Poslovni broj: 105-Pn-2349/18-63

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista D. R., u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. A. L., odvjetnica iz Z., protiv tuženika G. Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika, C. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., zaposlenik umješača, dipl. iur., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. travnja 2022. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka i punomoćnika umješača D. B., dana 02. svibnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 73.782,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 47.900,00 kuna od 05.09.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 9.000,00 kuna od 19.06.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 156,66 kuna od 15.03.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.370,95 kuna od 15.04.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.690,10 kuna od 15.05.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.369,14 kuna od 15.06.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.509,56 kuna od 15.07.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.286,96 kuna od 15.08.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 851,48 kuna od 15.09.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.057,76 kuna od 15.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.011,92 kuna od 15.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.011,92 kuna od 15.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.057,76 kuna od 15.01.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 851,48 kuna od 15.02.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.332,80 kuna od 15.03.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 897,32 kuna od 15.04.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.172,36 kuna od 15.05.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 254,03 kuna od 15.06.2018. godine pa do isplate.

kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18.517,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. svibnja 2022. godine do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika platež iznosa od 3.752,73 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose naknade plaće koji su dospijevali 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec u periodu od 15.03.2017.g. do 15.06.2018.g., zahtjev tužitelja na platež zatezne kamate tekuće na iznos od 9.000,00 kuna za period od 05.09.2018.g. do 19.06.2020.g., zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.786,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, kao i zahtjev tuženika i umješača za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 05.09.2018. godine podnio tužbu pred ovim sudom radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 78.634,93 kn. Iz navoda u tužbi proizlazi da je dana 15.01.2017.g. tužitelj stradao kao pješak kada se poskliznuo na neočišćenom i zaleđenom nogostupu u ulici I T. kod kbr …, slijed čega je pao i zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Kako je tužitelj pao te zadobio tjelesne ozljede na površini za čije je održavanje odgovoran tuženik, to imenovani smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje s osnova fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti i naruženosti, kao i na imovinsku štete zbog tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade, slijedom čega tužitelj potražuje ovom tužbom naknadu štete od 78.634,93 kn, sa pripadajućom kamatom (s time da iznos od 55.000,00 kn potražuje s naslova neimovinske štete, iznos od 3.000,00 kn s naslova imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege te iznos od 20.634,93 kn s naslova imovinske štete zbog izgubljene zarade), uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i njegovu visinu te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a opreza radi osporava i uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastalih ozljeda. Ističe kako u pogledu navoda iz tužbe u istoj nisu jasno obrazložene okolnosti nastanka štetnog događaja te isti nejasno navodi kako je došlo do navodnog pada obzirom da prilikom opisa događaja ne navodi na koji se način poskliznuo i pao niti gdje se to točno dogodilo. Ističe kako je tužitelj u obvezi dokazati okolnosti koje su dovele do štetnog događaja, tako i uzročno-posljedičnu vezu između štetne radnje i štete, odnosno sve elemente štete kao pretpostavku za eventualnu odgovornost za štetu na strani tuženika. Ističe da osporava visinu tužbenog zahtjeva jer je isti previsoko postavljen uzimajući u obzir sudsku praksu i Orijentacijske kriterije VSRH, a iz medicinske dokumentacije ne proizlazi povezanost ozljeda koje tužitelj navodi da su nastale padom, a postoji mogućnost da su neke od ozljeda nastale prije ili nakon spornog događaja. Osporava visinu štete na ime tuđe pomoći i na ime izgubljene zarade budući da ničime nisu dokazane u potraživanom iznosu, a također osporava isto radi nepostojanja pravne osnove za navedeno potraživanje budući da se štetni događaj zbio isključivom krivnjom tužitelja. Ističe kako tužitelj nije dostavio dokaz da se opisani štetni događaj dogodio na lokaciji za čije je održavanje isključivo nadležan tuženik, a to iz razloga što je na dostavljenim fotografijama kao mjesto navodnog pada označen nogostup ispred privatne kuće. Predlaže pozvati C. o. d.d. da sudjeluje kao umješač u postupku na strani tuženika. Osporava i tijek utužene kamate, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tuženiku se tijekom postupka kao umješač pridružila C. o. d.d. obzirom je tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja imao kod istog policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti, a čijem se stupanju u parnicu tužiteljica nije usprotivila. Tijekom postupka umješač je iskazao kako se pridružuje svim navodima tuženika, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te osporava odgovornost svojeg osiguranika za nastanak štetnog događaja, a poziva se na čl. 97 Odluke o komunalnom redu Grada Zagreba koja određuje da snijeg i led s krova zgrade i nogostupa uz zgradu uklanja vlasnik ili korisnik stana ili poslovnog prostora u zgradi, odnosno upravitelj zgrade. Ističe da je tuženik poduzeo sve mjere za uredno odvijanje prometa za vozila i pješake na svom području te u konkretnom slučaju ne može snositi odgovornost za štetu tužitelju, slijedom čega iznosi prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporava i sam štetni događaj, kao i uzročno-posljedičnu vezu između ozljede i štetnog događaja te visinu tužbenog zahtjeva kao previsoko postavljenog, a osporava i tijek utužene kamate, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

4. Tužitelj podneskom od 02.12.2019.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno rezultatima provedenog medicinskog vještačenja na način da potražuje od tuženika s naslova neimovinske i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege isplatu iznosa od 47.900,00 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate te iznos od 20.634,93 kn s naslova imovinske štete po osnovi izgubljene zarade sa kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako to proizlazi iz navedenog podneska. Naime, tužitelj smatra da mu s osnova povrede prava osobnosti pripada iznos od 45.00,00 kuna (sa naslova fizičkih bolova potražuje iznos od 12.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 20.000,00 kn za duševne boli zbog naruženja iznos od 5.000,00 kn, s naslova pretrpljenog straha iznos od 8.000,00 kn, dok s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 2.900,00 kn (145 sati po 20,00 kn po satu), te iznos od 20.634,93 kn s naslova imovinske štete po osnovi izgubljene zarade.

