Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-1421/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Katije Hrabrov sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Željka Đerđa člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., OIB: …, iz L., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u OD M. i partneri u Z., protiv tuženice A. L., OIB: …, iz L., zastupane po punomoćniku P. Ć., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ugovora ništetnim i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-71/2020-53 od 11. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tuženice A. L. kao neosnovana I potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-71/2020-53 od 11. listopada 2021. pod toč. I izreke.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P- 71/2020-53 od 11. listopada 2021. pod toč. II izreke, tako da se u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice M. V., koji glasi:

Nalaže se tuženici A. L., L., izdati tužiteljici M. V., L. ispravu podobnu za upis brisanja uknjižbe prava vlasništva za korist A. L. na ½ dijela čkbr. 1654/4, u naravi kuća i dvorište s oranicom površine 2439 m2, sve upisano u zk. ul. br. 2649 k.o. L., te podobnu za upis prava vlasništva na ½ dijela iste nekretnine u korist tužiteljice M. V. iz L., sve u roku 15 dana, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda.

r i j e š i o  j e

Ukida se djelomično presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P- 71/2020-53 od 11. listopada 2021. pod toč. III, IV i V izreke i predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim što će se o troškovima u povodu izjavljenih pravnih lijekova odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 24.1.2014. između J. V. i A. L., solemniziran 28.1.2014. pod brojem: OV-439/14, u dijelu u kojem je raspolagao sa ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 2649 k.o. L., označene kao čkbr. 1654/4 u naravi kuća i dvorište s oranicom površine 2439 m2, koji dio predstavlja suvlasnički dio M. V., L.

II Nalaže se tuženici A. L., L., izdati tužiteljici M. V., L. ispravu podobnu za upis brisanja uknjižbe prava vlasništva za korist A. L. na ½ dijela čkbr. 1654/4, u naravi kuća i dvorište s oranicom površine 2439 m2, sve upisano u zk. ul. br. 2649 k.o. L, te podobnu za upis prava vlasništva na ½ dijela iste nekretnine u korist tužiteljice M. V. iz L., sve u roku 15 dana, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda.

III Nalaže se A. L. iz L., isplatiti tužiteljici M. V. iz L., iznos od 258.912,00 kn (dvjesto pedeset I osam tisuća devetsto dvanaest kuna) sa zakonskom zateznom kamatom na:

- iznos od 4.045,50 kn od 1.2.2016.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.3.2016.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.4.2016.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.5.2016.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.6.2016.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.7.2016.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.8.2016.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.9.2016.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.10.2016.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.11.2016.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.12.2016.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.1.2017.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.2.2017.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.3.2017.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.4.2017.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.5.2017.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.6.2017.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.7.2017.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.8.2017.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.9.2017.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.10.2017.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.11.2017.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.12.2017.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.1.2018.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.2.2018.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.3.2018.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.4.2018.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.5.2018.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.6.2018.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.7.2018.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.8.2018.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.9.2018.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.10.2018.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.11.2018.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.12.2018.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.1.2019.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.2.2019.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.3.2019.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.4.2019.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.5.2019.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.6.2019.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.7.2019.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.8.2019.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.9.2019.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.10.2019.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.11.2019.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.12.2019.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.1.2020.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.2.2020.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.3.2020.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.4.2020.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.5.2020.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.6.2020.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.7.2020.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.8.2020.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.9.2020.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.10.2020.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.11.2020.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.12.2020.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.1.2021.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.2.2021.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.3.2021.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.4.2021.

- iznos od 4.045,50 kn od 1.5.2021.

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena do isplate, kao i buduće mjesečne iznose od 15.000,00 kn s danom dospijeća prvim u mjesecu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena pa do zaključenja glavne rasprave, sve u roku 15 dana.

IV Za iznos od 258.912,00 kn tužbeni zahtjev se odbija.

V Svaka strana snosi svoj trošak postupka.''

