Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž Ob-700/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. D., odvjetniku iz S., protiv tuženika N. V. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetnici iz S., radi utvrđenje bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-142/2019-18 od 22. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 3. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-142/2019-18 od 22. listopada 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica S. D., iz S., OIB: …, temeljem bračne stečevine stekla 1/2 suvlasničkog dijela na nekretnini koja je upisana u zk.ul. 141, k.o. N. S. i to k.č.br. 278 G. površine od 18088 m2 (livada, put, dvorište, oranica, kuća G.). Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku nakaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.125,00 kn, dok je pod točkom III. izreke odbijena tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva da se naloži tuženiku da joj izda ispravu podobnu za upis njenog suvlasničkog prava na navedenoj nekretnini, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. i II. izreke kako to proizlazi iz sadržaja žalbe žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja bračne stečevine tako da se utvrdi da je tužiteljica temeljem bračne stečevine stekla 1/2 suvlasničkog dijela na nekretnini koja je upisana u zk.ul. 141, k.o. N. S. i to k.č.br. 278 G. površine od 18088 m2 (livada, put, dvorište, oranica, kuća G.).

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koji ističe žalitelj.

7. Isto tako, ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da je tužiteljica sa tuženikom bila u braku koji je zaključen 03.02.1996. a razveden je pravomoćnom odlukom Općinskog suda u Sisku poslovne oznake R1 Ob-533/2017 od 12.12.2018.;

- da je na nekretnini koja je upisana u zk.ul. 141, k.o. N. S. i to k.č.br. 278 G. površine od 18088 m2 (livada, put, dvorište, oranica, kuća G.) kao vlasnik u cijelosti upisan tuženik;

- da iz predugovora sklopljenog 06.10.1998. proizlazi da je sklopljen između M. Lj. kao prodavatelja i V. S. (majke tuženika) kao kupca vezano uz česticu broj 447/18 k.o. P. od 5755 m2 i to sve kao vanknjižno u jednoj polovici dijela i kč. br. 447/4 K.o. P. oranica od 4532 m2 u jednoj polovini dijela i dio nekretnina i to dio kč.br. 487 i dio kč.br. 486 k.o. P.,

- da iz Ugovora o prodaji nekretnina koji je ovjeren 19.12.2000. vidi se da je tuženik zaključio isti s M. R. vezano uz vanknjižno vlasništvo kč.br. 447/18 k.o. P. u jednoj polovini dijela.

- da iz ugovora o darovanju od 18.11.1998. proizlazi da je V. S. darovala svoje nekretnine tuženiku i to kč.br. 447/18 u jednoj polovini dijela;

- da iz iskaza svjedoka A. N. susjede stranaka proizlazi da zna da su predmetnu nekretninu stranke zajednički kupile, te joj nije poznato da li je u toj kupnji sudjelovala majka od tuženika, ali zna da su u vrijeme kupnje stranke živjele zajedno odnosno da su prije kupnje nekretnine tužiteljica i tuženik živjeli kod majke tuženika u neposrednoj blizini i da je u to vrijeme tužiteljica skupljala željezo, a tuženik bio zaposlen u firmi;

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je nekretnina stečena 1998. iz zajedničkih prihoda i ona je zarađivala skupljanjem sekundarne sirovine, dok je tuženik kopao kanale i druge poslove, te su njih oboje novac davali majci tuženika što je u njihovoj romskoj zajednici sasvim uobičajeno i svekrva je bila na čelu obitelji što je bio običaj da je jedna osoba u obitelji glavna, a to je u njihovoj obitelji bila majka tuženika tako da su sav novac davali njoj, a onda je majka raspoređivala taj novac s time da obitelj tuženika kada se ona udala nije imala ništa i nisu imali novca za kupovanje bilo kakvih nekretnina, a ona je primala porodiljnu naknadu od 1600 kuna, socijalnu pomoć od 1000 kuna, a znala je zaraditi i 2500 eura dnevno uzimanjem željeza;

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je tužiteljica zarađivala te sebi ništa nije ostavljala već bi sve zarađeno davala njegovoj majci te priznaje rad tužiteljice u njihovoj bračnoj zajednici, a isto tako je rekao da je nekretnina koja je predmet ovog postupka stečena za vrijeme bračne zajednice.

10. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su tužiteljica i tuženik živjeli u početku svoje obiteljske zajednice u zajednici koja je bila obilježena dominantnom ulogom tuženikove majke, te je ista upravljala novcem tužiteljice i tuženika koji su oni stekli svojim radom jer nekretnina koja je predmet ovog postupka kupljena je sa svrhom da se tužiteljica i tuženik koji su već tada imali zajedničku djecu situiraju i odvoje od tuženikove majke, te je u tu svrhu tuženikova majka od onih prihoda koji su stečeni za vrijeme trajanja braka (a od izvanbračne zajednice koja je nastavljena bračnom prošlo je već 5 godina) stranaka kupila zemljište sa objektima da bi se stranke tamo preselile i počele gradnju potpuno novog objekta koju su financirale iz zajedničkih prihoda. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da su tužiteljica i tuženik zaključili brak 1996., mada je njihova zajednica počela i ranije, te je brak trajao do 03.01.2018. (prema upisu Matičnog ureda S.), a predmetna nekretnina kupljena je za vrijeme trajanja braka i to 1998. Dakle, obiteljska zajednica bila je utemeljena na romskim običajima, te su tužiteljica i tuženik kao bračni par sa zajedničkom djecom prvo vrijeme živjeli sa majkom od tuženika, koja je bila "glava kuće" te je ona određivala na što će se trošiti novac, a tužiteljica i tuženik su svoje zarade davali u potpunosti majci tuženika i u tom smislu majka od tuženika jest sklopila predugovor, a novac s kojim je ona raspolagala bio je novac tužiteljice i tuženika koji je majka tuženika skupljala na jednom mjestu i iz toga je kupljena nekretnina koja je predmet ovog postupka. Prema tome, iako je majka od tuženika imala svoj prihod od mirovine u iznosu od oko 1000 kuna, riječ je o neznatnom doprinosu kućnom budžetu, dok je tuženik priznao u svom iskazu da je tužiteljica stjecala prihode tijekom trajanja obiteljske zajednice sa majkom tuženika, pa i nakon toga, te da je skrbila o djeci i kućanstvu te donosila zaradu, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da su tužiteljica i tuženik u svim fazama svog braka jednakim doprinosima stjecali bračnu stečevinu. Stoga kako je nekretnina koja je predmet ovog postupka kupljena, a potom kasnije i gradnja financirana zajedničkom imovinom stranaka neprihvatljiva je tvrdnja tuženika da je riječ o njegovoj posebnoj imovini koja mu je darovana odnosno koju je on naslijedio jer je majka tuženika kao osoba koja je raspolagala sa novcem stranaka samo organizirala kupnju nekretnine te ni u kojem smislu nije namjera bila da se ona upiše kao vlasnik te nekretnine, već je upisana da bi stranke mogle ostvariti socijalna prava, dok su pravi suvlasnici na toj nekretnini bili su tužiteljica i tuženik, slijedom čega prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pobijane presude pod točkom I.

11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tuženik niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst, 59/90, 25/94 – dalje: ZBPO) posebno odredbe čl. 277., čl. 278. i čl. 287. ZBPO. (ranijom numeracijom čl. 270. i 271. te čl. 281. ZBPO). Naime, pravilno je sud prvog stupnja na temelju utvrđenja da su stranke predmetnu nekretninu stekle zajednički tužbeni zahtjev prihvatio primjenom odredbe čl. 277. i čl. 278. (ranije 270. i čl. 271 ZBPO). Također, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su doprinosi stranaka u stjecanju zajedničke imovine jednaki, te je u tom dijelu pravilno primijenio odredbu čl. 287. ZBPO (ranijom numeracijom čl. 281. ZBPO).

13. Odredbom čl. 277. (Član 271.) ZBPO, propisano je da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.

14. Tijekom postupka je utvrđeno da su stranke najprije stanovale kod majke od tuženika te su obje radile i privređivale, a sav novac koji su zaradili davali su majci tuženika kao „glavi obitelji“. U tom smislu majka od tuženika jest sklopila predugovor radi kupnje nekretnine za stranke, a radilo se o novcu s kojim je ona raspolagala, dakle, predmetna nekretnina je kupljena novcem tužiteljice i tuženika koji je majka tuženika skupljala na jednom mjestu i iz toga je kupljena nekretnina koja je predmet ovog postupka. Navedeno, potvrđuju i iskaz tuženika koji je priznao da je tužiteljica stjecala prihode tijekom trajanja obiteljske zajednice sa majkom tuženika, pa i nakon toga, te da je skrbila o djeci i kućanstvu te donosila zaradu, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je nekretnina koja je predmet postupka kupljena sredstvima tužiteljice i tuženika, a ne sredstvima majke tuženika, a kasnije je i gradnja financirana zajedničkim sredstvima stranaka.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika da je predmetnu nekretninu kupila majka tuženika da bi je potom darovala tuženiku pa da je predmetna nekretnina vlastita imovina tuženika jer da je majka imala svoje vlastite prihode, valja reći da su neosnovani i ničime dokazani.

16. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je majka tuženika imala mirovinu u iznosu od 1.000,00 kn, dok je tužiteljica ostvarivala porodiljnu naknadu u iznosu od 1.600,00 kn, socijalnu pomoć od 1.000,00 kn te kako ističe u svom iskazu zarađivala je i po 2.500,00 € uzimanjem željeza. Navedeno potvrđuje i iskaz svjedokinje V. F. koja je iskazala da je tužiteljica radila tako što je skupljala sekundarne sirovine, a isto tako svjedokinja A. N., bivša susjeda je iskazivala da je tužiteljica radila i u to vrijeme skupljala željezo i da su stranke zajednički kupile predmetnu nekretninu.

17. Dakle, majka tuženika kao glavna u obitelji je upravljala svim novcem koji su zaradile stranke te je nakon što je donesena odluka o preseljenju stranaka i kupnji nekretnine, majka tuženika od prihoda stranka koji su stečeni za vrijeme trajanja braka kupila zemljište sa objektima kako bi se stranke tamo preselile i počele samostalno gradnju potpuno novog objekta koji su financirale iz zajedničkih prihoda.

18. Slijedom svega navedenog, pravilno je sud utvrdio da je predmetna nekretnina bračna stečevina tužiteljice i tuženika te da je tužiteljica temeljem bračne stečevine stekla 1/2 suvlasničkog dijela na nekretnini koja je upisana u zk.ul. 141, k.o. N. S. i to k.č.br. 278 G. površine od 18088 m2 (livada, put, dvorište, oranica, kuća G.).

19. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. To iz razloga što je sud prvog stupnja radi utvrđivanja spornih činjenica pravilno ocijenio kako personalne dokaze tako i isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, te je na temelju istih pravilno utvrdio da je predmetna nekretnina stečena zajedničkim novčanim sredstvima tužiteljice i tuženika, a ne radi se o posebnoj imovini tuženika. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

20. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo tako da je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao zakonitu i pravilnu pa odlučiti kao u izreci ove odluke.

21. Također, suprotno žalbenim navodima i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 3. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova. Pritom je sud prvog stupnja pravilno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP ocijenio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice.

22. U odnosu na žalbene navode da su obje stranke ostvarile pravo na besplatnu pravnu pomoć što znači da tužiteljica nije imala izdataka u postupku, valja reći da su neosnovani. Naime, pravilno je prvostupanjski sud tuženika obvezao na naknadu troškova tužiteljice neovisno o tome što je tužiteljici rješenjem Ureda državne uprave u S.-M. ž. od 24. srpnja 2019. odobreno pružanje besplatne pravne pomoći u smislu Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ br. 143/13.).

23. Naime, prema odredbi čl. 23.st. 2. tog Zakona korisnik pravne pomoći koji uspije u sporu, ima pravo na naknadu troškova postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika time da je troškove pravne pomoći isplaćene mu prema obračunu troškova dužan u smislu odredbe čl. 24. istog Zakona vratiti u državni proračun. Iz citiranih odredbi proizlazi da troškovi zastupanja stranke kojoj je odobrena besplatna pravna pomoć čine dio parničnih troškova o kojima odlučuje sud odredbi ZPP-a, pa obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu odnosno nije uspjela u neznatnom dijelu, to joj je tuženik primjenom čl. 154. st. 3. ZPP-a dužan naknaditi troškove potrebne za vođenje parnice, slijedom čega su žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

U Zagrebu 3. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.