REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3425/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1 M. K. C. iz K., OIB … i

pod 2 D. M.-R. iz S., OIB …,

koje zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S., protiv tužene R. H., koju zastupa zakonski zastupnik O. d. o. u S.,

G.-u. o., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. veljače 2022. u nazočnosti punomoćnika tužiteljica i punomoćnice zakonskog zastupnika tužene I. F. L., na ročištu radi objave, dana 2. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica pod 1 isključiva vlasnica dijela čest. zem. 2295/1 vinograd Z.U. 4561 K.O. K., a koji dio ima površinu od 290 m2 te je omeđen oznakama 4-H-5-4 i žutom bojom na skici lica mjesta vještaka za geodeziju R. R. iz studenoga 2021.

II Utvrđuje se da je tužiteljica pod 1 isključiva vlasnica dijela čest. zem. 2295/1 vinograd Z.U. 4561 K.O. K., a koji dio ima površinu od 9430 m2 te je omeđen oznakama J-E-I-6-3-J i žutom bojom na skici lica mjesta vještaka za geodeziju R. R. iz studenoga 2021.

III Utvrđuje se da je tužiteljica pod 1 isključiva vlasnica dijela čest. zem. 2300 vinograd Z.U. 4561 K.O. K., a koji dio ima površinu od 1116 m2 te je omeđen oznakama 6-I-R-7-6 i zelenom bojom na skici lica mjesta vještaka za geodeziju R. R. iz studenoga 2021.

IV Utvrđuje se da je tužiteljica pod 1 isključiva vlasnica dijela čest. zem. 2300 vinograd Z.U. 4561 K.O. K., a koji dio ima površinu od 2541 m2 te je omeđen oznakama 5-10-P-K-G-H-5 i zelenom bojom na skici lica mjesta vještaka za geodeziju R. R. iz studenoga 2021.

V Utvrđuje se da je tužiteljica pod 1 isključiva vlasnica dijela čest. zem. 2300 vinograd Z.U. 4561 K.O. K., a koji dio ima površinu od 917 m2 te je omeđen oznakama L-M-V-T-S-L i zelenom bojom na skici lica mjesta vještaka za geodeziju R. R. iz studenoga 2021.

VI Utvrđuje se da je tužiteljica pod 1 isključiva vlasnica dijela čest. zem. 2299 pašnjak Z.U. 4561 K.O. K., a koji dio ima površinu od 1800 m2 te je omeđen oznakama P-10-9-11-P i rozom bojom na skici lica mjesta vještaka za geodeziju R. R. iz studenoga 2021.

VII Utvrđuje se da je tužiteljica pod 2 isključiva vlasnica dijela čest. zem. 2295/1 vinograd Z.U. 4561 K.O. K., a koji dio ima površinu od 480 m2 te je omeđen oznakama 1-F-J-3-1 i plavom bojom na skici lica mjesta vještaka za geodeziju R. R. iz studenoga 2021.

VIII Utvrđuje se da je tužiteljica pod 2 isključiva vlasnica dijela čest. zem. 2295/1 vinograd Z.U. 4561 K.O. K., a koji dio ima površinu od 1270 m2 te je omeđen oznakama 2-4-H-G-2 i plavom bojom na skici lica mjesta vještaka za geodeziju R. R. iz studenoga 2021.

IX Utvrđuje se da je tužiteljica pod 1 vlasnica za cijelo čest. zem. 2295/3 vinograd, 2303 vinograd, 2294/8 vinograd, 2294/10 vinograd sve Z.U. 4561 K.O. K.

X Dopušta se tužiteljicama pod 1 i pod 2 temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na nekretninama iz točke I-IX izreke za cijelo, sve uz istovremeni izbris istog prava sa imena tužene R. H.

XI Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 24.260,30 kn.

Obrazloženje

1. Dana 10. veljače 2010. zaprimljena je pod poslovnim brojem P2-702/10 tužba kojom su ranije označena tužiteljica pod 1 M. M. i tužiteljica pod 2

D. M. R. ustale protiv tužene R. H. radi utvrđenja i

uknjižbe prava vlasništva na nekretninama oznake čest. zem. 2295/1, 2295/3, 2299, 2300, 2303, 2294/8 i 2294/10, sve K.O. K. Navode kako je pravni prednik ranije označene tužiteljice pod 1 A. M. pok A. posjedovao i kao poljoprivrednik dugi niz godina obrađivao dio čest. zem. 2295/1 u površini od 10000 m2, a ostale nekretnine za cijelo, dok je pravni prednik tužiteljice pod 2 I. M. pok. A. isto tako koristio dio čest. zem. 2295/1 u površini od 2000 m², tako da im je Odlukama Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj 810 od 10. prosinca 1947. i broj 809 od 10. travnja 1948. kao obrađivačima priznato pravo vlasništva. Dodaju kako je kod donošenja ovih odluka došlo do grešaka u pisanju jer je A. M.

zabilježeno dodjeljivanje oko 5500 m², umjesto oko 16 000 m² koliko je doista i posjedovao, dok je I. M. dodijeljen dio čest. zem. 2285/1, umjesto dijela

čest. zem. 2295/1 koju je isti i posjedovao prema agrarnoj evidenciji. Na kraju navode kako je ranije označena tužiteljica pod 1 darovnim ugovorom sklopljenim s roditeljima A. i M. M. te sestrom D.-I. R., stekla pravo vlasništva

ovdje spornih nekretnina, dok ga je tužiteljica pod 2 stekla nasljeđivanjem djeda I. M., a u katastarskim knjigama upisane su kao posjednice, uz napomenu kako su na čest. zem. 2295/3, 2294/8 i 2204/10 upisane osobe kojima je A.

M. te nekretnine predao na obrađivanje prije darovnog ugovora sklopljenog s ranije označenom tužiteljicom pod 1.

2. U svom odgovoru od 12. ožujka 2010. tužena se usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući kako je Odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 10. prosinca 1947. A. M.

pripalo vlasništvo zemljišta ukupne površine 5500m2, a njezin sadržaj nije naknadno ispravljen. Ovome dodaje kako je označeni pravni prednik tužiteljice bio nesavjestan posjednik u odnosu na površine zemljišta veće od onih koje su označene u odluci, jer je znao da zemlja koju posjeduje nije njegova, stoga se tužiteljice ne mogu pozivati na stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

3. Kako je ranije označena tužiteljica pod 1 M. M. umrla u tijeku postupka, sud je na ročištu održanom 14. siječnja 2015. utvrdio i odredio prekid, a postupak je rješenjem od 13. srpnja 2017. nastavljen u odnosu na njezinu nasljednicu, tužiteljicu M. K. C., nakon čega je spis zaveden pod

novim poslovnim brojem P- 4356/17.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom darovnog ugovora od 4. ožujka 1961., posjedovnog lista od 27. ožujka 2009., povijesnog vlasničkog lista za nekretnine koje su predmet spora, posjedovnog lista od 19. lipnja 2008., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-1725/89 od 21. lipnja 1991. i O-3402/14 od 10. prosinca 2015., posjedovnog lista od 28. travnja 2008., službene potvrde zemljišnoknjižnog odjela od 30 lipnja 2009., Odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj 809 od 10. travnja 1948. i broj 810 od 10. prosinca 1947., preslike iz agrarne evidencije Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave V. od

13. kolovoza 2009., presude ovog suda broj IIP-1870/57 od 16. rujna 2009., očevidima održanim na licu mjesta 8. srpnja 2013. i 12. srpnja 2018. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R., pregledom njegovih nalaza od

1. travnja 2014. i 5. prosinca 2018. te očitovanja od 9. travnja 2019., prijepisa posjedovnog lista broj 533 te povijesti promjena na katastarskim česticama sve KO K., vlasničkog lista od 21. veljače 2019., saslušanjem svjedoka I. i V. M., I. R. i J. I. te tužiteljica kao parničnih stranaka.

5. Presudom P-4356/2017 od 1. srpnja 2019. prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva tužiteljica u odnosu na predmetne nekretnine, a tuženoj naloženo naknaditi im parnični trošak u iznosu od 18.937,50 kn.

6. Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem broj 16 Gž-248/2020-2 od 1. rujna 2020. ukinuo je presudu, a tužbu odbacio u odnosu na točku IV izreke kojom je odlučeno o nekretnini oznake čest. zgr. 659 Z.U. 1602 K. O. K, dok je u odnosu na ostatak presude kojom je odlučeno o preostalim nekretninama, predmet vratio na ponovni postupak, nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P- 3425/2020.

7. Pored već nabrojanih, u daljnjem tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom zapisnika ovog suda u parnici broj IIP-59/95 od 16. veljače 1996., Odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj 806 od 5. travnja 1948., broj 805 od 10. prosinca 1947., broj 811 od 10. travnja 1948. i broj 812 od 5. travnja 1948., obavijesti Hrvatskog državnog arhiva od 27. siječnja 2021., očevidom održanim na licu mjesta 27. svibnja 2021. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R., pregledom posjedovnih listova broj 533, broj 539, broj 1372 i broj 1373 od 6. travnja 2021., dopune vještva sudskog vještaka za geodeziju R. R. od 29. studenog 2021. te saslušanjem svjedokinje P. V.

8. Stranke su zatražile naknadu parničnog postupka.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi imaju li tužiteljice valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su predmet spora.

11. Odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 dalje ZV) propisano je kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

12. Kako tužiteljice ističu stjecanje prava vlasništva njihovih pravnih prednika temeljem agrarnih odluka, u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pravne pretpostavke za stjecanje ex lege, odnosno temeljem odredbi Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i Hrvatskog primorja (NN broj 158/46 i 111/47, dalje Zakon o ukidanju). Naime, odredbom iz čl.1. tog zakona propisano je da se ukidaju svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području D. i Hrvatskog Primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo

obrađivača, s tim da je odredbom iz čl.4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području NR Hrvatske (Službeni list NRH broj 25/58) propisano da se o agrarnim odnosima za čije ukidanje nisu podneseni zahtjevi do dana objave (26. lipnja 1958.) navedenog zakona ima prosuđivati po načelima građanskog prava. Iz navedenih propisa proizlazi da su agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ukinuti stupanjem na snagu Zakona o ukidanju sa danom 22. studenog 1946., tako da je tim danom zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača po osnovi zakona, a propuštanje podnošenja zahtjeva za ukidanje agrarnih odnosa u roku iz članka 4.

Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području NRH, odnosno do 26. lipnja 1958., ne sprječava sud u prosuđivanju je li obrađivač stekao vlasništvo zemlje izvorno po odredbama navedenog zakona. Dakle, sud može u parničnom postupku utvrđivati je li došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju kmetskih prava i to po propisima o kmetskim pravima, a kasniji prijenos tako stečenih prava prosuđuje se primjenom normi građanskog stvarnog prava. U konkretnom slučaju, primjenjuju se propisi iz tzv. druge agrarne reforme, a obzirom da su propisi iz prve agrarne reforme (Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D. - Službene novine

od 4. prosinca 1930. godine, i Naredba o provođenju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D. od 19. oktobra 1930.) stavljani van snage donošenjem već spomenutog i citiranog Zakona o ukidanju. Za razliku od prve agrarne reforme prema kojoj je težački (kmetski) odnos trebao trajati 30 godina, računajući unatrag od dana stupanja na snagu navedenog zakona, prema tzv. drugoj agrarnoj reformi dostatno je da je kmetski (težački) odnos postojao na dan stupanja na snagu tog zakona 22. studenog 1946.

13. Pregledom vlasničkih listova od 21. veljače 2009. razvidno je kako su ovdje sporne nekretnine čest. zem. 2295/1, 2295/3, 2299, 2300, 2303, 2294/8 i 2294/10 ZU 4561 KO K., oznake vinograd i pašnjak upisane kao vlasništvo

R. H., stoga je tužena pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, što i nije bilo sporno među strankama.

14. Pregledom povijesnog vlasničkog lista razvidno je kako su braća A. i

I. M. 9. srpnja 1931. podnijeli agrarne prijave za gore označene nekretnine koje su predmet spora, dok iz Agrarne evidencije Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave V. od 13. kolovoza 2009. proizlazi kako su A. i I. M. temeljem težačkog prava stjecatelji prava vlasništva na nekretninama oznake čest. zem. 2295/1, 2295/2, 2295/3, 2299, 2300, 2303, 2294/8 i 2294/10 površine 31392 m2 (svaki za 15696 m2).

15. Pregledom Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj 810 od 10. prosinca 1947. proizlazi kako je obrađivaču A. M. pok. A.

priznato pravo vlasništva na dijelu niza nekretnina među kojima i oznake čest. zem. 2295/1, 2295/3, 2299, 2300, 2303, 2294/8 i 2294/10 KO K., kulture vinograda,

starine i šume, u površini oko 5500 m2, dok iz Odluke broj 809 od 10. travnja 1948. proizlazi kako je obrađivaču I. M. pok. A. također priznato pravo vlasništva na nizu nekretnina istovjetnih kultura, među kojima su čest. zem. 2285/1, 2299, 2300, 2303, 2294/8 i 2294/10 KO K., površine oko 16000 m2.

16. Pregledom službene potvrde zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 10. lipnja 2009. razvidno je kako nekretnine oznake čest. zem. 2285/1, 2285/2 i 2285/3 nisu nikada bile upisane u imenik za KO K., stoga sud smatra kako gore označena agrarna odluka u odnosu na I. M. sadrži grešku u pisanju katastarskog broja nekretnine, tako da je ovom obrađivaču stvarno priznato vlasništvo dijela čest. zem. 2295/1, a ne čest. zem. 2285/1.

17. Pregledom darovnog ugovora od 4. ožujka 1961. razvidno je kako su obrađivač A. M. i supruga M. M. darovali kćerki, ovdje ranije označenoj tužiteljici pod 1 M. M., nekretnine oznake čest. zem. 2295/1, 2295/3, 2294/8, 2294/10, 2299, 2300 i 2303 KO K., dok iz rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O- 3302/6 od 10. prosinca 2015. proizlazi kako je M.

M. naslijedila za cijelo tužiteljica pod 1 M. K. C.

18. Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-1729 od 21. lipnja 1991. razvidno je kako je obrađivača I. M. u odnosu na ovdje sporni dio čest. zem. 2295/1 naslijedila za cijelo unuka, ovdje tužiteljica pod 2 D. R.

19. Pregledom službene katastarske evidencije koja se na otoku V. vodi od 1953. i priloženih posjedovnih, listova razvidno je kako je u posjedovnom listu broj 533 ranije označena tužiteljica M. M. upisana posjednica dijela čest. zem. 2295/1 površine 10000 m2 te za cijelo nekretnina čest. zem. 2299 površine 2390 m2, čest. zem. 2300 površine 5678 m2 i čest. zem. 2303 površine 137 m2, dok je tužiteljica pod 2 D. M.-R. upisana u posjedovnom listu broj 1373 kao posjednica dijela čest. zem. 2295/1 površine 2000 m2. Preostale predmetne nekretnine upisane su kao posjed, odnosno suposjed trećih osoba pa je tako čest. zem. 2295/3 površine 1793 m2 upisana u posjedovnom listu 1035 naslovnice V.

I., čest. zem. 2294/8 površine 161 m2 upisana u posjedovnom listu 70

naslovnice J. B.-B., koja je u tom posjedovnom listu upisana i kao posjednica dijela čest. zem. 2294/10 površine 1982 m2, dok su na dijelu iste nekretnine površine 4000 m2 u posjedovnom listu 79 upisani M. S.ć,

M. K., J. B., M. M., P. V. i B. M..

20. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 8. srpnja 2013. tužiteljice su kao predmet spora pokazale neobrađeno i zapušteno zemljište položeno istočno od uvale

P. na otoku V. koje je zatečeno zaraslo u visoku travu i stabla borova s vidljivim starim pregradnim kamenim suhozidima. Na njegovoj površini dvije su stare kamene poljske kućice od kojih je, po kazivanju stranaka, jedna u posjedu tužiteljice pod 1, dok je druga u posjedu tužiteljice pod 2. Također je utvrđeno kako su posjedi tužiteljica povezani i u pretežitom dijelu čine jedinstvenu cjelinu, dok je manji dio posjeda tužiteljice pod 1 izdvojen.

21. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 1. travnja 2014. identificirao pokazanu nekretninu utvrdivši kako se radi o dijelu čest. zem. 2295/1, te čest. zem. 2299, 2300 i 2303 u cijelosti.

22. Kako prilikom prvog očevida dio predmetnih nekretnina nije bio dostupan za pregled i identifikaciju zbog zapuštenih površina, održan je novi očevid dana 12. srpnja 2018. kojom prilikom je utvrđeno kako su preostale sporne nekretnine položene oko 300 m zračne linije od onih pokazanih prvom prilikom i to u smjeru istoka. Radi se o dvije odvojene cjeline od kojih je jedna u potpunosti omeđena starim kamenim ogradnim suhozidom, a njezina neobrađena površina obrasla makijom presječena je nizom pregradnih suhozida – "pristava". Drugu cjelinu predstavlja ranije sporna nova prizemnica s pripadajućom okućnicom čija je površina u neuređenom i neograđenom stanju, ali vidljivih međašnih oznaka. Objekt se sastoji od velike, opremljene i namještene prostorije s kupaonicom, a iznad nje je potkrovlje koje je u zanatskom smislu definirano ali nije namješteno. Sjeveroistočno od ovog objekta nalazi se stara kameno betonska gustirna.

23. Sudski vještak R. R. u svom je nalazu od 5. prosinca 2018.

identificirao pokazane nekretnine utvrdivši kako su položene na dijelovima čest. zem. 2295/1 površine 10000 m2 i 2000 m2 koje je na skici lica mjesta označio slovima i bojama. Također je utvrdio kako je dio pokazane nekretnine položen na čest. zem. 2294/10 u cijelosti, dok je objekt položen na ranije spornoj nekretnini oznake čest. zgr. 659, sve KO K.. U svom očitovanju od 9. travnja 2019. na okolnost ispuštanja nekretnina oznake 2295/3 i 2294/8 vještak je dopustio mogućnost nesporazuma, navodeći kako je u svom nalazu od 5. prosinca 2018. identificirao i prikazao ove nekretnine i na skici lica mjesta ih označio roza bojom. Na njegove nalaze i mišljenja parnične stranke nisu iskazale primjedbe, odnosno osporile ili kako dovele u sumnju stručnost i objektivnosti identifikacije nekretnina, tako da ih i ovaj sud prihvaća u cijelosti.

24. Na okolnost korištenja predmetnih nekretnina izveden je dokaz saslušanjem svjedoka I. i V. M., I. R. i J. I., koji

potvrđuju navode iz tužbe. Naime, poznato im je kako su pravni prednici tužiteljica A. i I. M. bili u samostalnom i neosporavanom posjedu nekretnina koje su tužiteljice pokazale kao predmet spora i na čijim su površinama obrađivali vinograd i razno povrće, brali plodove stabala rogača i smokava, sadili i brali lavandu i ružmarin, a dio tog prostora koristili za pašu svojih koza, odnosno, za potrebe svoje poljoprivredne djelatnosti (skupljanje kolaca) i obiteljskog domaćinstva (drva za ogrijev). Nemaju saznanja da su se treće osobe protivile ovakvom korištenju M., niti im je poznato da su zbog zemljišta vodili kakve sporove ili bili u sukobima, već su ih, suprotno tome, uvažavali kao neupitne vlasnike. Njihove iskaze valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o domaćim ljudima, odnosno susjedima u dobi od 60-80 godina, stoga je logično i očekivano da su prethodnih 50-70 godina imali neposredna i objektivna saznanja o nekretninama o kojima su govorili, odnosno osobama koje su ih koristile i načinu tog korištenja, a isto tako i posredna saznanja temeljem kazivanja svojih roditelja i članova obitelji. Posebno je valjalo cijeniti iskaz svjedoka I. R. čija je obitelj generacijama u vlasništvu zemljišta položenog

uz među spornih nekretnina kada procjenjuje kako bi posjed braće M. mogao biti površine 25000-30000 m2, uz napomenu kako su mu poznati članovi obitelji B. i druge osobe koje su u službenim katastarskim knjigama upisane kao posjednici, odnosno suposjednici nekretnina oznake čest. zem. 2295/3, 2294/8 i 2294/10, ali ih ne dovodi u stvarnu posjedovnu vezu s ovim zemljištima. Praktički istovjetno na ovu okolnost tvrdi i svjedok J. I. kada spominje kako su