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. IV i V izreke žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti te naloži tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u cijelosti, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, sve uvećano za iznos zateznih kamata od dana presuđenja. U žalbi ističekako je neosnovano odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu, budući da je podneskom od 26. travnja 2021. uskladila tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka te specificirala tražbinu izgubljene dobiti na način kako je to vještakprezentirao u svom nalazu i mišljenju. Nadalje, ističe kako sud prvog stupnja odlučujući o parničnom trošku pogrešno primjenjuje čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (umjesto čl. 154. st. 2. navedenog Zakona) te utvrđuje kako su stranke uspjele u sporu svaka za 50%, što nikako ne proizlazi iz spisa. Tuženica nikako nije uspjela sa 50% u sporu, jer je tužiteljica u cijelosti uspjela s osnovom i s najmanje 50% visine tužbenog zahtjeva. Također, nije logično samo kvantitativno razlučiti uspjeh u sporu, već je potrebno uspjeh u sporu analizirati s obzirom na sve radnje u sporu i s obzirom na kvalitetu uspjeha u sporu. Tužiteljica je imala i troškove vještačenja u iznosu 3.700,00 kn, troškove na tužbu i presudu, na žalbu i reviziju, koji joj se svakako imaju dosuditi bez obzira na utvrđen djelomičan uspjeh.

3. Žalbu protiv citirane presude u dijelu pod toč. I, II, III i V izreke izjavila je tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te da joj se naloži da tuženici naknadi parnični trošak zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe kako sud prvog stupnja uopće ne navodi historijat predmetnog postupka niti činjenice koje su prethodile ponavljanju postupka niti utvrđenja viših sudova, pa se u tom dijelu presuda ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kao i ona iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 394.a istoga Zakona. Također, u presudi se ne navodi koji Obiteljski zakon, odnosno propis kojim se uređuje bračna stečevina bi se imao primijeniti na konkretni pravni odnos. U konkretnom slučaju tužiteljica, iako je bila u formalnom braku u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine i Ugovora o doživotnom uzdržavanju, nije bila u bračnoj zajednici sa pok. J. V., jer je isti od 1975. bio u kontinuiranoj zajednici sa tuženicom, sa kojom je živio od 1976., a koja je imala sve elemente izvanbračne zajednice. Kako bračna zajednica nije postojala u vrijeme stjecanja predmetnog zemljišta niti u vrijeme izgradnje objekta ista nekretnina nije niti mogla biti bračna stečevina, a što je pravni osnov za tužbu u predmetnom postupku. Stoga nije jasno kako je to prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica bila u bračnoj zajednici, od kada je ista trajala i kada je prestala, imajući u vidu da je tuženica živjela u kontinuiranoj

zajednici sa pok. J. V. od 1975. pa tako i tijekom 1987. kada je kupljeno predmetno zemljište. Nadalje, u obrazloženju presude prvostupanjski sud niti jednom rečenicom ne navodi iskaze stranaka i 14 svjedoka niti daje razloge zašto je saslušao 16 osoba tijekom trajanja postupka, a da onda njihove iskaze nigdje ne cijeni niti daje razloge o tome zašto ih ne cijeni. Time je počinjena I bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Presuda na temelju priznanja poslovni broj P Ob-126/16 od 1. ožujka 2017. ne može se koristiti u predmetnom postupku, odnosno ista nema nikakvu dokaznu snagu, iz razloga što je ista donesena između tužiteljice i njene djece u pogledu nekretnine na kojoj je tuženica već bila upisana kao vlasnica pa tuženici u tom postupku nisu niti mogli dati valjanu izjavu niti priznati tužbeni zahtjev. Kako tuženica nije sudjelovala kao stranka u tom postupku nije niti mogla ukazivati na nedopuštenost stranaka u sporu odredbom čl. 3. st. 3. Zakon o parničnom postupku. Ističe i kako je imala pravni osnov za korištenje predmetne nekretnine u utuženom periodu, budući da je sudjelovala u kupnji nekretnine i gradnji te u istoj živjela od dovršetka gradnje, a što je sve bilo poznato tužiteljici, kao i cijeloj društvenoj zajednici u kojoj su živjeli. Stoga ovdje nije primjenjiva odredba čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima na koji se poziva prvostupanjski sud. Osim toga, tuženica nije imala nikakvu korist u utuženom periodu, jer je predmetni restoran bio zatvoren, zbog loših rezultata, a kasnije i zbog epidemije COVID-19, koja je onemogućila bilo kakvu ugostiteljsku aktivnost. Tuženica je u prigovoru na nalaz I mišljenje vještaka isticala kako usporedne vrijednosti koje je vještak uzeo uopće nisu usporedive sa predmetnom nekretninom, te da se radi o nekretninama koje se nalaze u selu K. i u kojem nema tržišta nekretnina, a što i u svom očitovanju navodi Porezna Uprava, a sam vještak radi procjenu kao za grad N., koji je urbano područje i po ničemu nije usporedivo sa predmetnom nekretninom koja se nalazi u ruralnom području. Vještak te prigovore nije uopće otklonio niti ih je valorizirao. Sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio plaćanje iznosa od 15.000,00 kn mjesečno, budući da sukladno odredbi čl. 326. st. 1. Zakona o parničnom postupku sud kod instituta stjecanja bez osnova može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. Nije jasno kako je to sud prvog stupnja utvrdio visinu zahtjeva za period od 6/2021 I zašto u iznosu od 15.000,00 kn mjesečno pa se odluka o tome ne može ispitati jer joj nedostaju razlozi. Ističe i da je zahtjev za isplatu iznosa iz toč. III. izreke neosnovan, budući da takav zahtjev nije niti dospio na isplatu, s obzirom da je tuženica pošteni posjednik u smislu odredaba čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa sud prvog stupnja nije niti mogao primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica nikada nije postavila zahtjev za predaju u suposjed niti je dokazala da bi tuženica stekla bilo kakav iznos, a ista je imala pravni osnov za korištenje predmetne nekretnine kao upisana vlasnica. Također, sud prvog stupnja nikako nije mogao usvojiti drugi dio tužbenog zahtjeva i to da se naloži tuženici da tužiteljici izda valjanu tabularnu ispravu, jer je to obveza jedne ugovorne strane iz dvostranog pravnog posla drugoj ugovornoj strani. Ukazuje i na činjenicu da je tuženica u dobroj vjeri stekla pravo vlasništva postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige te je stekla to pravo neopterećeno bilo kakvim eventualnim pravom trećih osoba. Osporava se i odluka o troškovima postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19).

6.1. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tuženice da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

7. Pred sudom prvog stupnja nije počinjeni niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 394.a ZPP, budući da sud prvog stupnja nije sudio suprotno pravnom shvaćanju na kojem se temeljila odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2838/2018 od 11. veljače 2020.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

8.1. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 24. siječnja 2014. između sada pok. J. V., kao primatelja uzdržavanja i tuženice, kao davateljice uzdržavanja, kojim je raspolagao sa ½ dijela čest. br. 1654/4 k.o. L., u naravi kuća i dvorište s oranicom, a koji dio predstavlja suvlasnički dio tužiteljice, temeljem bračne stečevine tužiteljice i sada pok. J. V., da se naloži tuženici izdati tužiteljici ispravu podobnu za upis brisanja uknjižbe prava vlasništva za ½ dijela navedene nekretnine te podobnu za upis prava vlasništva za ½ dijela iste nekretnine u korist tužiteljice, te zahtjev da se naloži tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 517.824,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose počev od 1. veljače 2016., kako je to specificirano pod toč. III. tužbenog zahtjeva, a na ime ½ dijela od prihoda zakupa ugostiteljskog prostora koji se nalazi na predmetnoj nekretnini.

10. U ovom predmetu sud prvog stupnja pod poslovnim brojem P-231/2017 od 16. travnja 2018. donio je presudu kojom je u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, koja presuda je potvrđena odlukom Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž-576/2018 od 24. srpnja 2018., a obje odluke su ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2838/2018 od 11. veljače 2020. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da su se nižestupanjski sudovi protivno odredbi čl. 3. st. 3. navedenog Zakona pozvali na nedopuštenost radnji parničnih stranaka poduzetih izvan predmetne parnice u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Sisku, Stalnoj službi u Kutini pod poslovnim brojem P Ob- 126/2016, a zbog čega nisu cijenili pravomoćnu presudu donesenu u tom parničnom postupku i njenu relevantnost za odlučivanje u predmetnom parničnom postupku.

11. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako je pok. J.

V., kao primatelj uzdržavanja, 24. siječnja 2014. zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženicom, kao davateljicom uzdržavanja, kojim u cijelosti tuženici prepušta čest. br. 1654/4 k.o. L., a koje raspolaganje je izvršeno bez suglasnosti tužiteljice, kao suvlasnice nekretnine, koje postupanje je protivno čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP), slijedom čega je navedeni Ugovor ništetan u dijelu u kojem je pok. J. V. raspolagao sa ½ dijela navedene nekretnine.

11.1. Kako je nedvojbeno utvrđeno da nakon smrti J. V. tuženica koristi predmetnu nekretninu (restoran koji je izgrađen na predmetnoj nekretnini) i sve prihode od istoga zadržava u cijelosti kao korist koju ima od uporabe objekta, to je tužiteljica sukladno odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) ovlaštena od tuženice potraživati ½ naknade koristi koju tuženica ima, a koja visina je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, koji je prihvatio kao detaljan, obrazložen po stavkama, stručan i objektivan, posebno imajući u vidu da je vještak otklonio sve prigovore tuženice kod svoje usmene dopune nalaza i mišljenja.

11.2. Stoga je sud prvog stupnja u cijelosti udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i u dijelu izdavanja isprave podobne za upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženice na ½ dijela predmetne čestice te izdavanja isprave podobne za upis prava vlasništva tužiteljica na ½ dijela iste nekretnine, te djelomično tužbenom zahtjevu postavljenom na isplatu na način da je prihvatio tužbeni zahtjev za ukupan iznos od 258.912,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koja na pojedine mjesečne iznose teče od 1. veljače 2016. pa nadalje, kako je to dosuđeno pod toč. III izreke, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu odbio kao neosnovan (toč. IV izreke).

12. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Prisilni (kogentni) propis je propis koji obvezuje na jedno čvrsto određeno ponašanje koje zakonodavac smatra posebno važnim za pravni poredak, za pravnu sigurnost i za vladavinu prava i koje ponašanje svakako hoće postići.

14. Iz spisa predmeta proizlazi kako je predmetna nekretnina oznake čest. br. 1654/4 k.o. L. kupljena 1987., da je kao kupac u ugovoru o prodaji od 6. travnja 1987. naveden J.

V., a na navedenoj nekretnini izgrađen je objekt (restoran), koji je dovršen 1995., i sve to za vrijeme trajanja bračne zajednice između tužiteljice I pok. J. V..

14.1. Tužiteljica je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini, poslovni broj P Ob-126/16 od 1. ožujka 2017., utvrđena suvlasnicom za ½ dijela čest. zem. 1654/4 k.o. L., temeljem utvrđenja kako ista predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. J. V..

14.2. J. V. je predmetnom nekretninom raspolagao u cijelosti Ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je, kao primatelj uzdržavanja, sklopio 24. siječnja 2014. sa tuženicom, kao davateljicom uzdržavanja i to, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, bez suglasnosti tužiteljice.

15. S obzirom da je u postupku nedvojbeno utvrđeno kako je predmetno zemljište kupljeno 1987., a na istome izgrađen objekat koji je dovršen 1995., to se u konkretnom slučaju u pogledu raspolaganja imovinom koja je bračna stečevina, a što je u konkretnome slučaj, primjenjuju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 59/90 i 45/98 - dalje ZBPO).

15.1. Prema odredbama čl. 283. st. 1. i 2. ZBPO zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumnom, a svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima. S obzirom da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i pok. Josipa Vukelića te da oni tom imovinom raspolažu sporazumno, u pogledu valjanosti raspolaganja tom imovinom, kao zajedničkim vlasništvom, mjerodavne su odredbe ZVDSP o zajedničkom vlasništvu.

15.2. Tako je odredbom čl. 61. st. 1. ZVDSP propisano da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; dok pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali. Iznimno od st. 1., a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća će osoba moći, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretnini pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko (st. 2. istoga članka).

16. Polazeći od načela zaštite povjerenja trećih u pravnom prometu (u konkretnom slučaju tuženice) ta će osoba valjano steći prava na cjelokupnoj (zajedničkoj) imovini ako se utvrdi da je ta osoba pošteni (savjesni) stjecatelj, s time da je, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla nužno procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri, i oba bračna druga, posebno onog koji nije bio sudionik tog pravnog posla u smislu je li znao za raspolaganje svog bračnog druga i je li išta poduzimao da spriječi i zaštiti svoja prava. Takvo pravno shvaćanje izneseno je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/103/2008 od 14. lipnja 2011., koji prihvaća i ovaj drugostupanjski

sud.

