Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 33 Gž Ob-142/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. G. P. OIB:…, Z., koju zastupa punomoćnica N. V., odvjetnica u Z., protiv tužene D. K., OIB:…, Z., koju zastupa punomoćnica D. M. L., odvjetnica u Z., radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-600/2021-13 od 20. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 2. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-600/2021-13 od 20. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da tužiteljici I. G. P. prestaje pravo uzdržavanja u odnosu na tuženu D. K., koje je utvrđeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-113/2017 od 27. veljače 2017., kojim je potvrđen Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 23. siječnja 2017., a s danom 31. kolovoza 2020.“
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu kojom istu pobija zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19 – dalje: ObZ), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Žalba nije osnovana.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok tužiteljica, iako se u žalbi poziva na taj žalbeni razlog, ne ističe određeno bitne povrede odredaba ZPP kojima prigovara.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, da je obveza uzdržavanja određena rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-113/17 od 27. veljače 2017. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 23. siječnja 2017. godine kojim je tužiteljica obvezana plaćati za uzdržavanje tuženice iznos od 1.500,00 kn mjesečno dok za to postoje uvjeti.
7. Tužiteljica smatra da je njena obveza uzdržavanja prestala jer da je tužena postala punoljetna, 15. lipnja 2018. je završila redovno školovanje i upisala je izvanredni studij koji nema značaj redovnog studija.
Nadalje je utvrđeno, da je tuženica D. K. rođena … 2000., iz čega slijedi da je postala punoljetna … 2018. godine, da je tužena 23. svibnja 2019. završila srednjoškolsko obrazovanje te su prava redovite učenice vrijedila do 31. kolovoza 2019., dok iz potvrde Fakulteta organizacije i informatike u V. broj: 2021-09-28-00009742 od 28. rujna 2021. proizlazi, da je tužena D. K. upisala preddiplomski stručni studij istog fakulteta akademske godine 2020./2021. te je iste godine ostvarila 4 ECTS boda; iz potvrde dalje slijedi da je akademske godine 2021./2022. upisana u 1. nastavnu godinu kao izvanredni student tog fakulteta, preddiplomski stručni studij Primjena informacijske tehnologije u poslovanju koja traje ukupno 6 semestara.
8. Tuženica je u iskazu kao stranka navela, da je u lipnju 2019. završila srednju P.-t. š. i u srpnju te godine je položila maturu. Potom je pauzirala godinu dana jer nije znala što bi upisala i onda je u srpnju 2020. kao izvanredni student upisala Fakultet organizacije i informatike u V., s time da je morala ponovno prijaviti ispite preko Postani student. Studij je upisala izvanredno jer je procijenila da će tako moći raditi i doprinositi za svoje uzdržavanje. Navela je da je od rujna 2019. radila nekih 3-4 mjeseca po četiri sata, a u preostalom se vremenu spremala za fakultet, potom je radila dio svibnja 2020., polovicu lipnja 2020., srpanj nije radila, pa potom kolovoz i rujan 2020., odnosno u 2020. je radila do negdje rujna ili listopada i to otprilike po 4 sata dnevno, čime je u prosjeku zarađivala po 1.000,00 kn mjesečno. Ove 2021. je počela raditi od veljače i po tom je ugovoru radila do kolovoza, zatim je imala dva mjeseca pauze, a sada od listopada ponovno radi honorarno u korisničkoj podršci po otprilike 4 sata dnevno i također zarađuje po otprilike 1.000,00 kn mjesečno. Na prvoj godini studija je odslušala sve ispite, no položila je samo jedan i time ostvarila 4 ECTS boda od potrebnih 30 za upis na drugu godinu, pa je stoga upisala ponavljanje prve godine studija. Sada su joj već počeli ispitni rokovi, prvi ispit je bio u rujnu, no njega je položila prošle godine, tako da je prvi slijedeći ispit, matematika, u prosincu 2021. i na njega planira izaći. Upitana o razlozima neizvršavanja obveza na fakultetu tijekom prve godine studija, navela je da ispite nije uspjela položiti zbog situacije s koronom i zbog toga što jer radila. Upitana o načinu organizacije izvanrednog studija glede predavanja, navela je da predavanja nisu obvezna no poželjno ih je odslušati da bi se moglo na ispit. Predavanja su tijekom semestra raspoređena tako da ista traju mjesec dana, potom su dva tjedna pauze i tako redom dalje. Ona nije pohađala sva predavanja, u prosjeku je tijekom mjesec dana bila na predavanju 4-5 puta, a do Zaboka je odlazila vlakom ili ju je vozio otac. U iskazu je dalje navela da redovna godina na fakultetu košta 7.500,00 kn, a ponovni upis godine 4.000,00 kn, a uz to ima i trošak upisnine od 350,00 kn. Raditi je počela da bi pomogla ocu oko plaćanja računa. Majka ne doprinosi njenom
uzdržavanju.
9. S obzirom na to, da je nakon završetka srednje škole, te jednogodišnje pauze, tuženica nastavila s obrazovanjem upisivanjem fakulteta, pa makar i u svojstvu izvanrednog studenta, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se ista i dalje redovito školuje, te zato nije prestala dužnost tužiteljice da doprinosi za njezino uzdržavanje.
10. Odredbom čl. 429. st. 1. ObZ propisano je, da ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje.
11. Odredbom čl. 290. st. 1. ObZ propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do dvadeset šeste godine djetetova života. Punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina.", (stavak 3.) smatra se da učenik, odnosno student redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kad zbog opravdanih razloga (trudnoće, bolesti i sličnih razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske, odnosno akademske godine.
12. Pogrešno tužiteljica smatra da, kada nakon završetka srednje škole tuženica nije odmah nastavila školovanje, obveza uzdržavanja prestaje neovisno o tome što je nakon toga tuženica upisala fakultet.
Gubitak jedne godine studija, u slučaju da tuženica nakon toga nastavi s ispunjenjem svojih studentskih obveza, ne znači prestanak studiranja; ovo posebno imajući na umu činjenicu da je tuženica, zbog činjenice da tužiteljica uopće ne doprinosi za njezino uzdržavanje, suprotno ovršnoj ispravi, bila prisiljena povremeno raditi i sama doprinositi za svoje uzdržavanje, što je i prema njezinom iskazu, utjecalo na studijski (ne) uspjeh.
13. Odredbom čl. 291. st. 1. ObZ propisano je, da je dijete koje ima prihode dužno pridonositi za svoje uzdržavanje; isto ne znači, kako to tužiteljica tumači, da u tom slučaju prestaje obveza uzdržavanja od strane roditelja, jer u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi tuženica zarađivala iznos koji je u cijelosti dovoljan za njezino uzdržavanje. Dapače, tuženica je ostvarila prihode manje od iznosa koji bi joj tužiteljica bila dužna plaćati na ime uzdržavanja, što tužiteljica ne čini.
14. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo citiranih odredaba ObZ, kada je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
15. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 2. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić, v.r.
