Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 2

6 P-559/2020 -

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz B. ., OIB: …, zastupana po punomoćniku T. B., odvjetniku iz B., protiv tuženika pod 1) T. P. iz T., P. 6b, OIB: …, pod 2) E.&S. bank d.d., OIB: …, R., J. trg 31, zastupana po punomoćniku A. K., odvjetnica u O. društvu M. i P., sa sjedištem u R., i pod 3) M. P. rođ. Š., vl. O. H. iz M., T. 10, ranije T., P. 6b, OIB: …, radi isplate, izvanraspravno dana 25. travnja 2022. god.

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se tužba tužiteljice M. H. iz B. V., O. 3., OIB: …, od 7. veljače 2011. god. povućena.

II/ Dužna je tužiteljica M. H., u roku od 15 dana , naknaditi tuženiku pod 2) E.&S. bank d.d., O.: …, R., J. trg 31, na ime troškova predmetnog postupka iznos od 8.275,00 kuna.

III/ Odbija se zahtjev tuženika pod 2) pod 2) E.&S. bank d.d., R. za naknadom više traženog troška parničnog postupka u iznosu od 57.625,00 kuna, kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužiteljica je kod ovog suda , kao stvarno i mjesno nadležnog, dana 7. veljače 2011. god. ustala tužbom protiv tuženika pod 1) P. T. iz T., pod 2) E.&S. bank d.d., R. i pod 3) P. M. iz T., radi isplate bračne stečevine u iznosu od 200.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 25. studenog 2002 god., pa do isplate sa osnova njenog učešća u bračnoj stečevini u roku od 15 dana. Tužiteljica je istakla i podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica temeljem svog ulaganja za vrijeme trajanja braka stekla pravo suvlasništva na k.č. br. 682 zgr. ZU 303 upisane u zk Općinskog suda u Makarskoj i to u ½ dijela, te da se utvrđuje ništavan Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES887/06-1 od 20. listopada 2006. god. sklopljen između tuženika u dijelu koji se odnosi na čl. 5. i čl. 6. i to u ½ dijela k.č. br. 682 zgr. k.o. Tučepi, te da se naloži u zemljišnim knjigama brisanje upisanog založnog prava u korist E.&S. bank u iznosu od 510.000,00 EUR-a sa pripadajućim kamatama i to u ½ dijela k.č. br. 682 zgr. k.o. Tučepi.

Tuženici pod 1) i 3) su u svom odgovoru na tužbu priznali tužbu i tužbeni zahtjev, dok je tuženik pod 2) u svom odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu tužiteljice.

Sud nije prihvatio priznanje tuženika pod 1) i 3), te su u postupku zakazana ročište dna 18. rujna 2021. god. i 12. listopada 2021. god. 13. studenog 2021.god., koja su odgađana radi neuredne dostave poziva strankama, i po prijedlozima za odgodu stranka radi pokušaja mirnog rješenja spora među strankama.

Dana 11.lipnja 2013. god. zaprimljen je podnesak tužiteljice (list 93 spisa), kojim ista putem svog punomoćnika A. P., odvjetnik u B., obavještava sud da povlači svoju tužbu, obzirom da su bivši supružnici uredili svoje odnose u cijelosti, pa tako i u pogledu vlasništva nekretnine. Podnesak tužiteljice dostavljen je tuženicama pod 1) do 3), kako bi se isti očitovali o povlačenju tužbe tužitelja.

Dana 28. studenog 2014. god. zaprimljen je podnesak tuženika pod 2), kojim isti daje svoj pristanak na povlačenje tužbe, uz zahtjev za naknadu troškova postupka, u iznosu do 63.675,00 kn, prema popisu troška kojeg prilaže uz podnesak.

Tuženicima pod 1) i 3) je dostavljen podnesak tužiteljice kojim ista povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari, koji podnesak su tuženici zaprimili, uz pozive na zakazana ročišta dana 10. prosinca 2014. god., 22. siječnja 2015. god., 17. veljače 2015. god, na koja tuženici nisu pristupili, te se u odnosu na povlačenje tužbe tužiteljice nisu očitovali, a niti se na bilo koji način usprotivili povlačenju tužbe tužiteljice.

Tuženik pod 2) je na ročištu dana 17. veljače 2015. god. dostavio podnesak kojim isti popisuje daljnji troška za zastupanje na ročištu od 10. prosinac 2014. god. prema popisanom trošku u podnesku.

Tužiteljica M. H. se u tijeku postupka nije pojavljivala na zakazanim ročištima, da bi dana 17. svibnja 2013. godine, tužiteljica je osobno pristupila u sudnicu uređujućeg suca, te pri tom izjavila da ona nikakav postupak kod ovog suda nije pokretala niti potpisala punomoć odvjetnici A. P., pa samim time niti je ovlastila za podnošenje tužbe.

Naime, dana 28. svibnja 2013. godine tužiteljica je dostavila u spis i zamolbu za deblokadu njenog tekućeg računa, koja blokada je izvršena radi naplate sudske pristojbe iz predmetnog postupka, te navodi da je podnijela kaznenu prijavu protiv krivotvoritelja punomoći zbog kaznenog djela krivotvorenja i zlouporabe položaja, stoga je zatražila da se pismeno izvijesti o svakoj novonastaloj promjeni kako ne bi došlo do nanošenja štete njoj i njenoj obitelji i da bi se blagovremeno spriječile eventualne nove protuzakonite radnje poduzete u njeno ime.

Tužiteljica je nadalje u podnesku od 27. veljače 2015. godine tužiteljica je izvijestila sud da nikoga nije tužila, i da je njen potpis na punomoći krivotvoren, da je kada se razvodila od tuženika pod 1) na ime bračne stečevine dobila stan i sa time tu diobu završila, da neće plaćati sudske troškove za nešto što nije napravila niti dolaziti na suđenja, da ima obitelj te normalan i miran život, da joj je "netko" tko ima problema s kućom radio iza leđa, zbog čega da joj je blokiran račun na koji dobiva dječji doplatak, da taj "netko" nju ostavi na miru, a da njoj Bog pomogne odgojiti djecu da budu dobri i pošteni u korumpiranoj državi. Uz podnesak je priložila presliku Darovnog ugovora od 14. siječnja 2003. i Anex tog ugovora od 11. ožujka 2003. godine sklopljenog između T. P. kao darovatelja i tada M. P., kao obdarenice, koji se odnose na stan u M., K. b.b., izgrađen na čest. zem. 306/5 KO Kotišina. Na upit suda Državno odvjetništvo u Makarskoj je dopisom broj K-DO-67/14 od 15. rujna 2014.godine izvijestilo sud da nije pokrenut kazneni postupak povodom kaznene prijave M. H., zbog krivotvorenja punomoći.

U ovoj pravnoj stvari ovaj prvostupanjski sud je Rješenjem posl. br. P-96/11 od 23.ožujka 2015.godine, ukinuo sve radnje što ih je u ime M. H. poduzela odvjetnica A. P., te je tužba odbačena kao nedopuštena.

Odlučujući po žalbi tuženika pod 2) Županijski sud u Splitu je Rješenjem broj Gž-1767/15 od 07.rujna 2015.godine ukinuo to prvostupanjsko Rješenje i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje. U Rješenju se navodi da sud nije ni pokušao utvrditi je li potpis na punomoći krivotvoren, kako to tvrdi M. H., te da nije jasno zbog čega nije pokrenut kazneni postupak protiv T. P. i drugih, povodom kaznene prijave tužiteljice zbog krivotvorene punomoći, te kakvu je odluku ODO donijelo povodom te kaznene prijave.

Sud je u skladu s uputom drugostupanjskog suda, naložio M. H. da predloži dokaze na okolnosti da je njen potpis na punomoći izdanoj odvjetnici A. P. krivotvoren. M. H. je postupajući po tom nalogu suda u podnesku od 07.veljače 2017.godine navela da nikada nije vidjela odvjetnicu A. P., niti joj je dala punomoć, a niti ikome drugome u svom životu, da sa bivšim suprugom T. P. nema nikakvih kontakata od razvoda braka , da su se razveli sporazumno i u miru, da je (kao bračnu stečevinu) dobila stan i auto i da joj je to bilo dovoljno, da nikada nije tražila ništa više niti joj treba, da će ako treba ići na poligraf ili detektor laži zato što je nevina i u pravu i piše istinu, a da treba ispitati ostalu gospodu "korumpiranu, lažljivu mafiju". Sud je od PP Makarska zatražio presliku kartona osobne iskaznice M. H. radi usporedbe tog nespornog potpisa sa potpisom u spornoj punomoći, pribavljen radi eventualnog provođenja grafološkog vještačenja, koje vještačenje nije provedeno, jer izvođenje tog dokaza nitko od stranaka nije predložio, a niti je sud imao koga pozvati da predujmi troškove tog vještačenja.

Nakon što je M. H. osporila valjanost punomoći, tuženici pod 1 i 3/ se o tome nisu očitovali, niti su pristupali na zakazana ročišta, a tuženik pod 1/ je dostavljao medicinsku dokumentaciju, nalaze specijalista psihijatra, da boluje od depresije, kojim je nalazima opravdavao nedolazak na ročišta, iako je prije podnošenja kaznene prijave u postupku aktivno sudjelovao.

Sud je ponovo rješenjem posl. br. P-452/19 od 21. listopada 2019. god. u predmetnoj pravnoj stvari ukinuo sve radnje što ih je u ime M. H. poduzela odvjetnica A. P. iz B., te je tužba tužiteljice odbačena kao nedopuštena.

Ponovno postupajući po žalbi tuženika pod 2), Županijski sud u Splitu rješenjem posl. br. Gž Ob-171/2020-2 od 22. travnja 2020. god., ukinuo rješenje Općinskog suda u Makarskoj posl. br. P-452/19 od 23. listopada 2019. god. i predmetno je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem to suda.

U nastavku postupku skladu s uputom drugostupanjskog suda sadržanoj u odluci br. Gž Ob-171/2020-2 od 22. travnja 2020. god., sud je dopisom rješenjem posl. br.P-559/2020 od 1. ožujka 2021. god. pozvao tužiteljicu da u skladu s uputom drugostupanjskog suda dopuni svoje nepotpune navode iznesene u postupku dana 17. svibnja 2013. god. kojima tužiteljica tvrdi da nije pokrenula nikakav postupak kod ovog suda, niti da je potpisala punomoć odvjetnici A. P. iz B., za pokretanje predmetnog postupka, te da u tom pravcu označi ili dopuni dokazna sredstva kojima potvrđuje svoje navode, na koje traženje se tužiteljica u udijeljenom roku oglušila, nakon čega je sud istu ponovo pozvao na postupanje dopisom od 12. srpnja 2021. god., te požurnicom od 8. prosinca 2021. god. i 16. ožujka 2022. god. Dana 21. travnja 2022. god. zaprimljen je podnesak novoimenovanog punomoćnika tužiteljice T. B., odvjetnika u B., koji u spis dostavlja ovjerenu izjavu tužiteljice od 13. travnja 2022.g od. u kojoj tužiteljica nesporno izjavljuje da je ona odvjetnici A. P. dala sve ovlasti u vezi zastupanja u parničnom postupku razdiobe bračne stečevine koji se sada vodi pod posl. br. I Pč452/2019. god., a u vezi požurnice Naslovnog suda pod posl. br. P-55972020, te istom izjavom nesporno očituje da je ona predala punomoć za zastupanje odvjetnici A. P. i da ne zna tko je i zašto sud neovlašteno obavijestio o činjenici da ona tu punomoć nikada nije dala odvjetnici A. P. iz B., te joj na taj način pričinio i nelagode zbog kojih se morala očitovati, kako kod suda, tako i kod Državnog odvjetništva u Splitu. Punomoćnik nadalje ističe da je preuzimatelj odvjetničkog ureda A. P., koja je iz HOK-a ispisana dana 4. travnja 2021. god., te da on kao preuzimatelj ureda nastavlja voditi ovaj postupak, pa time u spis dostavlja punomoć tužiteljice koja glasi na njegovo ime. Predlaže se stoga nastaviti s postupkom razdiobe bračne stečevine, jer je netko zloupotrijebio njezina prava, te je Naslovni sud u predmetnoj stvari P-452/19 svojim Rješenjem ukinuo sve do tada obavljene pravne radnje koje je odvjetnica pouzimala u ovoj pravnoj stvari, iako je kako navodi tuženik pod 2), razvidno da je drugostupanjski sud pod posl. br. Gž Ob-171/2020 od 15. siječnja 2021. god. donio drugostupanjsku odluku koja tužiteljici nikada nije dostavljena putem njene punomoćnice, niti njoj osobno, te istovremeno, punomoćnik tužiteljice traži da mu se dostavi navedena drugostupanjska presuda posebno na činjenicu da je prvostupanjsko rješenje ukinuto, te da je prihvaćena žalba prvo i drugo tuženika. Sud je izvršio uvid u punomoć tužiteljice dostavljene uz podnesak kojom ista ovom općom punomoći (list 221 spisa) ovlašćuje odvjetnika T. B., sa sjedištem u B., za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari koja se vodi pod posl. br. P-559/2020 (ranije P-96/2011 i P-452/019.

Izvršen je uvid u izjavu tužiteljice M. H., izjavu daje za potrebe suda O. 3, Baška Voda OIB: …. , sastavljena u B. V. dana 13. travna 2022. god., u kojoj tužiteljica M. H. izjavljuje da je osobno odvjetnici A. P. iz B., I. 22., dala punomoć za zastupanje u parničnom postupku koji je odvjetnica vodila u njeno ime u svojstvu tužiteljice u parničnom spisu kod Općinskog suda u Makarskoj, radi razdiobe bračne stečevine, a koju punomoć je ona osobno potpisala i predala svom bivšem suprugu T. P. iz T. da je preda odvjetnici A. P., a koje je u njeno ime podnijela tužbu radi razdiobe bračne stečevine koju je stekla sa svojim bivšim suprugom T. P. iz T., P. 6b. Izjava se daje za potrebe suda radi nastavka postupak a koji je bio prekinut bez njenog znanja od naslovnog suda od posl. br. I P-452/19. Izjava se daje na traženje Općinskog sud u Makarskoj, a po požurnici pod posl. br. 6 P-559/2020-10. izjava je potpisana od strane M. H., čiji je potpis ovjeren kod javnog bilježnika A. P. sa sjedištem u M. pod br. OV-2737/2022 dana 13. travnja 2022. god. Iz sadržaja izjave tužiteljice M. H. od 13. travnja 2022. god. (list 222 spisa), koja je dostavljena po punomoćniku tužiteljice uz podnesak 21. travnja 2022. god., nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica izdala punomoć za zastupanje odvjetnici A. P. iz B., I. 22., čija punomoć je priložena uz tužbu tužiteljice od 7. veljače 2011. god., punomoć datirana s danom 15. siječnja 2011. god. (list 5 spisa), a prema kojoj punomoći je odvjetnica A. P., kao punomoćnik tužiteljice, podnijela tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.

Prema odredbi članka 92. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08-odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje u tekstu ZPP), radnje u postupku što ih punomoćnik poduzima u granicama punomoći, imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka.

Prema odredbi čl. 95. st. 1. ZPP-a, ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek ili odreći se, odustati od njega, te zahtijevati izdavanje privremenih mjera osiguranja.

Imajući u vidu sadržaj izjave tužiteljice od 13. travnja 2022. god., (list 222 spisa), čiji sadržaj je potvrdio i sadašnji punomoćnik tužiteljice T. B., odvjetnik sa sjedištem u B., u svom podnesku od 21. travnja 2022. god. (list 219-222 spisa), nedvojbeno proizlazi činjenica da je tužiteljica M. H. u ovom predmetu ipak ovlastila odvjetnicu A. P. iz B., za zastupanje u predmetnom postupku, kao to proizlazi iz punomoći koja je priložena u spisu na listu 5 spisa predmeta (članak 89. a. st. 1. ZPP-a), a kako to je i potvrdila sama tužiteljica u svojoj izjavi od 13. travnja 2022. god. (list 222 spisa).

Vezano za ostale navode pun. tužiteljice sadržane u podnesku od 21. travnja 2022. god., u kojem ističe da tužiteljici nije poznato tko je i zašto sud neovlašteno obavijestio o činjenici da ona tu punomoć nikada nije dala odvjetnici A. P. iz B., te joj je na taj način pričinio i nelagode zbog kojih se morala očitovati, kod Državnog odvjetništva u Splitu, za navesti je da je samim pregledom spisa posl. br. P 559/2020. god. , utvrđeno da je tužiteljica osobno pristupila u sudnicu uređujućeg suca dana 17. svibnja 2013. god. , te da joj je pritom istovjetnost utvrđena uvidom u osobnu iskaznicu br.: 103190674 izdane od PP Makarska, pri čemu je ista izjavila da su je u FINI Makarska obavijestili da je njen tekući račun kod Splitske banke blokiran, zbog naplate sudske pristojbe na tužbu i prijedloga za određivanje privremene mjere u ukupnom iznosu do7.500,00 kuna. a po rješenju ovog suda br. I P-96/11, pa izjavljuje da nikakav postupka kod ovog suda nije pokretala, a nakon što je izvršen uvid u spis 1 P-96/11 , da nije potpisala punomoć odvjetnici A. P., te je zatražila od suda da joj se u svrhu podnošenja kaznene prijave protiv odgovornih osoba uruči preslika tužbu, punomoć i rješenje o pristojbi iz spisa P-96/11. O navedenom je sastavljena službena zabilješka koju je potpisala uz uređujućeg suca i tužiteljica M. H. osobno. Suprotno navodima pun. tužitelja iz podneska tužiteljice od 21. travnja 2022. god. razvidno je da je upravo tužiteljica osobno svojim postupanjem, dovela sud u zabludu, pozivajući se na zlouporabu njenih prava, i time uzrokovala dugotrajnost predmetnog postupka.

Međutim, unatoč navedenom, a vezano za prijedlog tužiteljice za nastavak predmetnog postupka, kako to predlaže tužiteljica po svom punomoćniku u svom podnesku od 21. travnja 2022. god., za istaknuti je da je tužiteljica, putem svog punomoćnika odvjetnice A. P., koju je ipak po svojoj Izjavi od 13. travnja 2022. god. (list 222 spisa), ovlastila za zastupanje podneskom od 7. lipnja 2013. god., zaprimljen kod ovog suda dana 11. lipnja 2013. god. (list 93 spisa), izvijestila sud da povlači svoju tužbu, obzirom da su bivši supružnici uredili svoje odnose u cijelosti, pa tako i u pogledu vlasništva nekretnine.

Budući da je tužiteljica izdala punomoć za zastupanje odvjetnici A. P., u ovom predmetu, odvjetnica A. P., je temeljem izdane punomoći u skladu s odredbom čl. 95. st. 1. ZPP-a bila ovlaštena povući tužbu, što je i učinila podneskom od 11. lipnja 2013. god.

Tužena pod 2) je svojim podneskom od 28., studenog 2014. god. (list 103 - 104 spisa) dala svoj pristanak na povlačenje tužbe tužiteljice, te je podnijela zahtjev za naknadu troškova postupka, popisanih u podnesku, koji trošak je dopunjen zahtjevom iz podneska predanog na ročištu dana 17. veljače 2015. god. (list 120-122 spis).

Tuženici pod 1) i 3) se nisu usprotivili povlačenju tužbe tužiteljice. Iako je tužiteljica svojim podneskom od 21. travnja 2022. god. predložila nastavak raspravljanja u ovoj pravnoj stvari, ovaj prijedlog tužiteljice nema pravnog značenja za daljnje raspravljanje u postupku, jer povlačenje tužbe nije opozivo, obzirom da je izjava o povlačenju proizvela konstitutivan procesno pravni učinak u trenutku kada je dana, a kasnije doneseno sudsko rješenje kojim se povlačenje konstatira ima samo deklaratorno značenje (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenjima posl. br. Rev-122/10-2 od 6. travnja 2011. god. i Rev-2117/16- 2 od 22. studenog 2016. god. ).

Naime, izjava o povlačenju tužbe je jednostrana izjava volje stranke glede pravne sudbine njene tužbe. Radi se o procesnoj radnji tužiteljice kao stranke u postupku i baš jednostrane izjave volje glede daljnje pravne sudbine njene tužbe, te povlačenje tužbe ima značaj slobodnog raspolaganja procesnim ovlaštenjima stranke. Takva izjava na konstitutivan način proizvodi procesno pravi učinak trenutkom njezina davanja ( a kada se tuženik nije usprotivio povlačenju!), pa učinak nastupa ex lege, dok sudska odluka - rješenje suda o povlačenju tužbe ima, kako je već istaknuto deklaratorno značenje.

Budući da je tužena pod 2) dala svoj pristanak na povlačenje tužbe, a tuženici pod 1) i 2) se o povlačenju tužbe o tome nisu izjasnili, niti su se povlačenju usprotivili, sud je u skladu s odredbom čl. 193. st. 1. i stavak 2. ZPP-a odlučio kao pod točkom I/ izreke rješenja.

O troškovima postupka je odlučeno na temelju čl. 158. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine br. 142/12, 103/14, dalje u tekstu: Tarifa), prema zatraženom trošku navedenom u podnescima od 28. studenog 2014. god. i 17. veljače 2015. god.. Kako sud u skladu s citiranim odredbama, o zahtjevu odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, tuženiku pod 2) je priznat popisani trošak po navedenim radnjama u naznačenoj visini i to na ime zastupanja na ročištu od 18. rujna 2021. god. (Tbr. 9. t. 5. Tarife) u iznosu od 1.840,00 kuna, sastav podneska od 10. listopada 2012. god. (Tbr. 8. t. 3. Tarife) u iznosu od 500,00 kn, sastav podnesak od 12. studenog 2012. god. (Tbr. 8. t. 3. Tarife), u iznosu od 500,00 kn, zastupanje na ročištu od 10. prosinca 2014. god. (Tbr. 9. t. 5. Tarife), u iznosu od 500,00 kn, zastupanje na ročištu od 22. listopada 2015. god. (Tbr. 9. t. 5. Tarife) u iznosu od 640,00 kn, zastupanje na ročištu od 17. veljače 2015. god. (Tbr. 9. t. 5. Tarife) u iznosu od 640,00 kn, što sveukupno iznosi 4.620,00 kuna, uvećano za PDV 25% (u iznosu od 1.155,00 kn), sveukupno iznosi 5.775,00 kn, koji iznos valja uvećati za trošak sudske pristojbe na odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, što sveukupno iznosi 8.275,00 kuna, koliko je dužna tužiteljica naknaditi tuženoj pod 2), pa je stoga odlučeno kao pod točkom II/ izreke rješenja.

Zahtjev tuženika pod 2) za više zatraženi iznos troška u visini od 57.625,00 kn, je odbijen, budući da isti nije bio dokazan po osnovi i visini sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a, po kojoj odredbi je tuženik pod 2) bio dužan u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu kao i visini nastalog troška, uz dokaz nastanku tih troškova u traženom iznosu. Naime, tuženik pod 2) je uz radnje popisane u zahtjevu zatražio naknadu troškova prema Tbr. 46. Tarife, međutim za navedeni eventualno nastali trošak, stranka nije navela o kakvom se trošku radi i u kojoj je točno visini taj trošak nastao stranci, a niti je dostavljen dokaz o nastanku traženog troška i njegovoj visini, pa je stoga u tom dijelu zahtjev tuženika pod 2) za naknadom troška postupka u visini od 57.625,00 kuna odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom III/ izreke rješenja.

Tužiteljici je nadalje za ukazati na odredbu čl. 193. st. 9. ZPP-a, kojom je propisano kako se povućena tužba smatra kao i da nije bila podnesena i može se ponovo podnijeti.

U Makarskoj, 29. travnja 2022. god.

SUDAC

BARBARA MENDEŠ, v.r.