M. samo pod povrtnim kulturama imali površinu oko 5000 m2, dok bi ostatak zemljišta bio površine oko 20000 m2, uz dodatak kako ni ovaj svjedok ne dovodi upisane posjednike B. u vezu s predmetnim nekretninama, odnosno, nisu mu poznate osobe koje su upisane u posjedovnom listu broj 79.

25. Na okolnost utvrđenja točnosti katastarske evidencije u odnosu na upisane naslovnike, odnosno njezinog nesklada sa stvarnim posjedovnim stanjem i iskazima svjedoka, saslušana je i svjedokinja P. V., koja je uz sestre M.

S. i M. K., naslovnica posjedovnog lista broj 79 u kojem su pored

J. B. te M. i B. M., upisane kao suposjednice dijelova

nekretnina čest. zem. 2294/8 i 2294/10 ukupne površine 4000 m2. Na ročištu održanom 4. veljače 2021. svjedokinja navodi kako ona i sestre nisu slučajno u službenoj katastarskoj evidenciji upisane kao suposjednice zemljišta, već kao nasljednice djeda L. B., koji je uz braću P. i P. B., od početka 20.

stoljeća obrađivao zemljište na predjelu P. površine oko 6000 m2. Međutim,

kako nema nikakvih neposrednih saznanja o odnosima obiteljima B. i M.,

odnosno granicama njihovih posjeda, proveden je novi očevid koji je na licu mjesta održan 27. svibnja 2021., a tom prigodom tužiteljica je ponovno pokazala predmetne nekretnine u nazočnosti svjedokinje V., vještaka R. te ranije

saslušanih svjedoka I. M. i I. R., kako bi svjedokinja znala o čemu

iskazuje. Prilikom pregleda nekretnina svjedokinja je jasno dala do znanja kako ona, njezine sestre, a i njihovi pravni prednici iz obitelji B., nemaju nikakve veze s ranije spornom nekretninom čest. zgr. 659 u odnosu na koju su također upisane kao suposjednice. Nakon detaljnog pregleda predmetnih zemljišta, ali i nespornih, njima međašnih te onih položenih u susjedstvu, svjedokinja je iznijela stav kako u odnosu na čest. zem. 2294/8 i 2294/10 B. ne bi trebali imati posjedovnih ovlaštenja.

Tužena smatra kako se iskaz svjedokinje V. ne može uzeti u obzir, jer ga je dala nakon navodnih uvjeravanja svjedoka, međutim takav stav u najmanju je ruku proizvoljan. Naime, doista je neutemeljeno ocjenjivati tijek ročišta na kojem nije nazočila kao stranka i u takvim okolnostima donositi neprimjerenu prosudbu kako je svjedokinja iskaz dala nakon uvjeravanja ranijih svjedoka. Suprotno tome, ročište pa i saslušanje svjedokinje V., održano je u skladu sa zakonskim procesnim

odredbama, a raniji svjedoci M. i R. svojim pasivnim držanjem ni na koji način nisu utjecali na njegov tijek. Tek nakon što je svjedokinja jasno dala do znanja kako se zbog proteka vremena ne može sa sigurnošću očitovati u odnosu na predmetne nekretnine, svjedoci su po pozivu suda dobili dopuštenje pokazati joj ovdje nesporne zemlje u dugogodišnjem posjedu njezinih pravnih prednika iz obitelji B.., među kojima i ruševne ostatke njihovog kamenog poljskog objekta, štale,

krušne peći i drugih pomoćnih poljskih objekata, čijeg se postojanja i sjetila. Dakle, ne radi se o "uvjeravanju" ili kakvom drugom neprimjerenom utjecaju na svjedokinju, već o razjašnjenju činjenica koje nisu predmet spora (posjed B.), ali su od značaja za odlučivanje, pogotovo u situaciji kada svjedokinja, zbog objektivnih razloga ne može sa sigurnošću pokazati svoj posjed, odnosno posjed pravnih prednika koji je položen u blizini prijepora, a saznanja o tome imaju treće osobe, prije svega svjedok R., kao posjednik zemljišta položenog u susjedstvu obitelji

M. i B. U takvim okolnostima, a cijeneći kako je i vještak R. potvrdio

pokazano, kako u odnosu na katastarske oznake čestica, tako i u odnosu na njihove površine, svjedokinja je dala iskaz, odnosno iznijela stav o posjedovnim ovlaštenjima u odnosu na čest. zem. 2294/8 i 2294/10, koji nije u suprotnosti s ranijim svjedocima koji članove obitelji B. i njihove nasljednike ne dovode u vezu s predmetnim nekretninama. Što se tiče ostalih upisanih suposjednica, za navesti je kako u evidenciji MUP ne postoji osoba upisana imena J. B. (naslovnica posjedovnog lista 70), već J. B. umrla 14. studenog 1991., dok je B. M.(iz posjedovnog lista 79) upisanog datuma smrti 10. veljače 1996., a M.

