REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 676/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja Božidara Maškarića iz Mokošice, M. Kneževića 4, OIB: ... i drugotužitelja A. M. iz M., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik C. R., odvjetnik u D., proziv tuženika V. R. d.d. P., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu prvotužitelja i drugotužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-823/2021-2 od 7. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn- 25/21 od 8. travnja 2021., u sjednici održanoj 30. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog prvotužitelja i drugotužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prvotužitelj i drugotužitelj podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž- 823/2021-2 od 7. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-25/21 od 8. travnja 2021.
2. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
3. Polazeći od toga da su tužitelji, kao kupci, u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine s prednikom tuženika mogli znati za mogućnost da im kupljena stvar (nekretnina) bude oduzeta, primjenom odredbe članka 510. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), odbijen je njihov zahtjev za naknadu štete zbog postojanja pravnog nedostatka kupljene stvari.
4. Tužitelji predlažu sudu da im dopusti podnošenje revizije zbog pravnog pitanja opravdava li svrha sklapanja ugovora ulaganja kupca s ciljem ostvarenja svrhe ugovora, odnosno ima li kupac pravo na naknadu štete takvih ulaganja kao pravnu sankciju za pravne nedostatke ugovora o kupoprodajni, kao i zbog pitanja je li jamstvo prodavatelja o vlasništvu u ugovoru o kupoprodaji predstavlja nedostatak ugovora o kupoprodaji ukoliko to vlasništvo kasnije otpadne. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja, tužitelji ističu raniju ukidnu odluku istog drugostupanjskog suda u ovom predmetu u kojoj je izraženo shvaćanje da bi tužiteljima, kao kupcima, zbog pravnih nedostataka na stvari, pripadalo pravo na naknadu pretrpljene štete, ali i odluku Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-121/2020 od 19. veljače 2020., u kojoj je potvrđeno shvaćanje prvostupanjskog suda da kupcima u identičnoj činjeničnoj situaciji, na temelju odredbe članka 510. stavak 3. ZOO, uslijed pravnog nedostatka kupljene stvari pripada pravo na naknadu štete u visini troškova koji su im nastali u vezi s izgradnjom obiteljske kuće na kupljenom zemljištu, koje je kupljeno u svrhu gradnje.
5. S obzirom na to da pravo kupca na naknadu štete koju je pretrpio zbog postojanja pravnih nedostataka ovisi o tome je li on u trenutku sklapanja ugovora znao za mogućnost postojanja pravni nedostataka, a da je u ovom postupku utvrđeno da tužitelji, upravo s obzirom na to znanje, nemaju pravo na naknadu štete iz članka 510. stavak 3. ZOO, o odgovoru na prvo pitanje kako ga tužitelji postavljaju, bez da istovremeno osporavaju zaključak suda o tome da su u trenutku sklapanja ugovora znali za mogućnost postojanja pravnih nedostataka kupljene nekretnine, ne ovisi odluka u sporu, pa već time to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Upravo s obzirom na navedeno utvrđenje, kojim je tužiteljima isključeno pravo na naknadu štete upravo zbog znanja za mogućnost postojanja pravnih nedostataka, odluka Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-121/2020 od 19. veljače 2020. nije odgovarajući razlog važnosti, s obzirom da u tom predmetu nije utvrđeno da bi kupci znali za mogućnost postojanja pravnih nedostataka stvari, slijedom čega im je pravo na naknadu štete u visini troškova koji su im nastali izgradnjom obiteljske kuće u koju svrhu su oni kupili zemljište od istog prodavatelja priznato na temelju odredbe članka 510. stavak 3. ZOO. Kako drugostupanjski sud u ponovljenom postupku nije vezan shvaćanjem koje je izrazio u svojoj ranijoj ukidnoj odluci u istom predmetu, onda takva ranija odluka ne predstavlja razlog važnosti nekog pravnog pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. alineja 2. ZPP.
7. U odnosu na drugo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije valja reći da ni ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka nije utemeljena na shvaćanju da ne postoje pravni nedostatci na kupljenoj stvari, pa time i prava tužitelja, kao kupaca, u smislu odredbe članka 510. stavak 1. i 2. ZOO, već isključivo na shvaćanju o nepostojanju prava na naknadu štete u smislu stavka 4. istog članka.
8. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 30. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
