Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 42 P-2703/2015
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. (OIB: …), Z., P. br., zastupana po Z. R., odvjetniku iz Z., D. br. protiv tuženika U. L. (OIB: …), Z., H. br., radi isplate, nakon održane glavne rasprave dana 15. ožujka 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te objave 2. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 1.410.000,00 kn, zajedno s zakonskim zateznim kamatama, određenim po stopi koja se za razdoblje od 15.1.2010.g. do 31.VII.2015.g. određuje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a za razdoblje od 1.VIII.2015.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim:
1.1. na iznos od 30.000,00 kn od 31.V.2010.g. do isplate.,
1.2. na iznos od 60.000,00 kn od 3.VI.2010.g. do isplate.,
1.3. na iznos od 60.000,00 kn od 31.VII.2010.g. do isplate.,
1.4. na iznos od 60.000,00 kn od 30.VIII.2010.g. do isplate.,
1.5. na iznos od 30.000,00 kn od 31.IX.2010.g. do isplate.,
1.6. na iznos od 30.000,00 kn od 31.V.2011.g. do isplate.,
1.7. na iznos od 60.000,00 kn od 3.VI.2011.g. do isplate.,
1.8. na iznos od 60.000,00 kn od 31.VII.2011.g. do isplate.,
1.9. na iznos od 60.000,00 kn od 30.VIII.2011.g. do isplate.,
1.10. na iznos od 30.000,00 kn od 31.IX.2011.g. do isplate.,
1.11. na iznos od 30.000,00 kn od 31.V.2012.g. do isplate.,
1.12. na iznos od 60.000,00 kn od 3.VI.2012.g. do isplate.,
1.13. na iznos od 60.000,00 kn od 31.VII.2012.g. do isplate.,
1.14. na iznos od 60.000,00 kn od 30.VIII.2012.g. do isplate.,
1.15. na iznos od 30.000,00 kn od 31.IX.2012.g. do isplate,
1.16. na iznos od 30.000,00 kn od 31.V.2013.g. do isplate.,
1.17. na iznos od 60.000,00 kn od 3.VI.2013.g. do isplate.,
1. 18. na iznos od 60.000,00 kn od 31.VII.2013.g. do isplate.,
1.19. na iznos od 60.000,00 kn od 30.VIII.2013.g. do isplate.,
1.20. na iznos od 30.000,00 kn od 31.IX.2013.g. do isplate.,
1.21. na iznos od 30.000,00 kn od 31.V.2014.g. do isplate.,
1.22. na iznos od 60.000,00 kn od 3.VI.2014.g. do ispláte.,
1.23. na iznos od 60.000,00 kn od 31.VII.2014.g. do isplate.,
1.24. na iznos od 60.000,00 kn od 30.VIII.2014.g. do isplate.,
1.25. na iznos od 30.000,00 kn od 31.IX.2014.g. do isplate.,
1.26. na iznos od 30.000,00 kn od 31.V.2015.g. do isplate.,
1.27. na iznos od 60.000,00 kn od 3.VI.2015.g. do isplate.,
1.28. na iznos od 60.000,00 kn od 31.VII.2015.g. do isplate., te
1.29. na iznos od 60.000,00 kn od 30.VIII.2015.g. do isplate.
2. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana iseliti iz cjelokupne (1/1) nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru u zk.ul.br.: 9535, k.o. Zadar, zk.č.br.: 1956/7, zgrada i dvor površine 894 m2, te ovu nekretninu slobodnu od svih svojih stvari i osoba predati u neposredni isključivi posjed tužitelju,
3. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj pred ovim sudom dana 2. rujna 2015. navodi da je samovlasnik kuće i dvorišta u Z. površine 894 m2 (zemljišnoknjižno identificiranih kao nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru u zk.ul.br.: 9535, k.o. Zadar, zk.č.br.: 1956/7, zgrada i dvor površine 894 m2). Od 2009. nadalje tuženik redovito tijekom ljetnih mjeseci - od sredine svibnja do sredine rujna - provaljuje u predmetnu kuću, mijenja bravu na ulaznim vratima predmetne kuće te potom onemogućava tužitelja koristiti i općenito raspolagati predmetnom nekretninom. Time, a i brojnim fizičkim i verbalnim nasrtajima na tužitelja (tuženik je osoba kojoj poslovna sposobnost formalno nije oduzeta, međutim, tuženik ima znatne - vidljive - posljedice u pogledu psihičkog funkcioniranja, evidentirane brojnim intervencijama policije i općenito represivnog sustava u Republici Hrvatskoj, SR Njemačkoj i SAD-u), tuženik onemogućuje tužitelja u korištenju predmetne nekretnine. Tužiteljeva imovina umanjena je na način da je isti spriječen od strane tuženika koristiti i/ili komercijalno iskorištavati predmetnu nekretninu. Uzimajući u obzir atraktivnu lokaciju predmetne nekretnine i veličinu iste, mjesečno je - za vrijeme trajanja turističke sezone - iznajmljivanjem predmetne nekretnine mogla biti ostvarivana najamnina u visini od (minimalno) 2.000,00 kn dnevno tj. 60.000,00 kn mjesečno. U razdoblju od 15. svibnja 2010. do danas tužitelj je tako mogao, da ga tuženik u tome nije onemogućavao, ostvariti zaradu od 1.410.000,00 kn. Tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće na iznos glavnice svake pojedinog mjesečnog obroka (makar) od zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec.
2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je u vezi predmetne nekretnine u Z., upravo završen postupak radi utvrđenja vlasništva te nekretnine koji se vodio na ovom sudu pod brojem P-1550/94 (novi broj P-2528/13-Gž-232/16) te je 15. ožujka 2016. donesena drugostupanjska presuda kojom se potvrđuje tužbeni zahtjev i kojom se potvrđuje da je predmetna nekretnina bračna stečevina I. i J. L. u srazmjeru 1/2-1/2 kao i da jedna polovica dijela ulazi u ostavinsku imovinu J. L. Obzirom da su joj obadva roditelja svojim ostavinskim pismima u nasljedstvo- vlasništvo ostavila predmetnu nekretninu, time su nastupile nove okolnosti i ova tužba je postala bespredmetna. Međutim da se i dalje izdaju nevjerodostojni zk izvaci neistinitog sadržaja i to već 14 godina sa neistinitim podacima i upisom V. S. za cijelo tj. od 19. studenog 2002., kada je nesporni vlasnik nekretnine I. L., koji je bio i stvarni i knjižni vlasnik te nekretnine i u kojoj je živio, neosnovano i bez njegovog znanja brisan, a na osnovu i ništavnih i raskinutih ugovora, tj. sasvim nezakonito upisana je V. Š. Štovise, tu obavijest I. L. koji je u kući živio, uopće nije zaprimio, već je za to saznao na vlastiti upit u lipnju 2004., kada su mu 17. lipnja 2004. rješenja poslana. Tu kuću u nasljedstvo-vlasništvo, roditelji su ostavili njoj i da postoje tri pravovaljana ostavinska pisma koja to dokazuju i to ostavinsko pişmo J. L. iz 1986., koje je pravovaljano od 17. rujna 1994. tj. 21 godinu i kojim joj je ona u vlasništvo-nasljedstvo ostavila svoju polovicu dijela te kuće. U međuvremenu, 22. svibnja 2001., otac i ona su sklopili izvansudsku nagodbu, napisanu i ovjerenu u tri primjerka od javnog bilježnika, kojom se ona odrekla svoje polovice dijela u korist oca te je on bio i stvarni i knjižni vlasnik te kuće u kojoj je i živio, dok se on istovremeno odrekao 1/2 dijela stana u Z. u njezinu korist, koji im od tada pripada u cijelosti i u kojem živi. U prilogu dostavlja rješenje Gž-8221/11 iz kojeg je na str.3 vidljivo da je za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje u posjed potreban javnobilježnički akt, prema odredbama Zakona o javnom bilježništvu, a kako predmetni darovni ugovor ne sadrži klauzulu o predaji u posjed, koje predaje nikada nije bilo jer je V.Š. živila i radila 35 godina u Nj., a ugovor nije napisan u formi javnobilježničkog akta i nije ovjeren ni kod javnog bilježnika ni na sudu, to je darovni ugovor nesporno ništavan i uknjižba provedena pomoću ništavnog ugovora neispravna i nevjerodostojna. Sa str. 4 istog rješenja vidljivo je i da je ugovor o uzdržavanju kad je predmet obveze neodređen ili neodrediv također ništavan prema čl. 47. Z00-a, a što je slučaj sa predmetnim ugovorom o uzdržavanju pa je i taj ugovor ništavan. Na str. 4. rješenja navedeno je i da su bili priloženi dokumenti iz kojih je vidljivo i da su ugovori raskinuti, ali da se ta dokumentacija ne nalazi u spisu, jer su očigledno bili izvađeni iz kojeg razloga je predmet vraćen na Općinski sud pa je i iz tog razloga potrebno sačekati završetak tog postupka i potvrdu ništavnosti ugovora. Napominje da se istovremeno, dok još niti jedno rješenje o nasljeđivanju nije izdano, neprekidno pokušava i prodaja i ove i drugih nekretnina, a što je uz upotrebu nevjerodostojnog zk izvatka pokušano ponovo u ožujku ove godine, jer navedena presuda Gz-232/16, još nije provedena u zk.
3. Ovaj sud je u dokazanom postupku izvršio uvid i pročitao presudu i rješenje broj Gž 232/16 Županijskog suda u Zadru od 15. ožujka 2016. (list 17 spisa), rješenje broj Gž 8221/11 Županijskog suda u Zagrebu od 18. veljače 2015. (list 29 spisa), presudu i rješenje broj Gž 1839/11 Županijskog suda u Bjelovaru od 24. svibnja 2012. (list 37 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između I. L. i V. Š. dana 30. lipnja 1994. (list 51 i 52 spisa), građevinska dozvola na ime I. L. (list 56 do 59 spisa), dopis Porezne uprave Zadar od 12. lipnja 2017. (list 93 spisa), izjavu I. L. (list 125 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5277/15 (list 164 do 179 spisa), te su pročitani spisi broj Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps- 365/11 i P-2528/13 Općinskog suda u Zadru.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži od tuženice isplatu koristi jer da tuženica od 2009. nadalje redovito tijekom ljetnih mjeseci - od sredine svibnja do sredine rujna - provaljuje u predmetnu kuću, mijenja bravu na ulaznim vratima predmetne kuće te potom onemogućava tužiteljicu koristiti i općenito raspolagati predmetnom nekretninom.
5. Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, a kako to i propisuje odredba čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP).
5.1. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
5.2. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila upisana zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine.
6. Iz dopisa Porezne uprave Zadar od 12. lipnja 2017. (list 93 spisa) proizlazi da ne raspolažu podacima za najam stambenog prostora u ulici O. k. T. u Z., površine 150 m2 s okučnicom ukupne površine 894 m2, ali da raspolažu podacima najma stana 40 m2 i to u visini najamnine 2.500,00 kn mjesečno za razdoblje od ožujka 2017.
6.1. Iz spisa poslovnog broja: Ps 365/11-71 je razvidno da je naloženo ovdje tuženici da preda ovdje tužiteljici u suposjed trosobni stan sa nusprostorijama u drugom katu koji se nalazi u H. u., a zemljišnoknjižno je identificiran kao nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, z.k.č. br. 867 kuća popisni broj 4795, dvorište i vrt na H. u. broj površine 169 hvati odnosno 607 m2, poduložak 1, 1 etaža: 0/0, trosobni stana sa nusprostorijama u drugom katu.
6.2. Iz spisa poslovnog broja P-2528/13 proizlazi da je pravomoćno utvrđeno da ostavinsku imovinu pok. J. L. ulazi 1/2 dijela visoke prizemnice u Z., O. k. T., veličine 150 m2, s okućnicom, sve označeno kao čest. zem. 1956/7.
. Tužiteljica je tužbeni zahtjev radi isplate postavila na 2.000,00 kn dnevno tj. 60.000,00 kn mjesečno uzimajući u obzir atraktivnu lokaciju predmetne nekretnine i veličinu iste jer da za vrijeme trajanja turističke sezone, iznajmljivanjem predmetne nekretnine može biti ostvarivana takva najamnina.
7.1. Tužiteljica je dana 15. ožujka 2022. na glavnoj raspravi navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložila da se glavna rasprava zaključi, dok ranije predloženo financijsko vještačenje nije provedeno jer tužiteljica, iako dva puta pozivana, nije uplatila predujam troškova vještačenja.
8. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), koje uređuju pravni položaj poštenog odnosno nepoštenog posjednika. Naime, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu osobe od koje se zahtjeva isplata naknade (u konkretnom slučaju nije došlo do promjene identiteta), tada valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, prema kojim odredbama je samo nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Poštenje posjeda je regulirano odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP - i prema njoj posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, a prema odredbi st. 5. istog članka poštenje posjeda se predmnijeva, a onaj tko tvrdi protivno dužan je to i dokazati. Odredbom čl. 18. st. 4. ZVDSP propisano je i to da ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu.
8.1. Dakle, da bi došlo do primjene odredbe čl. 165. st. 1. ZV, potrebno je da vlasnik stvari traži predaju te stvari u posjed i tek tada je ovlašten tražiti od nepoštenog posjednika naknadu iz čl. 165. st. 1. ZV. Kako tužiteljica od tuženice nije tražila predaju posjeda nekretnine, već samo platež koristi, ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 165. st. 1. ZV te stoga ne postoji pravna osnova koja bi tužiteljicu ovlašćivala da od tuženice traži naknadu koristi koju je tuženica imala od posjedovanja predmetne nekretnine, ukoliko je posjedovala, a što tijekom ovoga postupka nije dokazano.
8.2. Također je za navesti da je tužiteljica neutemeljeno postavila visinu tužbenog zahtjeva, bez točno dostavljenog podatka o visini najamnine od strane Porezne uprave za nekretninu slične površine odnosno bez provođenja odgovarajućeg vještačenja o visini najamnine samo paušalno navodeći da " uzimajući u obzir atraktivnu lokaciju predmetne nekretnine i veličinu iste, mjesečno je - za vrijeme trajanja turističke sezone - iznajmljivanjem predmetne nekretnine mogla biti ostvarivana najamnina u visini od (minimalno) 2.000,00 kn dnevno tj. 60.000,00 kn mjesečno". Nadalje, tužiteljica samo navodi "tuženica od 2009. nadalje redovito tijekom ljetnih mjeseci - od sredine svibnja do sredine rujna - provaljuje u predmetnu kuću, mijenja bravu na ulaznim vratima predmetne kuće te potom onemogućava tužitelja koristiti i općenito raspolagati predmetnom nekretninom", ali to ista nije ničim dokazala.
8.3. Slijedom navedenog, ovaj sud je našao tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovanim te je odlučeno je kao u izreci ove presude.
9. Odluka o trošku nije donesena jer isti od strane koja je uspjela u sporu nije zatražen.
Zadar, 2. svibnja 2022.
Sutkinja
Jadranka Nižić – Peroš, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
Dostavna naredba:
1. Tužiteljici, putem punomoćnika,
2. Tuženici, osobno.
