Broj: Pn-132/2019-92.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz K. I. 160, OIB…, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B. iz G. protiv tuženika A. osiguranje d.d. Z., Z., L. 2, OIB…, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i partneri iz Z., radi naknade štete nakon održane glavne javne rasprave dana 16. ožujka 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice K. B., odvjetnice iz G. i punomoćnika tuženika K. I., odvjetnice iz Z., a na osnovi članka Zakona o parničnom postupku, dana 02. svibnja 2009. godine;

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtijev tužiteljice M. M. iz K. I. 160, koji glasi: «1. Nalaže se tuženiku A. osiguranje d.d. Z., L. 2, OIB…, da tužitelju M. M. iz K. I. 160, K. I., OIB…, isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 31.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 26. veljače 2019. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvečanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku A. osiguranje d.d. Z., L. 2, OIB…, da tužitelju M. M. iz K. I. 160, K. I., OIB…, isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 20.207,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 17. travnja 2019. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvečanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju M. M. iz K. I. 160, K. I., OIB… da tuženiku A. osiguranje d.d. Z., L. 2, OIB…, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.750,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica M. M. po punomoćnicima odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B., podnijela je kod ovoga Suda tužbu, protiv tuženika A. osiguranje d.d. Z., radi naknade štete.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 23. prosinca 2018. godine u mjestu Strelečko, Općina Martinska Ves za koju je jedino i isključivo odgovoran vozač osobnog vozila reg. oznake SK… J. M. iz S., tužiteljica kao vozač osobnog automobila reg. oznake BJ… zadobila teške tjelesne ozljede pobliže opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, postavljene dijagnoze prijeloma prsne kosti te da je u trenutku predmetne prometne nesreće tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom. Isto tako tužiteljica navodi da je nakon predmetnog štetnog događaja hospitalizirana u OB I. P. S. gdje je boravila na odjelu traumatologije od 23. 12. do 27. 12. 2018. godine, a tijekom boravka na navedenom odjelu učinjena je potrebna dijagnostička obrada te je postavljena navedena dijagnoza, a nakon otpusta tužiteljica je uredno obavljala kontrolne preglede i provedena je fizikalna terapija, te je njezino liječenje u tom pogledu završeno time da se tužiteljica zbog psihičkih smetnji kao posljedica predmetne prometne nesreće liječi kod specijaliste psihijatra i to liječenje još nije završeno. Tužiteljica navodi da je zbog štetnog događaja i liječenja trpila fizičke bolove, a pored njih i druge neugodnosti koje su pratile liječenje stoga tužiteljica po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 12.000,00 kn te navodi da je prilikom ozljeđivanja pretrpila primarni strah jakog intenziteta, dok je kasnije, posebice tijekom liječenja trpjela intenzivan strah koji se osobito osjećao kao strah od ishoda liječenja i trajnih posljedica ozljeđivanja, ali i ponavljanja događaja, zbog čega je potražila liječničku pomoć specijaliste psihijatra koje liječenje još nije završeno, pa kako je strah kod tužiteljice ostavio značajne posljedice to tužiteljica po osnovi straha potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 12.000,00 kn. Isto tako tužiteljica navodi da nakon završetka liječenja kod tužiteljice su zaostale posljedice u vidu bolova u prednjoj strani prsnog koša kao i ramenima pri većem fizičkom opterećenju, zamaranje kod fizičkog napora i bolovi u predjelu prsne kosti, kao i kod promjene vremena, te tužiteljica mora kod svakodnevnih životnih i radnih aktivnosti ulagati pojačane napore u odnosu na zdravu osobu iste životne dobi stoga tužiteljica od tuženika po osnovi smanjenja životne aktivnosti potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 7.500,00 kn pa dakle sveukupno potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 31.500,00 kn. Isto tako tužiteljica navodi da je nakon ozljeđivanja te tijekom trajanja liječenja istoj bila potrebna tuđa pomoć i njega po cijeni pružanja pomoći od strane nestručne osobe u iznosu od 12,00 kn po satu, stoga tužiteljica potražuje od tuženika po toj osnovi iznos od 2.000,00 kn. Isto tako tužiteljica navodi da je imala troškove liječenja koje se sastoje prije svega od putnih troškova radi dolaska na preglede i radi provođenja fizikalne terapije kako slijedi: nakon otpusta iz bolnice 27. 