Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 77 Gž R-3468/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz S., OIB …, koju zastupaju punomoćnice I. B., M. H., M. D.-B. i S. S., dipl.iur. iz sindikata u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-95/2020-11 od 18. svibnja 2021., dana 2. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-95/2020-11 od 18. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće za razdoblje od 1. studenoga 2011. do 31. kolovoza 2014. bruto iznos od 1.317,63 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu kamata ne teče na iznos poreza, i prireza, sve u roku od 15 dana.
Pod točkom II. izreke je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva.
U točki III. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke žali se tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i dosuditi joj ukupno zatraženi iznos od 3.952,88 kn, kao i trošak postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, zaposlene kod tuženika (na mjestu državnog službenika u ministarstvu, uprava, Zatvor u S.), za isplatu naknade plaće za prekovremeni rad za razdoblje od 1. studenoga 2011. do 31. kolovoza 2014. u iznosu od 3.952,88 kn.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Budući da se presuda kojom završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, te se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe čl. 370. ZPP-a (ukidanje prvostupanjske presude radi pravilnog utvrđivanje činjeničnog stanja), što je propisano odredbama čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a, to ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ocjenjivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom predmetu.
8. U konkretnom slučaju su mjerodavne odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2012. ("Narodne novine", br. 89/12 - dalje: KU/12) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. ("Narodne novine", br. 104/13 - dalje: KU/13).
9. Sukladno odredbi čl. 41. st. 1. i 3. KU/12 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. Odredba identičnog sadržaja je i u čl. 41. st. 1. i 3. KU/13.
10. U skladu s odredbom čl. 44. st. 1. KU/12 će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to za prekovremeni rad 50%, koju odredbu sadrži i čl. 44. st. 1. KU/13.
11. Prema odredbi čl. 44. st. 10. KU/12 prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (tako i čl. 44. st. 10. KU/13).
12. Odredbom čl. 44. st. 12. KU/12 je propisano da je redovni mjesečni fond radnih sati - sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (tako i čl. 44. st. 10. KU/13).
13. U skladu s navedenim odredbama KU/12 i KU/13, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je prekovremeni rad svaki rad tužitelja duži od fonda sati obračunatog množenjem broja radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati.
14. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sukladno evidenciji rada dostavljenoj od strane tuženika, u tijeku prvostupanjskog postupka je provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku V. P., koji je izradio dvije verzije nalaza, i to: prva prema kojoj je utvrdio da tužiteljici nije isplaćen prekovremeni rad i koji predstavlja umnožak broja prekovremenih sati i 50% redovne satnice pa bi prema tom izračunu tužiteljici bi imao pripasti ukupan iznos od 1.317,63 kn, te drugu verziju prema kojoj bi tužiteljici imali pripasti iznosi 150%, te bi tada tužiteljici imao pripasti iznos od 3.952,88 kn.
15. Nadalje, sud prvog stupnja je u obrazloženju svoje presude naveo da je prihvatio izračun vještaka druge verzije, i to iz razloga što smatra da je iz provedenog dokaznog postupka jasno vidljivo da je tužiteljici sav rad, pa i prekovremeni plaćen kao redovan rad. Drugim riječima, oni sati koji ulaze u prekovremen rad prema mišljenju prvostupanjskog suda trebaju tužiteljici i biti plaćeni sukladno kolektivnom ugovoru i uvećanju za 50%, jer je iz nalaza i mišljenja vještaka jasno vidljivo da je tužiteljici svaki blagdan i praznik koji je radila i plaćen. Stoga je prvostupanjski sud, sukladno odredbama članka 44. KU/12 i KU/13 djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu i tužiteljici dosudio razliku naknade plaće za prekovremeni rad za utuženo razdoblje, dok je preostali dio preko dosuđenog, odbijen kao neosnovan.
16. Žaliteljica u bitnome navodi da je obračun potrebno izvršiti tako da joj se prekovremenim radom računaju svi sati odrađeni preko mjesečnog fonda radnih sati, i to na način da se "izračun izvrši u visini pune satnice uvećane za 50%, a ne samo dodatak od 50%"., a opisani žalbeni navodi su nejasni jer nije jasno što tužiteljica podrazumijeva pod "puna satnica", a što pod "dodatak od 50%".
17. U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljici sav rad, pa i prekovremeni, plaćen kao redovan rad, na koje utvrđenje je pravilno primijenio materijalno pravo, što tužiteljica nije uspjela dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima pa je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 2. svibnja 2022.
Sudac:
Diana Preglej, v.r.
