Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 24 Gž-426/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica A. S., OIB:… iz I., T. i T. S., OIB:… iz I., T., zastupanih po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda M. & M. u U.-U., protiv tuženika M. Đ., OIB:… iz U.-U., L., zastupanog po I. O., odvjetnici u U.-U., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj 28 Psp-68/2019-41 od 4. siječnja 2022., dana 3. svibnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj 28 Psp-68/2019-41 od 4. siječnja 2022. u pobijanim točkama I.,III. i IV. izreke.
II. Žalba tuženika izjavljena protiv točke II. izreke rješenja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da je tuženik samovlasno smetao tužiteljice u njihovom posjedu nekretnine kčbr. 1579/31 k.o. L. sadržaja prava stvarne služnosti puta kao staze i kolnika, na način da je na prijelazu nasipane šljunčane površine na toj čestici na travnatu površinu na taj put u smjeru čestice 152/1 zgr. u k.o. L., a uz početak sjeverno-istočnog ugla kčbr. 155 zgr. k.o. L., na njenoj međi sa kčbr. 1579/31 ostavio odnosno odobrio i naložio trećoj osobi ta tu ostavi parkiranu prikolicu za čamce te mu je zabranjeno svako takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljica ubuduće. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na dodatne treće osobe i parkirane prikolice za čamce. U točki II. tuženiku je naloženo da tužiteljicama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.728,10 kn u roku 15 dana te je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.
2. Navedeno rješenje u cijelosti pravodobno uloženom žalbom pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka predlažući odbacivanje tužbe ili ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.
4.1. Obzirom da je toč. II. izreke djelomično odbijen tužbeni zahtjev valjalo je prije svega žalbu tuženika u tom dijelu zbog nedostatka pravnog interesa odbaciti kao nedopuštenu osnovom čl. 367.st.1. u svezi sa čl. 358.st.3. Zakona o parničnom postupku (NN. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka US RH– dalje: ZPP) čije se odredbe u ovoj pravnoj stvari primjenjuju osnovom čl. 117.st.1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine: 70/2019.) te odlučiti kao pod toč. II. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.
5. Odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljica u dosuđujućem dijelu prvostupanjski sud temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da su tužiteljice vlasnice i posjednice nekretnine označene kao čestica 152/1 zgr. kuća i dvorište upisana u z.k.ul. 1725 k.o. L., a tuženik posjednik čestice 1579/31 i 1579/32 u k.o. L.,
- da su tužiteljice i ranije njihovi prednici dugi niz godina do svoje povlasne nekretnine dolazile pješice i automobilima pravcem koji je na skici lica mjesta mjerničkog vještaka označen crvenim strelicama, a proteže se od javne ceste (čest. 1674/1) preko poslužne čestice 1579/31 do željezne kapije sa dvorišne strane nekretnine tužiteljica što je potvrđeno ne samo iskazima svjedoka E. K. i E. N. već proizlazi i iz iskaza tuženika koji navodi da su tužiteljice i ranije njihovi roditelji ponekad spornim pravcem dolazili do svoje povlasne nekretnine,
- da je tuženik zajedno sa svojom suprugom u ožujku 2019. a što su tužiteljice doznale 20. ožujka 2019. (tužiteljica A. S.) i 21. ožujka 2019. (tužiteljica T. S.) na dijelu čestice 1579/31 koji graniči sa česticom 155 dao nalog trećoj osobi da postavi prikolicu za čamce, na koji način je tužiteljicama onemogućio prolaz kroz česticu 1579/31 do njihove poslužne nekretnine,
- da je tuženik tijekom postupka uklonio prikolicu,
- da je tužba podnijeta unutar prekluzivnih rokova iz čl. 21.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).
6. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud, ograničivši se u smislu odredbe čl. 441.st.1. ZPP na raspravljanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, ne ulazeći u ocjenu prava na posjed, pravnoj osnovi i poštenju posjeda, pozivom na odredbe čl. 10.st.1., čl. 16.st.1.,čl. 20.st.1.,čl. 21. i čl. 22. ZV zaključuje da je postavljanjem prikolice za čamce na ulazu u česticu 1579/31 tuženik smetao tužiteljice u dotadašnjem mirnom posjedu prava služnosti staze i kolnika te uz utvrđenje čina smetanja zabranio tuženiku takvo ili slično smetanje ubuduće bez nalaganja uspostave ranijeg posjedovnog stanja koje je po tuženiku uspostavljeno nakon podnošenja tužbe.
7. Tuženik u žalbi navodi da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i proturječna jer nije jasno da li se njome štiti posjed nekretnine ili posjed prava stvarne služnosti. Smatra da tužbeni zahtjev nije pravilno postavljen. Nedostavljanjem zapisnika s ročišta održanog na licu mjesta 24. studenog 2021. da je onemogućen u raspravljanju pa je pobijano rješenje obuhvaćeno bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.6. i 11. ZPP.
8.1. Suprotno žalbenim navodima razmatranjem pobijanog rješenja ovaj sud utvrđuje da iz izreke i cjelokupnog obrazloženja pobijanog rješenja jasno proizlazi da je predmet spora zaštita posjeda prava stvarne služnosti staze i kolnika preko poslužne nekretnine, čest. 1579/31, u posjedu tuženika za korist povlasne nekretnine, čestice 152/1 u vlasništvu i posjedu tužiteljica s opisanim činim smetanja i mjestom nastalog smetanja posjeda prava stvarne služnosti. Stoga nije počinjena žalbom istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP.
8.2. Iz stanja spisa proizlazi da su tuženik i njegova punomoćnica prisustvovali ročištu održanom 24. studenog 2021. na licu te bez primjedbi potpisali zapisnik s tog ročišta ne tražeći prijepis istog zbog čega okolnost da mu nije dostavljen prijepis zapisnika sud tuženika nije onemogućio u raspravljanju to tim više što tuženik kao stranka koja sudjeluje u postupku ima sukladno čl. 150.st.1.ZPP pravo razmatranja i prepisivanja spisa pa niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.6. ZPP ovaj sud ne nalazi osnovanim.
8.3. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koju drugostupanjski sud povodom uložene žalbe pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365.st.2. ZPP.
9. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo.
9.1. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je otac tužiteljica u predmetu istoga suda R1-82/11 odbijen za zahtjevom za osnivanje nužnog prolaza, pa kako se radi o prethodnom pitanju za ovu parnicu pogrešno je utvrđenje suda da su višegodišnjim prelaženjem i prevoženjem preko čestice 1579/31 kao povlaste tužiteljice stekle posjed prava stvarne služnosti prolaza i provoza.
9.2. Suprotno navedenoj žalbenoj tvrdnji utvrđenja iz parnice u kojoj se između drugih stranaka raspravljalo o otvaranju nužnog prolaza za korist iste povlasne nekretnine nije prethodno pitanje za ovu parnicu u kojoj je prvostupanjski sud na temelju analize i ocjene iskaza svjedoka i stranaka, utvrđenja s očevida na licu mjesta i uvidom u materijalne dokaze pravilno utvrdio da su tužiteljice do počinjenog čina smetanja za dolazak do svoje nekretnine prolazile i kroz povlasnu nekretninu sada u posjedu tuženika, što na stanoviti način potvrđuje i sam tuženik pa i njegova supruga navodeći da su tužiteljice i njihovi roditelji povremeno prolazili spornim putem što im nitko nikada nije branio. Na iskaze svjedoka koji su potvrđivali činjenične navode tužiteljica o višegodišnjem nesmetanom prolasku kroz česticu 1579/31 pješice i automobilom tuženik nije imao primjedbi.
10. Odredbom čl.16.st.1. ZV propisano je da kada posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj pa kako iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi da su već prednici (roditelji) tužiteljica sponi put koristili za prolaz do dvorišnog dijela svoje nekretnine čemu se tuženik kao posjednik i raniji posjednik G. U. nisu protivili, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da su tužiteljice višegodišnjim prolaženjem pješice i automobilom preko čestice 1579/31 kao poslužne do svoje povlasne čestice stekle posjed prava služnosti puta - prolaza i provoza.
11. Tvrdnje tuženika da tužiteljice imaju mogućnost nesmetanog dolaska do svojih nekretnina drugim putem nisu bitne za ovaj spor obzirom da u postupku smetanja posjeda, a s kojim posjedom stvari je izjednačeno i faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede nekretnine (čl.10 st.5 ZV) nije dopušteno raspravljati o savjesnosti ili nesavjesnosti odnosno o pravu na posjed pa ukoliko tuženik smatra da tužiteljice zbog toga što njihova nekretnina ima i drugi pristup svoja prava u svezi ukidanja predmetnog prava služnosti može ostvarivati jedino u posebnoj parnici.
12. Iz navedenih razloga valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi sa čl. 368.st.1. ZPP žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenja u toč. I. izreke te u odluci o troškovima postupka točkama III. i IV. koje tuženik pobija tek načelno za slučaj uspjeha sa žalbom u glavnoj stvari.
U Varaždinu 3. svibnja 2022.
Sutkinja
Nada Krnjak, v.r.