12. 2019. godine u iznosu od 46,52 kn (udaljenost Sisak-Garešnica 63,49 km, troškovi goriva 37,52 kn plus troškovi auto-ceste 9,00 kn) odlazak na kontrolu u OB I. P. u S. dana 03. 01. 2019. godine u iznosu od 94,00 kn (udaljenost G.-S.-G. troškovi goriva 37,52 kn plus auto-ceste 9,00 kn x 2 = 94,00 kn), odlazak na kontrolu u O. I. P. u S. dana 24. 01. 2019. godine u iznosu od 94,00 kn (udaljenost G.-S.-G. troškovi goriva 37,52 kn plus auto-ceste 9,00 kn x 2 = 94,00 kn), odlazak na kontrolu u O. I. P. u S. dana 15. 02. 2019. godine u iznosu od 94,00 kn (udaljenost G.-S.-G. troškovi goriva 37,52 kn plus auto-ceste 9,00 kn x 2 = 94,00 kn), odlazak na pregled u D. T. dana 19. 02. 2019. godine u iznosu od 34,80 kn (udaljenost G.-D.-G. 29,44 kn x 2 = 58,88 kn, troškovi goriva 17,40 kn x 2 = 34,80 kn), odlazak na 10 terapija nakon 19. 02. 2019. godine u D. T. u iznosu od 348,00 kn (udaljenost G.-D.-G. 29,44 km x 2 =58,58 km, troškovi goriva 17,40 x 2 = 34,80 kn x 10 = 348,00 kn), odlazak na kontrolni pregled u D. T. dana 05. 03. 2019. godine u iznosu od 34,80 kn (udaljenost G.-D.-G. 29,44 km x 2 = 58,88 km, troškovi goriva 17,40 x 2 =34,80 kn), odlazak na 10 terapija nakon 05. 03. 2019. u D. T. u iznosu od 348,00 kn (udaljenost G.-D.-G. 29,44 km x 2 = 58,88 km, troškovi goriva 17,40 x 2 = 34,80 kn x 10 = 348,00 kn), odlazak na kontrolni pregled u D. T. dana 19. 03. 2019. godine u iznosu od 34,80 kn (udaljenost G.-D.-G. 29,44 km x 2 = 58,88 km, troškovi goriva 17,40 x 2 = 34,80 kn), odlazak na 10 terapija nakon 19. 03. 2019. u D. T. u iznosu od 348,00 kn (udaljenost G.-D.-G. 29,44 km x 2 = 58,88 km, troškovi goriva 17,40 x 2 = 34,80 kn x 10 = 348,00 kn), odlazak na kontrolni pregled u D. T. 16. 04. 2019. u iznosu od 34,80 kn (udaljenost G.-D.-G. 29,44 km x 2 = 58,88 km, troškovi goriva 17,40 x 2 = 34,80 kn), odlazak na kontrolu u O. D.. I. P. u S. dana 17. 04. 2019. godine u iznosu od 94,00 kn (udaljenost G.-S.-G., troškovi goriva 37,52 kn plus auto-ceste 9,00 kn x 2 = 94,00 kn), odlazak na pregled u bolnicu D.. I. B. u P. dana 19. 04. 2019. u iznosu od 68,96 kn (udaljenost G.-P.-G., troškovi goriva 25,48 kn, troškovi cestarine 9,00 kn x 2 = 68,96 kn), stoga tužiteljica potražuje od tuženika na ime troškova liječenja ukupan iznos 1.743,64 kn. Isto tako tužiteljica navodi radi ozljede koje je zadobila u predmetnom štetnom događaju, te liječenja koje je trajalo do 17. travnja 2019. godine (dan posljednjeg kontrolnog pregleda od strane fizijatra) nije bila radno sposobna zbog čega je propustila sklopiti Ugovor o radu sa prijašnjem poslodavcu SVPETRVShoteli d.d. za ugostiteljstvo Supetar, otok Brač kod kojeg poslodavca je tužiteljica bila zaposlena kao sezonski radnik tijekom 2018. godine gdje je ostvarivala prosječnu neto plaću u iznosu od 4.704,00 kn i kako bi tužiteljica, da nije bilo predmetnog štetnog događaja ponovno sklopila ugovor o radu sa navedenim poslodavcem od 01. siječnja 2019. godine pa nadalje, to tužiteljica potražuje od tuženika naknadu štete na ime izgubljene zarade za mjesec siječanj 2019. godine u iznosu od 4.704,00 kn, veljaču 2019. godine u iznosu od 4.704,00 kn, ožujak 2019. godine u iznosu od 4.704,00 kn te do 17. travnja 2019. godine u iznosu od 2.352,00 kn, dakle u ukupnom iznosu od 16.464,00 kn. Tužiteljica navodi da se je obratila tuženiku sa zahtijevom za mirno rješenje spora podneskom od 26. veljače 2019. godine te podneskom od 14. ožujka 2019. godine, koji je tuženik otklonio kao neosnovan pa kako je osiguranik tuženika jedini i isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja to je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi naknadu štete. Tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da joj na ime neimovinske štete isplati iznos od 31.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2019. godine do isplate, a na ime imovinske štete da joj isplati iznos od 20.207,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2019. godine do isplate te troškove postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje činjenicu da se dana 23.

12. 2018. godine dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake SK…za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen Ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti – policu osiguranja AO 068700176801 kojom se vlasnik vozila osigurao od odgovornosti za naknadu štete trećim osobama zbog tjelesne ozljede i smrti, te štetu na stvarima u skladu sa člankom 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te nije sporno da je tužiteljica u prometnoj nesreći su djelovala kao vozač osobnog automobila reg. oznake BJ 833-EI i da nije sporno da je za nastanak prometne nesreće odgovorna osiguranica tuženika međutim prema lokalitetu i vrsti tjelesne ozljede (prijelom prsne kosti) koju je u prometnoj nesreći zadobila tužiteljica proizlazi da ista u toku vožnje nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a protivno odredbi članka 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, radi čega tuženik osporava odgovornost za naknadu štete. Tuženik navodi da zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom i posljedično tome zbog nekontroliranog polijetanja tijela uslijed sudarnih sila tužiteljica je zadobila ozljedu koja bi bila izbjegnuta da je kritične zgode bila vezana sigurnosnim pojasom, radi čega je u konkretnom slučaju šteta posljedice isključive radnje odnosno propusta tužiteljice za ispravnim korištenjem sigurnosnog pojasa u toku vožnje, a slijedom kojih činjenica tuženik ističe prigovor isključenja odgovornosti iz članka 1067. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima jer je šteta nastala isključivom (protupravnom) radnjom oštećenika, ovdje tužiteljice. Tuženik navodi da nije sporno da je uslijed nezgode tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje međutim kako je do povrede došlo isključivo zbog propusta tužiteljice stoga tuženik osporava osnov zahtijeva za naknadom neimovinske štete i osporava i visinu tog zahtijeva. Ističe da prema medicinskoj dokumentaciji tužiteljica je u nezgodi zadobila prijelom prsne kosti, a u medicinskoj dokumentaciji se navode i degenerativne promjene torakalne kralježnice, koje nisu posljedice predmetne nezgode, a prijelom prsne kosti je saniran mirovanjem te je tužiteljica obavila i fizikalnu terapiju, a nakon obavljene fizikalne terapije došlo je praktično do potpunog oporavka te je preporučeno fizikalno opterećivanje i kontrola traumatologa u slučaju pogoršanja no o tome nije dostavljena nikakva dokumentacija pa se može zaključiti da za istom nije bilo potrebe, a što se tiče liječenja po psihijatru tuženik ističe da ono nije u uzročnoj vezi sa predmetnom nezgodom i da se tužiteljica javljala psihijatru sa znatnim odmakom od nezgode uz napomenu da se i u medicinskoj dokumentaciji navode događaji i tegobe koje nemaju veze sa nezgodom te tužiteljica u tužbi navodi da se zbog psihičkih smetnji i dalje liječi kod specijalista psihijatra i da liječenje nije završeno pa je tužba preuranjena. Tuženi navodi da osporava da bi se kod tužiteljice radilo o bolovima, strahu i trajnim posljedicama kako se to navodi u tužbi te osporava osnov i visinu zatražene naknade štete za tuđu pomoć i njegu jer ista tužiteljici nije bila potrebna, a cijena iste nije sporna. Tuženik osporava osnov i visinu zatražene naknade štete na ime troškova liječenja jer tužiteljica ničim ne dokazuje d je iste imala, a sva naznačena putovanja u tužbi nisu u uzročnoj vezi sa predmetnom nezgodom te je naknadu tih troškova tužiteljica mogla tražiti od HZZO-a. Tuženik osporava i visinu zatražene naknade štete na ime izgubljene zarade te prije svega osporava da tužiteljica ne bi bila radno sposobna do 17. travnja 2019. godine i da bi zbog predmetne nezgode propustila sklopiti ugovor o radu sa prijašnjim poslodavcem i osporava vjerodostojnost te sadržaj priloženog dopisa SVPETRVShoteli d.d. od 01.

02. 2019. godine te osporava i da bi tužiteljica imala prosječna primanja kako to navodi u tužbi te ističe da se kod navedenog poslodavca radi o sezonskim poslovima i sezonskom zapošljavanju pa zasigurno tužiteljica ne bi sklopila ugovor o radu 01.

01. 2019. godine te ističe da je tužiteljica primala neku naknadu do 17. travnja 2019. godine, a isto tako osporava i zatraženi tijek kamata. Tuženik ističe da u vrijeme podnošenja zahtijeva liječenje tužiteljice nije bilo niti završeno pa je neosnovan zahtijev za kamatama za naknadu neimovinske štete kako se to traži u tužbi, a što se tiče kamata na naknadu imovinske štete iste mogu teći isključivo od presuđenja jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti visina koje se utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja pa tuženik predlaže da se tužbeni zahtijev tužiteljice odbije.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza Sud je ispitao tužiteljicu M. M. kao stranku, proveo je kombinirano prometno-tehničko-liječničko vještačenje koje je povjereno liječničkom vještaku J. Š. i prometno-tehničkom vještaku T. P., ispitao je svjedoka D. H., proveo je financijsko vještačenje s financijskim vještakom S. R., liječničko vještačenje s liječničkim vještakom M. K. S., izvršio je uvid u zapisnik o očevidu P. prometne policije S. broj 511-10-16-78-1-462/18 (list br. 6-9), u preslik liječničke dokumentacije tužiteljice (list br. 10-21), u preslik podataka H.-a (list br. 22- 24), u dopis Hoteli Svpetrs (list br. 25), u preslik obračuna isplaćene plaće (list br. 26- 31), u preslik dopisa tužiteljice (list br. 32-33, u preslik dopisa tuženika (list br. 34), u preslik Ugovora o radu (list br. 47-49), u preslik liječničke dokumentacije tužiteljice (list br. 50), u potvrdu o visini dohotka i primitaka (list br. 72-75), u dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list br. 76), u dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Bjelovar sa privitkom (list br. 80-82), u dopis Postaje prometne policije Sisak (list br. 84), u dopis HZMO s privicima (list br. 87-89), u dopis Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj Kir-DO-22/20 (list br. 93), u preslik kaznenog spisa Općinskog suda u Sisku broj K-176/2020. (list br. 98-191), u preslik dokumentacije iz spisa Općinskog suda u Sisku broj K-176/20 (list broj 199-292), u preslik fotodokumentacije očevida (list br. 295), u dopis Općinskog suda u Sisku broj K-176/20-10., u preslik Sudske prakse, u zdravstveni karton te u cjelokupan spis.

5. Na temelju tako izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, Sud je presudio kao u izreci ove presude, a iz slijedećih razloga.

6. Nesporno je između stranaka da se je dana 23. prosinca 2018. godine u mjestu S. dogodila prometna nezgoda u kojoj su učestvovali tužiteljica kao vozač osobnog automobila reg. oznake i broja BJ 833-EI i osobno vozilo reg. oznake SK 182-HT kojim je upravljala J. M., a koje vozilo je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika. Isto tako između stranaka nije sporno da je za nastanak predmetne prometne nezgode odgovorna osiguranica tuženika i da je tužiteljica u istoj zadobila tjelesne ozljede opisane u liječničkoj dokumentaciji međutim tuženik ističe da tužiteljica u trenutku prometne nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom i da je zbog toga zadobila ozljede, dakle da je tužiteljica zadobila ozljedu koja bi bila izbjegnuta da je kritične zgode bila vezana sigurnosnim pojasom pa da je u konkretnom slučaju šteta posljedica isključive radnje odnosno propusta tužiteljice i tuženi ističe prigovor isključenja odgovornosti iz članka 1067. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima jer je šteta nastala isključivom (protupravnom) radnjom oštećenika to jest tužiteljice.

7. Dakle, između stranaka je sporno da li je tužiteljica u trenutku prometne nezgode bila pravilno vezana sigurnosnim pojasom, te tuženik izričito navodi da s obzirom na lokalitet i vrstu tjelesne ozljede tužiteljice proizlazi da ona nije bila vezana sigurnosnim pojasom i da su sve ozljede tužiteljice posljedica nevezivanja tužiteljice sigurnosnim pojasom te tuženi navodi da je šteta posljedica isključive radnje odnosno propusta tužiteljice za ispravnim korištenjem sigurnosnog pojasa u toku vožnje.

8. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je bila vezana sigurnosnim pojasom, a isto potvrđuje i svjedokinja D. H..

9. S obzirom da je između stranaka bilo sporno da li je tužiteljica u trenutku prometne nezgode bila vezana sigurnosnim pojasom ili ne to jest da li je ozljeđivanje tužiteljice posljedica nevezivanja tužiteljice sigurnosnim pojasom odnosno da li je nastala šteta tužiteljice posljedica isključive radnje odnosno propusta tužiteljice za ispravnim korištenjem sigurnosnog pojasa, Sud je proveo prometno-tehničko- liječničko vještačenje koje je povjereno prometno-tehničkom vještaku T. P. i liječničkom vještaku J. Š.. I. nalaza i mišljenja liječničkog vještaka J. Š. između ostalog proizlazi da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila ozljede i da joj je postavljena dijagnoza: prijelom drške prsne kosti bez pomaka te da iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka proizlazi za sudsko medicinski dio zajedničkog vještačenja bitno slijedeće: pregledom osobnog automobila Opel Astra uz ostalo oštećenje navedeno je da su otvoreni zračni jastuci, da je do sudara došlo kolizijom prednjeg lijevog dijela osobnog automobila osiguranika tuženika s prednjim krajnje lijevim dijelom osobnog automobila s kojim je upravljala tužiteljica M. M., a u sudarnom procesu osobni automobil C. C. ostvario je trenutnu promjenu brzine od oko 40 km/h, a osobni automobil tužiteljice O. A. trenutku promjenu brzine od oko 32,3 km/h, a u sudarnom je procesu na osobni automobil O. A. djelovao impuls sile centra sudara koji je bio usmjeren od prednjeg lijevog vrha prema središnjem stražnjem dijelu automobila, prolazeći pod kutom od oko11 stupnjeva u desno u odnosu na središnju uzdužnu os automobila i na kraku od oko 0,30 u lijevo od težišta, uslijed čega je u postsudarnom kretanju došlo do rotacije automobila oko njegove vertikalne težišne osi u smjeru suprotnom od smjera kretanja kazaljke na satu i u sudarnom procesu je tijelo tužiteljice imalo tendenciju kretanja izrazito unaprijed i tek nešto malo u lijevo, a što je kretanje tijela koje standardni sigurnosni pojas sprječava. Isto tako iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka D.. J. Š., a koji je dan nakon što je određeno kombinirano prometno-tehničko-liječničko vještačenje proizlazi da je mišljenja da je tužiteljica stradala kao vozačica osobnog automobila u sudaru s drugim vozilom u prometnoj nesreći dana 23. 12. 2018. godine te je pregledom i tijekom liječenja utvrđeno da je zadobila ozljedu natučenja prsnog koša s prijelomom drške prema kosti bez bitnijeg pomaka ulomka i prema prometnom vještaku proizlazi da je u predmetnoj prometnoj nesreći došlo do sudara prednjeg krajnje lijevog dijela osobnog automobila osiguranika tuženika s prednje krajnje lijevim dijelom osobnog automobila tužiteljice te je u sudarnom procesu ostvarena promjena brzine vozila tužiteljice od oko 32,3 kim/h što je rezultiralo polijetanjem tijela tužiteljice izrazito unaprijed i tek nešto malo lijevo i prilikom sudara su se otvorili i zračni jastuci te na temelju prakse te podataka iz literature proizlazi da u frontalnim sudarima dvaju vozila, osoba na mjestu vozača koji nije vezan sigurnosnim pojasom nalijeće prednjom stranom prsnog koša na otvoreni zračni jastuk, prsa probijaju zračni jastuk i udaraju u upravljač pa prema tome u sličnim prometnim nesrećama izoliranu ozljedu prsne kosti kakvu je zadobila tužiteljica viđamo nastalu kod osobe na mjestu vozača koji nije vezan sigurnosnim pojasom. Isto tako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su