Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Zk-783/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja A. A. d.o.o. za usluge iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima O. društva D. T. B., odvjetnicima iz Z., protiv protustranke H-A. d.o.o. iz Z., OIB:..., radi prijenosa založnog prava i fiducijarnog prava vlasništva, odlučujući o žalbi Z. K., OIB:..., iz S., zastupane po punomoćniku B. B., odvjetniku iz S., protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-24541/2020 od 26. svibnja 2021., 3. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba Z. K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-24541/2020 od 26. svibnja 2021. te se nalaže brisanje zabilježbe žalbe.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Odbija se prigovor Z. K. (OIB...) iz S., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu posl. broj Z 3130/2017 od 05. veljače 2020.g. u cijelosti.

II. Nalaže se upis zabilježbe odbijanja prigovora na nekretnini upisanoj u Z.U. 15817 (E-24) K.O. S. do pravomoćnog okončanja postupka.

III. Nalaže se provedba upisa iz ovog rješenja Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu u Splitu."

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je Z. K. ne navodeći iz kojeg zakonskog razloga podnosi žalbu te predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje preinači tako da u cijelosti odbije prijedlog za uknjižbu, odnosno podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta broj Z-3130/2017 od 5. veljače 2020. na temelju Ugovora o cesiji od 15. prosinca 2016., punomoći od 12. prosinca 2016. te Aneksa 1 Ugovora o cesiji od 14. rujna 2017. dopuštena uknjižba prijenosa prava zaloga u zk. ul. 15817 k.o. S., na etažnim cjelinama, između ostalog i etažnoj cjelini u vlasništvu žaliteljice Z. K. oznake E-24, sa imena H-A. d.o.o. iz Z. u korist predlagatelja A. A. d.o.o. za usluge Z.. Istim rješenjem sud je dopustio i prijenos prava vlasništva na čest. zem. 820/1 zemljište ispod zgrade u površni od 3630 m2 i neplodno, dvor u površini od 705 m2 iz zk. ul. 15816 s imena H-A. d.o.o. kao prethodnog vlasnika na ime predlagatelja A. A. d.o.o. za usluge kao prethodnog vlasnika.

5.1. Protiv tog rješenja pravovremeni prigovor izjavila je žaliteljica Z. K., međutim, sud ocjenjuje da je prigovor neosnovan.

5.2. U bitnome, odgovarajući na navode prigovora sud prvog stupnja utvrđuje da je prijedlog predlagatelja ispunjavao sve pretpostavke iz članka 108. stavak 1. ZZK-a za dopuštanje traženog upisa. Sud ocjenjuje neosnovanim prigovor žaliteljice Z. K. da isprava temeljem koje je dopuštena uknjižba nije bila na pravilan način potpisana jer ju je potpisala I. G. u ime cedenta H-A. d.o.o., a za to nije imala valjanu punomoć, jer je po ocjeni suda I. G. imala valjanu punomoć za zastupanje cedenta zbog čega su bili ispunjeni uvjeti za dopuštenje upisa u smislu odredbe članka 52. i 53. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.). Sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor žaliteljice Z. K. da upis nije bilo moguće dopustiti jer ona, kao upisana vlasnica, nije dala pristanak na prijenos založnog prava niti je bila obaviještena u ustupu, obzirom da obavijest o ustupu nije odlučna za valjanost Ugovora o ustupu tražbine u smislu odredbe članka 82. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. - dalje: ZOO).

6. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja i ovaj sud prihvaća kao pravilne.

7. Neosnovane su žalbene tvrdnje žaliteljice Z. K. u kojima ona u žalbi ponavlja svoju tvrdnju da punomoć temeljem koje je zaključen Ugovor o cesiji u ime cedenta H-A. d.o.o. nije bila podobna za zaključenje tog Ugovora, tvrdeći da je za zaključenje bila potrebna specijalna punomoć za konkretan pravni posao te da su u njoj trebale biti navedene zemljišnoknjižne oznake nekretnina i prava koja su predmet takvog pravnog posla. Točno je da izdana punomoć ne sadrži točne oznake nekretnina u odnosu na koje cedent ima upisano založno pravo, međutim, kako se punomoć odnosi upravo na ovlaštenje za sklapanje i potpis te solemnizaciju Ugovora o cesiji između cedenta H-A. d.o.o. i A. A. d.o.o., koji Ugovor je kao isprava predan zemljišnoknjižnom sudu na provedbu, i po ocjeni ovoga suda takva punomoć valjana je te je pravilno sud zaključio da je uknjižbu bilo moguće dopustiti.

7.1. Također, a suprotno žalbenim tvrdnjama, i po ocjeni ovog suda Ugovor o cesiji, temeljem kojeg je dopuštena uknjižba prava vlasništva ispunjavao je sve uvjete za njegovu formalnu valjanost jer su u njemu kao prilozi 1 i 2 jasno navedene tražbine, kao i prava osiguranja koja se prenose, pa tako i založno pravo koje je H-A. d.o.o. imao upisano na nekretninama u vlasništvu žaliteljice Z. K. pa je iz tih razloga temeljem takve isprave prijedlogu bilo moguće udovoljiti.

7.2. Neosnovane su žalbene tvrdnje da traženu uknjižbu nije bilo moguće dopustiti jer Ugovor o ustupu tražbine ne sadrži pristanak ni dužnika ni uknjiženog vlasnika da se prenese zemljišnoknjižno pravo jer je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da takva suglasnost u smislu odredbe članka 82. stavak 1. ZOO-a nije potrebna.

7.3. Neosnovane su žalbene tvrdnje da pobijano rješenje uopće nema obrazloženje jer je sud prvog stupnja jasno odgovorio na bitne navode prigovora žaliteljice Z. K. tako da je rješenje po žalbi bilo moguće ispitati.

7.4. Suprotno žalbenim tvrdnjama Ugovor o cesiji, kao isprava temeljem koje je dopuštena uknjižba, sadržavao je točnu oznaku prava koje se prenosi sa točnom oznakom zemljišnoknjižnog uloška i katastarske općine te zemljišnoknjižne čestice na kojoj je izgrađena zgrada, kao i popisom prava zaloga na svakoj od etažnih cjelina, pa tako i etažnoj cjelini žaliteljice Z. K. oznake E-24, a što je sve vidljivo iz priloga 2, koji je sastavni dio Ugovora o cesiji, što je navedeno u točki 2. Ugovora o cesiji, tako da se i po ocjeni ovoga suda radi o ispravi podobnoj za zemljišnoknjižni upis u smislu odredbe članka 54. ZZK-a.

7.5. Neosnovane su žalbene tvrdnje žaliteljice Z. K. da zemljišnoknjižni sudac postupajući po prigovoru nije mogao odbiti prigovor i potvrditi rješenje protiv kojeg je prigovor podnesen jer takvo ovlaštenje zemljišnoknjižnog suca proizlazi iz odredbe članka 123.a stavak 5. ZZK-a.

8. Iz obrazloženih razloga žalbu žaliteljice Z. K. trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 128. stavak 3. ZZK-a te primjenom istog propisa naložiti brisanje zabilježbe žalbe.

Koprivnica, 3. svibnja 2022.

Sutkinja

Tatjana Kučić v.r.