REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 9 Pž-5204/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o., OIB ..., Č., kojeg zastupa punomoćnik G. R., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu G. R. i M. S. u Č., protiv tuženika A. d. o. o., OIB ..., R., radi isplate iznosa od 27.960,00 kn spp, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-66/2021-19 od 16. srpnja 2021., 2. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-66/2021-19 od 16. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-66/2021-19 od 16. srpnja 2021. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. S.-D. iz R. poslovni broj Ovrv-43/2020-2 od 20. siječnja 2021. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 27.960,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za trgovačke ugovore na pojedinačno određene iznose, te troškove ovrhe u iznosu od 2.074,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. siječnja 2021. do isplate, a sve kako je pobliže određeno i opisano u izreci (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.067,50 kn (točka II. izreke). Tako je sud riješio pozivom na određenja iz članak 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) i članka 221.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP).

2. Protiv presude tuženik je podnio žalbu u cijelosti ne navodeći žalbene razloge. Predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. Uvodno se ukazuje da je u predmetnom sporu riječ o sporu male vrijednosti iz članka 502. stavka 1. ZPP-a, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 3. točke 3. tog Zakona. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što žalitelj čini u predmetnoj žalbi.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi isplate iznosa od 27.960,00 kn na temelju računa broj 73-1-1 (list 5. i 6. spisa) na ime geodetskih radova na stadionu M., u Č., za radove iskolčenja bacilišta kladiva i diska, i računa broj 74-1- 1 na ime iskolčenja. Nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o izvođenju geodetskih radova i to tuženik kao naručitelj, a tuženik kao izvođač.

8. Na utvrđene relevantne činjenice da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o dijelu, te da tuženik nije ispunio predmetne obvezu – pravilno je sud primijenio relevantne odredbe materijalnog prava kroz određenja iz članka 590. ZOO kada je tuženika obvezao na plaćanje utuženog iznosa. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja primijenio određenja iz članka 221.b ZPP-a, prema kojoj odredbi – ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno.

9. Obzirom na to da je tuženik za utužene račune iskoristio pravo na odbitak pretporeza, a kako to proizlazi iz potvrde Porezne uprave, Područnog ureda R. od 7. lipnja 2021., prema zakonskoj presumpciji smatra se da tražbina tužitelja postoji u osnovi i visini kako je iskazana u računima. Tuženik je mogao dokazivati suprotno, odnosno da njegova obveza nije postojala ili da je prestala – što nije učinio.

10. Predmnijeva postojanja potraživanja iz članka 221.b ZPP-a uvedena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13) sa svrhom sprečavanja odugovlačenja postupka i olakšavanja tereta dokazivanja tužitelju, ako je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza (osnova predmnijeve), pa se u takvoj situaciji opravdano zaključuje da vjerojatno postoji i da je osnovano utuženo potraživanje. Predmnijeve olakšavaju teret dokazivanja kada primjena osnovnog pravila o teretu dokazivanja nije pravična. Razlozi odstupanja su, u pravilu, u vjerojatnosti postojanja određenih činjenica. Tuženik može dokazom o protivnom dokazivati da u konkretnom slučaju nema osnove da se o postojanju potraživanja zaključuje po pravilima o zakonskim predmnijevama, iako je utvrđeno postojanje osnove predmnijeve, a dokaz o protivnom bit će uspješan samo ako sud stekne potpuno uvjerenje o istinitosti tvrdnje o nepostojanju potraživanja.

11. Prema tome, u slučaju kada je osnovanost određene tražbine utvrđena primjenom pravila iz članka 221.b ZPP-a – nije dostatno samo navođenje i predlaganje dokaza o neosnovanosti tražbine sadržane u računima na temelju kojih je korišteno pravo na odbitak pretporeza, već je potrebno dokazivati i korekciju knjigovodstvenog stanja i poreznih obveza. Budući da u predmetnom slučaju dužnik to nije dokazao, a niti je dokazao osnovanost osporavanja svoje obveze – zaključak je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim i odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

12. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku te je ispitana kako kvalitativno tako i kvantitativno, a sve u smislu članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te je utvrđeno da je pravilna, zakonita i obrazložena, time da tuženik u žalbi niti ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku.

13. Slijedom iznesenog valja zaključiti da tuženik navodima žalbe nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude budući da u žalbi nije naveo ni jedan konkretan navod.

14. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Zagreb, 2. svibnja 2022.

Sutkinja

Dubravka Zubović,v.r.