Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 72 Gž Ob-255/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umičević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc.Iris Gović Penić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice I. N. iz B., OIB …, zastupane po punomoćnici V. V., odvjetnici u B., protiv tuženika G. I. iz B., OIB …, zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., radi utvrđenja bračne stečevine i priznanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru ,poslovni broj P Ob-249/20 od 20. prosinca 2021., dana 3. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru ,poslovni broj P Ob-249/20 od 20. prosinca 2021. u dijelu pod točkom I i III izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se da je tužiteljica I. N. iz B., OIB … suvlasnica u 8/25 dijela nekretnina upisanih u zkulbr. 5503 k.o. G. B., čkbr. 2042 na kojoj je sagrađena jednokatna stambeno-poslovna zgrada kbr. 31A i dvor u …, ukupne površine 178 m2 što je tuženik G. I. iz B., OIB …, dužan priznati i trpjeti da se na temelju ove presude u zemljišnim knjigama kod nadležnog Općinskog suda – zemljišno-knjižnog odjela u Bjelovaru, izvrši upis prava vlasništva u 8/25 dijela na navedenim nekretninama na ime i u korist tužiteljice, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom iznad dosuđenog dijela od 8/25 do zatražene 1/2 dijela nekretnina upisanih u zkulbr. 5503 k.o. G. B., čkbr. 2042 na kojoj je sagrađena jednokatna stambeno-poslovna zgrada kbr. 31A i dvor u …, ukupne površine 178 m2.

III. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.710,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I i III izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka , pogrešno i nepotuno uvtrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da Županijski sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice podredno istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ,nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53//91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19 dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl.365.st.2.ZPP-a , kao niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.t.11.ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati s obzirom da su razlozi prvostupanjske presude jasni i neproturječni između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl.8.ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora jest da li nekretnina koja je upisana u zk.ul. br. 5503 k.o. G. B. a koja se sastoji od kčbr.2042 , jednokatna stambeno- poslovna zgrada k.br.31-A i dvor u …, upisana kao vlasništvo tuženika, predstavlja bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove.

7. Nije sporno da su stranke zaključile brak 16. travnja 1994. u B. a koji je razveden pravomoćnom sudskom odlukom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 196/2013 od 11. studenog 2013.time da je bračna zajednica stranaka faktično prestala i prije razvoda braka odnosno 8.ožujka 2013. odlaskom tužiteljice sa zajedničkom djecom stranaka(S. i E.) iz predmetne kuće.

8. Između stranaka nije sporno da je predmetnu nekretninu prije sklapanja braka stranaka darovao tuženiku njegov djed M. R. i njegova baka D. R. (oboje pokojni) te da u vrijeme kada je nekretnina darovana tuženiku ista je u naravi bila starija kuća i dvorište.

9. Također nije sporno da su stranke za vrijeme braka započele na predmetnom zemljištu gradnju objekta koja je predmet ovog postupka i to nakon što je stari objekt, za čije je uklanjanje tuženik ishodio dozvolu, uklonjen 1993. te je već tada započeta gradnja novog objekta sve dok gradnja nije zabranjena povodom inspekcijskog nadzora krajem 1993. pa je stoga gradnja predmetnog objekta ponovno započeta 1997., dakle u vrijeme kada su stranke bile u braku.

10. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je sud izveo pogrešne zaključke iz provedenog dokaznog postupka ističući da sud nije imao nikakvu osnovu zaključiti da je novac koji je tužiteljica dobila od svojih roditelja uložen u izgradnju predmetne kuće kao i da se radi o pojedinačnom daru tužiteljici jer sud svoju odluku temelji na iskazima majke i sestre tužiteljice koje su zainteresirane za ishod ovog postupka a i njihovi iskazi su kontradiktorni.

11. Nadalje tuženik ističe da iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je od dobivenog novca kupljena perilica i ugradbeni štednjak kao i namještaj za dnevni boravak pa je stoga i iz tih razloga pogrešan zaključak suda kada iznos od 2.000 dem i 5.000 eur- a priznaje kao posebnu imovinu tužiteljice koja je uložena u gradnju objekta a pri tome sud zanemaruje i ne poklanja vjeru tuženika koje sve novčane iznose je dobivao od djeda kao i građevni materijal koji je bio vlasništvu njegovog djeda i koji je uložen u predmetnu kuću pa stoga tuženik smatra da je sud pogrešno utvrdio suvlasništvo stranaka na predmetnom objektu s obzirom na posebnu imovinu tuženika.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz iskaza stranaka proizlazi da u vrijeme zaključenja braka tužiteljica nije imala posebnu imovinu dok je tuženik imao u vlasništvu zemljište kojeg su mu darovali pok.djed i pok. baka i na kojem je bio stari objekt i dvorište,

- da je gradnja novog objekta na predmetnom zemljištu započeta 1997. godine za vrijeme trajanja braka stranaka,

- da je za gradnju novog objekta ishođena nova građevinska dozvola 18. veljače 1997.

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da nakon što je zabranjena izgradnja objekta inspekcijskim nadzorom krajem 1993. je sva ranija projektna dokumentacija i dozvola postala nevažeća ,dok se s građevinskim radovima nastavilo1997. kada su se i temelji i podrumske prostorije morale izvesti iz početka sukladno novoj projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli a čemu je prethodila i parcelacija zemljišta koje zemljište je darovanjem dobio tuženik,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je još prije izgradnje objekta postojao priključak za struju, vodu, plin i kanalizaciju time da je bio prisiljen ponovno platiti priključke time da tuženik nije dostavio dokaz kada su točno plaćeni novi priključci,

- da iz sadržaja građevinske dozvole od 18. veljače 1997. proizlazi da je tuženik uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju predmetnog objekta dostavio i suglasnost H. Z., Distribucijskog područja E. B. od 9. listopada 1996.,suglasnost komunalnog poduzeća B. od 23. prosinca 1996. ,rješenje o komunalnom doprinosu od 17. listopada 1996.,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je kuća u B. u kojoj su živjele stranke i roditelji tuženika stradala u bombardiranju 29. rujna 1991. te su za obnovu kuće tuženik i pok. djed M. R. dobili kredit od kojeg je 30% bio gotovinski iznos a što odgovara iznosu od 7.000 DEM dok je 70% bilo odobreno u obliku kupnje građevinskog materijala na temelju cirkularnog pisma koji je kupljen ,

- da taj materijal nije u cijelosti ugrađen u roditeljsku kuću iz razloga jer su istu već ranije skoro u potpunosti obnovili kako bi mogli u njoj stanovati a sredstva su im za obnovu kuće odobrena kasnije i to u ukupnom iznosu od 24.000 DEM time da je trošak obnove roditeljske kuće bio veći i taj trošak su snosili djed i baka,

- da iz Ugovora o kreditu od 18. listopada 1993. sklopljenog između B. b. d.d.kao kreditora i pok. M. R. i tuženika kao korisnika kredita proizlazi da je za obnovu predmetne kuće odobren upravo iznos od 24.000 DEM te je određeno da se kredit koristi putem cirkularnog kreditnog pisma za kupnju građevinskog i instalaterskog materijala u visi od 70% a ostalo se osigurava u gotovini

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je temeljem cirkularnog pisma za predmetni objekt tijekom 1993. kupio građevinski materijal ( ciglu, fert i mont gredice,drvenu građu,cement, elektro instalacije ,ulazna vrata ,2 prozora sa žaluzinama,2 ili 3 manja prozora i bitumenske valovite ploče za krovište )

- da je sav taj materijal u vrijednosti od oko 15.000DEM a samo elektroinstalacije su 4.500DEM,

- da iz iskaza svjedoka P. R. proizlazi da je isti zajedno sa tuženikovim ocem išao u kupnju građevinskog materijala a koji je dobiven za obnovu kuće,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je dio građevinskog materijala koji je kupljen temeljem cirkularnog pisma držao kod pok. djeda sve do njegove ugradnje a to u bitnome proizlazi i iz iskaza svjedoka Z. B., susjeda pok. djeda tuženika ,

- da iz Potvrde S. b. d.d. Poslovnice u D. proizlazi da je tužiteljica 2. studenog 1998. podigla kredit u visini od 5.112,92 EUR-a te ga je uredno otplatila nakon 5 godina odnosno 2004. g.

- da je tužiteljica u P. b. podigla 2. listopada 2003. kredit u visini od 3.000,00 EUR-a uvećan za kamatu koji je uredno otplaćen do 1. srpnja 2006. u 36 jednakih rata a što proizlazi iz pregleda ugovora o kreditu i karticama računa,

- da iz Potvrde E. proizlazi da je tužiteljica podigla gotovinski kredit u visini od 30.000,00 kn 1. lipnja 2007. koji je otplaćen 1. lipnja 2011.,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je novac iz dobivenih kredita uložen u gradnju predmetnog objekta a što potvrđuju i svjedokinje N. N. S. i V. N.,

- da je tuženik radi dobivanja novčanih sredstava za završetak predmetnog objekta zaključio ugovor o kreditu sa Z. b. na razdoblje od 30 godina te ga tuženik i nadalje otplaćuje u mjesečnom iznosu od 1.100,00 kn a tim sredstvima je dovršen objekt,

- da iz štedne knjižice V. b. d.d. proizlazi da je nakon sklapanja braka stranaka na deviznu štednju tuženika kod V. b. d.d. počevši od 1996. do zaključno sa listopadom 1997.uplaćen iznos od 60.000,00 DEMa na toj štednoj knjižici je tužiteljca bila opunomoćenik,

- da iz iskaza tuženika ,S. I. kao i svjedoka D. B. i Lj. H. kao i same tužiteljice proizlazi da je pok.djed koji je bio imućan čovjek davao tuženiku novac za gradnju kuće te je tijekom gradnje u nekoliko navrata davao novac tuženiku,

- da iz iskaza svjedoka M. D., vjenčanog kuma stranaka a koji je od 1989 ili 1990. radio u V. b. d.d. Bjelovar na poslovima blagajnika i likvidatora proizlazi da da su tuženikov pok. djed i pok. baka dolazili u V. b. d.d. i pok.djed je imao otvorenu štednju knjižicu u dem valuti te je djed imao novčana sredstva na predmetnoj knjižici koje je oročavao na određena vremenska razdoblja,

- da iz iskaza tuženika kao i njegovog oca S. I. proizlazi da su tuženikovi djed i baka imali namjeru iz P. preseliti u B. te je bio načelni dogovor da ih tuženik dohranjuje pa je to bio razlog zbog čega su mu financijski pomagali tijekom gradnje objekta međutim to se nije ostvarilo jer je djed umro 2007. a o baki je preuzela brigu majka tuženika,

- da iz iskaza svjedokinje V. N., N. N. S. kao i same tužiteljice u bitnome proizlazi da je majka tužiteljice V. N. 1998. kada je otišla u mirovinu podignula umirovljenički kredit u čijoj otplati je sudjelovala tužiteljica i njena sestra N. N. S. te je tužiteljica davala mjesečno od 100,00-150 ,00 kn te je ukupno otplatila iznos od 5.000,00 kn a majka tužiteljice je prodala stan u Z. 2004. te je dio novca dobivenog od prodaje uložila u uređenje vikendice u N.,

- da je majka tužiteljice kada je prodala stan u Z. tužiteljici dala iznos od 5.000,00 EUR-a a što proizlazi iz iskaza tužiteljice njene majke i sestre ,

- iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica sredstva koja je dobila od majke uložila u predmetni objekt te je tim novcem opločeno kompletno dvorište sa prednje i stražnje strane , kupljen laminat za sve prostorije u kojima se laminat nalazi, (donje prostorije 22 m2 i gornje prostorije oko 80m2 ) ,dio pločica , za dio kuhinje i kupaonice te namještaj za dnevni boravak a koji je ostao u predmetnoj nekretnini nakon prestanka bračne zajednice a što u bitnome proizlazi i iz iskaza tuženika,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je njen otac nakon sklapanja braka dao iznos od 2.000,00 DEM a koji je uložen u predmetni objekt a što također potvrđuju sestra i majka tužiteljice,

- da iz iskaza tužiteljice kao i svjedoka N. N. S., V. N., S. I. i T. T. proizlazi da stranke nisu imale zajedničku blagajnu već je svako rasplagao svojim primanjima ,te iz iskaza svjedokinje N. N. S. proizlazi da je tužiteljica uglavnom snosila troškove tekućih izdataka za djecu i jedno domaćinstvo dok je tuženik svoja primanja koristio za sportsku opremu ,bicikle i motore a tijekom braka je tuženik upisao fakultet kao izvanredni student te su troškvi školarine iznosili 12.000,00 kn ,dok iz iskaza S. I. (oca tuženika) proizlazi da stranke nikada nisu imali novaca ,živjeli su lagodno, te bi sve potrošili i imali su minuse na računima.

13. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka kao i dopune nalaza vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog a na koje stranke nisu imale primjedbe utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tržišna vrijednost nekretnine iz zk.ul.br. 5503 k.o. G. B. i to čkbr. 2042 jednokatna stambeno-poslovna zgrada kbr. 31-A i dvor u … sa 178 m2 prema cijenama na dan davanja nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, iznosi 862.434,96 kn dok sama vrijednost zemljišta prema dopuni nalaza iznosi 53.448,06 kn.

14. S obzirom da su u ovom konkretnom slučaju prilikom stjecanja zajedničke imovine odnosno bračne stečevine (jednokatno stambeno -poslovne zgrade u B.) stranke kao bračni drugovi sudjelovale svojom posebnom imovinom pravilno je prvostupanjski sud od ukupno utvrđene vrijednosti predmetne nekretnine (862.434,96 kn) odbio vrijednosti koje predstavljaju posebnu imovinu kako tuženika čiji je taj udio znatno veći u odnosu na tužiteljicu tako i tužiteljičin udio s osnova njene posebne imovine.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio vrijednosti koje se odnose na vlastiti udio tuženika (posebna imovina ) i to sljedeće :

- vrijednost zemljišta prema dopuni nalaza i mišjenja građevinskog vještaka 53.448,06 kn , a koje je tuženik dobio darovanjem prije braka,

- građevinski materijal kojeg je imao tuženik prije zajedničkog života stranaka i koji je ugrađen u zajednički objekt a što je utvrđeno prilikom očevida građevinskog vještaka i koje vrijednosti su izražene u nalazu i mišljenju vještaka a odnose se na ciglu 29.585,00 kn, gredice i uloške 14.686,20 kn, drvenu građu 10.460,00 , bituminske valovite ploče 8.360,00 kn ,elektroinstalacije 15.622,20 kn, ulazna vrata 4.500,00 kn i na dva manja prozora sa žaluzinama 1.698,00 kn a što je ukupno 138.359,46 kn - novčani iznos od 60.000,00 DEM , dobiven od pok. djeda a koji odgovara iznosu od 30.677,55 EUR-a odnosno kunskom iznosu prema srednjem tečaju HNB na dan zaključenja rasprave od 230.556,57 kn .

16. Prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja a nakon detaljno provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio što sve predstavlja posebnu imovinu tuženika a što posebnu imovinu tužiteljice a koja je uložena u spornu nekretninu koju su stranke izgradile za vrijeme trajanja bračne zajednice.

17. Upravo žalbeni navodi tuženika su u suprotnosti sa provedenim dokaznim postupkom te isti se u bitnome svode na to da tuženik sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja svoju vlastitu ocjenu dokaza a da pri tome ne navodi opravdane razloge zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

18. Tuženik ističe da sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama te da su razlozi u znatnoj mjeri proturječni sami sebi a što nikako ne bi proizlazilo iz vrlo iscrpno provedenog dokaznog postupka u kojem je upravo prvostupanjski sud dao vrlo jasne i logične razloge o odlučnim činjenicama.

19. Naime upravo je u kompetenciji suda ,a ne stranaka ,da u ukupnosti provedenog dokaznog postupka izvede pravne zaključke te na temelju takovih zaključaka pravilno primjeni materijalno pravo a što je sud u ovom postupku i učinio.

20. Naime ovdje valja naglasiti da je predmet ovog postupka utvrđivanje da li sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka .

21. Nije uopće upitno da je predmetna nekretnina građena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka te da se ovdje u pogledu stjecanja bračne imovine s obzirom na vremensko razdoblje kada je nekretnina građena primjenjuju dva pravna režima i to Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/99-dalje ZOBPO), koji se primjenjivao do 1. srpnja 1999. a od 1. srpnja 1999. je u primjeni Obiteljski zakon (Narodne novine broj 162/98) do 22. srpnja 2003. a od 22. srpnja 2003. do 1. rujna 2014.Obiteljski zakon (Narodne novine broj 116/03,17/04,136/04 i 107/07-dalje OBZ).

22. Prema odredbi čl. 276. ZOBPO-a bračni drugovi mogu imati zajedničku imovinu i posebnu imovinu a prema odredbama čl.251.OBZ/98 odnosno čl.247OBZ/03 mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

23. Obadva pravna režima na identičan način definiraju što se ima smatrati posebna odnosno vlastita imovina bračnog druga jer to je ona imovina koju je jedan bračni drug imao u trenutku sklapanja braka te također imovina koju je jedan bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one imovine koje je stečena zajedničkim radom bračnih drugova a to su kao nasljeđivanje ,darovanje i sl.

24. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja pravilno zaključio da pored toga što je tuženik svojom posebnom imovinom sudjelovao u stjecanju sporne nekretnine koja je izgrađena za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice isto tako je i tuženica sudjelovala svojom posebnom imovinom u stjecanju zajedničke nekretnine i to sa novčanim sredstvima koje je dobila od svojih roditelja za vrijeme trajanja braka sa tuženikom.

25. Naime ovdje je sud analizirajući provedene dokaze u ovom postupku izveo pravilne pravne zaključke da je tuženik pored posebne imovine (zemljište ) koju je unio u brak ,primio i od djeda i bake darove u vidu novčanih iznosa kao i građevinskog materijala koji je upotrebljen za gradnju predmetne nekretnine.

26. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka pravilno zaključio da sve što su stranke dobile za vrijeme trajanja braka a što ne potječe od njihovog zajedničkog rada za vrijeme trajanja bračne zajednice već s naslova drugog osnova predstavlja njihovu posebnu imovinu.

27. Iz iskaza same tužiteljice a kojeg je sud cijenio kao logičnog i životnog jasno proizlazi da su njeni roditelji njoj dali novac kao kćerki a da je tužiteljica taj novac uložila u stjecanje zajedničke imovine a što potvrđuju i njena majka i sestra.

28. Upravo je sud odlučne činjenice u ovom postupku utvrđivao iz iskaza svjedoka kao užih članovi obitelji i s jedne i s druge strane a koji su imali neposrednih saznanja na koji način i od kojih sredstava su stranke gradile predmetni objekt a iz čega je izveo valjane pravne zaključke smatrajući te iskaze logičnim i uvjerljivim da sve što je dobio i tuženik i tužiteljica od svojih užih članova obitelji jest darovanje svakom zasebno a ne njima zajednički kao bračnim drugovima pa su stoga neosnovani žalbeni navodi u tom pravcu.

29. Također pozivanje tuženika u žalbenim navodima na navode tužiteljice da dio novca kojeg je dobila od svojih roditelja nije samo uložila u gradnju objekta nego i ponešto u namještaj nisu odlučni jer se radi o neznatnim iznosima koji ne utječu na suvlasnički omjer stranaka a s obzirom da su stranke zajednički gradile objekt za vrijeme trajanja bračne zajednice i podizali kredite kako za gradnju tako i za uređenje kuće.

30. Također nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da sud nije uzeo u obzir da je od djeda pored priznatih iznosa (60.000,00DEM) dobio i još neke novčane iznose akoje tuženiknavodi u svom iskazu jer je prvostupanjski sud u pogledu predmetnih iznosa primijenio pravilo o teretu dokazivanja smatrajući da tuženik navode u pogledu tih iznosa nije dokazao.

31. Naime tuženik u svom iskazu navodi da mu je pok.djed osim što mu je sa bakom darovao predmetno zemljište na koje je izgrađen predmetni objekt još davao mjesečne iznose pa tako 1988. 12.500 DEM za trošak ishođenja potrebne dokumentacije. za rekonstrukciju postojeće stare kuće ,zatim 1990. i 1991. iznos od 1.500 DEM za troškove projekta kao i 4.200 DEM za plaćanje doprinosa za vodu, struju ,plin ,1992. 1.200 DEM za parcelaciju čestice , 1993. za troškove rekonstrukcije po obrtu 14.000 DEM koji iznos je dijelom dan na ime kapare izvođaču radova a dio je pohranio na knjižicu i to iznos od 10.000 DEM .

32. Ovdje valja reći da prema odredbi čl.219.ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji ili kojim pobija navode i dokaze protivnika a prema odredbi čl.221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu ,o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

33. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka i to na temelju izvida iz štedne knjižice V. b. d.d. kao i iskaza svjedoka i stranaka pravilno zaključio da je tuženiku njegov pokojni djed dao iznos od 60.000 DEM a koji iznos je tuženik pohranjivao na knjižicu V. b. i koje iznose je upotrijebio za gradnju predmetnog objekta.

34. Međutim prvostupanjski sud u pogledu preostalih iznosa a na koje ukazuje tuženik u žalbi nije imao dovoljno elemenata za zaključiti da je predmetne iznose dobio tuženik od pok.djeda pa je stoga u tom dijelu pravilno primijenio odredbu čl.219.a.ZPP-a jer tužitelj nije dokazao tijekom postupka te svoje navode.

35. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je posebna imovina tuženika koja je uložena u predmetni objekt u iznosu od 368.916,03 kn dok je posebna imovina tužiteljice (iznos od 2.000,00DEM dobiven od oca i iznos od 5.000,00 EUR-a dobiven od majke ) a što odgovara iznosu od 6.022,58 EUR-a odnosno iznosu od 52.608.57 kn.

36. Stoga žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa na koji način sud utvrđuje vrijednost posebne imovine u stjecanju zajedničke nekretnine jer je upravo prvostupanjski sud pravilnim načinom od ukupne vrijednosti predmetne nekretnine odbio one vrijednosti za koje je utvrdio da su posebna imovina bračnih drugova i na taj način dobio vrijednost koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Ovdje valja naglasiti da je sud u pogledu zajedničke imovine pravilno cijenio u zbiru provedenih dokaza da je u vrijeme važenja ZOBPO-a doprinos stranaka podjednak jer su obje stranke radile i ostvarivale prihode te iako je tužiteljica imala veću plaću roditelji tuženika su podmirivali troškove režija a prema kasnije važećem OBZ-u vrijedi zakonska presumpcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini budući da stranke nisu dokazale da bi na drugačiji način odredile njihove imovinskopravne odnose.

37. Stoga je pravilno sud utvrdio da nakon što je odbio vrijednosti posebne imovine svakog od bračnih drugova od ukupne vrijednosti cijelog objekta utvrdio vrijednost koja predstavlja zajedničku imovinu stranaka a to je iznos od 440.910.56 kn. 38. Slijedom navedenog pravilan je matematički izračun prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada udio od 32% odnosno 8/25 dijela predmetne nekretnine a tuženiku 68% odnosno 17/25 dijela.

39. Stoga kako žalbeni navodi tuženika iz svih naprijed navedenih razloga nisu osnovani ,valjalo je pobijanu odluku potvrditi na temelju odredbe čl.368.st.1.ZPP-a a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 3. svibanj 2022.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umičević, v.r.