Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž-1043/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. S., OIB: … iz K., zastupane po punomoćnici S. D.-P., odvjetnici u K., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB: … iz Z., zastupana po punomoćniku K. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M., K. i partneri d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici posl.br. P-276/2020-15 od 7. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-276/2020-15 od 7.veljače 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je.

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6 Ugovora o kreditu br. …, kreditna partija …, od 05. lipnja 2007. sklopljenog između tužiteljice Š. S. iz K., OIB: … i tuženika Z. B. d.d., Z., OIB: …, u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi “Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 305,25 CHF, obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora”.

II. Nalaže se tuženiku Z. B. d.d., Z., OIB: … da tužiteljici Š. S. iz K., OIB: …, isplati iznos

od

29.040,99

kn

(slovima:dvadesetdevettisućačetrdesetkunaidevedesetdevetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31. prosinca 2007. g. po stopi prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 %-tnih poena, te za razdoblje od 01. kolovoza 2015. g. do isplate, po stopi koja se plaća na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 %-tna poena, koju kamatu utvrđuje HNB, i to

na iznos od 33,04 kn počevši od 1. ožujak 2008. g. pa do konačnog plateža na iznos od 40,10 kn počevši od 1. travanj 2008. g. pa do konačnog plateža na iznos od 18,65 kn počevši od 1. svibanj 2008. g. pa do konačnog plateža na iznos od 18,43 kn počevši od 1. lipanj 2008. g. pa do konačnog plateža na iznos od 7,23 kn počevši od 1. srpanj 2008. g. pa do konačnog plateža na iznos od 3,23 kn počevši od 1. rujna 2008. g. pa do konačnog plateža na iznos od 50,72 kn počevši od 1. listopad 2008. g. pa do konačnog plateža na iznos od 99,84 kn počevši od 1. studeni 2008. g. pa do konačnog plateža na iznos od 53,56 kn počevši od 1. prosinac 2008. g. pa do konačnog plateža na iznos od 141,37 kn počevši od 1. siječanj 2009. g. pa do konačnog plateža na iznos od 154,43 kn počevši od 1. veljača 2009. g. pa do konačnog plateža na iznos od 197,45 kn počevši od 1. ožujak 2009. g. pa do konačnog plateža na iznos od 134,92 kn počevši od 1. travanj 2009. g. pa do konačnog plateža na iznos od 133,85 kn počevši od 1. svibanj 2009. g. pa do konačnog plateža na iznos od 121,03 kn počevši od 1. lipanj 2009. g. pa do konačnog plateža na iznos od 95,08 kn počevši od 1. srpanj 2009. g. pa do konačnog plateža na iznos od 115,36 kn počevši od 1. kolovoz 2009. g. pa do konačnog plateža na iznos od 126,70 kn počevši od 1. rujan 2009. g. pa do konačnog plateža na iznos od 108,61 kn počevši od 1. listopad 2009. g. pa do konačnog plateža na iznos od 119,57 kn počevši od 1. studeni 2009. g. pa do konačnog plateža na iznos od 121,59 kn počevši od 1. prosinac 2009. g. pa do konačnog plateža na iznos od 155,38 kn počevši od 1. siječanj 2010. g. pa do konačnog plateža na iznos od 177,95 kn počevši od 1. veljača 2010. g. pa do konačnog plateža na iznos od 169,38 kn počevši od 1. ožujak 2010. g. pa do konačnog plateža na iznos od 203,04 kn počevši od 1. travanj 2010. g. pa do konačnog plateža na iznos od 219,18 kn počevši od 1. svibanj 2010. g. pa do konačnog plateža na iznos od 268,31 kn počevši od 1. lipanj 2010. g. pa do konačnog plateža na iznos od 301,96 kn počevši od 1. srpanj 2010. g. pa do konačnog plateža na iznos od 258,06 kn počevši od 1. kolovoz 2010. g. pa do konačnog plateža na iznos od 388,93 kn počevši od 1. rujan 2010. g. pa do konačnog plateža na iznos od 332,16 kn počevši od 1. listopad 2010. g. pa do konačnog plateža na iznos od 341,32 kn počevši od 1. studeni 2010. g. pa do konačnog plateža na iznos od 393,85 kn počevši od 1. prosinac 2010. g. pa do konačnog plateža na iznos od 477,79 kn počevši od 1. siječanj 2011. g. pa do konačnog plateža na iznos od 386,69 kn počevši od 1. veljača 2011. g. pa do konačnog plateža na iznos od 413,92 kn počevši od 1. ožujak 2011. g. pa do konačnog plateža na iznos od 379,16 kn počevši od 1. travanj 2011. g. pa do konačnog plateža na iznos od 454,79 kn počevši od 1. svibanj 2011. g. pa do konačnog plateža na iznos od 525,16 kn počevši od 1. lipanj 2011. g. pa do konačnog plateža na iznos od 543,68 kn počevši od 1. srpanj 2011. g. pa do konačnog plateža na iznos od 846,95 kn počevši od 1. kolovoz 2011. g. pa do konačnog plateža na iznos od 562,15 kn počevši od 1. rujan 2011. g. pa do konačnog plateža na iznos od 526,85 kn počevši od 1. listopad 2011. g. pa do konačnog plateža na iznos od 529,18 kn počevši od 1. studeni 2011. g. pa do konačnog plateža na iznos od 529,29 kn počevši od 1. prosinac 2011. g. pa do konačnog plateža na iznos od 568,67 kn počevši od 1. siječanj 2012. g. pa do konačnog plateža na iznos od 591,73 kn počevši od 1. veljača 2012. g. pa do konačnog plateža na iznos od 594,63 kn počevši od 1. ožujak 2012. g. pa do konačnog plateža na iznos od 579,05 kn počevši od 1. travanj 2012. g. pa do konačnog plateža na iznos od 586,97 kn počevši od 1. svibanj 2012. g. pa do konačnog plateža na iznos od 604,02 kn počevši od 1. lipanj 2012. g. pa do konačnog plateža na iznos od 584,23 kn počevši od 1. srpanj 2012. g. pa do konačnog plateža na iznos od 585,87 kn počevši od 1. kolovoz 2012. g. pa do konačnog plateža na iznos od 551,83 kn počevši od 1. rujan 2012. g. pa do konačnog plateža na iznos od 563,05 kn počevši od 1. listopad 2012. g. pa do konačnog plateža na iznos od 587,37 kn počevši od 1. studeni 2012. g. pa do konačnog plateža na iznos od 572,88 kn počevši od 1. prosinac 2012. g. pa do konačnog plateža na iznos od 591,97 kn počevši od 1. siječanj 2013. g. pa do konačnog plateža na iznos od 560,52 kn počevši od 1. veljača 2013. g. pa do konačnog plateža na iznos od 551,52 kn počevši od 1. ožujak 2013. g. pa do konačnog plateža na iznos od 583,99 kn počevši od 1. travanj 2013. g. pa do konačnog plateža na iznos od 557,89 kn počevši od 1. svibanj 2013. g. pa do konačnog plateža na iznos od 545,04 kn počevši od 1. lipanj 2013. g. pa do konačnog plateža na iznos od 512,49 kn počevši od 1. srpanj 2013. g. pa do konačnog plateža na iznos od 535,33 kn počevši od 1. kolovoz 2013. g. pa do konačnog plateža na iznos od 550,13 kn počevši od 1. rujan 2013. g. pa do konačnog plateža na iznos od 569,31 kn počevši od 1. listopad 2013. g. pa do konačnog plateža na iznos od 570,99 kn počevši od 1. studeni 2013. g. pa do konačnog plateža na iznos od 582,40 kn počevši od 1. prosinac 2013. g. pa do konačnog plateža na iznos od 560,59 kn počevši od 1. siječanj 2014. g. pa do konačnog plateža na iznos od 589,25 kn počevši od 1. veljača 2014. g. pa do konačnog plateža na iznos od 597,87 kn počevši od 1. ožujak 2014. g. pa do konačnog plateža na iznos od 591,37 kn počevši od 1. travanj 2014. g. pa do konačnog plateža na iznos od 579,44 kn počevši od 1. svibanj 2014. g. pa do konačnog plateža na iznos od 577,08 kn počevši od 1. lipanj 2014. g. pa do konačnog plateža na iznos od 583,62 kn počevši od 1. srpanj 2014. g. pa do konačnog plateža sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Z. B. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljici Š. S. iz K., OIB: …, naknadi parnične troškove ovog sudskog postupka u iznosu od 9.937,47 kn (slovima:devettisućadevetstotridesetsedamkunaičetrdesetsedamlipa) sa zakonskom zateznom kamatom na trošak po stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 %-tna poena, koju kamatu utvrđuje HNB, tekućim od dana presuđenja 7. veljače 2022. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupku, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže, pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi tuženiku parnični trošak, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu br. …, kreditna partija …, od 05. lipnja 2007. sklopljen između stranaka, solemniziranog kod Javnog bilježnika M. O. pod brojem OV-5586/07 dana 5. lipnja 2007., te isplata razlike između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita.

