Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-523/2021-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić - Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice L. P. iz S.. OIB: .., protiv tuženika J. a.d. B. (R. S.), zastupanog po stečajnom upravitelju Agenciji .., a ova po stečajnoj upraviteljici R. D., koja je zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva D. i p. d.o.o., Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1099/19 od 7. prosinca 2020., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-1099/19 od 19. siječnja 2021, u sjednici održanoj 27. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1099/19 od 7. prosinca 2020., u dosuđujućem dijelu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

„Utvrđuje se postojanje novčane tražbine tužiteljice L. P. O.: ...prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće u iznosu od 29.831,15 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.”,

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

“1. Utvrđuje se postojanje novčane tražbine tužiteljice L. P. O.: ... prema tuženiku po osnovu neisplaćene plaće u iznosu od 48.215,80 kn kao tražbine prvog višeg isplatnog reda.”

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje postojanja tražbine prema tuženiku, kao poslodavcu, s osnova naknade plaće u iznosu od 78.046,94 kn za razdoblje od 1. rujna 1992. do 4. prosinca 1992., kada je donijeta Uredba o načinu likvidacije poslovanja glavnih filijala J. a. d. B. koje su poslovale na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 84/92., dalje: Uredba), koja tražbina spada u tražbine vjerovnika prvog višeg isplatnog reda (čl. 71., 175. st. 3. i 178. st. 1. i 6. Stečajnog zakona, Narodne novine, broj: 44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 82/06., 116/10. i 25/12., dalje: SZ), a koji zahtjev temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-348/92 od 9. listopada 1992..

6. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza i u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka. Također, donošenjem pobijane presude, nije počinjena bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju se poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o kojim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Isto tako, tuženik se neosnovano poziva na počinjenu bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa se odbijanje provođenja određenih dokaza predloženih po tuženiku ne može podvesti pod tu bitnu procesnu povredu, kako to pogrešno smatra tuženik.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud utvrđuje da je pravomoćnom međupresudom poslovni broj Pr-1199/2015 od 11. rujna 2017. utvrđeno postojanje novčane tražbine tužiteljice, pa utvrdivši visinu tražbine tužiteljice na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka u iznosu od 29.831,14 kn, prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev za navedeni iznos, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija, kao neosnovan.

9. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na promašenu pasivnu legitimaciju, odnosno da su tužitelji bili dužni pokrenuti novi parnični postupak protiv stečajnog dužnika Imovina J. a.d. B., koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, a ne nastaviti ovaj postupak, koji je radi stečaja tuženika bio prekinut, nisu osnovani.

11. Naime, u ovoj pravnoj stvari tužitelji (između ostalog i tužiteljica) su u tužbi od 16. veljače 1995. kao tuženika označili J. g. f. S....d.d. B.", a činjeničnim navodima tužbe svoje potraživanje temelje na pravomoćnoj i izvršnoj presudi Općinskog suda u Splitu broj P-348/92 od 9. listopada 1992., koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Splitu poslovni br. Gž-3767/92 od 28. svibnja 1993., u kojoj presudi je J. a.d. B. G. f. S., priznato svojstvo stranke i naloženo je vraćanje tužitelja na rad. Tuženik se upustio u raspravljanje po navedenoj tužbi u ovoj pravnoj stvari te se pri predaji punomoći označio kao J. a.d. B. G. f. S., u likvidaciji poslovanja.

12. Tijekom postupka, a nakon otvaranja stečajnog postupka nad J. a.d. B. u R. S., tužitelji su označili tuženika kao J. a.d. B. u stečaju, kako se označio i sam tuženik. Dakle, tuženik u ovoj pravnoj stvari je označen kao J. a.d. ... B., a prema shvaćanju ovoga suda i suprotno navodima žalbe, tuženik nije niti mogao biti drugačije označen jer je Glavna filijala sa sjedištem rada u S. bila sastavni dio označenog tuženika kako to proizlazi iz preslike upisa u registar Trgovačkog suda u Splitu i nije imala svojstvo pravne osobe.

