Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž Ovr-361/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. K. iz S., OIB:…, zastupan po opunomoćeniku N. P., odvjetniku iz Z., protiv ovršenice N. G. iz Z., OIB:…, zastupana po opunomoćenici G. G., odvjetnici u OD G. i p. j.t.d. iz Z., radi izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4204/2021-6 od 10. veljače 2022., dana 2. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4204/2021-6 od 10. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem citiranim u izreci odlučeno je:

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 30. prosinca 2021. za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave - Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/2011. od 25. listopada 2019., ispravljenog rješenjem istog poslovnog broja od 21. studenog 2019. i 8. veljače 2021., zbog žalbenog razloga čl. 50. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona i bitne povrede odredaba ovršnog postupka, kao neosnovan.

II. Odbacuje se prijedlog ovršenika od 30. prosinca 2021. za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave - Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/2011. od 25. listopada 2019., ispravljenog rješenjem istog poslovnog broja od 21. studenog 2019. i 8. veljače 2021., zbog žalbenog razloga čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, kao nedopušten.

III. Odbija se prijedlog ovršenika od 30. prosinca 2021. za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave - Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/2011. od 25. listopada 2019., ispravljenog rješenjem istog poslovnog broja od 21. studenog 2019. i 8. veljače 2021., kao neosnovan. zaključio je

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. i 10. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od 15 (petnaest) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenica je podnijela žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, dalje: OZ), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda a ovršenici dosude troškovi postupka.

3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.

4. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja navodi se, da je ovršenik 30. prosinca 2021. podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/2011. od 25. listopada 2019., ispravljenog rješenjem istog poslovnog broja od 21. studenog 2019. i 8. veljače 2021.

5. U odnosu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik u bitnome ističe žalbene razloge iz čl. 50. stavak 1. točka 3., 7., 9. i 10. Ovršnog zakona. Ovršenik smatra kako je ovrha nedopuštena, jer je ovršna isprava stavljena van snage javnom ispravom i to Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5286/2020. od 30. rujna 2021. kojom je utvrđeno da je ovršeniku povrijeđeno ustavno pravo na sud u postupcima koje je ovršenik pokrenuo radi ostvarenja naknade za rad koji je imao kao privremeni zastupnik tuženika (ovdje ovrhovoditelja). Navodi kako je riječ o postupku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovni brojem UsI-1453/16-18, Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-5285/2011. (ranije pod poslovnim brojevima P-1444/2000. i P- 662/2008.), uključivo i postupak radi ponavljanja postupka koji je pokrenut nakon donošenja pravnog shvaćanja IV-Su-148/2018. od 21. studenoga 2018.

6. U obrazloženju navedene odluke Ustavni sud je istaknuo da je ovršeniku povrijeđeno ustavno pravo na sud, te da se povreda sastoji u propustu sudova da ovršeniku odrede naknadu za poslove privremenog zastupnika koje mu pripada u smislu čl. 27. Ustava.

7. Stoga, ovršenik smatra kako je ovršnom ispravom - Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/2011. koje je ovrhovoditelj podnio na izravnu naplatu, povrijeđeno ustavno pravo ovršenika, jer mu nije omogućeno da ostvari svoje pravo na naknadu za obavljeni rad na osnovi čl. 84. ZPP-a, te zbog navedenog nije moguće provesti ovrhu. U navedenom ovršenik vidi ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. stavak 1. točka 3. OZ-a kao i žalbeni razlog iz čl. 50. stavka 1. točka 7., 9. i 10. OZ-a smatrajući da temeljem takve odluke ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu, odnosno, ističe da činjenicu da je tražbina prestala na temelju Odluke Ustavnog suda nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna odluka. Smatra kako je ispunjenje tražbine onemogućeno zbog povrede ustavnih prava ovršenika, a to ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (t. 10. st. 1. čl. 50. OZ).