5. Ispitujući presudu i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,70/19 - u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti. Jednako tako, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj. Pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega se presuda može ispitati. Nema proturječnosti u izreci presude niti njene proturječnosti s razlozima obrazloženja.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice, pa se neosnovano tuženik poziva na to kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir dokaze koje je tuženik predlagao tijekom postupka, a posebice, kako sud nije proveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

7. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskoga suda u bitnome proizlazi: da su stranke dana 5. lipnja 2007. zaključile Ugovor o kreditu broj br. …, kreditna partija …, i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, a radi kupnje motornog vozila (članak 5. Ugovora); da se navedenim kreditom banka kao kreditor obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama, koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 21.453,55 CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita; da je u članku 2. kredita određena redovna kamatna stopa od 5,20 %, s time da je ista godišnja i promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora; da je rok otplate kredita osamdeset četiri mjeseca s time da se navedeni kredit prema članku 6. otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećim na dan dospijeća.

8. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP) koji je na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakon o zaštiti potrošača u članku 138.a (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP/07). Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

9. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., dakle, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima. Time je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Jednako tako, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke (i tuženik u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 povodom revizije i u odnosu na žalitelja.

10. S tim u vezi, a imajući u vidu žalbene navode, valja navesti, kako u predmetnom postupku kao pojedinačnom, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak, a što je pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. Navedeno stoga što sukladno odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Sukladno odredbi čl. 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, a čl. 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP, te nije bilo potrebe ponovo provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi to bilo i u suprotnosti s odredbama ZPP i Zakona o zaštiti potrošača te stoga žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja istaknut u žalbi nije osnovan.

11. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 78/12) , i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

12. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena, ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

13. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim odredbe ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

14. Zahtjev tužitelja za isplatu u ovoj pravnoj stvari je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja da je odredba ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF ništetna. Odredba čl. 502. c st. 1. ZPP i čl. 118. ZZP/14, govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu odredbe čl. 1046. . Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO), i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

15. Neosnovano navodi žalitelj kako nije jasno iz kojih okolnosti prvostupanjski sud zaključuje kako odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna tužiteljici, obzirom sud nije na tu okolnost saslušao tužiteljicu.

Naime, osnovano navodi prvostupanjski sud da je predmetni Ugovor sklopljen između stranaka, a valutna klauzula sadržana je u čl. 6., te se o njoj nije posebno pregovaralo, jer je ona sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Osim toga, sam Ugovor o kreditu ne sadrži ništa o riziku te valute, a i sama tužiteljica je još u tužbi navela da ju je tuženik propustio informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zaključenju predmetnog Ugovora.

U postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđuje se je li osporena odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva, je li došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama potrošača i trgovca u potrošačkom ugovoru na štetu potrošača i je li to suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te pozitivna odluka iz tog postupka ima učinak prema svim potrošačima koji su s trgovcem protiv kojeg se vodi postupak kolektivne zaštite sklopili ugovor s nepoštenom ugovornom odredbom. Posljedično, potrošač u individualnom sporu se može pozvati na utvrđenje da je ugovorna odredba nepoštena, i u odnosu na njega ta odredba ga ne obvezuje. Sud je vezan tom odlukom i na to pazi po službenoj dužnosti te sud nije dužan to ponovno utvrđivati u individualnom sporu.

16. Eventualni žalbeni prigovori koji bi mogli biti s uspjehom isticani odnosili bi se na to da tužitelj nije potrošač, da se ne radi o ugovoru sklopljenom u periodu iz izreke citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa te da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja, a što tuženik u ovome postupku niti tvrdi niti dokazuje.

18. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

19. Tuženik je sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

20. Kako je tuženik bez pravne osnove stekao iznos koji predstavlja razliku između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, prvostupanjski sud je temeljem provedenog financijskog vještačenja pravilno utvrdi visinu anuiteta na isplaćeni iznos kredita i onih anuiteta koje bi tužitelji platio bez ništetne odredbe.

21. Vezano za istaknuti prigovor zastare, valja navesti kako je pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:

„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (kredit u CHF, odnosno kredit u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženik) iz tog postupka.“

21.1. Tužitelj tužbom potražuje isplatu razlike između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznos koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita.

21.2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći od 15. lipnja 2018. Kako je tužba podnesena 28. rujna 2020. ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina., pa se kao neosnovan ukazuje prigovor zastare.

22. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev precizirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka, te prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje zatraženu svotu kao razliku između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata i to od dana kad su izvršene pojedine uplate, a koji datumi uplata su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka. S tim u vezi, sasvim neosnovano navodi žalitelj da bi kamata na pojedine iznose trebala teći od slijedećeg dana od pravomoćnosti presude kojom je pružena kolektivna zaštita, odnosno od 14. lipnja 2014.

23. Izvan rečenog na navode žalbe tuženika nije bilo potrebno odgovarati (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

24. Slijedom svega iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

25. Žalbeni navodi tuženika vezano za trošak odnose se na tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti, a posljedično tome tuženiku dosuditi parnični trošak. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalno prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tužitelju, uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

U Zagrebu 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.