Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 81 Gž-2754/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja W. L. iz M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik iz P.1 , protiv 1. tuženika A. D. iz V., i 2. tuženice D. D. iz I., L. S., koje zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik iz P.2 , radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-634/2020 od 18. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-634/2020 od 18. lipnja 2021. u t. I i II izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

I Nalaže se tuženicima A. D. i D. D., da tužitelju W. L. i ostalim suvlasnicima N. A., V. A. pok. I. – A., R. A. pok. I.-A., A. A. pok. I. – A. i E. A. od R., predaju u suposjed nekretninu označenu kao k.č.br.zgr. 256, u naravi kuća i dvorište površine 272 m2, upisana u z.k.ul. 533 k.o. V., slobodnu od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom prisilnog ispražnjenja i predaje ovršnim putem.

II Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužitelju troškove ovog parničnog postupka

u iznosu od 22.850,00 kn (slovima: dvadeset- dvijetisućeosamstopedesetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate prema stopi utvrđenoj po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom prisilne naplate ovršnim putem.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženicima A. D. i D. D. da, na ime neovlaštenog korištenja tužiteljevih suvlasničkih dijelova nekretnine iz točke I izreke, solidarno isplate tužitelju W. L. naknadu koristi stečene bespravnim korištenjem predmetne nekretnine u iznosu od 5.200,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 200,00 kn od 1.9.2018. do isplate,

- na iznos od 200,00 kn od 1.10.2018. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.11.2018. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.12.2018. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.1.2019. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.2.2019. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.3.2019. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.4.2019. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.5.2019. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.6.2019. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.7.2019. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.8.2019. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.9.2019. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.10.2019. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.11.2019. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.12.2019. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.1.2020. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.2.2020. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.3.2020. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.4.2020. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.5.2020. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.6.2020. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.7.2020. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.8.2020. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.9.2020. do isplate

- na iznos od 200,00 kn od 1.10.2020. do isplate,

po stopi utvrđenoj po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prisilne naplate ovršnim putem.“

2.Protiv navedene presude (t. I i II izreke) žalbu su podnijeli tuženici iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuju trošak žalbenog postupka specificiran u žalbi.

3.U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4.Žalba tuženika je neosnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. 6.Predmet spora je vlasničko pravni zahtjev tužitelja za predaju suposjeda k.č.zgr. 256 u naravi kuće i dvorišta površine 272 m[2] upisane u z.k.ul. 533 k.o. V.

7.U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da je uvidom u izvatke iz zemljišne knjige utvrđeno kako je tužitelj suvlasnik k.č. zgr. 256 upisana u z.k.ul. 533 k.o. V. u 5/30 dijela, a da su ostali suvlasnici predmetne nekretnine A. N., A. V. pok. I.-A., A. R. pok. I. – A., A. A. pok. I.-A. i A. E. od R., svaki u 5/30 dijela,

- da je uvidom u dopise punomoćnika stranaka (ranijeg punomoćnika tužitelja i sadašnjeg punomoćnika tuženika) utvrđeno kako se tužitelj pisanim podnescima u rujnu 2018. i prosincu 2018. obraćao tuženicima sa zamolbom za predaju posjeda predmetne nekretnine kao i opomenom pred tužbom,

- da su se tuženici protivili predaji suposjeda s obrazloženjem da imaju pravni osnov za posjedovanje te su se pozvali na odredbu čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) tj. na pravo zadržanja jer da su pošteni posjednici te da imaju pravo na isplatu nužnih i korisnih troškova,

- da su tuženici zahtijevali naknadu troška za potpunu obnovu terase i vanjskog stepeništa, za izgradnju kupaone s wc-om, ugradnju novih instalacija za struju i vodu u kući, za popravak dimnjaka, za obnovu cjelokupnog krovišta, popravak dotrajalih međukatnih konstrukcija i podova te obnovu unutarnje žbuke, sve u iznosu od oko 450.000,00 kn,

- da je uvidom u zapisnik o ponovnom utvrđivanju vrijednosti stana od 12. travnja 1979. od strane Skupštine Općine P.2 utvrđeno kako se isti odnosi na vlasnike A. R., A., N., P., L. i L. prema D. F. (ocu tuženika), za stan površine 102,25 m[2] , u kojem zapisniku je D. F. bio je evidentiran u rubrici kao nositelj stanarskog prava za stan u V.,

- da je uvidom u Rješenje Odsjeka za urbanizam, građevinarstvo, stambeno i komunalne poslove od 11. lipnja 1979. utvrđeno kako je navedeni nadležni odsjek donio Rješenje kojim je na osnovi zahtjeva naprijed navedenih vlasnika stanova utvrđena stanarina za stan površine 102,25 m[2] koji koristi F. D. u iznosu od 137,50 dinara mjesečno,

- da je uvidom u presudu Općinskog suda u Poreču, posl. br. P-136/1980 od 30. svibnja 1980., koja je postala pravomoćna 1. kolovoza 1980. utvrđeno kako su A. R., A. A., A. P., A. L.1 , A. N. i A. L. podnijeli tužbu protiv D. F. radi isplate na ime njihovog djela stanarine za kuću u V., (predmetnu nekretninu) te da je presudom naloženo tuženiku F. D. da za razdoblje od 1. svibnja 1977. do 31. travnja 1980. isplati tužiteljima iznos od 3.300,00 dinara zajedno s troškovima parničnog postupka,

- da je uvidom u potvrdu na listu 20 spisa koja datira s 18. srpnja 1980. utvrđeno kako je tužiteljima iz predmeta P-136/1980 na ime njihovog djela stanarine za kuću u V., za razdoblje od 1. svibnja 1977. do 31. travnja 1980. isplaćen iznos od 3.300,00 dinara i 2.000,00 dinara na ime parničnog troška,

- da je uvidom u zapisnik sastavljen 3. srpnja 1981. (list 21 spisa) u Odsjeku za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove Općine P.2 utvrđeno kako je A. D. sin F. D. platio stanarinu i za 1981. te da do tada, dakle do 3. srpnja 1981. nije bio sklopljen ugovor o korištenju stana,

- da je uvidom u Rješenje Odsjeka za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i građevinske inspekcije od 29. srpnja 1982. utvrđeno kako je istim Rješenjem povećana stanarina za predmetnu nekretninu s 137.50 dinara mjesečno na 167,75 dinara mjesečno i da od 1. lipnja 1980. iznosi 203,00 dinara mjesečno te da je korisnik stana F. D. dužan plaćati vlasnicima povišenje stanarine, a iz potvrde od 3. rujna 1982. proizlazi da je plaćena razlika stanarine za razdoblje od 1. kolovoza 1979. do 30. lipnja 1982. te za razdoblje od 1. srpnja do 31. kolovoza 1982.,

- da je uvidom u zapisnik građevinske inspekcije Općine P.2 od 19. svibnja 1977. utvrđeno kako je izvršen kontrolni pregled objekta u V., u vezi dogradnje terase i wc-a u dvorištu zgrade te da su izvedena dva armirana betonska stupa u dvorištu stambene zgrade, da je započeta gradnja sanitarija, wc-a u dvorištu, da su izgrađeni zidovi od opeke, neožbukani, da je pokrov izvršen krovnom ljepenkom, da investitor ne posjeduje građevinsku dozvolu niti drugu tehničku dokumentaciju te da mu se zabranjuje daljnje građenje do reguliranja cijelog predmeta,

- da je uvidom u Rješenje posl. br. R-317/84 na listu 32 spisa utvrđeno kako je F. D. zastupan po punomoćniku, sinu, A. D., godine 1984. podnio prijedlog protiv vlasnika predmetne nekretnine radi osiguranja dokaza na okolnosti nužnosti izvođenja radova na zgradi u V. kućni broj … i na okolnosti postojanja opasnosti po životnu imovinu te potrebe popravka krovišta, terase, podova, kao i na okolnost sadašnjeg stanja kuće te da iz zapisnika od 5. listopada 1984. sačinjenog bez prisustva vlasnika, proizlazi da je balkon i pristupne stepenice na balkon odmah do izlaza iz kuhinje nužno popraviti jer je opasno po život i tijelo jer da se mogu srušiti, južnu fasadu da je potrebno ožbukati zbog prodora vlage jer uništava zid i maltere iznutra, zamijeniti trule i dotrajale daske, grede te zamijeniti pokrov krova 40% i limene žljebove za kišnicu kod sva tri dimnjaka te nužnost izgradnje sanitarija,

- da je uvidom u izvatke iz matice umrlih na listovima 26-27 spisa utvrđeno kako je otac tuženika F. D. (u ranijim ispravama naveden kao F. D.) bio rođen … 1923., a umro je … 2008., dok je majka J. D. bila rođena … 1921., a umrla je … 2014.,

- da je uvidom u izvatke iz matice rođenih na listovima 28-29 spisa utvrđeno kako je 1. tuženik rođen … 1953., a 2. tuženica … 1951.

8.Na temelju prethodno utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na predaju nekretnine u suposjed uz obrazloženje da je dokazao da je suvlasnik predmetne nekretnine, a da tuženici predmetnu nekretninu drže u posjedu.

9.U postupku suda prvog stupnja je dakle, utvrđena bitna činjenica da je tužitelj suvlasnik nekretnine koja je predmet spora te da tuženici drže u posjedu tu nekretninu.

10.Također je utvrđena bitna činjenica da je predniku tuženika F. (F.) D. bilo priznato stanarsko pravo na toj nekretnini, a koja činjenica proizlazi iz zapisnika o ponovnom utvrđivanju vrijednosti stana od 12. travnja 1979. od strane Skupštine Općine P.2 , kao i da je stanarsko pravo tuženicima po sili zakona prestalo danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, temeljem čl. 30. st. 1. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj: 91/96 – dalje: ZNS).

Odredbom čl. 30. st. 2. ZNS je propisano da osobe iz stavka 1. ovoga članka danom stupanja na snagu ZNS stječu prava i obveze najmoprimca (pa tako i ovdje predniku tuženika F. D.).

11.Također je utvrđena bitna činjenica da prednik tuženika s ranijim vlasnicima, nije sklopio ugovor o najmu stana u smislu odredbe čl. 31. st. 1. ZNS.

Naime, citiranom odredbom je propisano da vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama ovoga Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

12.Odredbom iz čl. 33. ZNS uređena su pitanja rokova i načina uspostavljanja međusobnih odnosa između vlasnika stana i osobe koja je na temelju stanarskog prava živjela u stanu sadašnjeg vlasnika, a koja je tim zakonom stekla položaj najmoprimca temeljem čl. 30. st. 2. ZNS.

Tako je odredbom čl. 33. st. 2. ZNS propisano da je zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana najmoprimac dužan podnijeti vlasniku stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno od dana pravomoćnosti odluke kojom je odlučeno o pravu te osobe na korištenje stanom.

St. 3. istog zakonskog propisa je određeno da, ako vlasnik stana u roku od 3 mjeseca od primitka pisanog zahtjeva najmoprimca ne sklopi ili odbije sklopiti ugovor o najmu stana, najmoprimac će tražiti od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor. Ti se postupci smatraju hitnim.

13.Dakle, točno je, kao što tvrde tuženici tijekom postupka te sada u žalbi da su ex lege stekli status najmoprimca.

14.Međutim, kraj takvog ponašanja tuženika kao osoba koje su doduše ex lege stekle položaj najmoprimca, ali nisu zatražile sklapanje ugovora o najmu stana s ranijim vlasnicima, niti su tuženici zatražili putem suda da presuda nadomjesti takav ugovor, na način kako je to propisano prethodno citiranim zakonskim odredbama, za zaključiti je da se ne može od tužitelja tražiti da u nedogled trpi da nekretninu ne koristi kao vlasnik, odnosno suvlasnik. To mu pravo na mirno uživanje vlasništva (suvlasništva) pripada sukladno čl. 1. Protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Utoliko, u danim okolnostima, tužitelju pristoji pravo tražiti predaju u suposjed nekretnine jer je tužiteljevo pravo jače od posjeda tuženika.

15.Kada tome ne bi bilo tako, zapravo bi tužitelj kao suvlasnik bio onemogućen urediti svoj odnos sa tuženicima i to ne svojom voljom već ponašanjem tuženika koji nisu poduzimali one radnje koje su im svo vrijeme stajale na raspolaganju.

16.U odnosu na žalbene navode u dijelu kojim se u obrazloženju pobijane presude otklanja prigovor retencije, za navesti je da je pobijana odluka u tom dijelu pravilna i zakonita.

Retencija predstavlja zadržanje tuđe pokretne ili nepokretne stvari i to prije svega kao sredstvo prinude na dužnika da ispuni svoju obvezu prema vjerovniku, a ako dužnik ne popusti, ne ispuni svoju obvezu, djeluje druga funkcija kao sredstvo namirenja potraživanja iz dužnikove zadržane stvari jer je prva funkcija ostala bez efekta, budući da dužnik i dalje usprkos zadržavanja njegove stvari neće da ispuni svoju obvezu.

Pravo zadržanja ili retencije (ius retentionis) jedan je od prigovora koji zaustavlja reivindikacijski zahtjev vlasnika stvari i na taj prigovor ima pravo samo pošteni posjednik radi osiguranja svoje tražbine prema tužitelju na ime nužnih i korisnih troškova koje je imao za tužiteljevu stvar (čl. 164. st. 2. ZV).

Dakle, s jedne strane se na pravo retencije može pozvati samo pošteni posjednik, dok je nepošteni posjednik od tog prava isključen (čl. 165. st. 4. ZV), a s druge strane pošteni psjednik treba dokazati da tražbina proizlazi iz učinjenih nužnih i korisnih troškova koje je imao.

U konkretnom slučaju je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tuženici nisu pošteni posjednici jer su znali, odnosno, obzirom na okolnosti su imali dovoljno razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed.

Osim toga, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, postojanje tražbine s naslova nužnih i korisnih troškova moralo bi biti razvidno u izreci presude (npr. kroz protutužbeni zahtjev) jer bi u suprotnom vlasnik (suvlasnik) ostao bez prava posjeda (suposjeda) nekretnine koje je vlasnik (suvlasnik) unedogled jer ne bi bilo poznato ni kolika je obveza posjednika ni je li dospjela ni dr. (tako i prema stavu Županijskog suda u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž-106/08-2 od 27. travnja 2010. koji je sadržan u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-497/2012 od 30. ožujka 2016.).

17.Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u pobijanoj t. II izreke je pravilna i zakonita u osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP) i u visini odmjerenih troškova.

Suprotno tvrdnji tuženika, sve parnične radnje za koje su odmjereni troškovi su bile potrebne (čl. 155. st. 1. ZPP), a vezano za dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

18.Slijedom navedenoga je valjalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

19.Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka jer nije uspio u žalbenom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

20.Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer naznačeni trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP). Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. III izreke ove presude.

U Zagrebu 2. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović, v.r.