Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž R-1471/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz S., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u N. G., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-250/20 od 3. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-250/20 od 3. svibnja 2021. u dijelu kojim joj je naložena isplata razlike bruto plaće tužitelju u iznosu od 169.926,95 kn, sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose, isključujući iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, od njihova dospijeća do isplate kako slijedi:

-na iznos od 2.885,28 kn od 15. veljače 2011.

-na iznos od 3.749,84 kn od 15. ožujka 2011.

-na iznos od 11.551,78 kn od 15. travnja 2011.

-na iznos od 4.872,72 kn od 15. svibnja 2011.

-na iznos od 7.947,40 kn od 15. lipnja 2011.

-na iznos od 9.027,79 kn od 15. srpnja 2011.

-na iznos od 839,30 kn od 15. kolovoza 2011.

-na iznos od 5.009,57 kn od 15. rujna 2011.

-na iznos od 7.782,57 kn od 15. listopada 2011.

-na iznos od 9.961,27 kn od 15. studenoga 2011.

-na iznos od 10.246,77 kn od 15. prosinca 2011.

-na iznos od 7.341,62 kn od 15. siječnja 2012.

-na iznos od 8.858,41 kn od 15. veljače 2012.

-na iznos od 8.819,81 kn od 15. ožujka 2012.

-na iznos od 7.654,39 kn od 15. travnja 2012.

-na iznos od 10.862,94 kn od 15. svibnja 2012.

-na iznos od 7.829,63 kn od 15.lipnja 2012.

-na iznos od 993,34 kn od 15. srpnja 2012.

-na iznos od 9.660,14 kn od 15. rujna 2012.

-na iznos od 9.420,60 kn od 15. listopada 2012.

-na iznos od 7.334,21 kn od 15. studenoga 2012.

-na iznos od 7.487,50 kn od 15. prosinca 2012.

-na iznos od 9.790,07 kn od 15. siječnja 2013.

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužene i potvrđuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod t.III. kojim joj je naloženo da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 31.525,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 3. svibnja 2021. do isplate.

Preinačuje se prvostupanjska presuda i odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu bruto plaće u preostalom iznosu od 47.392,88 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose od njihova dospijeća do isplate kako slijedi:

-na iznos od 286,56 kn od 15.travnja 2011.

-na iznos od 3.111,34 kn od 15. svibnja 2011.

-na iznos od 1.929,50 kn od 15. lipnja 2011.

-na iznos od 2.682,39 kn od 15. srpnja 2011.

-na iznos od 2.333,51 kn od 15. kolovoza 2011.

-na iznos od 2.119,90 kn od 15. rujna 2011.

-na iznos od 1.208,26 kn od 15. listopada 2011.

-na iznos od 1.007,05 kn od 15. studenoga 2011.

-na iznos od 2.308,02 kn od 15. veljače 2012.

-na iznos od 645,15 kn od 15. ožujka 2012.

-na iznos od 6.117,60 kn od 15. travnja 2012.

-na iznos od 1.435,53 kn od 15. svibnja 2012.

-na iznos od 2.160,12 kn od 15. lipnja 2012.

-na iznos 3.509,76 kn od 15. srpnja 2012.

-na iznos od 822,55 kn od 15. kolovoza 2012.

-na iznos od 3.363,61 kn od 15. rujna 2012.

-na iznos od 3.180,64 kn od 15. listopada 2012.

-na iznos od 2.482,38 kn od 15. studenoga 2012.

-na iznos od 2.121,79 kn od 15.prosinca 2012.

-na iznos od 4.567,22 kn od 15. siječnja 2013., te se odbija kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnoga troška u iznosu od 14.025,00 kn sa zateznom kamatom od 3. svibnja 2021. do isplate.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženoj da isplati tužitelju bruto iznos od 217.319,83 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose od dospijeća do isplate (t. I.), odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (t. II.), naloženo joj je da naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 45.550,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate (t. III.).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje “u smislu žalbenih navoda”.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

4. Žalba tužene je djelomično osnovana.

