Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-192/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Ana Buklijaš, u pravnoj stvari ovrhovoditelja 1. S. V. iz Z., OIB: … i 2. J. V. iz Z., OIB: …8, oboje zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv ovršenika G. Š. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z., radi ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnina, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-4062/21 od 22. prosinca 2021., dana 2. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-4062/21 od 22. prosinca 2021. u dijelu u kojem je određena ovrha.
II. Uvažava se žalba ovršenika, preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-4062/21 od 22. prosinca 2021., i rješava:
"Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.200,00 kuna u roku od 15 dana, dok se za iznos od 250,00 kuna zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odbija kao neosnovan."
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-4062/21 od 22. prosinca 2021., temeljem ovršne isprave-pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-201/18-21 od 2. travnja 2020. i presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-533/20-7 od 13. listopada 2021., određena je ovrha udaljenjem ovršenika te uklanjanjem svih njegovih stvari iz nekretnine i to stana u prizemlju kuće u Z., koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, djevojačke sobice, kuhinje, kupaonice s WC-om, smočnice i predsoblja, ukupne površine 75 m[2] te podrumskog prostora površine 16 m , koji stan se nalazi u kući sagrađenoj na zkčbr. 1384/27, kuća i dvorište u Z., površine 101 čhv, odnosno 364 m[2] , sve upisano u zk.ul.br. 6458 k.o. V., uključujući i suvlasnički dio zemljišta te zajedničkih dijelova i uređaja zgrade povezanih u stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela zgrade, predajom navedene nekretnine slobodne od osoba i stvari ovrhovoditeljima. Ovrhovoditelju je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.450,00 kuna.
2. Protiv rješenja o ovrsi žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ-a), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se predmetni prijedlog za ovrhu odbaci odnosno odbije, podredno ukine.
3. Ovrhovoditelji su odgovorili na žalbu ovršenika osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se ista odbije i potvrdi pobijano rješenje o ovrsi.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a te sukladno odredbi članka 50. stavak 5. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede postupka, niti da je ostvaren žalbeni razlog nepravilne primijene materijalnog prava, odnosno koji drugi žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. OZ-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski sud je odredio ovrhu ispražnjenjem i predajom nekretnine ovrhovoditeljima, točnije, udaljenjem ovršenika i uklanjanjem njegovih stvari iz stana u prizemlju kuće u Z., anagrafske oznake …., sagrađene na zk. čest. br. 1384/27 k.o. V., sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta, pobliže opisane u pobijanom rješenju, provedbom uredovanja uz asistenciju sudskog ovršitelja, ocjenjujući da je prijedlog za ovrhu u cijelosti utemeljen i sukladan ovršnoj ispravi, pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-201/18-21 od 2. travnja 2020.
7. Odredbom članka 20. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok prema članku 21. OZ-a ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.
8. Sukladno odredbi članka 256. OZ-a ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine iz članka 255. ovog Zakona provodi se tako da sudski ovršitelj, nakon što udalji osobe i ukloni stvari s te nekretnine, preda nekretninu u posjed ovrhovoditelju. Ispražnjenju i predaji nekretnine može se pristupiti nakon proteka osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi ovršeniku i prije njegove pravomoćnosti (stavak 2.), a ako je to potrebno, sud će protiv osoba koje ometaju provedbu ovrhe izreći novčane kazne ili odrediti pritvor iz članka 16. OZ-a (stavak 3.) Potrebnu radnu snagu i prijevozna sredstva radi provedbe ovrhe dužan je osigurati ovrhovoditelj na zahtjev sudskoga ovršitelja, koji ovrhovoditelju mora biti priopćen najkasnije osam dana prije provedbe ovrhe (stavak 6.).Prema članku 257. stavak 1. istog zakona pokretnine koje su uklonjene s nekretnine predaju se ovršeniku, a ako on nije nazočan, odraslom članu njegova kućanstva. Ako pri poduzimanju ovršnih radnji nije nazočna nijedna od osoba kojoj se stvari mogu predati ili ih te osobe neće primiti, stvari se predaju na čuvanje drugoj osobi, na trošak ovršenika. Ovrhovoditelj je dužan osigurati drugu osobu kojoj će se predati uklonjene stvari. Ovrhovoditelj može sam preuzeti stvari ovršenika na čuvanje (stavak 2.)
9. Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući naprijed citirane zakonske odredbe odredio ovrhu ispražnjenjem i predajom nekretnine ovrhovoditeljima, radi ostvarenja navedene tražbine, temeljem i sukladno ovršnoj ispravi, pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-201/18-21 od 2. travnja 2020., u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno iz kojeg proizlazi postojanje nenovčane tražbine, čije se prisilno ostvarenje traži.
10. Žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.
11. Imajući u vidu sadržaj izreke pravomoćne sudske odluke na temelju koje je ovrha određena, kojom je ovršeniku naloženo, među ostalim, predmetnu nekretninu predati na raspolaganje ovrhovoditeljima slobodnu od osoba i stvari, neosnovano u žalbi ovršenik osporava utemeljenost pobijanog rješenja o ovrsi na ovršnoj ispravi.
11.1. Na žalbene razloge ovršenika kojima se ukazuje da nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja njegov jedini dom, ovršeniku valja odgovoriti da je potraživanje ovrhovoditelja zasnovano na pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci te da je predmetni ovršni postupak nužno provesti kako bi se realiziralo pravo ovrhovoditeljice te time postigao cilj zbog kojeg je ovršni postupak pokrenut. U ovom slučaju, radio se o suprotstavljenim privatnim interesima dvije fizičke osobe, a mehanizmi vaganja suprotstavljenih privatnih interesa stranaka utjelovljeni su kroz pravne propise koji omogućavaju strankama zaštititi njihova prava, pa i pravo na dom, pokretanjem odgovarajućih postupaka i izjavljivanjem dopuštenih pravnih lijekova.
11.2. U konkretnom slučaju u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava koja predstavlja osnovu ovrhe parnični sud je proveo test razmjernosti u kontekstu prigovora prava na dom kojeg je, u tom postupku, istaknuo ovršenik, kao tuženik. Primjenjujući odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06), koje jamče pravo na poštivanje doma, parnični sud je razmotrio sva relevantna pitanja i to:
- je li sporni stan dom tuženika,
- je li došlo do miješanja u pravo tuženika na poštovanje njegova doma,
- je li prisilno iseljenje tuženika u skladu sa zakonom,
- ima li prisilno iseljenje tuženika legitimni cilj,
- te je li prisilno iseljenje tuženika nužno u demokratskom društvu.
11.3. U razmatranju navedenih relevantnih pitanja prvostupanjski sud je ocijenio kako nalog za iseljenje ovršenika iz predmetnog stana ima legitimni cilj- zaštitu prava tužiteljevog vlasništva u odnosu na tuženika, odnosno ovršenika, koji stan koristi bez valjane pravne osnove.
11.4. Imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o suprotstavljenim privatnim interesima, a ovršenik nije iznio konkretne činjenice niti predložio dokaze koji bi upućivali na razloge zbog kojih bi pravna zaštita njegovog prava na dom bila pretežita u odnosu na pravnu zaštitu tužiteljevog prava vlasništva, ocijenjeno je da je iseljenje tuženika iz predmetnog stana razmjerno legitimnom cilju koji se time želi ostvariti.
11.5. Ovaj sud u potpunosti prihvaća citirani činjenični i pravni zaključak kojeg je izveo i parnični sud, radi čega se ukazuje da u predmetnom ovršnom postupku nije nužno ponovno ispitivati razmjernost i nužnost miješanja, osobito, u kontekstu suprotstavljenih isključivo privatnih interesa (pravno stajalište izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-1479/2018 od 29. siječnja 2020.).
12. Žalbenim prigovorima ovrhovoditelja, kojima u biti prigovara da prvostupanjsko rješenje o ovrsi u pobijanom dijelu nije obrazloženo, ničim ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja jer je sadržaj rješenja o ovrsi definiran člankom 41. OZ-a kojim je određeno da u njemu moraju biti naznačeni: vjerodostojna isprava na temelju koje se ovrha određuje, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe, te drugi podaci potrebi za provedbu ovrhe. Tim se rješenjem nalaže ovršeniku da u roku od 8 dana (u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od 3 dana) od dana dostave rješenja, ovrhovoditelju namiri tražbinu zajedno sa odmjerenim troškovima, te se određuje ovrha radi prisilne naplate te tražbine. Prema odredbi članka 41. stavka 3. OZ-a rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu ako je prijedlog u cijelosti dopušten i osnovan, a isto se odnosi i na odluku o troškovima postupka koji su sastavni dio naloga ovršeniku.
13. U odnosu na trošak ovršnog postupka ovaj sud u dosuđujućem dijelu nalazi ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primijene materijalnog prava, na što pravilno ukazuje ovršenik.
14. Naime, pravilnom primjenom Tbr. 11. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarife), ovrhovoditelju je valjalo priznati jednokratnu nagradu za cjelokupni postupak u visini od 80 bodova , što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna daje iznos od 800,00 kuna, kojem iznosu je onda pridodan iznos od 200,00 kuna na ime PDV-a, na koji način se došlo do iznosa od 1.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe u o iznosu od 200,00 kuna, sveukupno 1.200,00 kuna. Za više traženi iznos od 250,00 kuna zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova trebalo odbiti kao neosnovan.
15. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi ovršenika, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu u dijelu koji se odnosi na rješenje o ovrsi (kojim je određena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed), te u tom dijelu pobijano rješenje potvrditi. U dijelu protiv odluke o troškovima postupka, žalbu ovršenika valjalo je djelomično uvažiti i odluku o troškovima preinačiti, temeljem odredaba članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 21. OZ-a.
16. Ovršeniku ne pripada trošak žalbenog postupka jer je isti u žalbi uspio samo djelomično u odnosu na troškove postupka, a što predstavlja razmjerno neznatan uspjeh u ovom stadiju odlučivanja.
U Splitu 2. svibnja 2022.
Sutkinja:
Tihana Pivac, v. r.
