Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 21 Kž-90/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. S., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,126/19. i 84/21, dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika M. S. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 31. prosinca 2021. broj K-231/2021-32, u javnoj sjednici održanoj 3. svibnja 2022. u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Irme Bagarić te zamjenika branitelja optuženika M. S., odvjetnika u O.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženika M. S., preinačuje se prvostupanjska presuda te se izriče:

Na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08)

optuženik M. S., s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi

oslobađa se optužbe

da bi u razdoblju između 2. i 27. listopada 2020. u B., V. S.H. G. 29/B u cilju da zastraši V. B. zbog mjera i preporuka u svezi sprječavanja širenja epidemije izazvane korona virusom „COVID-19“ u čijem je donošenju i javnom objavljivanju sudjelovao kao ministar zdravstva u Vladi Republike Hrvatske i pridruženi član Nacionalnog stožera civilne zaštite, u tri navrata putem aplikacije za dopisivanje „Messenger“ društvene mreže „Facebook“ upućivao V. B. tekstualne poruke u kojima je navodio:

-2. listopada 2020. u 07,12 sati „Ima Boga, a ima i pravde. Biti će i malo sreće da hrvatski puk prestane biti uspavan, prestane žmiriti, prestane biti mulast i neorganiziran. A taj dan, kada prestane biti takav, bit će i Sudnji dan svima vama...“

-26. listopada 2020. u 15,03 sati „Danas si i službeno postao ubojica!“ a

-27. listopada 2020. u 10,48 sati poruku sadržaja: „Što ne odgovoriš ubojico? Doći će taj dan, sudit će tebi svaki Hrvat“,

koje su poruke kod žrtve V. B. izazvale strah, tjeskobu i uznemirenost,

da bi dakle drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio i uznemirio a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u svezi s njezinim radom,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08 kao i nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

II. Zbog odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 31. prosinca 2021. broj K-231/2021-32 Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim optuženika M. S. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, te ga je zbog počinjenog kaznenog djela, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, s time što mu je na temelju čl. 56. st. 2. i 3. KZ/11, izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 73. st. 1. i 2. KZ/11 optuženom M. S. izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećenog V. B. u trajanju od 3 (tri) godine, tako da se optuženik oštećeniku ne smije približiti na udaljenost manju od 100 (sto) metara niti ga uznemiravati ili s njim uspostavljati bilo kakav izravan ii neizravan kontakt. Ujedno je optuženi M. S. upozoren da, ukoliko bez opravdanog razloga bude kršio obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom iz točke IV. izreke presude, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora (čl. 58. st. 5. KZ/11). Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 i čl. 145. st. 3. ZKP/08, optuženik M. S. presuđen je na plaćanje troškova provedenog kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 500,00 kn.

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik te optuženik M. S. po branitelju, D. S., odvjetniku u O..

3. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu te pobijanu presudu preinači u odluci o kazni tako da optuženiku za počinjeno kazneno djelo, na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 44. KZ/11, izreče predloženu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci.

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenopravnoj sankciji s prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud prihvati žalbene navode i prvostupanjsku presudu preinači, a podredno da pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-103/2022-2 od 2. ožujka 2022. vratio spis.

7. Optuženik M. S. je u podnesenoj žalbi zatražio da se njega i branitelja izvijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, čemu je u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08 udovoljeno. Sjednici vijeća pristupila je zamjenica Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Irma Bagarić, te zamjenik branitelja M. S., odvjetnik u O., dok nije pristupio uredno pozvani optuženik M. S.. Stoga je sjednica vijeća održana u skladu s odredbom čl. 475. st. 4. ZKP/08.

8. Žalba optuženika je osnovana a žalba državnog odvjetnika je bespredmatna.

9. Optuženik izrijekom ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka te navodi da sud prvoga stupnja nije neposredno, na raspravi, saslušao oštećenika V. B. te da je zbog toga povrijeđeno načelo kontradiktornosti a nije niti utvrđeno da li se kod oštećenika pojavio strah, čime je izostalo utvrđenje jednog od bitnih elemenata kaznenog djela zbog kojeg je optuženik proglašen krivim. Budući da je iskaz oštećenika pročitan uz suglasnost stranaka, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 a na taj iskaz stranke nisu imale primjedbi, niti je tijekom postupka predlagano neposredno ispitivanje oštećenika, nema govora da bi na opisani način došlo do povrede načela kontradiktornosti i time do povrede prava optuženika na obranu, što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, kako to promašeno tvrdi optuženik u podnesenoj žalbi.

10. Optuženik se žali i zbog povrede kaznenog zakona uz tvrdnju da sadržaj poruka upućenih oštećeniku ne čini biće kaznenog djela prijetnje iz. čl. 139. st. 3 u vezi st. 1. KZ/11, jer iako je optuženik nesporno inkriminirane poruke uputio ošećeniku izostala je namjera da oštećeniku prijeti.

11. U pravu je optuženik kada tvrdi da radnje za koje se tereti nisu kazneno djelo. Osnovni oblik kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio a ta prijetnja svojim sadržajem i okolnostima pod kojima je izražena treba biti objektivno prikladna da u osobi kojoj je upućena izazove strah, nesigurnost i objektivnu ugroženost. Za ostvarenje bića toga djela (čl. 139. st. 1. KZ/11) dovoljno je da se prijeti općim zlom koje ne mora biti konkretizirano već je potrebno da se radi o zlu zbog kojeg bi se, u datim okolnostima, gotovo svatko ustrašio ili uznemirio. Kod kvalificiranog oblika kaznenog djela prijetnje zbog kojeg je optuženik proglašen krivim (čl. 139. st. 3. KZ/11), u konkretnom slučaju prijetnja treba biti upućena službenoj osobi u vezi s njezinim radom ili položajem. Nadalje, kazneno djelo prijetnje, kako osnovno tako i kvalificirano, može se počiniti samo s namjerom. Optuženik u podnesenoj žalbi, kao uostalom i tijekom postupka, ne spori da je u inkriminirano vrijeme u tri navrata oštećeniku V. B. putem aplikacije Messenger društvene mreže Facebook uputio poruke slijedećeg sadržaja: 02. listopada 2020. „Ima Boga, a ima i pravde. Biti će i malo sreće da hrvatski puk prestane biti uspavan, prestane žmiriti, prestane biti mulast i neorganiziran. A taj dan, kada prestane biti takav, biti će i sudnji dan svima vama“, dana 26. listopada 2020. “Danas si i službeno postao ubojica“ i 27. listopada 2020. „Što ne odgovoriš, ubojico?“ Doći će taj dan, sudit će tebi svaki Hrvat“. Sam prvostupanjski sud spornim ocjenjuje je li ovakve poruke optuženik uputio oštećeniku s namjerom da ga uznemiri i zastraši a sve vezano za rad oštećenika kao ministra zdravstva RH i člana Nacionalnog stožera civilne zaštite u sprječavanju širenja epidemije korona virusom „Covid-19“. Prvostupanjski sud navedene poruke drži uvredljivima ali ih smatra i prijetećima a posebice izdvaja riječi „biti će Sudnji dan svima vama“ i „doći će taj dan, sudit će tebi svaki Hrvat“ da bi u konačnici zaključio da riječi upućene oštećeniku ne mogu biti protumačene drugačije nego kao uvreda i prijetnja. Dakle i sam prvostupanjski sud dvojbeno tumači poruke poslane oštećeniku, a oštećenik ispitan kao svjedok navodi da se ne sjeća od koga je poruke primio te "da su poruke sadržavale neistine i prijetnje koje su ga uznemirile i povrijedile“. Iz naprijed navedenog za zaključiti je da su poruke upućene oštećeniku, nedvojbeno kao službenoj osobi, zapravo izraz revolta i nezadovoljstva radom oštećenika u Stožeru civilne zaštite u vrijeme epidemije Covidom-19, dakle u doba mnogih ograničenja u životu i radu građana RH i obolijevanja mnogih građana s velikim brojem umrlih. Poruke upućene oštećeniku iskazane su neprimjerenim čak i uvredljivim rječnikom, međutim ne mogu se, po stavu ovog drugostupanjskog suda, tumačiti kao prijetnja upućena oštećeniku već kao, kako je već rečeno, neprimjerena i uvredljiva kritika rada oštećenika. Razmatranjem riječi upućenih oštećeniku od strane optuženika ne može se zaključiti da bi se u konkretnom slučaju radilo o ozbiljnoj prijetnji zlom koja bi oštećenika doista uznemirila ili ustrašila, pa su u radnjama optuženika izostali bitni elementi terećenog kaznenog djela, zbog čega radnje optuženika nisu kazneno djelo. Prema tome, prvostupanjski sud je iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak a posljedično tome došlo je do pogrešne primjene kaznenog zakona kako to pravilno tvrdi optuženik u podnesenoj žalbi.

12. Zbog iznesenoga, radi pravilne primjene zakona, trebalo je prihvatiti žalbu optuženika, preinačiti pobijanu presudu i optuženika osloboditi optužbe, kako je to navedeno pod toč. I. izreke ove presude, na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08, dok se uslijed takve odluke žalba državnog odvjetnika zbog odluke o uvjetnoj osudi ukazuje bespredmetna (toč. II izreke ove presude).

U Varaždinu 3. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke