Poslovni broj: Usž-3647/21-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. P., C., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., radi statusa dragovoljca iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 3250/20-8 od 30. kolovoza 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3250/20-8 od 30. kolovoza 2021.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda usvojen je tužbeni zahtjev, te se poništavaju, rješenje Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/II-563-01/20-02/12, URBROJ: 511-01-149-20-2 od 30. listopada 2020. i rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave v., broj: 511-14-04/1-9/23-8-2019. od 29. siječnja 2020. (točka I i II izreke presude). U točki III izreke presude, tužitelju se priznaje status dragovoljca iz Domovinskog rata za razdoblje od 15. lipnja 1994. godine do 31. prosinca 1995. godine.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Policijske uprave v. od 29. siječnja 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa dragovoljca iz Domovinskog rata.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude radi povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnome da se ponovno poziva na mišljenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz dopisa od 24. rujna 2019. prema kojem da se pohađanje Policijske škole ili više škole za unutarnje poslove u trajanju od najmanje 2 godine, te obavljanje dužnosti ovlaštene osobe u unutarnjim poslovima najmanje 2 godine, smatra reguliranjem vojne obveze služenja vojnog roka radi čega su policijski službenici bili izuzeti od obveze služenja vojnog roka sukladno tadašnjem Zakonu o obrani. Smatra da se stoga tužitelju ne može priznati status dragovoljca iz Domovinskog rata jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Ističe da bez obzira što mišljenje Ministarstva hrvatskih branitelja u primjeni članka 5. stavka 2. točke b navedenog Zakona nije obvezujuće mišljenje, trebalo je isto uvažiti jer ga je dalo resorno Ministarstvo. Nadalje navodi da se sud u osporavanoj presudi upustio u rješavanje zahtjeva tužitelja na način da je tužitelju priznao status dragovoljca iz Domovinskog rata. Poziva se na članak 58. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima kojeg citira, te zaključuje da, imajući na umu članak 5. stavak 4. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji prema kojem je izdavanje potvrde o statusu dragovoljca iz Domovinskog rata u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane, zbog prirode upravne stvari upravni sud nije mogao sam riješiti ovu upravnu stvar, odnosno postupio je suprotno članku 58. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže presudu upravnog suda od 30. kolovoza 2021. poništiti i odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da sud nakon pribavljenih dokaza nije mogao prihvatiti mišljenje Ministarstva hrvatskih branitelja, imajući na umu da u spornom razdoblju nije bio ovlaštena službena osoba već policajac-specijalac- pripravnik, te je nakon pripravničkog staža od 6 mjeseci stekao uvjete za ovlaštenje kao službena osoba .Ističe da je sud pravilno zaključio da su rješenja javnopravnih tijela nezakonita, te je na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima usvojio tužbeni zahtjev te u sporu pune jurisdikcije poništio rješenja i odlučio o zahtjevu i priznao status dragovoljca za razdoblje od 15. lipnja 1994. do 31. prosinca 1995. sukladno članku 5. stavku 2. točke b Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Ističe da upravni sud može tuženiku narediti izdavanje potvrde o statusu dragovoljca iz Domovinskog rata. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu. U dopuni odgovora na žalbu dostavlja Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova izdanu u S. B. 20. listopada 2020. prema kojoj je R. S. stekao status dragovoljca. Ističe da je došao do saznanja da je više Policijskih uprava izdalo potvrde o stjecanju statusa hrvatskog branitelja - dragovoljca koji su bili pitomci i policijski službenici, a srednju policijsku školu u Zagrebu završavali su 1992. do 1995. godine.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu upravnog suda u u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-ZUS), Sud žalbene razloge tuženika ocjenjuje neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. U obrazloženju presude izložio je bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev i riješio kao u izreci presude. Presuda je obrazložena sukladno članku 60. stavku 4. ZUS-a.
8. Člankom 5. stavkom 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ 121/17. i 9819. -ZOHBDR) propisano je da je dragovoljac iz Domovinskog rata i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora: a) najmanje 30 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. ili b) najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1995.
9. Prema stavku 4. članka 5. ZOHBDR-a status dragovoljca iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje se potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.
10. U obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je da je tužitelj 1. kolovoza 2019. podnio zahtjev za izdavanje potvrde o statusu dragovoljca, a tada je već imao priznat status branitelja od 15. lipnja 1994. do 30. lipnja 1996.
11. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta, članak 5. stavak 2. ZOHBDR-a, te članke 103. i 115. Zakona o obrani („Narodne novine“ 4/91., 53A/91., 73/91., 19/92., 55/92. i 26/93.-Zakon) koji Zakon se u konkretnom predmetu primjenjuje, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj, koji je nakon završetka policijske škole na dužnost ovlaštene osobe u unutarnjim poslovima stupio tek 15. lipnja 1994., sve do 15. lipnja 1996. godine nije imao reguliranu obvezu služenja vojnog roka, odnosno nije imao obvezu sudjelovanju u pričuvnom sastavu oružanih snaga. Stoga su ispunjeni uvjeti za priznavanje statusa dragovoljca iz Domovinskog rata za traženo razdoblje.
12. Neosnovan je žalbeni prigovor da u konkretnom slučaju s obzirom na prirodu stvari prvostupanjski sud nije bio ovlašten sam riješiti stvar. Ovo iz razloga što upravni sud u upravnoj stvari koja je predmet ovog upravnog spora može utvrditi sve pravno relevantne činjenice za donošenje odluke i po potrebi izmijeniti rješenja , a sud je u izreci presude poništio rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela te tužitelju priznao status dragovoljca iz Domovinskog rata za razdoblje od 15. lipnja 1994. godine do 31. prosinca 1995. godine, pa je tuženik u obvezi na temelju svih sudskom presudom utvrđenih činjenica, izvršiti presudu. Naime, to što prvostupanjski sud u izreci nije odredio da će potvrdu o statusu Dragovoljca iz Domovinskog rata izdati Ministarstvo unutarnjih poslova (članak 5. stavak 4. ZOHBDR-a) nije razlog za poništavanje presude jer ne utječe na donošenje drugačije odluke. Kako je dakle upravni sud u izreci presude priznao tužitelju status dragovoljca, to je tuženik obvezan postupiti i sukladno članku 5. stavku 4. ZOHBDR- a.
13. Tuženik razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 3. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Gordana Marušić-Babić