5. U obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, tako i o prigovoru zastare, također ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati. Prvostupanjski sud je pravilno interpretirao prigovor tužene na nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao paušalan jer to proizlazi iz zapisnika s ročišta za glavnu raspravu održanog 16. veljače 2021. na kojem je zastupnik tužene nalazu prigovorio ističući pretežno pitanja pravne naravi o kojima odlučuje sud. U odnosu na sam nalaz iznesene su paušalne tvrdnje o tome da su pogrešno noćni sati prikazivani kao sati rada jer je pretežiti dio odmora korišten u noćnim satima. Taj prigovor je doista paušalan i njega nije kao takvog moguće niti ispitati. Naime iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da se temelji isključivo na podacima tužene o rasporedu i satima rada, radnim nalozima i isplatnim listama, da su u nalazu i mišljenju sati rada temeljem tih podataka detaljno prikazani po danima u spornom razdoblju. Iz dokaza proizlazi da su radne naloge i izvješća po završetku rada na terenu sastavljali zapovjednici službenog plovila i da oni sadrže podatke o radnom vremenu i radnjama koje su obavljane sukladno radnom nalogu (list 248. spisa). Budući da tužena ne navodi o kojim se konkretnim pogreškama radi, na koji dan ili razdoblje se odnose, takve općenite tvrdnje nisu provjerljive. Kako ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost prvostupanjske presude ne bi bilo moguće ispitati, nije počinjena bitna povreda odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

6. Sadržajem ostalih navoda žaliteljica ne ukazuje na ikakve druge povrede odredbi parničnoga postupka a nisu počinjene niti one na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica nije dovedena u pitanje proizvoljnim navodima žaliteljice te nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću za sate prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, u razdoblju od siječnja 2011. do prosinca 2012., na radnom mjestu p. s. PU S.-d., Postaja pomorske policije S.. Zahtjev temelji na tvrdnji da tužena nije pravilno obračunala dodatke propisane Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/08, 89/12 - dalje: KU).

9. Iskazom tužitelja i svjedoka utvrđeno je da je tužitelj radio u postaji p. p. na brodu S. M., S. D. i sličnim brodovima kao u. s.. Organizacija rada je bila takva da je na terenu bio od 4 do 7 dana, brod se ne može napuštati 24 sata, posada je dužna biti na raspolaganju 24 sata neovisno da li je brod u plovidbi ili na vezu. Odmor se koristio u dogovoru sa zapovjednikom broda. Na ovakvim brodovima nije moguće organizirati rad da članovi posade dobiju 8 ili 12 sati čistog odmora jer moraju neprekidno biti raspoloživi poslodavcu radi potreba intervencije, u slučaju poziva član posade se mora odazvati, prilikom odlaska na intervencije moraju biti prisutni svi članovi posade.

10. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 73/13, dalje: ZR) propisano je da je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

11. Prema odredbi čl. 41. Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 34/11, 130/12, dalje: ZP) policijska služba je organizirana na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno, tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati, dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8 do 16 sati. Iznimno, ministar može ovisno o potrebama određene službe, mjesnim prilikama odnosno za pojedine službenike odrediti početak radnog vremena i na drugi način. 12. Iz utvrđenih činjenica o organizaciji rada posade broda proizlazi da takav režim rada odgovara pojmu radnog vremena kako je definiran citiranom odredbom čl. 42. ZR a ne pasivnom dežurstvu u smislu odredbe čl. 57. KU kao što tvrdi tužena. Pasivno dežurstvo, koje je imala u vidu tužena prilikom obračuna plaće za sate rada na brodu, podrazumijeva slučajeve u kojima radnik tijekom dežurstava ne mora boraviti na mjestu koje odredi poslodavac već jedino biti dostupan i za slučaj poziva doći u mjesto rada.

13. Za utvrđenje prekovremenog rada tužitelja, kraj utvrđenih činjenica da je poslove obavljao po nalogu pretpostavljenih osoba, nije od utjecaja odredba čl. 45. ZR prema kojoj u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad) ali najviše do osam sati tjedno. Naime, smisao ove odredbe je zaštita radnika od proizvoljnih zahtjeva poslodavca za obavljanje prekovremenog rada, njome se nameće kriterij prijeke potrebe kao pretpostavke opravdanosti takvog zahtjeva, stoga se ne može pozivom na tu odredbu uskratiti radniku plaća za prekovremeni rad obavljen po nalogu poslodavca.

14. Prema odredbama čl. 41. KU plaća državnog službenika i namještenika sastojala se od osnovne plaće i dodataka, odredbom čl. 44. st. 1.KU kao dodaci su uz ostalo, propisani dodatak za rad noću 40%, za prekovremeni rad od 50%, za rad subotom 255, nedjeljom 35%, i dodatak za rad blagdanom, neradnim danom i na Uskrs od 150%, koji se u smislu odredbe st. 2. istog zakonskog članka KU ne isključuju.

15. Prema odredbi čl. 44. st. 11. KU, u slučaju kada je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno. Stoga je pogrešan i pravni stav tužene da se kao redovni sati rada moraju računati i oni sati odrađeni subotom, nedjeljom, blagdanom.

16. Iznos neisplaćenih dodataka utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka koji je razliku radnih sati i pripadajućih dodataka utvrdio na način da je za radne dane od ponedjeljka do petka iskazao 8 sati redovnog rada, 8 sati odmora i 8 sati prekovremenog rada. Sati rada nedjeljom, blagdanom i subotom, umanjeni za po 8 sati odmora su iskazani kao prekovremeni. Slobodni dani nisu vrednovani jer prema isplatnim listama tužena nije isplatila niti jedan sat slobodnih dana (ovu činjenicu tužena nije osporila).

17. Odredbom čl. 82. st. 1. ZR propisano je da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom, dakle u ovom slučaju i dodataka pripadajućih u smislu odredbe čl. 44. KU.

18. Polazeći od utvrđenih činjenica, u smislu odredbe čl. 42. st. 1. ZR i čl. 44. st. 11. KU, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je rad tužitelja tijekom višednevne službe na plovilu preko ostvarenih 40 radnih sati prekovremeni rad za koji je tužena dužna isplatiti razliku pripadajućih dodataka u bruto iznosu koji je utvrđen nalazom i mišljenjem financijskog vještaka. Budući da su iz obračuna prekovremenih sati izuzeti sati odmora (po 8 sati dnevno) proizlazi da je razlika plaće utvrđena samo za sate stvarno odrađenog rada u smislu odredbe čl. 42. st. 1. ZR.

19. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u dijelu odluke kojim nije prihvaćen kao osnovan prigovor zastare koji je tužena istaknula na dio utuženog iznosa iz preinačene tužbe.

20. Naime, nakon ponovljenog financijskog vještačenja, u skladu sa pravnim shvaćanjem u rješenju ovoga suda poslovni broj Gž R-202/16 od 20. rujna 2016., tužitelj je podneskom od 4. veljače 2021. objektivno preinačio tužbu povišenjem iznosa tužbenog zahtjeva za ukupni iznos od 47.392,88 kn. U pogledu toga iznosa zahtjeva parnica se smatra pokrenutom danom njegovog isticanja pa je za tijek zastare relevantan taj dan (tako i Revr-1460/13, Revr-1068/16-2).

21. U ovom slučaju prigovor zastare toga dijela tražbine je osnovan imajući u vidu da je do 4. veljače 2021. u smislu čl. 139. i čl. 232. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14) protekao petogodišnji zastarni rok i za najkasniji utuženi iznos s dospijećem 15. siječnja 2013.

22. Iz izloženog proizlazi da je pravilnom primjenom materijalnoga prava, citiranih odredbi ZR i KU, prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 169.926,95 kn sa pripadajućom zateznom kamatom (čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05, 78/08, dalje: ZOO),

dok je za preostali bruto iznos od 47.392,88 kn sa zateznom kamatom pravilnom primjenom materijalnoga prava prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

23. Nakon djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude izmijenjen je i uspjeh stranaka, tužitelj je prema toj odluci uspio u omjeru od 78% odnosno nakon obračuna postotaka u smislu odredbe čl. 154. st .2. ZPP preostaje njegov uspjeh u omjeru od 56%. U pogledu osnova zahtjeva, koji je tužena osporavala u cijelosti i u vezi s kojim su prvenstveno nastali troškovi postupka, uspio je u 2/3 dijela odnosno oko 66%. Stoga mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP dosuđeno 66% od utvrđenih troškova zastupanja tj. iznos od 27.225,00 kn i trošak vještačenja od 4.300,00 kn, ukupno 31.525,00 kn dok je za preostali iznos troškova od 14.025,00 kn njegov zahtjev odbijen.

24. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 370. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci.

25. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl.155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.