Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-558/2021-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz B.. OIB:..., zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog ureda G., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika K. i t. škola, B., OIB:..., zastupan po ravnateljici N.

V., prof., i umješaču na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB:...., radi isplate razlike u plaći, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljenu protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj 12 Pr-98/2020-15 od 15. travnja 2021., 2. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj 12 Pr-98/2020-15 od 15. travnja 2021. u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 703,15 kn.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.322,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

U točki II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate u odnosu na porez na dohodak i prirezu poreza na dohodak na dosuđene iznose iz točke I. izreke presude.

U točki III. izreke naloženo je tuženiku, da tužiteljici, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.046,88 kn sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 15. travnja 2021. do isplate, u roku od petnaest dana.

Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki III. izreke presude u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), nalazi u tome što je izostalo obrazloženje temeljem kojeg bi se mogla ispitati pravilnost odluke suda o pobijanom dijelu odluke o trošku, odnosno o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova, pa je odluka u tom dijelu nerazumljiva i neispitiva. Navodi da je podnesak tužiteljice od 28. listopada 2020. obrazloženi podnesak, sadržajno različit od tužbe, kojim se tužiteljica očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu, bitan za vođenje i ishod parničnog postupka. Ukazuje da je trošak sastav podneska od 28. listopada 2020. pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo obračunati u iznosu od 750,00 kn sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa) uvećane za PDV od 25%.

Predlaže u pobijanom dijelu odluku o parničnom trošku preinačiti. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

Žalba nije osnovana.

Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. u vezi čl. 381. ZPP-a jer odluka o trošku sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je istu moguće ispitati.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl.3 54. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u vezi čl. 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane odluke nije počinjena ni jedna od tih povreda.

Sud prvog stupnja djelomično odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška. Pritom sud prvog stupnja navodi da tužiteljici za sastav podneska od 28. listopada 2020. kojim podneskom tužiteljica se očituje na navode iz podneska tuženika od 26. listopada 2020., priznao trošak u visini od 25% koji je propisan po Tbr. 8. t. 3. Tarife kao trošak ostalih podnesaka.

I u fazi ovog žalbenog postupka sporno je pripada li tužiteljici naknada za sastav podneska od 28. listopada 2020. kojim se očituje na navode iz podneska tuženika od 26.listopada 2020. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife ili Tbr. 8. t. 3. Tarife.

Naime, prema Tbr. 8. t. 1. Tarife odvjetniku za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka , ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. Tarife.

Prema Tbr. 8. t. 3. Tarife odvjetniku za sastavljanje ostalih podnesaka- pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. Tarife ali ne više od 50 bodova.

Iz navedenog proizlazi da je Tbr. 8. t. 1. Tarife taksativno propisano za sastav kojih podnesaka odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. Tarife.

Dakle, navedenom odredbom nisu obuhvaćeni svi obrazloženi podnesci.

Stoga ovaj sud zaključuje, kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da podnesak tužiteljice od 28. listopada 2020. u kojem tužiteljica ponavlja već ranije istaknute navode u tužbi i podnesku kojim se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu u pravcu neosnovanosti tvrdnji tuženika kojim pokušava oduzeti pravnu valjanost i značaj kolektivnog ugovora o aktima na koje se u tužbi poziva tužiteljica te ispunjenosti uvjeta za uvećanjem osnovice na plaću u utuženom razdoblju, spada u kategoriju ostalih podnesaka iz Tbr. 8. t. 3. Tarife, a za koju je određena nagrada od 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. Tarife. Pritom se navodi da tužiteljica u žalbi pogrešno tvrdi da se radi o podnesku kojim se očituje na navode odgovora na tužbu, budući da je tužiteljici priznat trošak sastava podneska od 13. listopada 2020. kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu i navode umješača u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, dok je za sastav podneska od 28. listopada 2020. priznat trošak u iznosu od 187,50 kn prema Tbr. 8. t. 3. Tarife.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. izreke presude u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 703,13 kn potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. t. 2. ZPP-a.

U Rijeci 2. svibnja 2022.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara