Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž R-3377/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. C. iz Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. U. d.o.o. za t. i u., Z., …, OIB:…, kojega zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1923/19-32 od 26. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1923/19-32 od 26. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod t. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 2.118,08 kn, u dijelu pod t. II. kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu bruto iznosa od 322.842,46 kn, u pobijanom dijelu pod t. III. kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu bruto iznosa od 7.200,00 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je odlučeno pod t. I., II. i III. izreke, te u dijelu pod t. IV. izreke.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime uvećanja plaće za dodatak za radni staž bruto iznos od 2.118,08 kn (t. I.) na ime naknade plaće bruto iznos od 322.842,46 kn (t. II.) i na ime jednokratnog dodatka za graditeljstvo bruto iznos od 7.200,00 kn (t. III.),sve sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je presuđeno pod t. I., II. i t. III. izreke osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 35.125,00 kn sa zateznom kamatom od 26. listopada 2021. do isplate (t. IV.), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima pod t. I., II. i t. III. izreke te presude (t. V.).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP) pobijajući u cijelosti dio presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i dosuđena naknada parničnoga troška tužitelju.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Nejasna je i općenita tvrdnja žalitelja da nije uopće odlučivano o njegovim “zahtjevima i prigovorima”. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud obrazloženo odlučio o njegovom prijedlogu za prekid postupka te o bitnim prigovorima koji se tiču osnova i iznosa tužbenog zahtjeva. U obrazloženju su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama i ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane presude ne bi bilo moguće ispitati te nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

5. Odluka kojom je odbijen prijedlog za prekid postupka do donošenja odluke o tuženikovoj reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne presude kojom je utvrđena nedopuštenost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju i o prijedlogu za ponavljanje toga parničnog postupka u pogledu odluke o tuženikovom protutužbenom zahtjevu za sudski raskid ugovora o radu je pravilna te nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 213. st. 1. t. 1. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP, što slijedi iz daljnjeg obrazloženja ove presude.

6. Sadržajem žalbenih navoda nije dovedena u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica.

7. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu sklopljenog 17. srpnja 2014. na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu inženjer građevinarstva, tuženik je dana 3. prosinca 2014. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

8. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2966/18-43 (novi broj Pr-1923/19) od 14. studenoga 2018. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i njegovog vraćanja na rad.

9. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1754/18 od 20. ožujka 2019. preinačena je prvostupanjska presuda i utvrđeno da je odluka tuženika od 3. prosinca 2014 o otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena, da radni odnos nije prestao i naloženo je tuženiku njegovo vraćanje na rad, ta presuda je postala ovršnom 23. travnja 2019., tužitelj se javio tuženiku putem punomoćnika 16. travnja 2019. radi vraćanja na rad, do podnošenja tužbe tuženik nije postupio po pravomoćnoj presudi.

10. Nesporno je da je u pojedinim razdobljima nakon otkaza tužitelj radio kod različitih poslodavaca, podaci o tome su utvrđeni uvidom u potvrdu HZMO-a dok tuženik nije ičim dokazao proizvoljnu tvrdnju, koju ponavlja i u žalbi, da je tužitelj cijelo vrijeme radio "na crno". Dana 5. svibnja 2019. tužitelj je stekao uvjete za starosnu mirovinu.

11. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje u kojem nije radio zbog nezakonite odluke poslodavca odnosno razlike plaće u odnosu na onu koju je ostvario radom kod drugih poslodavaca i jednokratnog dodatka za graditeljstvo, te neisplaćenog dodatka za radni staž za razdoblje od kolovoza do studenoga 2014.

12. Tuženik navodi da je dopunskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2966/18-52 od 4. veljače 2019. odbijen njegov protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s tužiteljem s danom 3. prosinca 2014., te je on izjavio reviziju protiv drugostupanjske presude poslovni broj Gž R-1754/18 od 20. ožujka 2019. i predložio ponavljanje parničnog postupka i donošenje odluke o njegovom protutužbenom zahtjevu za raskid obzirom na činjenicu da je naknadno,drugostupanjskom presudom odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom.

13. Kako je već rečeno, pravilno je odbijen prijelog tuženika za prekid postupka do donošenja odluke o reviziji i ponavljanju pravomoćno dovršenog parničnog postupka u kojem je odlučivano o dopuštenosti otkaza.

14. Naime, u situaciji kada je radni odnos tužitelja prestao tuženikovom odlukom o otkazu, radnopravni status tužitelja i njegovo pravo na isplatu naknade plaće ovise o prethodnom pitanju dopuštenosti odluke o otkazu a o tom je prethodnom pitanju donesena pravomoćna i ovršna sudska odluka. Eventualna mogućnost da radni odnos prestane naknadno po nekoj drugoj osnovi (po navodima tuženika u ovom slučaju mogućnosti da sud eventualno prihvati prijedlog za ponavljanje postupka radi odlučivanja o protutužbenom zahtjevu za raskid ugovora o radu i potom eventualno prihvati taj zahtjev) ne derogira značenje pravomoćne i ovršne sudske odluke o nedopuštenosti otkaza i pravu tužitelja na vraćanje na rad, tj. nema značenja odluke o prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP. Zahtjev radnika za utvrđenje ndopuštenosti odluke o otkazu i protutužbeni zahtjev poslodavca za sudski raskid ugovora o radu dva su različita tužbena zahtjeva, proizlaze iz različitih činjeničnih i pravnih osnova. Stoga okolnost da je u ovom slučaju drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku odluku i utvrdio nedopuštenost otkaza sama po sebi ne prejudicira osnovanost protutužbenog zahtjeva poslodavca o kojem će u ovom slučaju biti ponovno odlučivano tek ukoliko bude prihvaćen prijedlog za ponavljanje postupka. Stoga je pravilan zaključak suda prvoga stupnja da nisu ispunjene pretpostavke za prekid ovoga parničnog postupka iz čl. 213. st. 1. ZPP do donošenja odluke o tuženikovom prijedlogu za ponavljanje postupka i zahtjevu za sudski raskid ugovora o radu.