8. Ovršenik smatra kako je sud dužan utvrditi činjenicu da je tražbina prestala donošenjem Odluke Ustavnog suda poslovni broj U-III-5286/2020., te je dužan poštivati navedenu Odluku. Obzirom da je Odluka Ustavnog suda U-III-5286/2020. ima svojstvo javne isprave, ovršenik navodi kako o prijedlogu ovršenika sud može odlučiti primjenom čl. 52. stavak 4. OZ-a, te stoga nema potrebe uputiti ovršenika na parnicu, odnosno, predlaže naslovu da sukladno čl. 52. stavak 4. OZ-a, obustavi ovrhu, jer se osnovanost prijedloga dokazuje javnom ispravom.

9. Nadalje, ovršenik ističe kako je pred Financijskom agencijom već u tijeku postupak povodom ranijeg ovrhovoditeljevog zahtjeva za izravnu naplatu koji je podnesen 30. prosinca 2020. na temelju iste ovršne isprave. Povodom navedenog zahtjeva za izravnu naplatu ovršenik je podnio pravna sredstva sukladno čl. 210. OZ, te se trenutno pred Županijskim sudom u Zagrebu (poslovni brojem Gž Ovr 2152/2021.) vodi postupak po ovršenikovoj žalbi protiv rješenja kojim je odbijena odgoda ovrhe, a pred ovim sudom postupak radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom pod poslovnim brojem P-8872/2021.

10. Ističe kako je ovrhovoditelju poznato da je u tijeku postupak pred naslovom povodom zahtjeva koji je predao Agenciji 30. prosinca 2020., zbog čega su ostvarene pretpostavke da se odbaci zahtjev za izravnu naplatu koji je predao 17. prosinca 2021. na osnovi istih ovršnih isprava zbog povrede pravila zabrane litispendencije. Smatra da je takvo dvostruko podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu Agenciji protivno zakonskim odredbama i sudskoj praksi.

11. Ovršenik nadalje navodi da Agencija uz zahtjev za izravnu naplatu od 17. prosinca 2021., nije dostavila ovršeniku punomoć kojom je ovrhovoditelj punomoćnika ovlastio na zastupanje i na primitak zaplijenjenih sredstva. Navodi kako je nesporno da ovršeniku uz Zahtjev za izravnu naplatu Agenciji od 17. prosinca 2021. nije predočena isprava – punomoć za zastupanje, pa je prema saznanju ovršenika, Zahtjev za izravnu naplatu neuredan i na osnovi njega nije moguće provesti zapljenu novčanih sredstava i prijenos na račun ovrhovoditeljevog punomoćnika. Stoga se Zahtjev za izravnu naplatu predlaže odbaciti.

12. Ovršenik navodi kako iz ovršne isprave nije jasno tko je dužnik, obzirom je ovršna isprava ispravljana više puta i to na način da su u nju navedeni prvo OIB odvjetničkog društva, a potom osobni podatci ovršenika, a u svakom slučaju njome je određeno da je dužnik privremena zastupnica, odvjetnica u odvjetničkom društvu.

Kada je dopuštena ovrha protiv fizičke osobe koja nije navedena u ovršnoj ispravi kao dužnik, već je dužnik osoba koja obavlja samostalnu djelatnost kao odvjetnica u odvjetničkom društvu, ovrhu nije moguće provesti jer dužnik nije određen sukladno propisu, već ga je proizvoljno odredio ovrhovoditelj.

Kako bi proveo ovrhu na osnovi ovršne isprave, ovrhovoditelj je trebao odrediti ovršenika sukladno ovršnoj ispravi, u kojoj se nalaže izvršenje obveze osobi koja obavlja samostalnu djelatnost kao odvjetnica u odvjetničkom društvu. OIB na osnovu kojega je naslov odredio da bi bio ovršenik pravilno određen nije jedini identifikacijski element osobe navedene u ovršnoj ispravi. Stoga je ostalo nejasno kako je za ovršenika određena osoba različita od određenja dužnika u ovršnoj ispravi.

