Poslovni broj: Usž-3566/21-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Gordane Marušić- Babić, članica vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja E. B. iz Bosne i Hercegovine, kojeg zastupa opunomoćenik S. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & P. d.o.o. Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Z., Z., radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1204/2021-14 od 2. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1204/2021-14 od 2. srpnja 2021.
II. Poništava se rješenje tuženika, broj: 511-19-37/9-UP/I-402/2021. ŽG od 15. travnja 2021.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 9.375,00 (devet tisuća tristo sedamdeset i pet) kn u roku od 60 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke pobijane presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, broj: 511-19-37/9-UP/I-402/2021. ŽG od 15. travnja 2021. Točkom II. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći u predmetnom sporu. Točkom III. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 15. travnja 2021. tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske te se utvrđuje da nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj i da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu: EGP) u roku od 30 dana od dana dostave rješenja (točke 1. i 2. izreke). Istim rješenjem određuje mu se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od dvije godine, računajući od dana isteka zabrane ulaska i boravka koja je izrečena prethodnim rješenjem, uz upozorenje da će ga se prisilno udaljiti ako ne napusti EGP u određenom roku te se utvrđuje dužnost prijave na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (točke 3., 4. i 5. izreke).
3. U žalbi protiv prvostupanjske presude tužitelj u bitnom navodi da je u konkretnom slučaju povrijeđen članak 191. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20.; u daljnjem tekstu: ZoS) s obzirom na činjenicu da pri donošenju osporavanog rješenja nisu uzete u obzir okolnosti iz te zakonske odredbe. Pored ostalog, navodi da u Republici Hrvatskoj živi njegova supruga, koja je u vrijeme vođenja postupka bila ozbiljno bolesna, ali i dijete koje boluje od sindroma Down te da je tužiteljev boravak u Republici Hrvatskoj u interesu njegove obitelji odnosno bolesnog djeteta čije zdravstveno stanje zahtijeva angažman oba roditelja. Nadalje navodi da nije podnio zahtjev za spajanje obitelji zbog zdravstvenog stanja supruge koja nije mogla osobno pristupiti. Smatra da osporavano rješenje tuženika ugrožava temeljna prava njegova djeteta, kao što su pravo na život i zdravlje te sigurnost i odgoj u obitelji. Predlaže da ovaj Sud preinači osporavanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio (a što tužitelj ne osporava) da je 12. travnja 2021. tužitelj, državljanin Bosne i Hercegovine, zatečen u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj. Prije donošenja osporenog rješenja, rješenjem Policijske postaje D. S., broj: 511-19-38/9-UP/I-618/19 od 24. srpnja 2019. i rješenjem Sektora za granicu, Službe za nezakonite migracije, broj: 511-19-52-UP/I-19760/2019 od 10. listopada 2019. tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske te mu je izrečena mjera zabrane ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od po dvije godine.
8. Osporavano rješenje tuženika temelji se na članku 190. stavku 1. ZoS-a kojim je propisano da će se državljanina treće zemlje protjerati ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem, ako je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka i ako se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. ZoS-a.
9. Člankom 191. stavkom 1. ZoS-a propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ZoS-a, uzeti u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.
10. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik imao osnovu za pokretanje i vođenje postupka po službenoj dužnosti radi donošenja rješenja o protjerivanju, iz razloga navedenih u osporenom rješenju. Sud je imao na umu da je tužitelju, prije donošenja osporavanog rješenja tuženika, dva puta određeno protjerivanje iz Republike Hrvatske zbog nezakonitog boravka te određena mjera zabrane ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od po dvije godine, da je tužitelj nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku za vrijeme trajanja zabrane ulaska i boravka u EGP-u odnosno u Republici Hrvatskoj (od 31. srpnja 2019. do 1. kolovoza 2023.) te je nastavio boraviti nezakonito sve do 15. travnja 2021. kada je zatečen u Republici Hrvatskoj, kao oštećenik u prometnoj nesreći. Polazeći od navedenog, prvostupanjski sud je ocijenio pravilnim zaključak tuženika da postoje razlozi iz članka 190. ZoS-a za protjeravanje tužitelja iz Republike Hrvatske. Zaključno prvostupanjski sud navodi da tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da ima valjano odobrenje za boravak u Republici Hrvatskoj, odnosno da nije osoba zatečena u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj.
11. Ocjenjujući osnovanost žalbe, valja poći od činjenice da je u konkretnom slučaju postojala osnova za donošenje rješenja o protjerivanju tužitelja iz članka 190. stavka 1. ZoS-a. Međutim, u postupku radi protjerivanja, nužno je uzeti u obzir neke okolnosti koje, prema podacima spisa predmeta, tuženik nije uzeo u obzir. Naime, iz rilikom donošenja rješenja o članka 191. stavka 1. ZoS-a proizlazi da se p
protjerivanju uzimaju u obzir okolnosti iz članka 182. ZoS-a (najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje državljanina treće zemlje prema kojem se poduzimaju mjere) kao i duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla. Pritom valja reći da iz navedenih zakonskih odredaba ne proizlazi ovlast tijela koje odlučuje o protjerivanju da odluči hoće li ili neće uzeti u obzir te okolnosti, već je njihovo uzimanje u obzir obveza tijela koje odlučuje o protjerivanju.
12. Budući da iz spisa predmeta nije razvidno da je tuženik pri donošenju osporavanog rješenja o protjerivanju razmatrao navedene okolnosti te da je bilo koju od tih okolnosti uzeo u obzir pri donošenju rješenja od 15. travnja 2021., Sud ne može ocijeniti zakonitim ni osporeno rješenje ni prvostupanjsku presudu, kojom je, unatoč takvoj nezakonitosti osporavanog rješenja, odbijen tužbeni zahtjev.
13. Valja napomenuti da mjerodavni dio obrazloženja osporavanog rješenja tuženika ne udovoljava zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav, a koji, među ostalim, jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu. Naime, obrazloženje koje se svodi samo na tvrdnju da su u konkretnom slučaju uzete u obzir mjerodavne okolnosti iz članka 182. i članka 191. stavka 1. ZoS-a, bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju takav navod i koje bi sudu omogućile preispitivanje pravilnosti primjene navedenih zakonskih odredaba, ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.
14. Slijedom iznesenog, Sud je, na temelju članka 74. stavka 2. i članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u točkama I. i II. izreke.
15. U odnosu na troškove spora valja istaknuti da članak 79. stavak 4. ZUS-a propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
16. U konkretnom slučaju ovaj je Sud poništio prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika, što znači da je tuženik izgubio upravni spor, a tužitelj uspio u sporu, slijedom čega, na temelju članka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a tužitelj ima pravo na naknadu opravdanih troškova spora.
17. Člankom 79. stavkom 2. ZUS-a propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se visina troškova upravnog spora određuje prema tarifama koje se primjenjuju u neprocjenjivim predmetima.
18. Što se tiče visine troškova, u ovom su slučaju mjerodavne odredbe Tbr. 23 (točke 1. i 2.) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; u daljnjem tekstu: Tarifa), prema kojima
te podnesaka koji
nagrada za sastav tužbe u prvostupanjskom upravnom sporu
sadrže činjenična i pravna razlaganja u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima iznosi 250 bodova, a isto toliko i za zastupanje na raspravi. Uz navedeno valja imati na umu i Tbr. 42 Tarife prema kojemu na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući PDV.
19. Tužitelj traži naknadu troška sastava tužbe i podneska kojim je tražio odgodni učinak tužbe te pristupa na ročište, s PDV-om, u ukupnom iznosu od 9.375,00 kn.
20. Polazeći od navedenih, mjerodavnih odredaba Tarife, Sud utvrđuje da tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, sastava podneska kojim je tražio odgodni učinak tužbe u iznosu od 2.500,00 kn te pristupa na ročište pred prvostupanjskim sudom u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućim PDV- om, što iznosi ukupno 9.375,00 kn.
21. Slijedom iznesenog, na temelju članka 74. stavka 2., 79. stavaka 1. i 4. i članka 67. stavka 3. ZUS-a, riješeno je kao u točki III. izreke.
U Zagrebu 3. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