M., kći L. B. (iz posjedovnog lista 79) nije upisanog datuma smrti, ali je rođena 22. rujna 1918., stoga bi, pod pretpostavkom da je živa, imala 103 i više godina. U odnosu na preostalog suposjednika J. B. pok. L. iz O.,

valja navesti kako u evidenciji MUP nije pronađena osoba tih podataka, niti je evidentirano da bi osoba J. B. bila s prebivalištem u O. U svakom

slučaju, P. V., M. S. i M. K., kao naslovnice

posjedovnog lista broj 79, nisu ovlaštenice posjeda ranije sporne nekretnine čest. zgr. 659, a ni dijelova nekretnina koje su predmet tužbe, uz napomenu kako je od prvog poziva suda (4. veljače 2021.), odnosno od saslušanja na licu mjesta 27. svibnja 2021. protekla godina dana, što je uistinu dovoljno dug period u kojem je svjedokinja V. mogla naknadno provjeriti točnost kazivanja na licu mjesta i eventualno obavijestiti sud o potrebi ispravka svojih navoda ukoliko su bili pogrešni ili dani u zabludi.

26. U svrhu uređenja tužbe, a očitujući se na podnesak tužiteljica od 6. listopada 2021., sudski vještak za geodeziju R. R. u dopuni vještva od 29.

studenog 2021. identificirao je i prikazao točno određene dijelove nekretnina koje su predmet spora. Tako je utvrdio i prikazao kao sporne dijelove čest. zem. 2295/1 površine 290 m2, koju je omeđio oznakama 4-H-5-4 i žutom bojom, površine 9340 m2, koju je omeđio oznakama J-E-I-6-3-J i žutom bojom, površine 1270 m2, koju je omeđio oznakama 2-4-H-G-2 i plavom bojom te površine 480 m2, koju je omeđio oznakama 1-F-J-3-1 i plavom bojom. Nadalje je identificirao dijelove čest. zem. 2300 površine 1116 m2, koju je omeđio oznakama 6-I-R-7-6 i zelenom bojom, površine 2541 m2, koju je omeđio oznakama 5-10-P-K-G-H-5 i zelenom bojom te površine 917 m2, koju je omeđio slovima L-M-V-T-S-L i zelenom bojom, dio čest. zem. 2299 površine 1800 m2, koju je omeđio oznakama P-10-9-11-P i rozom bojom.

27. Podneskom od 3. prosinca 2021. tužiteljice su konačno postavile tužbeni zahtjev koji su u potpunosti uskladile s gornjim nalazima vještaka, a pored toga tužiteljica pod 1 je zatražila utvrđenje prava vlasništva za cijelo na nekretninama čest. zem. 2295/3, 2303, 2294/8 i 2294/10. Slijedom toga, a uzimajući u obzir podatke iz zemljišnih knjiga, odnosno službene katastarske evidencije, tužiteljica pod 1 zahtijeva utvrđenje prava vlasništva na nekretninama ukupne površine 24491 m2 (dijelovi čest. zem. 2295/1 površine 9720 m2, dijelovi čest. zem. 2300 površine 4574 m2, dio čest. zem. 2299 površine 1800 m2, čest. zem. 2295/3 za cijelo površine 1793 m2, čest. zem. 2303 za cijelo površine 137 m2, čest. zem. 2294/8 za cijelo površine 485 m2 i čest. zem. 2294/10 za cijelo, površine 5982 m2), a tužiteljica pod 2 ukupne površine 1750 m2 (dijelovi čest. zem. 2295/1 površine 480 m2 i 1270 m2), što znači da se tužbeni zahtjev odnosi na zemljišta u ukupnoj površini od 26241 m2.

28. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud smatra kako su tužiteljice dokazale da su njihovi pravni prednici braća A. i I. M. pok. A.

nadimka P., kojima je temeljem težačkog prava priznato pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet spora. Što se tiče površina na kojima je stečeno to pravo, valja navesti kako se agrarne odluke iz 1947. i 1948. odnose na zemljišta ukupne površine oko 21500 m2 (5500 m2 za A. M. i 16000 m2 za I. M.) među kojima su i čestice koje nisu predmet ove parnice. Međutim, iz povijesnog vlasničkog lista jasno proizlazi kako se agrarne prijave braće M. od