svi vidovi štete koje je tužiteljica trpila radi zadobivene ozljede u vidu prijeloma prsne kosti iskazani kumulativno. Isto tako iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka J. Š. proizlazi kako je pri izradi nalaza i mišljenja, a kako bi strankama bilo jasno vidljivo se pozvao na Crash test HAK-a naime da u slučaju frontalnog sudara kakav se dogodio u konkretnom slučaju dolazi do polijetanja tijela vozača i suvozača strogo prema naprijed i tijelo vozača udara u otvoreni zračni jastuk, a iz podataka u spisu i prometnog vještačenja doista proizlazi da je došlo do otvaranja zračnog jastuka, a nakon toga udarca prsima u zračni jastuk i oni se odmah nakon otvaranja ispuhuju te se nastavlja polijetanje tijela vozača prema naprijed i dolazi do udarca prednje strane prsnog koša u volan i tim mehanizmom je kod tužiteljice došlo do prijeloma drške prsne kosti. Isto tako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ovakav mehanizam kretanja tijela i ozljeđivanja tipičan u slučaju nevezivanja sigurnosnim pojasom uz otvaranje zračnog jastuka i prijelom kakav je zadobila tužiteljica ne nastaje udarcem prsnog koda o široku površinu otvorenog zračnog jastuka te prijelom ne bi nastao nalijetanjem prsnog koša na zategnuti sigurnosti pojas, a pri promjeni brzine vozila koja je utvrđena u konkretnom slučaju, a iznosila je 32 km/h. Uz navedeno iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da sa sudsko medicinskog stajališta u ovom i svim sličnim slučajevima moguće je sa sigurnošću govoriti o konkretnoj dinamici odigravanja prometne nesreće i ozljeđivanja, a što bi se dogodilo i da li bi i kakve ozljede tužiteljica zadobila da je bila vezana sigurnosnim pojasom moguće je samo nagađati te u konkretnom slučaju bilo bi za očekivati da tužiteljica u slučaju da je bila vezana sigurnosnim pojasom uz otvaranje zračnog jastuka najvjerojatnije ne bi zadobila ovakvu ozljedu. Isto tako iz nalaza vještaka proizlazi da je u sudaru došlo do destabilizacije tijela tužiteljice zbog nekontroliranog polijetanja tijela prema naprijed i taj mehanizam nastanka ozljede je opisan u nalazu i mišljenju te pri utvrđenoj promjeni brzine vozila dolazi do udarca prsima u volan, nakon probijanja zračnog jastuka tako da glava licem ne dosegne unutrašnji dio prednjeg vjetrobranskog stakla, a kada bi promjena brzina vozila bila bitno veća od navedenih tada bi tijelo nakon udarca u volan nastavilo kretanje prema naprijed te bi licem udarilo u prednje vjetrobransko staklo kada bi mogle nastati ozljede lica različitog opsega i intenziteta. Prema tome u konkretnom slučaju promjena brzine vozila poništena je udarcem tijela u zračni jastuk i volan te nije došlo do udarca lica u vjetrobransko staklo pa s obzirom na utvrđenu dinamiku odigravanja štetnog događaja bilo je moguće da tužiteljica zadobije isključivo izoliranu ozljedu djelovanjem sile na prednju stranu gornjeg dijela prsne kosti. Na pitanje punomoćnika tužitelja o realnoj mogućnosti smrtne posljedice u konkretnoj prometnoj nezgodi u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom vještak je istaknuo kako u konkretnom slučaju nije postojala realna mogućnost zadobivanja smrtonosnih ozljeda te zaključno navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom drške prsne kosti što predstavlja jedino izoliranu ozljedu koju je, s obzirom na dinamiku prometne nesreće zadobila iz razloga što nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a da li bi tužiteljica zadobila i kakve ozljede da je bila vezana sigurnosnim pojasom spada u domenu nagađanja, a ne vještačenja.

10. Dakle, tijekom postupka iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka J. Š. nedvojbeno proizlazi da tužiteljica u trenutku prometne nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom i da je zadobila ozljedu prijelom drške prsne kosti što predstavlja jedinu izoliranu ozljedu, a koju je s obzirom na dinamiku prometne nesreće zadobila iz razloga što nije bila vezana sigurnosnim pojasom. S obzirom na navedeno tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da tužiteljica u trenutku prometne nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom i da je upravo zbog toga zadobila ozljedu prijeloma drške prsne kosti, a zbog čega je za istu nastala šteta na ime koje potražuje naknadu u ovome postupku. Dakle, tužiteljica je zadobila tjelesnu ozljedu i trpila posljedice zbog iste isključivo zbog svoje radnje odnosno propusta za ispravnim korištenjem sigurnosnog pojasa u toku vožnje.

11. Sukladno odredbi članka 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalu na kojima su ugrađeni sigurnosti pojasevi, dužni su koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa. Dakle, tužiteljica je bila dužna u tijeku vožnje koristiti sigurnosti pojas međutim tužiteljica nije postupila po naprijed citiranoj zakonskoj odredbi, a kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka J. Š. koji je nalaz i mišljenje dao nakon što je ovome sudu određeno provođenje kombiniranog – prometno-tehničkog-liječničkog vještačenja nakon što je prometno-tehnički vještak izvršio potrebne izračuna radi izrade nalaza i mišljenja o dinamici nastanka prometne nezgode. Nalaz i mišljenje liječničkog vještaka D.. J. Š. nije doveden u sumnju niti jednim provedenim dokazima, a isti je dat u skladu s pravilima znanosti i struke koja se primjenjuje, pravilno je obrazložen, a kako je to naprijed obrazloženo.

12. Naime, po ocjeni ovoga suda tužiteljica je kao vozač u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila prijelom drške prsne kosti, a koja ozljeda tužiteljice je posljedica nevezivanje iste sigurnosnim pojasom te ju tužiteljica ne bi zadobila da je bila vezana sigurnosnim pojasom, a kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka J. Š. koji je svoj nalaz i mišljenje dao na osnovi provedenog kombiniranog prometno-tehničkog-liječničkog vještačenja, a tijekom kojeg je nedvojbeno utvrđena dinamika nastanka prometne nezgode. Dakle, sama tužiteljica je odgovorna za nastale posljedice zbog nevezanja sigurnosnim pojasom. Točno je da je osiguranik tuženika kriv za izazivanje predmetne prometne nesreće no u konkretnom slučaju treba razlikovati kaznenu odgovornost tuženikovog osiguranika za kazneno djelo izazivanja prometne nezgode od činjenice da je tužiteljica mogla izbjeći ozljedu koju je zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi da je na ispravan način bila vezana sigurnosnim pojasom te činjenica da je osiguranik tuženika odgovoran za izazivanje predmetne prometne nezgode nikako ne znači da je isti automatski odgovoran za ozljede tužiteljice koje je ona pretrpila uslijed predmetne prometne nezgode, budući da je tužiteljica zadobila ozljedu prijelom drška prsne kosti koja je isključivo nastala zbog toga što nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a što je bila dužna. Naime, sukladno odredbi članka 1067. Zakona o obveznim odnosima uz primjenu članka 163. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a posebno zaključcima kombiniranog prometno-tehničkog i liječničkog vještačenja u konkretnom slučaju jasno je zaključiti da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika no isključivo zbog toga što tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom pa je po ocjeni ovoga suda dokazano da je tužiteljica isključivo odgovorna za nastalu štetu koju je trpila zbog zadobivene ozljede i to prijeloma drška prsne kosti jer navedena ozljeda ne bi nastala da je bila vezana sigurnosnim pojasom.

13. Dakle, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica upravljala osobnim automobilom i da u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom i upravo zbog toga je zadobila tjelesne ozljede to jest izoliranu ozljedu prijeloma drške prsne kosti, a koja ozljeda je nastala isključivo zbog toga što tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka D.. J. Š.. D., tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je do nastanka prometne nezgode došlo uslijed postupanja osiguranika tuženika međutim ozljeda koju je tužiteljica zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi to jest prijelom drške prsne kosti je izolirana ozljeda koja je nastala iz razloga što tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom ne bi zadobila navedenu ozljedu i za istu ne bi nastala šteta pa s obzirom na navedeno tuženi nije dužan naknaditi tužiteljici štetu (neimovinsku i imovinsku) nastalu uslijed zadobivene ozljede prijeloma drške prsne kosti koja ozljeda predstavlja jedinu izoliranu ozljedu koju je tužiteljica s obzirom na dinamiku prometne nesreće zadobila iz razloga što nije bila vezana sigurnosnim pojasom, to je Sud tužbeni zahtijev tužitelja u cijelosti odbio te presudio kao u izreci ove presude. Naime, s obzirom na navedeno tužbeni zahtijev tužiteljice nije osnovan jer je tužiteljica isključivo odgovorna za nastalu štetu koja je predmet tužbenog zahtijeva, a kako je to naprijed obrazloženo jer je istu u cijelosti mogla izbjeći da je bila pravilno vezana sigurnosnim pojasom pa je tužbeni zahtijev tužiteljice u cijelosti valjalo odbiti.

14. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka D. H. no njezin dio iskaza gdje je navela da su i ona i tužiteljica bile vezane sigurnosnim pojasom je cijenio kao neuvjerljiv, a s obzirom na nalaz i mišljenje liječničkog vještaka J. Š. koji je izričito u svom nalazu i mišljenju naveo da tužiteljica u trenutku prometne nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom jer je zadobila izoliranu ozljedu prijeloma drške prsne kosti, a koja ozljeda je s obzirom na dinamiku prometne nezgode nastala iz razloga što tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Nalaz i mišljenje liječničkog vještaka D.. J. Š. dan je u skladu s pravilima struke, a na osnovi provedenog kombiniranog prometno-tehničkog-liječničkog vještačenja, a na temelju dokaza evidentiranih u zapisniku o očevidu te isti nalaz i mišljenje nije doveden u sumnju niti jednim provedenim dokazom. S. je poklonio vjeru iskazu tužiteljice M. M. osim u onom dijelu gdje je navela da je bila vezana sigurnosnim pojasom budući je njezin iskaz u tom dijelu nelogičan i neuvjerljiv, a s obzirom na sve naprijed obrazloženo te nalaz i mišljenje liječničkog vještaka koji je jasno i određeno naveo da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom. S. je poklonio vjeru nalazu i mišljenju liječničkog vještaka J. Š. i prometno-tehničkog vještaka T. P. te liječničkog vještaka M. K. S. i financijskog vještaka S. R. jer su njihovi nalazi i mišljenja dani u skladu s pravilima znanosti i struke i pravilno su obrazloženi. Za napomenuti je da je liječnički vještak D.. J. Š. odgovorio na sve istaknute prigovore po tužiteljici te je svoj nalaz i mišljenje obrazložio sukladno pravilima struke tako da nakon provedenog prometno-tehničkog- liječničkog vještačenja jasno i određeno je utvrđeno da je tužiteljica predmetnu ozljedu u prometnoj nezgodi zadobila isključivo zbog nevezanja sigurnosnim pojasom. Kao što je navedeno tužiteljica tijekom postupka niti jednim provedenim dokazom nije dovela u sumnju nalaz i mišljenje liječničkog vještaka D.. J. Š. koji je nalaz i mišljenje dao na temelju provedenog kombiniranog prometno-tehničkog- liječničkog vještačenja, a kojim je utvrđena dinamika nestanka prometne nezgode kao i mehanizam ozljede tužiteljice.

15. S. je odbio prijedlog tužiteljice i odlučio da neće provesti novo sudsko- medicinsko vještačenje na okolnosti vezivanja sigurnosnim pojasom tužiteljice budući je provedenim dokazima činjenično stanje utvrđeno te iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka D.. J. Š. nedvojbeno proizlazi da tužiteljica u trenutku prometne nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a isti nalaz i mišljenje nije doveden u sumnju niti jednim provedenim dokazom. Sud je odbio prijedlog tužiteljice i odlučio da se neće provesti novo liječničko vještačenje po vještaku kliničaru na okolnosti utvrđivanja visine štete budući je provedenim dokazima činjenično stanje utvrđeno, a kako je to naprijed obrazloženo te nalaz i mišljenje liječničkog vještaka D.. J. Š. nije doveden u sumnju niti jednim provedenim dokazom, a liječnički vještak D.. J. Š. je zaprisegnuti sudski vještak sa dugogodišnjim iskustvom.

16. Budući je tužiteljica u cijelosti izgubila u parnici, sukladno odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, dužna je tuženiku nadoknaditi troškove postupka. Sud je kao potrebne troškove postupka tuženika cijenio troškove zastupanja tuženika po odvjetniku, a koji su određeni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te se odnose na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn , na zastupanje na ročištima održanim dana 20. veljače 2020., 21. 05. 2020., 28. 10. 2020., 22. 03. 2021., 01. 02. 2022. i 16. ožujka 2022. godine u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište, za sastav podnesaka od 14.

12. 2020., 29. 07. 2021. i 27. 10. 2021. godine u iznosu ode 1.000,00 kn za sastav svakog podnesaka, za sastav podnesaka od 03. 12. 2019., 17. ožujka 2021., 08. rujna 2021., 22. 09. 2021. godine u iznosu od 250,00 kn za sastav svakog budući da tuženiku za sastav navedenih podnesaka sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada pravo na nagradu za sastav istih u iznosu od 25% nagrade iz Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nadalje, potrebni i opravdani troškovi tuženika odnose se na troškove poreza na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 2.750,00 kn. Dakle, ukupni, potrebni i opravdani troškovi tužitelja iznose 13.750,00 kn i sud je naložio tužiteljici da ih tuženiku nadoknadi.

17.S obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci.

U Garešnici, 02. svibnja 2022. godine.

S u d a c :

Jarmilka Kučera-Slivar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na Županijski sud, a putem ovoga Suda. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti: