1              Poslovni broj: II Kž-105/2024-5

Poslovni broj: II Kž-105/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. K., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj 22 K-5/2024-12 od 21. veljače 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog K. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon izrečene nepravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu broj K-5/2024. od 21. veljače 2024. kojom je optuženi K. K. proglašen krivim, zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, pod točkom I izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koji teče od uhićenja 23. veljače 2023. Pod točkom II izreke određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. K. po branitelju, odvjetniku D. Z., zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i "ukine pobijano rješenje, odnosno da isto zamijeni odgovarajućom mjerom opreza iz članka 98. ZKP/08., da se optuženik obvezno javlja u policijsku postaju, a spreman je odmah pristupiti na liječenje od ovisnosti o alkoholu".

3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, pravilno je utvrdio kako zamjena istražnog zatvora nekom od blažih mjera nije prikladna u konkretnoj situaciji.

6. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da način i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik nepravomoćno proglašen krivim u vezi s rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja i materijalnim prilikama optuženika upućuju na postojanje iteracijske opasnosti. Naime, prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja optuženiku je dijagnosticiran disocijalan poremećaj ličnosti te je kod optuženika prisutan sniženi prag na frustracije pri čemu je moguće impulzivno i agresivno reagiranje u stresnim situacijama, a kod optuženika postoji i ovisnost o alkoholu koja je od odlučujućeg utjecaja za činjenje novih kaznenih djela zbog čega mu je nepravomoćnom presudom izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti. Stoga, ocjena je i drugostupanjskog suda da kada se navedene okolnosti sagledaju u ukupnosti i međusobnoj logičkoj povezanosti, po svom značaju i kvaliteti upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela na strani optuženika, zbog čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora.

7. Pri tome, na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi optuženika da je kazneno djelo za koje je nepravomoćno proglašen krivim počinjeno na "atipičan" način, kao i da se radi o "bizarnom ekscesu" optuženika jer način i okolnosti počinjenja inkriminiranog kaznenog djela u vezi s ostalim prethodno navedenim okolnostima ne opravdava primjenu blažih mjera, unatoč njegovoj ranijoj neosuđivanosti koju okolnost je prvostupanjski sud u točki 4.1. pobijanog rješenja uzeo u obzir prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da okolnosti da je optuženik beskućnik, nezaposlen i primatelj socijalne pomoći, a koje ističe i u žalbi, upućuju upravo da bi puštanjem na slobodu mogao ponoviti istovrsno kazneno djelo kada se uzme u obzir imovinski karakter kaznenog djela zbog kojeg je nepravomoćno proglašen krivim.

8. Stoga, istražni zatvor se ne može zamijeniti mjerama opreza kako to predlaže žalitelj, već je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

9. Kako žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a nisu ostvarene niti povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. ožujka 2024.