13. U odnosu na prijedlog za odgodu ovršenik navodi kako prijedlog za proglašenje prijenosa i zapljene novčanih sredstava nedopuštenim predstavlja pravni lijek protiv odluke temeljem koje se provodi ovrha čime je ispunjena pretpostavka iz članka 65. st. 1. t. 1. OZ-a.

Nadalje navodi kako bi ovršenik provedbom izravne naplate pretrpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete razvidna iz javnih isprava i to: pravomoćne presude Trgovačkog suda iz 2014. godine kojom je ovrhovoditelju naloženo platiti G. b. d.d. "u stečaju" iznos koji prelazi 17 milijuna kuna i notornih činjenica tj. javno objavljenih podataka o prosječnoj plaći u Republici Hrvatskoj koja iznosi prosječno 7.000,00 kn. Smatra kako je za naplatu preko 17 milijuna kuna potrebno provoditi ovrhu na prosječnoj plaći u razdoblju od 200 godina, obzirom da ovrhovoditelj nema druge imovine. U odnosu na ostalu imovinu ovrhovoditelja ovršenik prilaže Uvjerenje Državne geodetske uprave i Uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 12. siječnja 2021. iz kojih je razvidno da ovrhovoditelj u vlasništvu nema nekretnina, te Uvjerenje Stanice za tehnički pregled vozila od 12. siječnja 2021. iz kojeg je razvidno da ovrhovoditelj u vlasništvu nema motornih vozila.

14. Na osnovi podataka o prosječnim primanjima u Republici Hrvatskoj, a bez saznanja o stvarnim primanjima ovrhovoditelja, ovršenik zaključuje da ovrhovoditelj nije podmirio svoju obvezu G. b. d.d. u stečaju. Ovršenik zaključuje da ovrhovoditelj ne bi mogao izvršiti povrat sredstava koja su zaplijenjena odnosno koja će biti zaplijenjena na osnovi predmetnog Zahtjeva Agenciji od 17. prosinca 2021., obzirom na dugovanje koje ima prema G. b. d.d. "u stečaju".

15. Podneskom od 8. veljače 2022. ovršenik je dostavio daljnje podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno uvjerenje Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda od 13. siječnja 2022. kojim se potvrđuje da ovrhovoditelj nije upisan u katastarski operat koji se odnosi na područje Republike Hrvatske, te uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova, PU Zagrebačke, PP S. od 28. siječnja 2022. sukladno kojem ovrhovoditelj nije evidentiran kao vlasnik vozila.

16. Slijedom svega izloženog, ovršenik predlaže naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 17. prosinca 2021. do donošenja pravomoćne odluke o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, zatim da se pljenidba i prijenos novčanih sredstva po navedenom zahtjevu proglase nedopuštenim, a ovrhovoditelja obveže da ovršeniku naknadi troškove ovog postupka roku od 8 dana.

17. Prijedlog ovršenika od 30. prosinca 2021. je dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje koji se očitovao podneskom od 12. siječnja 2022. osporavajući sve navode kao neosnovane.

Ovrhovoditelj navodi kako Odluka Ustavnog suda U-III-5286/2021. proizlazi iz upravnog postupka kojim je odbačen prijedlog za određivanje naknade za obavljanje poslova privremenog zastupnika osobe u trgovačkom sporu, zbog nepostojanja pretpostavki za pokretanje upravnog postupka te stoga ta odluka ni na koji način nema utjecaja na ovršnu ispravu koja je predmet ovog postupka.

18. Obzirom da ovršna isprava podnesena na izravnu naplatu proizlazi iz parničnog postupka koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, to ista ne može biti stavljena izvan snage temeljem Ustavne odluke koja stavlja izvan snage odluku koja potječe iz upravnog postupka.

19. Ovrhovoditelj smatra kako ovršenik ničim nije dokazao da se ovršni postupak vodi temeljem pravomoćne i ovršne isprave koja je ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti je na drugi način izgubila svoju vjerodostojnost, kao što nije niti utvrđeno da je bez učinka, te da bi ovršna odluka vrijeđala ustavna prava ovršenika odnosno da bi Naslovni sud trebao Ustavnu odluku U-III-5286/2021. uzimati kao relevantnu za donošenje odluke o meritumu u ovoj pravnoj stvari.

20. Zbog navedenog, ovrhovoditelj ističe da nije ostvaren niti jedan razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3., 7., 9. i 10. Ovršnog zakona, a kako to pogrešno navodi ovršenik. Ovrhovoditelj ističe da iz predmetne ovršne isprave kao i ispravka Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-5285/2011-168 od 8. veljače 2021. jasno i nedvojbeno proizlazi da je ovršenik N. G., Z., OIB:….

Daljnje navode ovršenika da je ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv fizičke osobe, dok je u ovršnoj ispravi kao ovršenik naznačen privremeni zastupnik, odnosno odvjetnik u odvjetničkom društvu G. i p. j.t.d., smatra irelevantnim budući je odredbom članka 68. Zakona o trgovačkim društvima propisano da u javnom trgovačkom društvu svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom.

21. Ovrhovoditelj također osporava i prigovor litispendencije, te dostavlja izvadak iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje od 10. siječnja 2022. iz kojeg je razvidno da je Financijska Agencija obustavila naplatu po pravomoćnoj i ovršnoj ispravi, Rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/2011-145 koja je podnesena temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu 04. siječnja 2021. zbog čega je ovrhovoditelj bio primoran pokrenuti novu izvansudsku ovrhu protiv ovršenika sa novim Zahtjevom za izravnu naplatu, a kao što je i razvidno iz navedenog izvatka iz Očevidnika.

Prva u redoslijedu naplate se sada nalazi pravomoćna i ovršna presuda P- 5285/2011. i to temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu od 17. prosinca 2021., tako da je prigovor litispendencije u potpunosti neosnovan.

Daljnji navodi ovršenika da uz Zahtjev za izravnu naplatu od 17. prosinca 2021. godine ne prileži punomoći su u potpunosti netočni, te se u pogledu toga dostavlja uz predmetni zahtjev i punomoć kao prilog.

22. Odredbom čl. 210. stavak 2. OZ propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a).

Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. – 11. OZ-a.

Ovršni zakon u čl. 50. stavak 5. propisuje na koje razloge u povodu žalbe iz čl. 50. st. 1. OZ-a, sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

Ovršni zakon u čl. 51. st. 2. propisuje da sud može žalbu prihvatiti ako ocijeni da je osnovana te, u cijelosti ili djelomice, doneseno rješenje o ovrsi preinačiti i ovršni zahtjev odbiti, ili ukinuti rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaciti ili oglasiti se stvarno ili mjesno nenadležnim i predmet ustupiti nadležnom sudu, osim u slučajevima iz čl. 52. st. 4. OZ.

23. U odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. stavak 3. OZ-a kao i prigovor litispendencije prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, kako su isti neosnovani.

Naime, sud je izvršio uvid u dostavljenu Odluku Ustavnog suda poslovni broj U-III- 5286/2020. od 30. rujna 2021. (list 48-61 spisa), te utvrdio kako je navedenom odlukom ukinuta Presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1618/19-6 od 30. lipnja 2020. i Presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-1453/16-18 od 27. prosinca 2018., te je predmet vraćen Upravnom sudu na ponovni postupak. S druge strane, postupak izravne naplate provodi se temeljem ovršne isprave - Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/2011. od 25. listopada 2019., ispravljenog rješenjem istog poslovnog broja od 21. studenog 2019. i 8. veljače 2021.

Također, provjerom putem sustava e-spis sud je izvršio uvid u predmet Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/2011., te utvrdio kako je na rješenjima tog suda istog poslovnog broja od 25. listopada 2019., 21. studenog 2019. i 8. veljače 2021., a koja su rješenja podnesena na izravnu naplatu, istaknuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti (za rješenje od 25. listopada 2019.), odnosno iz navedenog predmeta ne proizlazi da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno da je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka.

Također takvo utvrđenje ne proizlazi ni iz odluke Ustavnog suda poslovni broj U-III- 5286/2020. od 30. rujna 2021. i to stoga, jer se odluka Ustavnog suda ni na koji način ne odnosi na odluke koje sud donesene u parničnom postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, već isključivo na odluke iz upravnog postupka.

24. U odnosu na prigovor litispendencije, a vezano za zahtjev za izravnu naplatu koji je podnesen 4. siječnja 2021., te u tom smislu vođenja postupka dvostruke naplate, prigovor ovršenika također je neosnovan.

Naime, iz podataka Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (list 84 spisa) proizlazi kako je Financijska agencija evidentirala samo zahtjev za izravnu naplatu od 17. prosinca 2021., te se stoga ne može govoriti o postupku dvostruke naplate.

Jednako tako uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-65/2021. utvrđeno je kako je rješenjem od 28. siječnja 2021. proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos povodom zahtjeva za izravnu naplatu od 4. siječnja 2021., a koje rješenje je dostavljeno Financijskoj agenciji.

Također, uvidom u navedeni predmet nije utvrđeno da je sud nakon donošenja rješenja od 28. siječnja 2021. izdao nalog Financijskoj agenciji da nastavi postupati po zahtjevu za izravnu naplatu.

25. Obzirom na navedena utvrđenja, sud navode ovršenika o litispendeniciji postupka izravne naplate smatra neosnovanim.

26. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako istaknuti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a nije osnovan, kao ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, te je odlučio kao u točki I izreke prvostupanjskog rješenja.

27. Nadalje, prvostupanjski sud je putem sudstava e-spis izvršio uvid u predmet istog suda poslovni broj Ovr-2835/2021., te utvrdio kako je predmetni postupak vođen povodom prijedloga ovršenika za odgodu i proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koja je pokrenuta zahtjevom za izravnu naplatu koji je podnesen 4. siječnja 2021. temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5285/2011. od 25. listopada 2019.

U navedenom postupku taj sud je uputio ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa nedopuštenim upravo iz žalbenog razloga iz čl. 50. stavak 1. točka 7. OZ-a koji žalbeni razlog ovršenik ističe i ovom postupku.

28. Sukladno donesenom zaključku u ovosudnom postupku poslovni broj Ovr- 2835/2021. ovršenik je pokrenuo parnični postupak što konačno i sam navodi u svom prijedlogu, a koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P- 8872/2021..

Članak 194. ZPP propisuje dok parnica teče ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.

Obzirom je u predmetu ovog suda P-8872/2021. podnesena tužba ovršenka radi proglašenja nedopuštenim postupka izravne naplate zbog žalbenog razloga iz čl. 50. stavak 1. točka 7. OZ-a u pogledu iste ovršne isprave kao i u ovom postupku, temeljem čl. 194. st. 3. ZPP- u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je odbaciti prijedlog ovršenika u tom dijelu i odlučiti kao u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja.

29. Prijedlog za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava također je ocijenjen neosnovanim.

Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na temelju ovršne odluke suda, na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe iz čl. 65. Ovršnog zakona.

Odredbom čl. 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1. toč. 1.-10. navedenog članka OZ-a.

Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe.

30. Prijedlogom od 30. prosinca 2021. ovršenik je podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. stavak 1. točka 5. OZ-a. U odnosu na drugi uvjet, i to nastanak nenadoknadive štete odnosno teško nadoknadive štete, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe čl. 65. stavka 1. OZ-a.

31. Naime, za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Kada se govori o šteti, pod time se podrazumijeva šteta koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao, ali uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

Pri tome ovršenik nije dužan dokazati nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ali je dužan dostaviti dokaze kojim bi učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastupila upravo takva, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

Vjerojatnost nastanaka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u tom smislu primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno da li je imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen i prenesen ovrhovoditelju.

Stoga je ovršenik dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovine ili da je njegova imovina nedostatna za naknadno namirenje ovršenika. Međutim, u svom prijedlogu ovršenik nije dostavio dostatne dokaze o imovinskom stanju ovrhovoditelja koji bi upućivali da će (eventualni) povrat novčanih sredstava od ovrhovoditelja biti nemoguć ili otežan i povezan sa većim troškovima.

32. Pri tome statističke podatke o broju zaduženih građana u Republici Hrvatskoj i visini njihovih primanja na koje se ovršenik poziva u svom prijedlogu sud ne smatra relevantnim u konkretnom slučaju, obzirom da isti ne upućuju na materijalno stanje ovrhovoditelja.

33. Naime, u odnosu na materijalno stanje ovrhovoditelja, ovršenik je dostavio izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel S. broj ZK uloška 5056 za kat.čestice 812, k.o. S. (list 16-25 spisa), uvjerenje Stanice za tehnički pregled vozila od 12. siječnja 2021. (list 47 spisa), Uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba (list 62 spisa), uvjerenje Državne geodetske uprave od 13. siječnja 2022. (list 111 spisa), te uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova, PU Zagrebačka, PP S. od 28. siječnja 2022. (list 112 spisa).

Iz navedene dokumentacije proizlazi kako ovršenik nije upisan kao vlasnik kat.čestice 812, upisane u zk uložak 5056. k.o. S., Općinskog suda u Novom Zagrebu, da nije vlasnik motornih vozila, te da nije upisan u katarskom operatu za područje Republike Hrvatske.

Međutim, navedene dokaze sud ne smatra dostatnim na način da bi njima učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastupila upravo takva, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno, da je odgoda potrebna da bi se priječilo nasilje.

34. Naime, ovršenik nije priložio dokaze o primanjima/zaposlenju ovrhovoditelja, kao ni dokaze o drugoj imovini (pokretnine, vrijednosni papiri i sl.) niti dokazuje svoje tvrdnje kako je vjerovnik ovrhovoditelja G. b. d.d. "u stečaju" pokrenuo postupak prisilne naplate tražbine u iznosu preko 17 milijuna kuna, te da bi zbog pokretanja ovršnog postupka radi naplate tako velikog iznosa imovina ovrhovoditelja bila u toj mjeri opterećena da se u konačnici ovršenik ne bi mogao naplatiti od ovrhovoditelja.

35. Slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ostvareni uvjeti za odgodu ovrhe propisani odredbom čl. 65. stavak 1. OZ-a, temeljem odredbe čl. 65. stavka 1. OZ-a u vezi s čl. 210. stavak 1. i 2. OZ-a, prijedlog ovršenika valjalo odbiti te odlučiti kao u točki III. izreke rješenja.

36. U odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. stavak 1. točka 9. i 10. OZ-a valja istaknuti kako u postupku povodom pravnih sredstva ovršenika u vezi odredbe čl. 210. OZ-a, sud nije ovlašten na bilo koji način utvrđivati činjenice koje su kao takve međusobno suprotne i sporne kako za ovrhovoditelja tako i za ovršenika.

Takvim postupanjem sud bi prekoračio svoje ovlasti te bi prethodnom i meritornom odlukom koja bi imala učinak pravomoćno presuđene stvari riješio sporni pravni odnos, a bez da je o spornim činjenicama odlučeno u parničnom postupku te je stoga o takvim činjenicama potrebno raspraviti u parničnom postupku.

37. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. točke 7. i točke 9. do 11. OZ-a sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

Kako ovršenik ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4 OZ-a) sud je, na temelju odredbe čl. 210 OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ, odlučio kao u izreci zaključka.

38. Ovršenik u žalbi ponavlja navode istaknute u postupku, na koje je prvostupanjski sud pravilno odgovorio, te odlučio kao u izreci prvostupanjske odluke, pravilnom primjenom citiranih odredaba OZ.

39. Tražbina ovrhovoditelja nije mogla prestati odlukom Ustavnog suda U-III- 5286/2021., jer ista nije donesena u parničnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-5285/11, već je Ustavni sud ukinuo odluke Upravnog suda i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

Činjenica, da se radi o troškovima zastupanja koje je ovršenica nastojala ostvariti u postupku pred Trgovačkim sudom, a potom pred upravnim tijelom, te zaključno pred Upravnim sudom i Visokim upravnim sudom, ne utječe na zaključak da odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda (koji je njezin zahtjev odbio odlukom posl. br. Pž-6072/2013 od 10. rujna 2013.) nisu ukinute odlukom Ustavnog suda RH. Točno je da je Ustavni sud RH razmatrao postupanje sudova u trgovačkom sporu, te da se radi o povezanim predmetima, ali prvostupanjski sud je, ispitujući navode ovršenice, utvrdio da je na rješenjima Trgovačkog suda u Zagrebu citiranog poslovnog broja od 25. listopada 2019., 21. studenog 2019. i 8. veljače 2021., a koja su rješenja podnesena na izravnu naplatu, istaknuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti (za rješenje od 25. listopada 2019.), odnosno iz navedenog predmeta ne proizlazi da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno da je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, kao što to ne proizlazi niti iz odluke Ustavnog suda na koju se ovršenica poziva.

40. Prigovor litispendencije također je osnovano otklonjen, pravilnom primjenom čl. 194. st. 3. ZPP, jer kako je već navedeno, iz podataka Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (list 84 spisa) proizlazi kako je Financijska agencija evidentirala samo zahtjev za izravnu naplatu od 17. prosinca 2021., te se stoga ne može govoriti o postupku dvostruke naplate.

Jednako tako uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-65/2021. utvrđeno je kako je rješenjem od 28. siječnja 2021. proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos povodom zahtjeva za izravnu naplatu od 4. siječnja 2021., a koje rješenje je dostavljeno Financijskoj agenciji.

Također, uvidom u navedeni predmet nije utvrđeno da je sud nakon donošenja rješenja od 28. siječnja 2021. izdao nalog Financijskoj agenciji da nastavi postupati po zahtjevu za izravnu naplatu.

41. Radi toga nisu osnovani navodi žalbe da bi materijalno pravo ZPP i OZ, kao niti Ustav RH bilo pogrešno primijenjeno (dok Zakon o odvjetništvu nije predmet razmatranja u ovom ovršnom postupku).

42. Odlukom Ustavnog suda na koju se ovršenica poziva nije, kako je već navedeno, ukinuta niti na bilo koji način stavljena izvan snage ovršna isprava na kojoj se temelji postupak izravne naplate, pa odlukom suda nisu mogla biti povrijeđena ustavna prava ovršenice.

43. Radi toga nije ostvarena niti pogrešna primjena čl. 50. st. 1. t. 3. OZ, čl. 50. st. 5. OZ te čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. OZ, kako se u žalbi prigovara.

44. O svemu navedenom sud je dao logične, jasne i opsežne razloge koji su utemeljeni na ispravama u spisu predmeta pa nisu osnovani suprotni prigovori žalbe ovršenice.

45. Valjano je obrazložena i odluka o odbijanju prijedloga za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave.

Naime, ovršenik nije priložio dokaze o primanjima/zaposlenju ovrhovoditelja, kao ni dokaze o drugoj imovini (pokretnine, vrijednosni papiri i sl.) niti dokazuje svoje tvrdnje kako je vjerovnik ovrhovoditelja G. b. d.d. "u stečaju" pokrenuo postupak prisilne naplate tražbine u iznosu preko 17 milijuna kuna, te da bi zbog pokretanja ovršnog postupka radi naplate tako velikog iznosa imovina ovrhovoditelja bila u toj mjeri opterećena da se u konačnici ovršenik ne bi mogao naplatiti od ovrhovoditelja.

46. Slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ostvareni uvjeti za odgodu ovrhe propisani odredbom čl. 65. stavak 1. OZ-a, temeljem odredbe čl. 65. stavka 1. OZ-a u vezi s čl. 210. stavak 1. i 2. OZ-a, prijedlog ovršenika je osnovano odbijen. 47. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. svibnja 2022.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović, v.r.