1. srpnja 1931., a zavedene pod poslovnim brojevima D.Br. 2823/31 i D.Br. 2834/31 odnose na cjeline nekretnina koje su označene, a ne na njihove dijelove, dok su u agrarnoj evidenciji Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije evidentirani kao nositelji prava vlasništva za 31393 m2 (svaki za 15696 m2). Tome valja dodati kako su u katastarskoj evidenciji oni, a nakon toga njihove pravne slijednice (ranija tužiteljica M. M. i tužiteljica pod 2), upisani kao posjednici zemljišta ukupne površine 20205 m2, dok je površina svih spornih nekretnina 26241 m2. U situaciji ovako iskazanog nesklada, sud smatra kako je upravo površina od 26241 m2 iz katastarske evidencije realan odraz stvarnog prostora koji su M.desetljećima

koristili kao obrađivači i na kojem su temeljem težačkog odnosa stekli pravo vlasništva. Naime, prije svega je valjalo uzeti u obzir kako su u niz parnica pred ovim sudom stranke prilagale odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u V. koje su sadržavale značajne nedostatke, poput pogrešnih upisa imena obrađivača i članova njihovih obitelji, grešaka u pisanju katastarskih oznaka nekretnina, a posebno njihovih površina pa je tako i u ovom slučaju u odluci od 10. travnja 1948. nedvojbeno pogrešno upisana katastarska oznaka čest. zem. 2285/1,

umjesto 2295/1, na što ukazuje potvrda zk odjela od 10. lipnja 2009. Nadalje, u prilog iznesenom ide i činjenica da je ovom odlukom I. M. pored označene čest. zem. 2285/1 priznato pravo vlasništva i na nekretninama čest. zem. 2285/2 i 2285/3, iako te nekretnine nisu označene u njegovoj i bratovoj agrarnoj prijavi od 29. srpnja 1931. Slijedom ukazanih administrativnih pogrešaka i nedostataka te s tim u vezi proturječnih sadržaja, sud je posebno poklonio pažnju činjeničnom stanju utvrđenom prilikom očevida održanih na licu mjesta kada su predmetne nekretnine evidentirane kao ograđena zemljišta s brojnim tragovima nekadašnje poljoprivredne djelatnosti (starim pregradnim suhozidima, poljskim objektima i starom kamenom gustirnom za vodu) što upućuje na zaključak o dugogodišnjoj i kontinuiranoj poljoprivrednoj djelatnosti fizičkih osoba-težaka u odnosu na fizički odvojene zemljišne cjeline, a ne o aktivnostima kakve lokalne ili državne vlasti za što u spisu nema nikakvih dokaza. Također valja istaknuti kako je u skladu s Uredbom o organizaciji katastarske službe (Vlada FNRJ 1948.), Naredbi o reviziji katastra i dovođenju katastarskih operata u suglasnost sa stvarnim stanjem (1948.) te Uredbi o katastru zemljišta (Službeni list FNRJ broj 43/53, izmjene i dopune broj 23/56), provedena revizija katastra, odnosno osnivanje katastra na otoku V. 1953., kada je u skladu s citiranim propisima proveden postupak utvrđenja stvarnog činjeničnog stanja na terenu u pogledu stanja nekretnina i posjednika nekretnina pa i predmetnih nekretnina i u skladu s tako utvrđenim stanjem proveden upis nekretnina i njihovih posjednika u novu službenu katastarsku evidenciju. Ovome valja dodati kako su utvrđivanje činjeničnog stanja na terenu provodile komisije kao ovlaštena tijela, a utvrđeno činjenično stanje izloženo je javnom uvidu, tako da su predstavnici domaćinstava pozvani obaviti uvid u utvrđene podatke, a nezadovoljne stranke obaviještene o mogućnosti izjavljivanja prigovora, odnosno ulaganja žalbi ukoliko se nisu slagali s podacima koji su temeljem komisijski utvrđenog činjeničnog stanja upisani u katastarskom operatu. Dakle, pet godina nakon agrarnih odluka kojima je odlučeno o vlasništvu braće M., a koje nedvojbeno sadrže pogreške u pisanju oznaka katastarskih čestica i druge bitne nedostatke, a u svakom slučaju na paušalan način utvrđuju ukupnu površinu obrađivača, bez navođenja pojedinih površina za svaku nekretninu, na otoku V. provedena je katastarska revizija koja je, u skladu s tadašnjim mogućnostima, utvrdila i evidentirala posjedovno stanje i ovlaštenja na pojedinim nekretninama koja su bez sumnje točnija u odnosu na sadržaj katastarskih odluka. Zbog toga je ovaj sud prilikom odlučivanja, cijenio prije svega važeću katastarsku evidenciju, jer je unatoč nizu nedostataka kojima je očito i ona opterećena, poput pogrešnog upisa pojedinih naslovnika u posjedovnim listovima, u svakom slučaju pouzdanija od odluka katastarske komisije iz 1947. i 1948., na koje obrađivači nisu izjavili žalbe ili odluke o pravnim lijekovima nisu priložene spisu. Nadalje je posebno valjalo cijeniti kako predmetne nekretnine u naravi predstavljaju starim kamenim suhozidima ograđene zemljišne cjeline, fizičke izdvojene od ostalih, a pored svega uzeti u obzir kako su prilikom izlazaka na lice mjesta saslušani svjedoci I. i V. M. te I. R., koji su prethodno detaljno pregledali nekretnine, rukama pokazivali ono o čemu su govorili, otklanjajući tako mogućnost bilo kakvog nesporazuma ili zablude o nekretninama koje su bile predmet njihovih kazivanja i ove tužbe. Dakle, procjene svjedoka o površini posjeda braće M. bitno ne odstupaju od službene katastarske evidencije po kojoj je površina svih spornih nekretnina 26241 m2 (po međašnom susjedu R. 25000-30000 m2, a po svjedoku J. I. oko 25000 m2), a od posebnog je značaja kako svjedoci predmetno zemljište niti u dijelu ne dovode u vezu s trećim osobama pa tako ni s upisanim posjednicima. Konačno, u skladu s iznesenim je i ranije utvrđenje kako P. V., M. S. i

M. K. nisu nikada imali nikakva stvarna posjedovna ovlaštenja u odnosu

na dio predmetnih nekretnina za koje su upisane suposjednice. Cijeneći sve pojedine dokaze i činjenice koje su njima utvrđene, kako svaki posebno, tako ih analizirajući u njihovoj međusobnoj povezanosti i ukupnosti, sud smatra kako je cjelokupna površina predmetnih nekretnina bila isključivi posjed obrađivača A. i I. M. Što se tiče njihovih imovinsko-pravnih odnosa, prije svega je valjalo uzeti u obzir kako među tužiteljicama od podnošenja tužbe nije bilo sporno koje su nekretnine i u kolikim površinama pripale svakom pojedinom obrađivaču, budući su zajednički i suglasno tužbeni zahtjev postavile u skladu sa svojim pravima i interesima. Osim toga, na ovu okolnost ističu kako su se braća naknadno podijelili, a ta dioba odnosila se na cjelokupnu njihovu imovinu, a ne samo na nekretnine položene na predjelu P., a što je vidljivo iz darovnog ugovora A. M.,

kojim pravni prednik tužiteljice pod 1 raspolaže točno određenim nekretninama u korist svoje kćerke M. M., a vidljivo je i iz rješenja o nasljeđivanju broj O- 1725/89 od 13. ožujka 1989., jer se u toj odluci jasno spominje oporuka I. M. temeljem koje je oporučitelj odlučio o raspoloživom dijelu čest. zem. 2995/1

u korist unuke, ovdje tužiteljice pod 2 D. M.-R. Pored svega, izneseno potvrđuje i iskaz I.-J. M. od 16. veljače 1996. u parnici koja se pred ovim sudom vodila pod poslovnim brojem IIP-59/95, u kojoj je ova nasljednica obrađivača I. M. rješavala svoje imovinsko-pravne odnose naslijeđene nakon očeve smrti, budući spominje diobu braće M. prije Drugog svjetskog rata nakon čega između sudionika tog pravnog posla i njihovih nasljednika nije bilo nikakvih sporova ili nesuglasja.

29. U skladu s iznesenim, sud smatra kako su odlukama agrarne komisije razriješeni težački odnosi braće A. i I. M. upravo u odnosu na nekretnine koje su predmet ove tužbe, tako da su tužiteljice dokazale kako su nasljednice vlasnika nekretnina koje su predmet njihovog zahtjeva i to tužiteljica pod 1 dijelova čest. zem. 2295/1 površina 290 m2 i 9430 m2, dijelova čest. zem. 2300 površina 1116 m2, 2541 m2 i 917 m2, dijela čest. zem. 2299 površine 1800 m2 te za cijelo čest. zem. 2295/3, 2303, 2294/8 i 2294/10, a tužiteljica pod 2 dijelova čest. zem. 2295/1 površine 480 m2 i 1270 m2 te da im pripada pravo upisa tih vlasničkih prava u zemljišnim knjigama, radi čega je odlučeno kao u točkama I-X izreke presude.

30. S obzirom na ishod spora i primjenom odredbe iz čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), tužiteljicama pripada pravo na naknadu troška i to sastava zahtjeva za mirnim rješenjem spora od 15. lipnja 2009., tužbe od 10. veljače 2010., podnesaka od 5. srpnja 2017., 10. siječnja, 6. ožujka 2018. i 8. listopada 2021., odgovora na žalbu od 17. rujna 2019. te zastupanja na ročištima održanim 7.

ožujka 2013., 9. srpnja i 31. listopada 2014., 9. studenog 2017., 16. siječnja i 6. ožujka 2018., 21. veljače i 8. svibnja 2019., 2. prosinca 2020., 4. veljače 2021. te 23. veljače 2022. u iznosu od 750,00 kn za svaku označenu radnju, a sve nabrojano u smislu Tbr 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 2. te Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Također im je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 14. siječnja 2015., 23. rujna i 30. studenog 2021. u iznosu od 375,00 kn za svako, a sve u smislu Tbr. 9. toč. 2. OT, jer se tim prilikama raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Dakle, priznat im je iznos od 14.625,00 kn, koji je u smislu Tbr. 36 OT valjalo uvećati za 10% i tome dodati trošak očevida i vještačenja u iznosu od 7.372,80 kn te trošak sudske pristojbe tužbe i ove odluke u iznosu od 800,00 kn (400,00 kn + 400,00 kn), što daje ukupan parnični trošak u iznosu od 24.260,30 kn, dok se u više zatraženom dijelu njihov zahtjev ne drži osnovanim i neophodnim za vođenje parnice.

31. Slijedom iznijetog, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška u gore označenom iznosu, kako je i odlučeno u točki XI izreke presude.

Split, 2. svibnja 2022.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljica

- zz tužene