Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 21 Gž R-1381/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz V., OIB:…, koju zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica iz Odvjetničkog društva C. G. & E. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. & B. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6762/2020-35 od 11. ožujka 2022., 3. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6762/2020-35 od 11. ožujka 2022. pod točkom I., III. i V. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici neto iznos od 5.550,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate (točka I. izreke), odbijena je tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži daljnji iznos od 344,80 kn sa zateznim kamatama (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.984,37 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2022. do isplate (točka III. izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog (točka IV. izreke) i zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti (točka V. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tuženik uvodno u žalbi ističući žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te shodno tome i trošak postupka priznati tuženiku ili istu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zahtijeva i naknadu troška žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima žalbe, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 5.550,00 kn.
6. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
8. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao da je tužiteljici platio naknadu troškova prijevoza za srpanj 2016. srpanj 2017., lipanj 2018, rujan 2018 i rujan 2019. sud prvoga stupnja sudio je kao u izreci pobijane odluke pozivom na odredbu čl. 59. st. 1. Kolektivni ugovor za vodno gospodarstvo i čl. 63. st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika (Narodne novine, broj 12/18., dalje: KU tuženika).
9. Kolektivni ugovor za vodno gospodarstvo sklopili su 1. svibnja 2003. tuženik i Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske - sindikalnih podružnica Hrvatskih voda (dalje: Sindikat PPDIV).
10. Odredba čl. 59. st. 1. Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo je propisivala da radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih troškova prijevoza javnim prometom prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte. U slučaju kada postoji mogućnost korištenja više alternativnih sredstava javnog prometa različite cijene, radnik ima pravo na nadoknadu troškova prijevoza s posla i na posao u visini cijene one vrste javnog prometa koja je najpogodnija za poslodavca (čl. 59. st. 2. Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo). Naknada troškova prijevoza na posao i s posla isplaćuje se unaprijed, najkasnije posljednjeg radnog dana u mjesecu za sljedeći mjesec (čl. 59. st. 3. Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo).
11. Sukladno članku 63. st. 1. KU tuženika radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih troškova prijevoza javnim prometom prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte. Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte (čl. 63. st. 2. KU tuženika). U slučaju kada postoji mogućnost korištenja više alternativnih sredstava i javnog prijevoza različite cijene, radnik ima pravo na nadoknadu troškova prijevoza s posla na posao u visini cijene one vrste javnog prometa koja je najpogodnija za poslodavca (čl.63. st. 3. KU tuženika). Naknada troškova prijevoza na posao i s posla isplaćuje se unaprijed, najkasnije posljednjeg radnog dana u mjesecu za slijedeći mjesec (čl. 63. st. 4. KU tuženika).
12. Žalitelj u bitnome ističe da su troškovi prijevoza na posao i s posla vezani uz obavljanje posla pa radnik nema pravo na navedene troškove za vrijeme kada nije radio. Drugim riječima, da bi tužiteljica kao radnica imala pravo na navedene troškove morala bi biti prisutna na radu, odnosno radnici ne bi pripadalo pravo na navedene troškove u vremenu kada nije radila. Stoga pogrešnim smatra i shvaćanje suda vezano uz nepostojanje ograničenja vezanih za isplatu naknade za prijevoz.
13. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako je točno da su troškovi prijevoza vezani uz obavljanje poslova te da radnik nema pravo na iste kada ne radi. Međutim, tuženik nije dokazao da tužiteljica uopće nije dolazila na posao upravo u mjesecima za koje joj je tuženik uskratio isplatu troškova prijevoza, niti se to u žalbi tvrdi, pa stoga, u situaciji kad je ugovorena visina putnih troškova kao stvarni trošak u visini mjesečne karte, tužiteljica ima pravo na naknadu cijelog iznosa, bez obzira na broj odrađenih dana u mjesecu jer je cijena mjesečne karte jednaka bez obzira je li radnik putuje na posao jedan dan u mjesecu ili sve radne dane u mjesecu, a stranke nisu ugovorile adekvatno umanjenje tog mjesečnog iznosa karte ovisno o broju odrađenih dana u mjesecu. U tom smislu pravilno sud obrazlaže svoj zaključak o nepostojanju ograničenja u smislu kolektivnih ugovora na koje se pozvao.
14. Time je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo i KU tuženika te je žalbu tuženika u odnosu na točku I izreke prvostupanjske presude valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao izreci ove presude, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP). Sudska praksa na koju se tuženik u žalbi poziva, činjenično i pravno nije primjenjiva na konkretan slučaj.
15. Odluka o troškovima postupka nije određeno i obrazloženo osporena glede pojedinih radnji za koje je tužiteljici priznata naknada te je stoga, imajući na umu propisano čl. 365. st. 2. ZPP, potvrđena u smislu odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
16. S obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP odbiti njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, a odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu kao nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 3. svibnja 2022.
Sutkinja:
Mirela Mijoč Kramar, v.r.