5. Tuženik se podneskom od 23.12.2019.g. očitovao kako je tužitelj podneskom od 02.12.2019.g. snizio tužbeni zahtjev po osnovi vidova štete, slijedom čega traži da sud isto cijeni u smislu čl. 156 st. 1 ZPP-a neovisno o ishodu spora te da dosudi trošak tuženiku u srazmjernom dijelu za koji je snižen tužbeni zahtjev. Obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na 3. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održane 26. travnja 2021. kojim je izražen stav da snižavanje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i da je za isto potreban pristanak tuženika, te obzirom da se tuženik i umješač nisu usprotivili snižavanjju tužbenog zahtjeva (iako su tražili da sud isto cijeni prilikom dosude troška, o čemu će se sud očitovati u daljnjem obrazloženju presude), sud je nastavio postupak po tužbenom zahtjevu istaknutom podneskom od 02.12.2019.g.

6. Nadalje, obzirom na nove Orijentacijske kriterije koji su stupili na snagu tijekom ovog prvostupanjskog postupka, tužitelj podneskom od 19.06.2020.g. uvećava tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu, slijedom čega imenovani potražuje od tuženika platež iznosa od 56.900,00 kn koji se odnosi na neimovinsku štetu i imovinsku štetu po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu (iznos od 16.000,00 kn po kriteriju fizičkih bolova, iznos od 10.000,00 kn s naslova pretrpljenog straha, iznos od 20.000,00 kn s naslova duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti te iznos od 8.000,00 kn s naslova duševnih bolova zbog naruženja, što ukupno iznosi 54.000,00 kn), dok je tužbeni zahtjev s naslova imovinske štete od 20.634,93 kn po osnovi izgubljene zarade i te plateža iznosa od 2.900,00 kn po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu ostao neizmijenjen.

7. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva koju je tužitelj izvršio podneskom od 19.06.2020.g.

8. Kako sud smatra da predmetno preciziranje tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 19.06.2020.g. predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva odnosno preinaku istog u smislu čl. 191 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, a kojem se povećanju tuženik izrijekom usprotivio u daljnjem tijeku postupka u smislu čl. 190 ZPP-a u, sud je riješio dopustiti preinake tužbe izvršenu podneskom od 19.06.2020.g., smatrajući isto svrhovitim za konačno rješenje odnosa među strankama.

9. Naime, sud je prilikom odlučivanja primijenio odredbu čl. 190 st. 2 ZPP-a koja je u primjeni u odnosu na sve prvostupanjske postupke koji su u tijeku nakon stupanja izmjena i dopuni ZPP-a od 01.09.2019.g. (NN broj 70/19), a koja odredba propisuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

10. Obzirom na pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 15.06.2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku, odnosno od 15.06.2020.g., da je sud u konkretnom slučaju primijenio citiranu zakonsku odredbu smatrajući da tužitelj uslijed izmjene Orijentacijskih kriterija koji su stupili na snagu nakon zaključenja prethodnog postupka, a prije zaključenja glavne rasprave u ovom postupku koji je bio u tijeku u vrijeme donošenja istih, bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu u vrijeme zaključenja prethodnog postupka.

11. Tužitelj nadalje podneskom od 31.01.2022.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno rezultatima provedenog financijskog vještačenja u odnosu na izgubljenu zaradu na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 56.900,00 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate (sukladno podnesku od 19.06.2020.g.) te iznos od 16.882,20 kn s naslova izgubljene zarade, sa pripadajućom kamatom kako to proizlazi iz navedenog podneska, uz naknadu parničnog troška.

12. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe po uređenju tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 31.01.2022.g., navodeći da je tužitelj tijekom naznačenog predmeta više puta preinačavao i djelomično povlačio pa povećavao, i obratno, tužbeni zahtjev iako se tuženik izričito protivio takvim postupcima tužitelja, a sud o tome nije donio odluku. Tuženik napominje kako poduzeta raspolaganja, smanjenje pa povećanje tužbenog zahtjeva te ponovno smanjenje, nisu dopuštena niti svrsishodna te iste naslovljeni sud ne bi trebao dopustiti u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a budući je prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26.04.2021.g., smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika, ujedno tražeći da sud isto cijeni u smislu čl. 156 st. 1 ZPP-a neovisno o ishodu spora te da dosudi trošak tuženiku u srazmjernom dijelu za koji je snižen tužbeni zahtjev. 13. Kako je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 31.01.2022.g. potraživao iznos od 16.882,20 kn sa pripadajućom kamatom s naslova izgubljene zarade, te obzirom da je tuženik izrijekom iskazao protivljenje njegovom snižavanju, smatrajući da snižavanje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i za koju je radnju potreban pristanak tuženika. Obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na 3. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održane 26. travnja 2021. kojim je izražen stav da snižavanje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i da je za isto potreban pristanak tuženika, sud je nastavio postupak po tužbenom zahtjevu istaknutom podneskom tužitelja od 19.06.2020.g.

14. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka K. P. te je izvršio uvid u preslike fotografija i prijepis posjedovnog lista mjesta pada tužitelja (list 8-23 spisa) medicinsku dokumentaciju za tužitelja i preslike fotografija naruženja tužitelja (list 24-46 spisa), preslike platnih lista i izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja (list 47-64, 179-187 spisa), presliku police osiguranja broj … (list 94-95 spisa), potvrdu DHMZ o vremenskim prilikama na dan 15.01.2017.g. (list 193-195 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je također medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr. M. M., kirurgu koji je dana 05. studenog 2019. godine dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje, kao i dana 10.03.2020.g. pisano očitovanje povodom prigovora tuženika. Provedeno je i financijsko vještačenje po vještakinji L. T. G. koja je dana

23.02.2021.g. dostavila sudu pisani nalaz i mišljenje, a dana 14.06.2021.g. pisano očitovanje dok je dana 24.01.2022.g. dostavila dopunu nalaza i mišljenja na prijedlog tuženika., a ujedno je proveden i očevid na mjestu štetnog događaja dana 01.03.2019.g. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

15. Sud je utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja analizom iskaza tužitelja, kao i provođenjem očevida na licu mjesta štetnog događaja dana 01.03.2019.g. Naime, iz iskaza tužitelja i očevida provedenog od strane suda dana 01.03.2019.g. sud je utvrdio da je tužitelj pao na nogostupu ispred kuće koja se nalazi na adresi u Z., I T. br…., i na kojem je očevidu sud utvrdio da mjesto štetnog događaja na koji je pristupila sudska komisija odgovara mjestu pada tužitelja naznačenog na preslikama fotografija koje prileže listu 5 i 6 spisa, s time da je tužitelj pokazao na uvid izvornik fotografija koje su se nalazile u njegovom mobitelu. Iz njegovog iskaza nadalje proizlazi da se pad dogodio 15.01.2017..g., ne može se sjetiti točno kada je pao, no sjeća se da su ga u hitnoj zaprimili oko 3 i 30 h ujutro s time da su dugo čekali i hitnu. Napominje da se je poskliznuo i pao na "veliku fleku leda", to mu je točno ostalo u glavi i ne sjeća se da je drugdje bilo puno snijega i leda. Te je noći bilo suho, sjeća se da je bilo jako hladno, siguran je da u tom momentu nije padalo, a ne sjeća se da li je padalo prije tog dana. Na sebi je imao zimsku jaknu, hlače i gojzerice koje poslije više nije nikada obukao, a uoči pada nije imao ništa u rukama i nije s nikim razgovarao. Prije pada nije pio alkohol jer su bili na druženju s djecom, napomenuvši da je jedna od djelatnica hitne pomoći skoro pala na mjestu gdje i on ali ju je uhvatio njezin kolega. On poslije pada nije uopće mogao ustati i isto jutro je završio na operaciji te je u nozi imao vijke i šarafe, a nakon toga je također bio na 2 operacije te je zbog toga bio više od godine dana na bolovanju. Išao je na fizikalnu terapiju, o tome postoji medicinska dokumentacija te je tužitelj pokazao na uvid zaostale ožiljke nakon operacija te je sud utvrdio da se radi o jednom ožiljku veličine oko 15 cm koji je lako vidljiv trećima, te o jednom ožiljku veličine oko 2-3 cm koji je također vidljiv trećim osobama. On se prije pada nije rekreativno bavio sportom, osim što je znao zaigrati nogomet sa prijateljima a nakon ozljede više nikada. Nitko osim svjedoka nije svjedočio njegovom padu, s time da je policija vidjela da je on ozlijeđen jer su oni došli koju minutu nakon pada, a misli da se njegov pad dogodio između 2 i 3 ujutro sa subote na nedjelju.

16. Svjedok K. P. je na provedenom očevidu iskazao kako potvrđuje mjesto pada tužitelja te je on tužiteljev prijatelj i tog je dana bio kod njega na piću, a kako imaju kćerke vršnjakinje, one su se družile. On je bio krenuo da autom otpelja kćer bivšoj ženi, kada je auto odjedanput stao pa je pozvao tužitelja da mi pomogne auto izgurati s ceste. Tužitelj je parkirao svoj auto ispred kč.br. … a njegov je auto još stajao na cesti te su imali namjeru pokrenuti auto "na poguranac", a kako je tužiteljev auto bio u pogonu, on je krenuo ugasiti ga, kada se odjedanput poskliznuo i pao. Ne može se sjetiti točno kojeg dana je to bilo, misli da je bilo prije 2 godine, sjeća se da je bila zima, ne sjeća se koji mjesec, a to se dogodilo u kasnim večernjim satima, misli da je bilo 2 ujutro, ne zna točno koji sat. Tužitelj uoči pada niti tijekom večeri nije pio alkohol jer su se družili s djecom, sjeća se da je bilo jako hladno i da je bilo snijega i leda na mjestu pada, a misli da taj dan nije padao snijeg. U trenutku pada baš je naišla policija koji su pomogli da se pridigne tužitelj i oni su zvali hitnu pomoć, a hitna pomoć je odvela tužitelja u bolnicu, napomenuvši da se jedna od djelatnica hitne pomoći također skoro polomila na istom mjestu da ju nije pridržao drugi kolega iz hitne pomoći. Koliko se sjeća, tužitelj je na sebi imao gojzerice, jaknu, hlače, bio je dobro obučen jer je bilo jako hladno, a uoči pada tužitelj nije ništa držao u rukama i nije razgovarao na mobitel. Ceste su tog dana bile očišćene, bilo je leda na pločniku, misli da je bilo i snijega na nogostupu i misli da nogostup nije bio očišćen, a svjedok smatra da se tužitelj poskliznuo konkretno na led. Cesta je bila posuta soli ili sitnim pijeskom no misli da nogostup nije, s time da se tužitelj poslije pada žalio na nogu, konkretno na zglob kod gležnja, nije mogao stati na nogu, odmah mu je natekla.

17. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja i svjedoka K. P. jer su isti životni, logični, uvjerljivi i u suglasju jedan s drugim, kao i sa svim ostalim provedenim dokazima.

18. Tuženik je tijekom postupka osporavao pasivnu legitimaciju, međutim odredbom čl. 3. Odluke o organiziranju tuženika ("Službeni Glasnik Grada Zagreba" 40/90.), je propisano da je tuženik dužan održavati gradske ulice i druge javno prometne površine i prometne objekte. Nadalje, u odredbi čl. 106. st. 2. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ br. 7/97., 16/98., 23/03., 16/04. i 17/04.) propisana je obveza uklanjanja leda s javnoprometnih površina čim nastane, a u st. 3. istog članka određeno je da način, normative i druge uvjete uklanjanja snijega i leda programom utvrđuje Gradska skupština, s time da se javnoprometnim površinama u smislu Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik grada Zagreba broj 20/05; u daljnjem tekstu: Odluka) između ostalog smatraju pločnicima, nogostupima, kao i pješačke i biciklističke staze te slične površine.

19. Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00. i 59/01., dalje: "ZKG"), određena su načela, način obavljanja i financiranja komunalnog gospodarstva, te ostala pitanja glede svrhovitog obavljanja komunalne djelatnosti (čl. 1. st. 1. ZKG). Među komunalne djelatnosti, sukladno odredbi čl. 3. st. 1. toč. 8. ZKG, spada i održavanje javnih površina. Nadalje, u odredbi čl. 3. st. 9. ZKG je propisano da se pod održavanjem javnih površina razumijeva, između ostalog, i održavanje javnoprometnih površina, dok je odredbom čl. 2. st. 2. ZKG određeno da su jedinice lokalne samouprave, te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne temeljem tog Zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti.

20. Slijedom iznijetoga, stav je ovog suda da je tuženik taj koji preko inspekcijskih i drugih tijela nadzire kako djeluju službe od javnog interesa, te poduzima mjere kojima se osigurava njihovo djelovanje, pa iz navedenog proizlazi njegova odgovornost za štetu koju je pretrpio tužitelj u ovom štetnom događaju, neovisno o tome da li je tuženik, obvezu održavanja nerazvrstanih cesta, a time i javnoprometnih površina, ugovorom prenio na trgovačko društvo Z. h.

d.o.o. sukladno odredbi čl. 4 ZKG-a kojom je propisano da komunalne djelatnosti mogu obavljati trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba – vlastiti pogon koju osniva jedinica lokalne samouprave, pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova. Slijedom iznijetoga, stav je ovog suda kako obveza tuženika ne prestaje prijenosom obveze na način da je isti samo dužan takvu pravnu osobu nadzirati u pogledu osiguravanja uvjeta da se prenesene obveze obavljaju trajno i permanentno, već je isti dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, pa samim time i odgovara za svu štetu koja nastane ako se ne pridržava obveze nadzora nad navedenim poslovima.

21. Stoga je tuženik dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se spriječi nanošenje štete građanima, pa je stoga isti pasivno legitimiran u ovom postupku.

22. Kako je štetni događaj uzrokovan ledom na nogostupu ispred kuće koja se nalazi u ulici T. I kbr … u Z. koji je trebao biti uklonjen (sukladno odredbi čl. 106. st. 2. Odluke o komunalnom redu) to je propustom uklanjanja leda, došlo do štetnog događaja, a time i do odgovornosti tuženika sukladno čl. 1045., st. 1. i 1084. važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., nadalje: "ZOO") za nastalu štetu tužitelju. Sud je stoga u cijelosti ocijenio kao neosnovano umješačevo pozivanje na čl. 97 Odluke o komunalnom redu Grada Zagreba koja određuje da snijeg i led s krova zgrade i nogostupa uz zgradu uklanja vlasnik ili korisnik stana ili poslovnog prostora u zgradi, odnosno upravitelj zgrade, budući je temeljem provedenog očevida na mjestu štetnog događaja nedvojbeno utvrđeno da u konkretnom slučaju mjesto pada tužitelja nije nogostup koji se nalazi uz zgradu u smislu citirane zakonske odredbe (i koja je činjenica razvidna iz preslika fotografija koja prileže spisu), slijedom čega je ocijenjen kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji su tijekom postupka isticali tuženik i umješač. 23. Nadalje, sud je iz potvrde o vremenu Državnog hidrometorološkog zavoda (list 193-195 spisa), utvrdio da je na dan 15.01.2017.g. bio pretežno sunčan dan sa sumaglicom, vjetar slab, a temperatura zraka u 7,00h je iznosila - 5.6 stupnjeva, u 14,00h 2.3 stupnjeva, a u 21,00 h - 3.6 stupnjeva. Visina snježnog prekrivača na GMP Zagreb-Maksimir navedenog je dana iznosila 3 cm, a snježni pokrivač koji je tog dana trajao od 0,00-24,00h, nastao je od oborina (snijeg i susnježica) koja je padala prethodnih dana, i za koju se vremensku pojavu ne određuje intenzitet tako da nije naveden u tablici atmosferskih pojava. Sumaglica je navedenog dana trajala od 01:15-05:15, 08:30-18:30, te od 20:30 – 22:15 sati, a isto označava male vodene kapljice manje nego kod magle ili higroskopne čestice koje smanjuju horizontalnu vidljivost, ali u manjoj mjeri nego kod magle, te je vidljivost uvijek 1 km ili veća ali manja od 10 km. Imajući u vidu utvrđenja koja proizlaze iz potvrde DHMZ-a, sud nalazi da na dan pada tužitelja 15.01.2017.g. vladali uobičajeni zimski uvjeti koji su dozvoljavali da se na vrijeme izvrši čišćenje i posipanje sipinom javnih površina, te na strani tuženika ne postoje okolnosti koje ga oslobađaju od odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Stoga, iako prema navodima tuženika proizlazi da su mjesto štetnog događaja na dan pada tužitelja posipali solju, sud nalazi kako očito isto nije bilo dostatno za učinkovito uklanjanje leda i snijega sa predmetnog nogostupa budući je tijekom postupka analizom iskaza tužitelja i svjedoka K. P. nedvojbeno utvrđeno da su spornog dana zaostali led i snijeg na mjestu štetnog događaja koji su uzrokovali pad tužitelja.

24. Obzirom da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj spornog dana na sebi imao zimsku jaknu, hlače i gojzerice, a uoči pada nije imao ništa u rukama i nije s nikim razgovarao, uoči štetnog događaja to sud nalazi da na strani tužitelja nema doprinosa za nastanak štete temeljem čl. 1067. st 1 i 2. ZOO-a. Sud je stoga u cijelosti otklonio prigovor tuženika da tužitelj uoči pada nije postupao s dužnom pažnjom niti je prilagodio svoje kretanje zimskim prilikama, odnosno njegov prigovor da je tužitelj (isključivo) kriv za nastanak štetnog događaja.

25. Obzirom da je među strankama sporna visina tužbenog zahtjeva u odnosu na štetu koju je pretrpio tužitelj uslijed zadobivenih ozljeda, sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku M.

M.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka M. M. od 05.11.2019.g. (list 106-108 spisa) proizlazi utvrđenje da je tužitelj u štetnom događaju od 15.01.2017.g. ozljedu desne potkoljenice (trimaleolarni prijelom desne potkoljenice) koja je operativno liječena te postoji uzročno posljedična veza između opisane dinamike štetnog događaja, zadobivene ozljede i trajnih posljedica. Tužitelj je u cijelosti provodio upute liječnika a iz dostupne medicinske dokumentacije nije vidljivo da je kod tužitelja postojalo stanje narušenog zdravlja prije štetnog događaja a koje bi bilo od utjecaja na ocjenu u ovom predmetu. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu ograničenja opsega pokreta desnog gležnja u srednjem stupnju uz kronični bolni sindrom posttraumatske etiologije. Liječenje tužitelja je završeno dana 28.03.2018.g. s pregledom fizijatra, a na navedenom pregledu je vidljivo da je fizijatar propisao 10 dana fizikalne terapije i da je karton za istu terapiju otvoren ali nema potvrde da je terapija i odrađena. Tužitelj je u štetnom događaju doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah (strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i ishoda liječenja) jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana (ozljeda i 2 operativna zahvata), srednjeg intenziteta u trajanju od 12 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od 45 dana ukupno. Imenovani je trpio jake bolove u trajanju od 5 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana ukupno, a bolovi koje je tužitelj povrh navedenih trpio tijekom liječenja te bolovi koje tužitelj i sada trpi ulaze u ocjenu trajnih posljedica. Tuđa pomoć bila mu je potrebna u periodu od 20.01.do 22.02.2017.g. u opsegu od 2 sata dnevno, od 22.02.2017.g. pa narednih 30 dana u opsegu od 1 sat dnevno; u daljnjem tijeku tuđa pomoć bila je potrebna još 6 tjedana u opsegu od 2x3 tjedno za obavljanje težih poslova, a od 20.02.2018.g. do 02.03.2018.g. u opsegu od 1 sat dnevno. Štetni događaj je rezultirao umanjenjem životne i radne aktivnosti tužitelja u opsegu od 10%, kao i naruženjem lakog stupnja (pri pregledu vještaka vidljiv lateralni ožiljak dužine 15,5 cm te prednji ožiljak dužine 2,5 cm te su oba ožiljka hiperpigmentirana, prisutna neznatna perimaleolarna lateralna oteklina).

27. Budući je tuženik imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka M. M., imenovani je vještak dana 10.03.2020.g. (list 120 spisa) dostavio sudu pisano očitovanje povodom prigovora tuženika iz kojeg proizlazi utvrđenje da postoji uzročno-posljedična veza između mehanizma nastanka štetnog događaja, zadobivene ozljede i trajnih posljedica-iz opisa nastanka štetnog događaja, kako iz tužbe, tako i uzimanjem anamneze i direktnog opisa tužitelja, radi se upravo o mehanizmu nastanka ozljede tužitelja iz štetnog događaja, kao i svih trajnih posljedica opisanih u nalazu. Izražene trajne posljedice isključivo se odnose na štetni događaj i ne uključuju nikakve degenerativne promjene, napomenuvši da je degenerativne promjene isključio i pregledom dostupne RTG dokumentacije. Upravo iz razloga nepostojanja kartona terapija, vještak je liječenje tužitelja zaključio s pregledom fizijatra, a ne sa fizikalnim terapijama, bile one obavljene ili ne, a kako je od ozljede do pregleda fizijatra proteklo više od godine dana, vještak smatra da prepisana fizikalna terapija, čak i da ju je tužitelj obavio, ne bi više imala utjecaja na kliničko stanje tužitelja. Vještak je citirao kompletnu medicinsku dokumentaciju, a da je zdravstveni karton tužitelja bio priložen spisa, on bi također isti citirao u svojem nalazu. Ističe da u RH ne postoje obavezne tablice s kojima se vještaci u svojem radu moraju služiti, trajne posljedice su izražene temeljem svih postulata sudsko medicinskih vještačenja, kao i temeljem vještakovog osobnog iskustva u liječenju ovakvih ozljeda. Uzimajući u obzir težinu ozljede, tijek liječenja, dva operativna zahvata i cijeli tijek liječenja i zatečene i podrobno opisane trajne posljedice kod tužitelja, vještak u cijelosti ostaje kod ocjenama iz vještva.

28. Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka, kao i njegovo pisano očitovanje, sud je ocijenio stručno danim na temelju neposrednog pregleda tužitelja i uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalista koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a i na prigovore tuženika je odgovoreno na način koji prihvaća sud, a i tuženik nakon saslušanja imenovanog vještaka nije imao daljnje primjedbe, niti drugi dokazni prijedlog usmjeren na pobijanje vještačkog nalaza i mišljenja (poput novog medicinskog vještačenja).

29. Nadalje, iako je tuženik tijekom postupka osporavao uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda tužitelja i štetnog događaja, a na koju okolnost predložio niti jedan relevantan dokazni prijedlog u smislu čl. 219 ZPP-a (poput vještačenja po vještaku sudske medicine), a obzirom da je upravo na tuženiku bio teret dokaza kojim bi dokazao svoje navode, te uzevši u obzir utvrđenje medicinskog vještaka M. M. da postoji uzročno-posljedična veza između mehanizma nastanka štetnog događaja, zadobivene ozljede i trajnih posljedica-iz opisa nastanka štetnog događaja, kako iz tužbe, tako i uzimanjem anamneze i direktnog opisa tužitelja, radi se upravo o mehanizmu nastanka ozljede tužitelja iz štetnog događaja, to sud u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključuje i nalazi kako je tužitelj dokazao svoje tvrdnje da je imenovani zadobio utuženu ozljedu u štetnom događaju prilikom spotaknuća, slijedom čega je sud u cijelosti otklonio prigovor nepostojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužitelja koji je istaknuo tuženik.

30. Nadalje, sud nalazi da nije bilo potrebe za provođenjem vještačenja po vještaku medicine rada na prijedlog tužitelja na okolnost činjenice da je bolovanje tužitelja u uzročnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem budući je tuženik na ročištu održanom dana 11.01.2021.g. iskazao kako ne osporava osnov za izgubljenu zaradu.

31. Imajući u vidu utvrđenja koja proizlaze iz rezultata provedenog medicinskog vještačenja, te obzirom na utvrđenu uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda tužitelja, sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. l9.st.2. u vezi s čl. 1100 i 1046. ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st.l.ZOO-a). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i to fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te potrebu pružanja tuđe pomoći i njege budući da tužitelju temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada i pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i izgubljenu zaradu s naslova imovinske štete.

32. Odlučujući o visini pravične novčane naknade s osnova pretrpljenih fizičkih bolova tužitelja, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje bolova te vrstu i lokalitet ozljeda kako su opisani u mišljenju vještaka te neugodnosti koje je tužitelj pretrpio tijekom liječenja, hospitalizacije u KB Dubrava u periodu od 15.01.2017.g. do 20.01.2017.g., te u periodu od 19.02.2018.g. do 18.02.2018.g. i 2 operativna zahvata, višestrukih rtg obrada, nošenja imobilizacije (cirkularnog gipsa sa hoduljom), korištenja štaka, potrebe toaleta, prevoja, uzimanja analgetika, vježbe mobilizacije gležnja, jačanje potkoljenice mm desno i vježbe balansa, odlaska na kontrole kod specijalista opće kirurgije, traumatologije i ortopedije te kod fizijatra, provođenja više ciklusa fizikalne terapije te izvršenih pregleda, sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 16.000,00 kuna koliko je tužitelj i tražio povišenim dijelom tužbenog zahtjeva iz podneska od 19.06.2020.g. sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

33. S obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, a posebno uzevši u obzir da je tužitelj pretrpio primarni i sekundarni strah, te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 10.000,00 kn po kriteriju pretrpljenog straha koliko je tužitelj i tražio povišenim dijelom tužbenog zahtjeva iz podneska od 19.06.2020.g. sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

34. Imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti u ukupnom omjeru od 10% trajno, u kojem će omjeru tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima (a koje se tegobe očituju u bolovima u desnom gležnju koji su prisutni ujutro prilikom pokretanja te prilikom hodanja i opterećenja, nije u stanju duboko čučnuti, poteškaćama prilikom penjanja i spuštanja i prilikom hoda po neravnom terenu, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka) te obzirom na njegovu životnu dob (rođen 1986.g.) i zanimanje (voditelj i radnik u građevinskim radovima), na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a, mišljenje je suda da bi tužitelju po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 20.000,00 kn, koliko je tužitelj i tražio povišenim dijelom tužbenog zahtjeva iz podneska od 19.06.2020.g., sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

35. Imajući u vidu da se naruženje tužitelja odnosi na naruženje u lakom stupnju koje se očituje u vidljivom lateralnom ožiljku dužine 15,5 cm te prednjem ožiljku dužine 2,5 cm i koja su oba ožiljka hiperpigmentirana, prisutna neznatna perimaleolarna lateralna oteklina (a koja je okolnost utvrđena od strane vještaka M. M. i od strane samog suda na provedenom očevidu), mišljenje je suda da bi tužitelju po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 8.000,00 kn, koliko je tužitelj i tražio povišenim dijelom tužbenog zahtjeva iz podneska od 19.06.2020.g., sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

36. Kako je tužitelju zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 145 sati (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka), sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.900,00 kuna, smatrajući pritom da 20,00 kn za jedan sat tuđe pomoći i njege predstavlja primjerenu cijenu iste u gradu Z. i okolici, u vrijeme kada je tužitelju tuđa pomoć i njega bila pružana. Sud je stoga utvrdio da imenovanom pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.900,00 kuna, odnosno 20,00 kuna po satu, sukladno odredbi čl. 1095 ZOO-a.

37. Ovdje valja istaknuti da sud nalazi da potraživanje tužitelja izvršeno podneskom od 19.06.2020.g. u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva nije zastarjelo. Naime, kako zastarni rok za preinačeni dio tužbenog zahtjeva počinje teći s danom objavljivanja Orijentacijskih kriterija u ožujku i lipnju 2020.g. u smislu čl. 215 ZOO-a, a obzirom da sud nalazi da za potraživanje tužitelja s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zastara nastupa u konkretnom slučaju s danom 28. ožujka 2023.g., odnosno 5 godina od stabilizacije njegovog zdravstvenog stanja u smislu odredbe čl. 230 st. 2 ZOO-a obzirom iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja okončano s danom 28.03.2018.g., te obzirom da je zastarijevanje u ovom predmetu prekinuto podnošenjem tužbe dana 05.09.2018.g. u smislu čl. 238 ZOO-a te imajući u vidu da i preinačeni dio tužbenog zahtjeva potječe iz iste činjenične i pravne osnove kao i osnovni zahtjev iz tužbe. Kako je preinaka tužbenog zahtjeva izvršena podneskom 19.06.2020.g. za vrijeme trajanja zastarijevanja, to je nedvojbeno utvrđeno da potraživanje tužitelja s naslova povišenog dijela tužbenog zahtjeva nije zastarjelo.

38. Temeljem svega ranije iznesenog, sud temeljem odredbe članka 1100. st.

1. i st. 2. ZOO-a zbog povrede prava osobnosti, a u svezi odredbe čl. 1089 istog zakona u svezi naknade za tuđu pomoć i njegu, nalazi kako tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u sveukupnom iznosu od 56.900,00 kuna kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

39. Nadalje, sud je na prijedlog tužitelja proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku oec. L. T. G. na okolnost visine izgubljene zarade za vrijeme nesposobnosti za rad tužitelja uslijed ozljede zadobivene u štetnom događaju.

40. Iz nalaza i mišljenja vještakinje L. T. G. proizlazi utvrđenje

da na osnovi podataka iz nalaza, njezino je mišljenje da izgubljena zarada tužitelja, na ime razlike između potencijalne plaće i ostvarene naknade plaće za bolovanje u razdoblju veljače 2017. do svibnja 2018. godine, iznosi ukupno 16.889,21 kn neto. 41. Budući je tuženik imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka L. T. G., imenovana je vještakinja dostavila sudu dana pisano očitovanje iz kojeg proizlazi da je nalazom od 23.02.2021. godine potencijalna plaća tužitelja utvrđena prema parametrima iz obračunske liste plaće koja se nalazila u spisu. Kako je navedeno u nalazu, iz obračunske liste plaće za siječanj 2017. godine je vidljiva visina osnovne plaće tužitelja,a iz navedenog proizlazi da bi tužitelj, da je radio, ostvario plaću najmanje u iznosu osnovne plaće. Prema tome, ako je potrebno utvrditi plaću tužitelja koju bi imao da je radio, vještakinja smatra da je ispravno uzeti osnovnu plaću naznačenu na obračunskoj listi plaće. Iz nalaza je vidljivo da cijena sata potencijalne neto plaće iznosi 28,74 kn,a iz doznaka za bolovanje koje su priložene u spis (list 49-64 spisa) proizlazi da je osnovica za obračun naknade za bolovanje po satu iznosila 28,65 kn. Navedena osnovica je utvrđena na način da su ostvarene neto plaće isplaćene u 6 mjeseci prije bolovanja podijeljene sa brojem sati za koje su ostvarene, a obzirom da je bolovanje započelo 15.01.2017. godine, proizlazi da su za osnovicu trebale biti uzete ostvarene plaće za razdoblje od srpnja do prosinca 2016. godine te prema tome, razlika između cijene sata rada utvrđene nalazom (28,74kn) i prosječne cijene sata neto plaće ostvarene za 6 mjeseci prije štetnog događaja (28,65 kn) iznosi 0,09 kn po satu. U odnosu na prigovor tuženika da je nejasno kako i na temelju koje dokumentacije je utvrđen prosječni mjesečni fond sati, vještakinja je iskazala da iz obračunske liste plaće tužitelja proizlazi da je poslodavac tužitelja plaću utvrđivao za prosječan mjesečni fond sati. Prosječan mjesečni fond sati se izračunava na način da se broj tjedana u godini (52) pomnoži sa tjednim radnim vremenom (40 h) i podijeli sa brojem mjeseci u godini (12), odnosno: 52 x 40 = 2.080 sati : 12 mjeseci = 174 sata prosječno mjesečno te je dakle ako je potrebno utvrditi plaću koju bi tužitelj ostvarivao da nije bilo štetnog događaja, tada je potrebno istu utvrditi kako ju je poslodavac tužitelja utvrđivao – dakle primjenom osnovne plaće u iznosu od 6.250,00 kn bruto i prosječnog mjesečnog fonda sati, a za broj sati koje su naznačeni na doznakama za bolovanje. U odnosu na prigovor da vještak nije utvrdio postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i izgubljene zarade, vještakinja je iskazala da vještak financijske struke može utvrditi jedino visinu eventualne izgubljene zarade, pa se prigovor ne može odnositi na nalaz ovog vještaka te u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja.

42. Nadalje, na prijedlog tuženika imenovana je vještakinja po pribavi relevantne dokumentacije (platnih lista tužitelja za period od lipnja do prosinca 2016.g. i za mjesec siječanj 2017.g.) izvršila dopunu nalaza i mišljenja dana 24.01.2022.g. iz kojeg proizlazi utvrđenje da na osnovi podataka iz dopunskog nalaza, korigira osnovni nalaz tako da sada izgubljena zarada tužitelja, na ime razlike između potencijalne plaće i ostvarene naknade plaće za bolovanje u razdoblju veljače 2017. do svibnja 2018. godine, iznosi ukupno 16.882,20 kn neto te su mjesečni iznosi vidljivi iz izračuna u nalazu.

43. Sud je nalaz i mišljenje financijske vještakinje, odnosno dopunu nalaza i mišljenja od 24.01.2022.g. u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, jasan i određen, obzirom je vještak detaljno obrazložio isti, a radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi nakon dopune nalaza i mišljenja.

44. Obzirom da je financijskim vještačenjem nedvojbeno utvrđena visina izgubljene zarade za utuženi period u sveukupnom iznosu od 16.882,20 kn (iznos od 156,66 kuna za mjesec veljaču 2017.g., iznos od 1.370,95 kuna za mjesec ožujak 2017.g., iznos od 1.690,10 kuna za mjesec travanj 2017.g., iznos od 1.369,14 kuna za mjesec svibanj 2017.g., iznos od 1.509,56 kuna za mjesec lipanj 2017.g., iznos od 1.286,96 kuna za mjesec srpanj 2017.g., iznos od 851,48 kuna za mjesec kolovoz 2017.g., iznos od 1.057,76 kuna za mjesec rujan 2017.g., iznos od 1.011,92 kuna za mjesec listopad 2017.g., iznos od 1.011,92 kuna za mjesec studeni 2017.g., iznos od 1.057,76 kuna za mjesec prosinac 2017.g., iznos od 851,48 kuna za mjesec siječanj 2018.g., iznos od 1.332,80 kuna za mjesec veljaču 2018.g., iznos od 897,32 kuna za mjesec ožujak 2018.g., iznos od 1.172,36 kuna za mjesec travanj 2018.g., iznos od 254,03 kuna za mjesec svibanj 2018.g. odnosno do 09.05.2018.g.), to sud stoga nalazi osnovanim potraživanje tužitelja s naslova izgubljene zarade u iznosu od 16.882,20 kuna u smislu čl. 1095 ZOO-a te je stoga odlučeno kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

45. Obzirom na protivljenje tuženika snižavanju tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na izgubljenu zaradu iz podneska od 31.01.2022.g. u odnosu na podnesak tuženika od 02.12.2019.g. i tužbeni zahtjev iz tužbe, valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika platež iznosa kojem tužitelj potražuje od tuženika platež iznosa od 3.752,73 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose naknade plaće koji su dospijevali 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec u periodu od 15.03.2017.g. do 15.06.2018.g., kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

46. Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

47. Sud stoga nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske štete i imovinske štete s naslova naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 47.900,00 kuna iz osnovnog zahtjeva odnosno podneska od 02.12.2019.g. počev od dana podnošenja tužbe obzirom iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se isto okončalo s danom 28.03.2018.g., dakle prije podnošenja tužbe podnijete dana 05.09.2018.g., slijedom čega je sud dosudio kamatu na iznos neimovinske štete potraživane osnovnim tužbenim zahtjevom sukladno traženju tužitelja. Nadalje, na dosuđeni iznos za tuđu pomoć i njegu koja se ima smatrati imovinskom štetom sukladno odredbi čl. 1089 ZOO-a, kamata je također dosuđena počev od navedenog dana, dok je kamata na iznose izgubljene zarade dosuđena počev od dana dospijeća utuženih iznosa po stopi iz čl. 29. st.2. ZOO-a, kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

48. U odnosu na platež zatezne kamate na povišeni dio uslijed promijenjenih Orijentacijskih kriterija koji je tužitelj izvršio podneskom od 19.06.2020.g. sud također nalazi da je povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe obzirom tuženik niti ne može biti u zakašnjenju s plaćanjem svoje obveze prije nego li je postavljen povišeni zahtjev, slijedom čega sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na kamatu na povišeni dio u iznosu od 9.000,00 kn počev od dana podnošenja takvog zahtjeva, odnosno od 19.06.2020.g., a takv je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda VSRH broj Rev-1133/21 od 14.12.2021.g.

49. Kako sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na povišeni dio počev od podnošenja takvog zahtjeva, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja na platež zatezne kamate tekuće na iznos od 9.000,00 kuna za period od 05.09.2018.g. do 19.06.2020.g., kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

50. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 5 ZPP-a (izmjena i dopuna NN broj 70/19) i 155 st. 1. ZPP-a obzirom na konačno postavljen tužbeni zahtjev iz podneska od 14.01.2022.g. u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi obzirom je tužitelj uspio u cijelosti s osnovom tužbenog zahtjeva, dok u odnosu na visinu isti nije uspio u sporu samo s nerazmjernim dijelom tužbenog zahtjeva iz tužbe, odnosno nije uspio s 6,18%, odnosno uspio je u sporu s 93,82% u odnosu na osnovni tužbeni zahtjev, a obzirom da za protivnu stranku uslijed toga nisu nastali posebni troškovi. Pritom je cijenjena činjenica kako tužitelj sve do provedenog vještačenja i zaprimanja vještačkog nalaza nije niti mogao znati konkretnu visinu izgubljene zarade. U protivnome, provedeno vještačenje ne bi imalo smisao jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250 ZPP-a), isto to je potrebno i tužitelju da bi mogao urediti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Trošak postupka se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1 i 3, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u iznosu od 1.000,00 kn, na trošak sastava podnesaka od 12.12.2018.g.,

02.12.2019.g., 19.06.2020.g. i 31.01.2022.g. temeljem Tbr 8 toč. 1, svaki u iznosu od 1.000,00 kn, na trošak sastava podnesaka od 14.02.2019.g., od 28.05.2020.g., 17.07.2020.g., od 10.03.2021.g., od 29.03.2021.g., od 01.07.2021.g. i od 18.10.2021.g., svaki u iznosu od 250,00 kn temeljem Tbr 8 toč. 3, na trošak pristupa na ročišta održane na dane 11.01.2019.g., 11.01.2021.g. i 13.04.2022.g.. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u iznosu od 1.000,00 kn, trošak pristupa na očevid dana 01.03.2019.g. u iznosu od 1.000,00 kn temeljem Tbr 9 toč. 1, što uvećano za 25% PDV-a od 2.687,50 kn ukupno iznosi 13.437,50 kn. Tužitelju je također priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.100,00 kn, kao i trošak financijskog vještačenja u u iznosu od 1.100,00 kn obzirom su isti bili nužni za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu i na presudu, svaku u iznosu od 1.088,00 kn sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 126/03) te trošak predujma za izlazak sudske komisije na očevid u iznosu od 303,50 kn, kao i trošak pribave potvrde DHMZ o stanju vremena u iznosu od 400,00 kn, slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 18.517,00 kn. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki I izreke presude u odnosu na trošak postupka.

51. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 28.05.2020.g.,

17.07.2020.g., od 10.03.2021.g., od 29.03.2021.g., od 01.07.2021.g. i temeljem Tbr 8 toč. 1., svaki u iznosu od 937,50 kn budući mu je priznat navedeni trošak temeljem Tbr 8 toč. 3 obzirom ostvaruje pravo na 4 obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka. Također mu nije priznat trošak sastava podnesaka od 13.09.2018.g. i od 22.01.2022.g., svaki u iznosu od 312,50 kn te trošak sastava podneska od 27.09.2019.g. u iznosu od 1.250,00 kn budući isti nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a. Tužitelju nije niti priznat trošaku iznosu od 224,00 kn s naslova pristojbe na tužbu i presudu budući mu je priznat trošak pristojbe sukladno visini tužbenog zahtjeva s kojim je uspio u sporu od 73.782,20 kn, te je stoga odlučeno kao u točci II izreke presude.

52. Kako su tuženik i umješač izgubili spor u smislu čl. 154 st. 5 ZPP-a, valjalo je odbiti njihov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 02. svibnja 2022. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna: 1. tužitelju po pun. uz rješenje na pristojbu na presudu iznosu od 1.088,00 kn

2. tuženiku putem punomoćnika

3. umješaču

Rj: 1. Presuda nepravomoćna

2. kalendar 30 dana

U Zagrebu, 02. svibnja 2022.g.