15. Stjecanjem pravomoćnosti sudska presuda ima pravnu snagu kojom obvezuje stranke u postupku na koje se odnosi, neovisno o mogućnosti pobijanja izvanrednim pravnim lijekovima, tako i revizijom. Pravomoćnošću presude kojom je u ovom slučaju utvrđena nedopuštenost otkaza ugovora o radu uspostavljen je radnopravni status tužitelja kakav bi bio da odluke o otkazu nije bilo, stoga za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja nije odlučna okolnost niti razlog za prekid postupka izjavljivanje revizije kao izvanrednog pravnog lijeka.

16. Zbog izloženih razloga neodlučni su za pravilnost prvostupanjske presude žalbeni navodi kojima žalitelj iznosi razloge osnovanosti revizije, prijedloga za ponavljanje postupka i protutužbenog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu s tužiteljem, kao i prigovor da je sud bez ikakvih razloga propustio kod utvrđenja iznosa tužiteljevog potraživanja vještačenjem, naložiti izračun "sukladno tuženikovom zahtjevu za ponavljanje postupka i protutužbenom zahtjevu u prethodnom postupku Pr-2966/18".

17. Na navode žalitelja da je pogrešnom primjenom materijalnoga prava prihvaćen zahtjev tužitelja za razdoblje nakon što je zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca valja reći da tužitelj ima pravo zahtijevati potpunu naknadu plaće koja mu je bila uskraćena zbog nezakonite odluke o otkazu (članak 95. stavak 3. Zakona o radu – "Narodne novine" br. 93/14, dalje: ZR) za razdoblje od dana nezakonitog prestanka radnog odnosa pa do trenutka kada je izgubio pravo vraćanja na rad. U konkretnom slučaju, kada nije sporno da je tužitelj u jednom dijelu utuženog razdoblja bio zaposlen kod drugog poslodavca, za to razdoblje pripada mu pravo na razliku plaće između iznosa koji je ostvario kod tog poslodavca i iznosa koji bi ostvario kod tuženika.

18. Iznos naknade plaće odnosno razlike plaće utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

19. Osim naknade samog iznosa bruto plaće, osnovan je i zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenog dodatka za staž za razdoblje od kolovoza do studenoga 2014. i jednokratnog dodatka za graditeljstvo u razdoblju nakon otkaza, koji iznosi su također utvrđeni temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

20. U postupku je utvrđeno i nije sporno da tuženik obavlja registriranu djelatnost građevinarstva.

21. Odredbom čl. 43. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine" br. 142/13, dalje: KU 13) bilo je propisano da se osnovna plaća radnika uvećava za svaku navršenu godinu radnog staža za 0.5%, time da pravo na uvećanje osnovne plaće po toj osnovi pripada radniku za radni staž koji je upisan u radnoj knjižici, uvećan za tekući radni staž kod poslodavca (ista odredba sadržana je i u čl. 41.Kolektivnog ugovora za graditeljstvo s Dodatkom Kolektivnog ugovora za graditeljstvo – "Narodne novine" br. 115/15, dalje: KU 15).

22. Zahtjev tužitelja za isplatu ovoga iznosa kao neisplaćenog dijela plaće za razdoblje u kojem je radio kod tuženika osnovan je u smislu odredbe čl. 90. st. 1. ZR koja propisuje da je poslodavac dužan isplatiti radniku plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu odnosno ugovorom o radu.

23. Nadalje, prema odredbi čl. 49. KU 13 i čl. 47. KU 15, uključujući i njegove izmjene i dopune ("Narodne novine" br. 26/18) radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje koji se isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi GO ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu.

24. Budući da uspostava radnopravnog statusa tužitelja kao da otkaza nije bilo podrazumijeva i isplatu materijalnih prava koja bi ostvario da je radio, osnovan je zahtjev tužitelja i za isplatu kolektivnim ugovorom propisanog godišnjeg iznosa jednokratnog dodatka za razdoblje u kojem zbog otkaza nije radio tj. od 2015. do 2018. godine.

25. Kako su visina iznosa i dospijeće pojedinih iznosa pravilno utvrđeni, pravilnom primjenom materijalnoga prava prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu utuženih potraživanja sa zateznom kamatom na pojedine iznose od dospijeća do isplate (čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 53/91, 73/91).

26. Odluka o naknadi parničnoga troška zakonita je u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, u tom pogledu žalitelj ne iznosi ikakve konkretne prigovore već njenu pravilnost osporava posljedično s odlukom o glavnoj stvari.

27. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

28. Obzirom na ishod postupka i odluku o žalbi, neosnovan je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.