13. Nadalje, Trgovački sud u Splitu rješenjem br. 14 St-35/09 od 24. svibnja 2013. otvorio je stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika J. a.d. .. B., koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5366/13-4 od 12. studenog 2013. i to kao sekundarni stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika: J. a.d. ... B., a nad kojim je u R. S. u tijeku stečajni postupak otvoren Rješenjem Trgovačkog suda u Beogradu od 3. siječnja 2002., poslovni broj St-22/02.

14. Pretpostavka za otvaranje sekundarnog stečajnog postupka je priznanje strane sudske odluke o otvaranju glavnog stečajnog postupka, jer se nad stečajnim dužnikom može otvoriti i voditi samo jedan stečajni postupak. Dakle, tzv. sekundarni postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu je otvoren na temelju supsidijarne nadležnosti odnosno kada stečajni dužnik ima osnovanu podružnicu u tuzemstvu ili samo imovinu izvan zemlje u kojoj ima središte glavnih interesa, temeljem odredaba SZ-a o priznavanju strane sudske odluke o otvaranju stečajnog postupka (čl. 311. do 317. u vezi s čl. 326. do 331. SZ-a). Kako je otvaranja sekundarnog stečajnog postupka predloženo na temelju priznate strane sudske odluke taj postupak obuhvaća samo imovinu stečajnog dužnika koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, time da se nad stečajnim dužnikom vodi i može biti otvoren jedan stečajni postupak. Dakle, stečajni postupak bilo sekundarnog ili partikularnog karaktera otvara se uvijek i jedino protiv stečajnog dužnika a ne protiv imovine stečajnog dužnika koja se nalazi na području Republike Hrvatske, jer se stečajni postupak može provoditi samo protiv pravne osobe a ne protiv njezine imovine pa je u tom smislu tuženik pravilno naznačen u tužbi neovisno od toga što je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-35/09 od 14. listopada 2015., tužiteljica upućena pokrenuti postupak protiv Imovine J. a.d. .. B..

15. Identično pravno shvaćanje izraženo je i u odlukama županijskih sudova iste činjenične i pravne naravi, pa tako u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-963/2020-2 od 15. listopada 2020., presudi Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-863/2017-3 od 2. studenoga 2017., presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1243/20-2 od 11. ožujka 2021., presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2017/2021 od 30. studenog 2021., presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2275/2021 od 19. siječnja 2022., presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1765/2021 od 21. rujna 2021., presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2285/2021 od 25. siječnja 2022. i presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 1243/2020 od 11. ožujka 2021..

16. Neosnovani su i žalbeni navodi glede nepostojanja nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za suđenje u ovom postupku.

17. Naime, odredbom čl. 302. st. 1. SZ-a propisano je da ako sud Republike Hrvatske nije nadležan prema odredbama čl. 301. toga Zakona (kojom je propisana isključiva nadležnost) taj sud je nadležan za provedbu stečajnog postupka protiv dužnika ako on ima poslovnu jedinicu bez svojstva pravne osobe u Republici Hrvatskoj kao što je to slučaj u konkretnom predmetu, dok je st. 2. istoga članka propisano da kada se u Republici Hrvatskoj ne nalazi ni središte poslovnog djelovanja a ni poslovna jedinica dužnika, već samo njegova imovina stečajni postupak u Republici Hrvatskoj moguće je otvoriti između ostalog, kako je to predviđeno toč. 4. st. 2. kada se otvaranje posebnog stečajnog postupka u Republici Hrvatskoj predlaže u okviru postupka za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnog postupka, dok je stavkom 4. toga članka propisano da se postupak iz stavka 1. i 2. ovog članka obuhvaća samo imovinu dužnika koja se nalazi u Republici Hrvatskoj.

18. Odredbom čl. 55. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Službeni list SFRJ br. 43/82., 72/82., Narodne novine, broj: 53/91., 88/01., 101/17., dalje: ZRSZ) propisano je da u sporovima protiv fizičke i pravne osobe koja ima sjedište u inozemstvu za obveze koje su nastale u Republici Hrvatskoj ili koje se moraju izvršiti na teritoriju Republike Hrvatske nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako ta osoba ima na teritoriju Republike Hrvatske svoje predstavništvo ili zastupništvo ili ako je u Republici Hrvatskoj sjedište tvrtke kojoj je povjereno obavljanje njezinih poslova.

