Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Poslovni broj: 10 Povrv-481/2021-13

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o., O. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika D. S. d.o.o., O. G., OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. & K. d.o.o., S., radi isplate, (v.p.s. 501,08 kuna), nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. travnja 2022. uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 2. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnika D. M.- N. iz T., poslovni broj Ovrv-33/2021 od 15. travnja 2021. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od 8 dana namiri ovrhovoditelju sada tužitelju iznos od 518,08 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče: na iznos od 64,76 kuna od 1. srpnja 2020. pa do isplate, na iznos od 64,76 kuna od 1. kolovoza 2020. pa do isplate, na iznos od 64,76 kuna od 1. rujna 2020. pa do isplate, na iznos od 64,76 kuna od 1. listopada 2020. pa do isplate, na iznos od 64,76 kuna od 1. studenog 2020. pa do isplate, na iznos od 64,76 kuna od 1. prosinca 2020. pa do isplate, na iznos od 64,76 kuna od 1. siječnja 2021. pa do isplate, na iznos od 64,76 kuna od 1. veljače 2021. pa do isplate, kao i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. travnja 2021. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 625,00 kuna.

Obrazloženje

1.Ovaj postupak ovrhovoditelj sada tužitelj je pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenom vršitelju dužnosti javnog bilježnika D. M.-N. iz T.

2. Ovršenik sada tuženik je pravovremeno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnika D. M.-N. poslovni broj Ovrv-33/2021 od 15. travnja 2021. pobijajući isto u cijelosti, nakon čega je ovaj sud rješenjem poslovni broj Povrv-481/2021 od 2. rujna 2021. predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Prigovarajući rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik sada tuženik je isto u cijelosti osporio u cijelosti navodeći kako ne duguje ovrhovoditelju sada tužitelju utuženi iznos, uz prijedlog za ovrhu da je dostavljen samo izvod otvorenih stavki bez drugih dokaza iz kojih se mogao utvrditi osnov potraživanja.

4. Kod ovog suda je dana 22. rujna 2021. zaprimljen podnesak tuženika u kojem isti ističe da isključivo posluje sezonski i samostalno odvozi otpad koji nastaje za vrijeme obavljanja djelatnosti, te u prilogu podneska tužitelj dostavlja izvještaj turističkog prometa po danima za 2019., 2020. i 2021. od 31. svibnja 2021., kao i ovjerenu izjavu zakonskog zastupnika tuženika od 31. svibnja 2021. ovjeren od javne bilježnice D. M. N. u T. pod brojem ovjere OV-3763/2021 (list 33 – 48 spisa). Tužitelj da nije vršio odvoz otpada s nekretnine tužene, niti da tužena stvara otpad ali tužitelj da joj je slao račune za izvršen odvoz.

5. U očitovanju na tuženikov prigovori iz dosadašnjeg ovršnog postupka, a u podnesku zaprimljenom kod suda 22. rujna 2021., tužitelj navodi kako su tuženikove tvrdnje iznesene u prigovoru netočne i neosnovane te usmjerene na odugovlačenje predmetnog postupka i izbjegavanje podmirivanja utuženog potraživanja. Ističe kako svoje potraživanje temelji na pruženoj usluzi skupljanja odvoza i odlaganja komunalnog otpada i tuženik da je za navedene usluge obveznik još od 2015. te sve do studenog 2018. da je uredno podmirivao račune, te da mu je dobro poznat razlog zbog kojeg mu tužitelj dostavlja mjesečne račune, a što da i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-507/2019. Za izvršene usluge tužitelja u odnosu na predmetni objekt u vlasništvu tuženika za razdoblje od svibnja 2020. do prosinca 2020. tuženiku da je izdano 8 računa a uvidom u koje da je razvidno da svaki od njih sadrži dio koji se odnosi na "minimalnu javnu uslugu" koja iznosi ukupno 64,76 kuna za svaki mjesec. Ističe kako se u predmetnom postupku radi o potraživanju za neplaćene iznose cijene obvezne minimalne javne usluge, a ne za količinu predanog miješanog otpada. Stavku minimalne javne usluge tužitelj da je obračunavao sukladno Cjenicima usluga od 1. lipnja 2019., te Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine O. objavljenoj u službenom glasniku Općine O. 13. svibnja 2019., Općim uvjetima Ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i bio razgradivog komunalnog otpada na području Općine O. za 2019. sukladno članku 61. navedene Odluke, te Zakonu o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19, dalje ZOGO), Uredbi o gospodarenu otpadom ("Narodne novine" 50/17, 84/19, 14/2020; dalje Uredba). Cjenik usluga od 1. lipnja 2019., da su doneseni na temelju Odluke, a koju Odluku je donijelo općinsko vijeće Općine O. temeljem ZOGO i Uredbe. Navedenom Odlukom da su propisani načini i uvjeti pružanja predmetne javne usluge sukladno članku 30. stavak 7. ZOGO, a člankom 5. Odluke da je propisano kako je upravo tužitelj davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, usluge povezane s javnom uslugom i usluge koja se pruža za zahtjev korisnika tih usluga. Tužitelj se poziva na odredbu članka 30. stavak 1. i 2., stavak 7., stavak 5. ZOGO. Poziva se na odredbu članka 47. Odluke u vezi s člankom 20. Uredbe, članak 33. stavak 4. ZOGO, te članak 4. Uredbe. Navodi kako je člankom 7. stavak 1. točka 21. Odluke definiran pojam "obvezna minimalna javna usluga" sukladno ZOGU i ista da je uvrštena u strukturu cijene usluga koje pruža tužitelj. Opreza radi navodi kako je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stari sukladno odredbi članka 30. stavak 5. ZOGO. Tuženik da je vlasnik nekretnina upisanih u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru zk.ul. 4886, zk. ul. 5064, zk.ul. 5065, zk.ul. 5065, zk.ul. 5066, zk. ul. 5069, zk. ul. 5521, sve k.o. O. što čini osnovu njegove obveze na plaćanje usluge odvoza komunalnog otpada. Pored toga tuženik da nikada nije prigovorio tužitelju da nije vlasnik predmetne nekretnine a obveznik da je od 2015. te do studenog 2018. da je uredno plaćao sve usluge.

6. Nadalje se u citiranom podnesku tužitelj se poziva na odredbu članka 14. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" broj 50/17, 84/19, 14/20). Tužitelj da je tuženiku dostavio Opće uvjete i Izjavu o načinu korištenja usluge, tuženik da je istu preuzeo, ali Izjavu da nije vratio tužitelju. Tužitelj ističe kako sukladno članku 20. Uredbe obveza korisnika usluge ne nastaje samo za obračunsko mjesto na kojem se nekretnina trajno ne koristi odnosno barem 12 mjeseci uzastopno ili dulje. U tom slučaju korisnik usluge da je dužan pisano se izjasniti da nekretninu ne koristi 12 mjeseci ili dulje i to podnošenjem zahtjeva za nekorištenje usluge zbog trajnog nekorištenja nekretnine, te podataka o očitanju mjernih uređaja za potrošnju električne energije, vode ili slično (članak 12. stavak 1. i 2. Odluke). Navedena iznimka da se ne odnosi na tuženika obzirom da isti svoju nekretninu koristi, a o eventualnom nekorištenju isti da nikada tužitelja nije obavijestio niti dostavio dokaz. Ističe kako je tuženik obveznik plaćanja minimalne javne usluge budući je isti vlasnik predmetne nekretnine, te je prijavljen kao korisnik kod tužitelja, a s druge strane tužitelj da je ovlašten naplaćivati minimalnu javnu uslugu sukladno svim navedenim propisima, a posebice iz razloga što tužitelj obavlja uslugu od javnog interesa na području općine O., te plaćanje iste od svih korisnika omogućuje održivo poslovanje tužitelja, doprinosi javnom interesu, odnosno sprječava ugrozu zdravlja ljudi, onečišćenje voda, tla, zraka i svega ostalog propisanog člankom 10. stavak 1. ZOGO.

7. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 21. listopada 2021. tužitelj ističe kako obavlja uslugu od javnog interesa na području općine O. u skladu sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, a budući je tuženik evidentiran kao korisnik predmetne usluge isti da nije ovlašten jednostrano odlučivati o prekidu pružanja predmetne usluge. Obveza korisnika usluge da ne nastaje samo za obračunsko mjesto na kojem se nekretnina trajno ne koristi odnosno barem 12. mjeseci uzastopno ili dulje, a što je propisano člankom 17. Odluke iz 2019., te člankom 23. odluke iz 2020. Predmetni postupak da se vodi radi neplaćanja iznosa cijene obvezne minimalne javne usluge, a ne za količinu predanog miješanog javnog otpada, a što je razvidno iz utuženih računa. Tuženiku da se naplaćuje samo stavka "minimalne javne usluge" iz razloga što tuženik svoj otpad ne predaje tužitelju, a kako je to i sam priznao.

8. Podneskom zaprimljenim kod suda 24. studenog 2021. tuženik je ustrajao u dotadašnjim navodima i dodatno ističe da činjenica što je tuženiku naplaćena samo minimalna javna usluga dovodi u pitanje izvršavanje usluge od strane tužitelja, jer da je tužitelj izvršavao odvoz komunalnog otpada tada da bi prema propisima, uz minimalnu javnu uslugu uračunao i dodatan iznos prema broju odvoza spremnika za otpada a što davatelj usluge da nije napravio već da je obračunao samo minimalnu javnu uslugu.

9. U podnesku zaprimljenom kod suda 9. ožujka 2022. tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, te se poziva na sadržaj presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-774/2020 od 26. listopada 2021.

10. Tijekom parničnog postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

11. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade po dospjelim mjesečnim računima za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2020. za komunalne usluge u ukupnom iznosu od 518,08 kuna (list 151-158 spisa).

13. Među strankama nije sporno da tuženik utužene račune nije podmirio. Kao sporno valjalo je utvrditi je li tuženik u obvezi platiti utuženo potraživanje tužitelju, budući tuženik tu obvezu osporava.

14. Odlukama o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada na području Općine O. objavljenih u Službenom glasniku Općine O. broj 6/19 (dalje u tekstu: Odluke) regulirani su, između ostalog, pojmovi davatelja usluga, korisnika usluga, kriterija obračuna količine miješanog komunalnog otpada, obveze davatelja usluga kao i evidencije o preuzetom komunalnom otpadu.

15. Tako, člankom 5. i 6. Odluke definirano je da je davatelj javne usluge R. d.o.o., ovdje tužitelj, a da je korisnik javne usluge na području njezinog davanja vlasnik cijele nekretnine ili njezinog posebnog dijela.

16. Odredbom članka 13. Odluke određeno je da kriterij količine predanog otpada u obračunskom razdoblju je volumen spremnika i broj pražnjenja spremnika.

17. Nadalje, odredbom članka 18. Odluke propisano je da je kao dokaz o izvršenju javne usluge preuzimanja miješanog komunalnog otpada je digitalna evidencija davatelja usluge kojom se evidentiraju očitanja barkoda ili RFID čipa na spremniku.

18. Prema članku 1. Općih uvjeta Ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (dalje u tekstu: Opći uvjeti) istima se uređuju međusobni odnosi između davatelja usluge i korisnika usluga.

19. Člankom 4. st. 1. Općih uvjeta definiran je trenutak sklapanja predmetnog ugovora na način da se isti smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu.

20. Iz Izjave priložene spisu (list 104 i 105 spisa) za utvrditi da ista nije potpisana od strane ovlaštene osobe korisnika usluge ovdje tuženika, pa je sud ne može cijeniti vjerodostojnom, te sud zaključuje da u predmetnoj pravnoj stvari ne egzistira Izjava u smislu odredbe članka 4. stavak 1. Općih uvjeta.

21. Nadalje, člankom 6. stavkom 1. točkom 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19 – dalje u tekstu: ZOGO) propisana je primjena načela “onečišćivač plaća“ u kojem se onečišćivač definira kao proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada koji snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad.

22. Davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavak 1. tog zakona na način koji se osigurava primjena načela "onečiščivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama tog Zakona, Uredbe iz članka 29. stavak 10. tog Zakona i Odluke iz članka 30. stavak 7. toga Zakona (članak 33. stavak 1. ZOGO). Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavak 1. ovog Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen Odlukom iz članka 30. stavak 7. ovog Zakona, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s Uredbom iz članka 29. stavak 10. ovog Zakona (članak 33. stavak 2. ZOGO) Davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine iz članka 30. stavak 9. ovog Zakona (stavak 3. članak 33. ZOGO).

23. Citiranom zakonskom odredbom propisano je da se troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju uz primjenu načela "onečišćivač plaća" pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika.

24. Dakle, iz navedenog načela proizlazi da nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga nije stvarno pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači te je tužitelj mogao naplaćivati svoju uslugu u slučajevima kada je stvarno vršena usluga prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada.

25. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije dokazao činjenicu izvršavanja predmetne javne usluge na način da je dostavio evidenciju, u smislu članka 18. Odluke, a koja evidencija o preuzetom komunalnom otpadu bi trebala sadržavati podatke o korisniku usluge i korištenju javne usluge za obračunsko mjesto, korištenju reciklažnog dvorišta, korištenju mobilnog reciklažnog dvorišta, korištenju usluge preuzimanja krupnog (glomaznog) otpada, pa je sud utvrdio da tužitelj doista nije ni izvršio predmetnu komunalnu uslugu (članak 19. Odluke).

26. Štoviše, u prilog tvrdnji tuženika da tužitelj predmetnu uslugu nije ni izvršavao ide činjenica da je tužitelj u samim računima koje je ovdje utužio u rubriku za naziv usluge naveo minimalnu javnu uslugu, a koja prema članku 48. Odluke obuhvaća troškove nastale radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta za primanje bez naknade otpada nastalog u kućanstvu općine O., prijevoza i obrade krupnog (glomaznog) otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge, vođenje propisanih evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom, a kako to propisuje i članak 33. ZOGO-a koji posebno ističe da se isto vrši na način kojim se osigurava primjena načela “onečišćivač plaća“, jer da je predmetnu uslugu tužitelj izvršavao tada bi prema propisima u cijenu minimalne javne usluge trebao obračunati dodatni iznos prema broju odvoza spremnika za otpad.

27. Dakle, te troškove (minimalne javne usluge) davatelj usluge može uračunati samo u cijenu usluge koja je stvarno i pružena, a ne na način da se obračunava samo fiksna naknada u obliku cijene minimalne javne usluge te tužitelj nema zakonsku osnovu istu naplatiti u situaciji kada usluga odvoza komunalnog otpada nije izvršena.

28. Slijedom svega navedenog izdani i po tuženiku osporeni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo je u cijelosti ukinuti i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan pozivom na odredbu članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.), a kako je i odlučeno u izreci presude.

29. Naposljetku je za navesti kako je sud kod svega naprijed navedenoga odbio kao suvišan prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka S. Č., D. Č., E. O. i V. P. na okolnosti iz podneska tuženika od 22. rujna 2021., kao i prijedlog tužitelja radi pribave službenim putem podataka od Porezne uprave na okolnosti je li tuženik temeljem utuženih računa koristio pravo na odbitak predporeza, a sve sukladno odredbi članka 10. ZPP-a.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09 i 142/12). Tuženiku je kao trošak parničnog postupka obistinjena jednokratna nagrada sukladno TBR 7. toč. 8. OT-a u iznosu od 500,00 kn uvećano za pripadajući PDV od 25 % u iznosu od 125,00 kn, odnosno ukupno 625,00 kn.

Radi navedenog o troškovima postupka je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu 2. svibnja 2022.

Sudac

IVANA MADUNIĆ,v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka. Odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava