Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž Ovr-785/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja H. A. R. A. iz A., K. a. W., OIB: …, zastupanog po S. M. T., odvjetnici u V., protiv ovršenika H. e. d.d. iz Z., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući povodom žalbe ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pu Ovr- 35/2019-149 od 15. travnja 2020., dana 2. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenika i ukida rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pu Ovr-35/2019-149 od 15. travnja 2020. pod točkom I. izreke pa se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pu Ovr-35/2019-149 od 15. travnja 2020. odlučeno je:

"I. Nalaže se ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 643.225,00 kn, u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška se odbija."

1. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom I. izreke pravodobno se žali ovršenik sadržajno zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje preinači ili ukine.

2. Žalba je osnovana.

3. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

4. Iz sudskog spisa proizlaze sljedeće činjenice:

-ovrhovoditelj tvrdi kako ima tražbinu prema trgovačkom društvu V. A. d.o.o. kao korisniku kredita, te društvu G.-g. d.o.o. i Lj. M. kao založnim dužnicima, u iznosu od 59,849.000,00 kuna (protuvrijednost 8,000.000,00 eura) temeljem ugovora o kreditu od 4. veljače 2004. i kasnijih aneksa i sporazuma;

-radi osiguranja ove tražbine zaključen je i sporazum o ugovornom založnom pravu na više nekretnina korisnika kredita i založnih dužnika, pa tako, između ostalih, i na k. č. br. 2590/2 i 2594/2, upisanim u zk. ul. br. 4419 k.o. U. (list 15 spisa);

-parcelacijom ovih dviju čestica nastale su sad predmetne k. č. br. 2590/3 oranica od 48 m2 upisan u zk. ul. br. 5177 k.o. U. i k. č. br. 2594/4 oranica od 48 m2, upisana u zk. ul. br. 5462 k.o. U., koje je kasnije kupio ovršenik radi izgradnje trafostanica koje bi napajale stambene objekte koje je gradio investitor V. A. d.o.o., ovrhovoditeljev korisnik kredita;

-dana 28. rujna 2011. ovrhovoditelj ustaje s ovršnim prijedlogom protiv ovršenika kao vlasnika predmetnih dviju nekretnina radi naplate svoje tražbine od 59.849.000,00 kuna (protuvrijednost 8.000.000,00 eura) osigurane hipotekom na te dvije nekretnine;

-sud prvog stupnja usvaja prijedlog i 16. studenoga 2011. donosi rješenje o ovrsi na nekretninama ovršenika prodajom istih i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa postignute kupovnine;

-ovršenik se žali na to rješenje, jer da su na njima izgrađene trafostanice koje su kao takve izuzete od ovrhe, ali Županijski sud u Puli rješenjem od 18. ožujka 2013. odbija žalbu i potvrđuje osporene dijelove rješenja o ovrsi;

-na drugoj javnoj dražbi nekretnine su prodane M. Š. za ukupno 22.700,00 kuna (po 11.350,00 kuna svaka);

-nakon toga sud prvog stupnja donosi osporeno rješenje i nalaže ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 643.225,00 kuna.

Iz obrazloženja osporenog rješenja nije sasvim jasno na koji je način i po kojim kriterijima sud prvog stupnja obredio visinu potrebnog troška ovrhovoditelja. Tek je iz primjene tarifnih odredbi za izračun vrijednosti pojedinih odvjetničkih radnji vidljivo kako je pošao od toga da u ovom predmetu vrijednost predmeta spora iznosi čitava ovrhovoditeljeva tražbina od 59.849.000,00 kuna.

5. Pošavši od toga da:

-su predmet ovrhe bile dvije veoma male nekretnine koje očito nisu tržišno atraktivne (osobito zato jer se radi o česticama formiranim za izgradnju trafostanica, a koje su prema navodima ovršenika ondje i sagrađene) niti njihova vrijednost prelazi iznos od 22.700,00 kuna za koliko su i prodane na javnoj dražbi, a što je ovrhovoditelju moralo biti poznato već u trenutku kad je ustao s prijedlogom za ovrhu;

-iz spisa ne proizlazi kako je ovršenik svojim radnjama prouzročio nastanak osobito visokih troškova postupka;

-odredba iz čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11, 70/12, dalje: OZ/96) propisuje kako je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi samo one troškove koji su bili potrebni za ovrhu;

-troškovi postupka ne smiju biti osnovni razlog i motiv ovrhovoditelju da protiv nekoga ustane s prijedlogom za ovrhu, niti se odredbe o troškovima postupka smiju primjenjivati mehanički, niti smiju onemogućavati nekome pristup sudu, a što je u više navrata zauzeto u odlukama Europskog suda za ljudska prava i ugrađeno u Europsku pravnu tekovinu;

-pa je tako u predmetu Klauz protiv Hrvatske (Zahtjev br. 28963/10) donesena presuda od 18. srpnja 2013. u kojoj je izraženo shvaćanje kako se odredbe o snašanju troškova postupka ne smiju primjenjivati mehanički, bez obraćanja dovoljne pozornosti na posebne okolnosti konkretnog slučaja;

prema shvaćanju ovog višeg suda u konkretnom slučaju nije primjereno kao kriterij za izračun potrebnog troška kog je dužan platiti ovršenik ovrhovoditelju uzeti za vrijednost predmeta spora 59.849.000,00 kuna, već iznos za kog su prodane predmetne nekretnine.

6. Kako o svemu tome odluka suda prvog stupnja nema razloga, ostvarena je bitna povreda odredaba postupka pa je osporeni dio rješenja valjalo po čl. 380. toč. 3. ZPP, u svezi s čl. 19. st. 1. OZ/96, ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

7. Po čl. 166. st. 3. ZPP, u svezi s čl. 19. st. 1. OZ/96, o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka, odlučit će se u konačnoj odluci.

8. U ponovnom postupku sud će prvog stupnja poći od gore izloženog pravnog shvaćanja i izračunati potrebni trošak ovrhovoditelja sukladno gore navedenim kriterijima, visinu potrebnog troška s osnova zastupanja po odvjetniku izračunati pošavši od iznosa za kog su prodane obje nekretnine, a u kojoj mjeri je ovrhovoditelj mogao očekivati namirenje, kao i prema drugim kriterijima od kojih je neke sud prvog stupnja i sam naveo u prvostupanjskoj odluci.

U Zagrebu 2. svibnja 2022.

Sudac:

Tomislav Aralica, v.r.