19. Stoga, u smislu navedenih odredbi, koje treba gledati povezano, kada se radi o obvezi strane pravne osobe koja je nastala u Republici Hrvatskoj, a ta pravna osoba je imala filijalu u Republici Hrvatskoj postoji nadležnost suda za suđenje u ovom postupku i to jer se radi o sporu vezanom uz priznanje tražbine iz stečajnog postupka koji se protiv tuženika vodi na imovini koju ima u Republici Hrvatskoj u vezi čega je i otvoren sekundarni stečajni postupak.

20. Kako je predmet ovoga spora utvrđenje da tužiteljica prema tuženiku ima tražbinu u utuženom iznosu i da je tužiteljica radi utvrđenja te činjenice upućena na vođenje ovog postupka od strane stečajnog suda u skladu s odredbama SZ-a, za odluku u ovom sporu nije odlučno propisano Zakonom o načinu likvidacije poslovanja glavnih filijala J. a.d. B. koje su poslovale na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 106/93. dalje: ZNL) budući da niti se ovaj postupak vodi vezano uz odredbe toga Zakona, a niti tuženik tvrdi da bi tražbina tužiteljice kao fizičke osobe bila namirena u smislu čl. 2. toga Zakona. Naprotiv, navodi žalbe tuženika u ovom dijelu svode se na tvrdnje vezane uz naplatu potraživanja filijale S. prema dužnicima, ali ne i podmirivanje dugova te filijale prema fizičkim ili pravnim osobama prema kojima je filijala imala dospjelo dugovanje, dakle niti prema tužiteljici. Stoga, sud nije počinio niti povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP-a kada nije provodio dokaze na koje se u vezi primjene ovog Zakona žalitelj poziva u žalbi.

21. Nadalje, Uredba Vlade Republike Hrvatske o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 5/92., dalje: Uredba) na čije se odredbe poziva tuženik osporavajući pasivnu legitimaciju, stavljena je izvan snage čl. 7. ZNL-a, a pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-348/92 od 9. listopada 1992., koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Splitu, poslovni broj Gž-3767/92 od 28. svibnja 1993. naloženo je upravo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, a ne pravnoj osobi P. – i. d.d. (kasnije P. d.d.), iako je u vrijeme donošenja tih odluka na snazi bila spomenuta Uredba. Stoga je u okolnostima postojanja pravomoćne sudske odluke iz koje proizlazi da je tužiteljica u utuženom periodu bila u radnom odnosu s tuženikom - filijalom u S. jer je upravo tuženiku naloženo vratiti tužiteljicu na rad, a ne pravnoj osobi na koju se ukazuje navodima žalbe, a niti je tuženik predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tužiteljica s P. – i. d.d. (kasnije P. d.d.), kao sukcesorom tuženika sklopila ugovor o radu, to je u smislu navedenog neosnovano osporavanje pasivne legitimacije tuženika.

22. Konačno, kako se novčana tražbina tužiteljice temelji na činjenici da je pravomoćnom sudskom odlukom tuženiku naloženo vratiti tužiteljicu na rad, čemu ovaj u utuženom periodu nije udovoljio, to je osnovan zahtjev za utvrđenje da postoji novčana tražbina tužiteljice s osnova plaće i to u iznosu utvrđenom provedenim financijskim vještačenjem, koji iznos tuženik žalbenim navodima niti ne dovodi u pitanje, a ispunjenje koje tražbine će se dalje rješavati u stečajnom postupku.

23. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 2. ZPP-a kada je očito odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, zauzevši stav da bi tužiteljici pripadalo pravo na naknadu troškova postupka s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u sporu, pri čemu je pravilno vodio računa o uspjehu stranaka u parnici kako u pogledu osnove tako i visine tužbenog zahtjeva.

24. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

25. Prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 27. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Milene Vukelić -Margan