Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Zk-783/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja A. A. d.o.o. za usluge iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima O. društva D. T. B., odvjetnicima iz Z., protiv protustranke H-A. d.o.o. iz Z., OIB:..., radi prijenosa založnog prava i fiducijarnog prava vlasništva, odlučujući o žalbi A. B., OIB:..., iz S., protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-12453/2020 od 10. svibnja 2021., 3. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba A. B. kao neosnovana te se u odnosu na nju potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-12453/2020 od 10. svibnja 2021. i nalaže brisanje zabilježbe žalbe.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
„I. Spisi posl. broj Z 13251/2020 i Z 12384/2020 pripajaju se spisu posl. br. Z 12453/2020 radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke. II. Odbija se prigovor pod 1) J. B. iz S., OIB..., pod 2) A. B. iz S., OIB:... i pod 3) C.-A. d.o.o., OIB:... kao neosnovan, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu posl. broj Z 3130/2017 od 05. veljače 2020.g. u cijelosti.
III. Nalaže se upis zabilježbe odbijanja prigovora na nekretninama upisanim u Z.U. 15816 i Z.U. 15817 (E-3, E-6, E-12, E-13, E-14, E-15, E-16, E-19, E-21, E-24, E-30, E-32, E-35, E-38, E-50, E-51, E-53, E-66, E-67, E-69, E-80, E-81, E-82, E-83, E-84, E-85, E-86, E-88, E-92, E-93, E-94, E-101, E-102, E-103, E-104, E-114, E-115, E- 116, E-117, E-118, E-120, E-123, E-125, E-128, E-129, E-130, E-132, E-139, E-140, E-141, E-142, E-143, E-144, E-145, E-148, E-151, E-153, E-156, E-157, E-158, E- 160, E-161, E-162, E-163, E-165, E-166, E-167, E-171, E-173) K.O. S. do pravomoćnog okončanja postupka.
IV. Nalaže se provedba upisa iz ovog rješenja Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnim odjelu u Splitu."
2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je A. B. iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) u vezi s člankom 91. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. - dalje: ZZK) te predlaže da sud drugog stupnja žalbu usvoji, a pobijano rješenje ukine te donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog predlagatelja i nalaže uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije dopuštenog prijenosa prava zaloga i fiducijarnog prava vlasništva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta broj Z-3130/2017 od 5. veljače 2020. na temelju Ugovora o cesiji od 15. prosinca 2016., punomoći od 12. prosinca 2016. te Aneksa 1 Ugovora o cesiji od 14. rujna 2017. dopuštena uknjižba prijenosa prava zaloga u zk. ul. 15817 k.o. S., na etažnim cjelinama, između ostalog i etažnoj cjelini u vlasništvu žaliteljice A. B. oznake E-132, sa imena H-A. d.o.o. iz Z. u korist predlagatelja A. A. d.o.o. za usluge Z.. Istim rješenjem sud je dopustio i prijenos prava vlasništva na čest. zem. 820/1 zemljište ispod zgrade u površini od 3630 m2 i neplodno, dvor u površini od 705 m2 iz zk. ul. 15816 s imena H-A. d.o.o. kao prethodnog vlasnika na ime predlagatelja A. A. d.o.o. za usluge kao prethodnog vlasnika.
5.1. Protiv tog rješenja pravovremeni prigovor izjavila je žaliteljica A. B., međutim, sud ocjenjuje da je prigovor neosnovan.
5.2. U bitnome, odgovarajući na navode prigovora sud prvog stupnja utvrđuje da je prijedlog predlagatelja ispunjavao sve pretpostavke iz članka 108. stavak 1. ZZK-a za dopuštanje traženog upisa. Sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor žaliteljice A. B. da upis nije bilo moguće dopustiti jer ona, kao upisana vlasnica, nije obaviještena u ustupu, obzirom da obavijest o ustupu nije odlučna za valjanost Ugovora o ustupu tražbine u smislu odredbe članka 82. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. - dalje: ZOO). Također prigovor da zbog činjenice što je zabilježena ovrha na nekretnini u vlasništvu žaliteljice A. B. također nije bilo moguće dopustiti uknjižbu sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o raspoložbi ovršenika u smislu odredbe članka 84. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20. - dalje: OZ), time da se sud pogrešno poziva na Ovršni zakon („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.) zbog čega činjenica zabilježbe ovrhe ne utječe na mogućnost provedbe uknjižbe temeljem zaključenog Ugovora o cesiji, kojim je došlo do promjene u osobi založnog vjerovnika. Sud ocjenjuje da je neosnovano pozivanje žaliteljice A. B. na činjenice da je nad vlasnikom A. S. d.o.o. otvoren stečajni postupak jer nastupanje pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka propisanih odredbom čl. 158.-180. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15. i 104/17.) ne utječe na mogućnost prijenosa založnog prava na novog vjerovnika. U odnosu na prigovor o nemogućnosti prijenosa fiducijarnog prava vlasništva sud također ocjenjuje da je on neosnovan jer je isprava temeljem koje je dopušten upis mogla biti osnova za uknjižbu obzirom da sve ono što je sud iznio kao razloge mogućnosti prijenosa založnog prava u smislu odredbe članka 297. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.-pročišćeni tekst - dalje: ZV) odnosi se i na prijenos fiducijarnog prava vlasništva.
6. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja i ovaj sud prihvaća kao pravilne.