17. Pravilno je sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, zaključio kako je pok. J. V. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju cijelom nekretninom raspolagao bez suglasnosti tužiteljice, čiji suvlasnički udio u toj nekretnini je sukladno njenom doprinosu u stjecanju te imovine utvrđen za ½ dijela. Naime, tvrdnju tužiteljice da je za Ugovor o doživotnom uzdržavanju saznala kada je već bila sahrana pok. J. V. tuženica tijekom postupka nije s uspjehom osporila. Osim toga, s obzirom da je tijekom postupka na nedvojben način utvrđeno kako je tuženica bila u dugogodišnjoj ljubavnoj vezi sa pok. J. V., da je tuženica radila u restoranu izgrađenom na predmetnoj nekretnini, da je prema tvrdnji tuženice sa pok. Josipom do njegove smrti živjela u tom restoranu, da nije viđala da bi tužiteljica dolazila u restoran, da i tužiteljica sama u svom iskazu navodi kako nije dolazila kod tuženice niti kod njene kuće niti u restoran gdje je radila da bi je napadala, odnosno s njom razgovarala zbog njene veze sa pok. J., za koju je znala još od 1976., da je sveukupno u tom restoranu bila nekih pet puta, da joj suprug nikada nije polagao račune, a niti ona njemu, to je logičan i prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda kako tužiteljica doista nije bila upoznata sa raspolaganjem svoga supruga, odnosno da isti nije tražio njezinu suglasnost prilikom zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa tuženicom, a niti je tako što, s obzirom na prirodu odnosa pok. J. V. sa tuženicom, bilo za očekivati.

18. Stoga, kako je nedvojbeno utvrđeno da je predmetna nekretnina zajednička imovina tužiteljice i pok. J. V., stečena njihovim zajedničkim radom, s time da je prema njihovom doprinosu u stjecanju te imovine ranije navedenom pravomoćnom presudom utvrđen suvlasnički udio svakog od njih u toj imovini za ½ dijela, to je Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je pok. J. V. zaključio 24. siječnja 2014. sa tuženicom u dijelu u kojem je raspolagao sa ½ dijela predmetne nekretnine, a koji predstavlja suvlasnički udio tužiteljice, suprotan odredbi čl. 283. st.

1. ZBPO i time u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO ništetan.

19. Zbog navedenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti djelomično žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja pod toč. I izreke.

20. Međutim, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži od tuženice da tužiteljici izda valjanu tabularnu ispravu, jer će u suprotnom istu zamijeniti donesena presuda nakon njene pravomoćnosti, valja reći da tužiteljica sa tuženicom nije zaključila nikakav pravni posao usmjeren na prijenos vlasništva sporne nekretnine pa ista nije niti dužna tužiteljici izdati tabularnu ispravu, koja predstavlja obveznopravni zahtjev u izvršenju pravnim poslom preuzete obveze, a koje u konkretnom slučaju nema, slijedom čega je u tom dijelu pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

21. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti djelomično presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II izreke te u tom dijelu odlučiti kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

22. Nadalje, tužiteljica od tuženice traži naknadu koristi za koju tvrdi da je tuženica imala od uporabe njezinog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u razdoblju od veljače 2016. do svibnja 2021., a koji pravni odnos je sud prvog stupnja razriješio primjenom odredbe čl. 1120. ZOO.

23. Odredbom čl. 1120. ZOO propisano je da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

24. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje:

''Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.''

25. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnina ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP.

26. Sud prvog stupnja na konkretan slučaj primijenio je odredbu čl. 1120. ZOO, a da prethodno nije utvrdio je li predmetna nekretnina uporabljena na način da je promijenila identitet, čime je za sada pred sudom prvog stupnja činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. 27. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 370. ZPP, djelomično ukinuti presudu suda prvog stupnja pod toč. III, IV i V izreke i u tom dijelu predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

28. U nastavku postupka sud prvog stupnja će prvenstveno utvrditi je li predmetna nekretnina promijenila identitet tako da nije moguće ili nije gospodarski opravdano predati istu u suposjed tužiteljici, u kojem slučaju će primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, a ukoliko utvrdi da je moguća predaja predmetne nekretnine u suposjed tada će naknadu koristi prosuditi prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP, te utvrditi je li tužiteljica pokrenula postupak radi predaje u posjed njezinog suvlasničkog dijela, kao i da li ju je tuženica onemogućavala da dolazi u predmetnu nekretninu i koristi svoj suvlasnički udio, jer je samo nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku, a nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice postavljenom radi isplate, kao i o troškovima cijelog postupka.

29. Odluka o troškovima u povodu izjavljenih pravnih lijekova temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zadar, 26. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović