dana 10.5.2010. Naime, i u tom slučaju proteklo je vrijeme od 5 godina u kojem je žalitelj mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

14. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima žalitelj ukazuje da je povremenom otplatom obveza od strane pok. supruga tužiteljice i kasnije tužiteljice došlo do prekida zastare, jer da se radi o priznanju duga.

15. Naime, pobijanom presudom nije utvrđeno postojanje otplate duga od strane pok. Ž. E., niti je na temelju uvida u račune utvrđeno da je tužiteljica iza pok. Ž. E. plaćala dugovanje prema žalitelju ili njegovom predniku.

16. Kako žalitelj nije isticao žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne može se u žalbi s uspjehom pozivati na prekid zastare utemeljen na neutvrđenim činjenicama.

17. O troškovima parničnog postupka odlučeno je pravilnom primjenom odredbe čl. 154 st. 1 ZPP, te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18. Zbog izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.

19. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166 st. 3 ZPP (toč. II izreke ove drugostupanjske presude).

U Zagrebu 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.