7. Žaliteljica u žalbi tvrdi da je odluka suda prvog stupnja nezakonita, nepravilna i potpuno pogrešna jer tvrdi da u Ugovoru o cesiji nema utvrđene tražbine koja bi se prenijela s cedenta H-A. d.o.o. na cesionara A. A. d.o.o. niti ima utvrđenog duga koji bi se odnosio na dužnika i založnog dužnika, odnosno tvrdi da uopće ne postoji tražbina. Suprotno žalbenim tvrdnjama iz Ugovora o cesiji od 15. prosinca 2016. jasno je vidljivo da je između ostalih, ustupljena i tražbina za koju je bilo upisano založno pravo na etažnoj cjelini žaliteljice tako da je prijenos temeljem Ugovora o cesiji od 15. prosinca 2016., kao zemljišnoknjižne isprave, bilo moguće dopustiti. Pravilan je pravni stav suda prvog stupnja da je zemljišnoknjižni postupak strogo formalni postupak u kojem je za dopuštenje i provedbu zemljišnoknjižnog upisa potrebno ispunjene pravnih pretpostavki iz članka 108. stavak 1. ZZK-a, a koje pretpostavke su u konkretnom slučaju bile ispunjene.
7.1. Žaliteljica A. B. nadalje opširno u žalbi iznosi sadržaj predmeta Trgovačkog suda u Splitu broj P-543/13, Županijskog suda u Splitu broj Gž-62/16 i Gž Ovr-18/2018, u kojima predmetima se raspravljalo o valjanosti Ugovora o ustupu tražbine zaključenog između H. banke i H-A. d.o.o. te mogućnosti prijenosa tražbine u ovršnom predmetu sa H-Abduca d.o.o. na A. A. d.o.o., tvrdeći da te isprave nisu podobe za prijenos, odnosno, da iz tih predmeta proizlazi da je stav sudova bio da H- A. d.o.o. nije dokazao visinu svojeg potraživanja. Niti ove žalbene tvrdnje nisu osnovane jer sud u zemljišnoknjižnom postupku ne može ispitivati valjanost isprava osim pretpostavki propisanih odredbom članka 108. stavak 1. ZZK-a pa kako je Ugovor o cesiji od 15. prosinca 2016. imao potreban oblik, jer je solemniziran po javnom bilježniku N. T. iz Z., a također iz zemljišne knjige nije vidljivo da bi u pogledu predloženog upisa postojala zapreka upisu, jer je H-A. d.o.o. bio upisan kao založni vjerovnik na nekretninama žaliteljice A. B., upis je pravilno dopušten. Suprotno žalbenim tvrdnjama nije bilo osnova za sumnju za to je li osoba protiv koje se zahtijeva upis sposobna raspolagati predmetom na koji se predmet odnosi, niti u to da je osoba koja je prijedlog podnijela za to ovlaštena, obzirom da je sud utvrdio da je Ugovor u ime H-A. d.o.o. potpisala kao ovlaštena osoba I. G., jer je i njoj, između ostalih, ovlaštena osoba H-A. d.o.o. dala punomoć 12. prosinca 2016. te je potpis ovlaštene osobe H-A. d.o.o. S. S., u svojstvu direktorice društva H-A. d.o.o. te E. F., kao direktor istog društva, ovjeren od strane javnog bilježnika N. T. istog dana pod brojem OV-6470/16, a ovlaštenje za zastupanje javni bilježnik utvrdio je na temelju uvida u Sudski registar trgovačkih društava Republike Hrvatske putem interneta na dan objave. Sud u zemljišnoknjižnom postupku ne utvrđuje činjenice o postojanju tražbina koje su predmetom Ugovora o cesiji, kojim se prenosi založno pravo s jednog vjerovnika, na drugog vjerovnika zbog čega su neosnovane žalbene tvrdnje da je sud u ovom postupku bio dužan te činjenice utvrđivati.
7.2. Pravilan je pravni stav suda prvog stupnja da zabilježba ovrhe na etažnoj cjelini žaliteljice A. B. E.-132 nije bila razlog da se prijedlogu predlagatelja ne udovolji jer iz podataka za zk. ul. 15817 k.o. S. proizlazi da je rješenjem Z-7520/14 od 17. srpnja 2014. zabilježeno pokretanje ovršnog postupka između ovrhovoditelja H-A. d.o.o. i ovršenice A. B. u predmetu koji se vodi pod brojem Ovr-4334/14 Općinskog suda u Splitu te je nakon toga rješenjem Z-11417/14 od 10. studenog 2014. zabilježena ovrha u tom predmetu. Kako je odredbom članka 84. stavak 3. OZ-a propisano da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugog stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kada je ta raspoložba poduzeta, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o raspoložbi žaliteljice A. B., kao ovršenice, već se radi o raspoložbi ovrhovoditelja H-A. d.o.o., kao založnog vjerovnika, koji je tražbinu ustupio predlagatelju pa je upis promjene vjerovnika bilo moguće dopustiti unatoč zabilježbi ovrhe.
8. Iz obrazloženih razloga žalbu žaliteljice A. B. trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja u odnosu na nju potvrditi primjenom odredbe članka 128. stavak 3. ZZK-a te primjenom istog propisa naložiti brisanje zabilježbe žalbe.
Koprivnica, 3. svibnja 2022.
Sutkinja
Tatjana Kučić v.r.
