Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Posl.br. 8 Povrv-763/2019-36

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja, Suvlasnika stambene zgrade Z. i to: C. d.o.o. OIB:…, A.B., OIB:…, S.B.B., OIB: …, B. d.o.o. N., OIB:…, D.B., OIB: …, C.P. d.o.o, OIB:, …, E. d.o.o., OIB:…, F., OIB:…, D.G., OIB:…, I.b. d.d., OIB:…, I.L. d.o.o., OIB:…, S.I,, OIB:…, M.J1 , OIB:…, M.J , OIB:…, M.K., OIB:…, Z.K., OIB:…, R.K., OIB:…, K.-e. d.d., OIB:…, O.K., OIB: …, I.K., OIB:…, S.L., OIB: …, L.M. d.o.o., OIB:…, L. d.o.o., OIB:…, M I. d.o.o., OIB:…, M.M1 , OIB:…, D.M., OIB:…, M. T. d.o.o., OIB:…, P. d.o.o. OIB: …, P. K.K.D. d.o.o., OIB:…, M.S., OIB:…, S.Š., OIB:…, D.Š., OIB:…, T. 9. d.o.o., OIB: …, I.U., OIB:39094391988… H.V., OIB:…, V.P. d.o.o., OIB: …, M.V1 , OIB: …, M.V -. M. R. d.o.o., OIB:…, zastupani po upravitelju R. d.o.o., R., (ranije G.S.K.G. d.o.o. iz Z., OIB:…), zastupani po punomoćniku D.S. , odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. i P. j.t.d. u Z., protiv tuženika M.M2 , B., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 29. travnja 2022.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M.J3 sa sjedištem u Z., poslovni broj Ovrv-8747/16 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.747,84 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 120,82 kn od 16. prosinca 2014. do isplate;

- iznos od 120,82 kn od 16. ožujka 2014. do isplate;

- iznos od 120,82 kn od 16. travnja 2014. do isplate;

- iznos od 120,82 kn od 16. svibnja 2014. do isplate;

- iznos od 120,82 kn od 16. lipnja 2014. do isplate;

- iznos od 120,82 kn od 16. srpnja 2014. do isplate;

- iznos od 120,82 kn od 16. kolovoza 2014. do isplate;

- iznos od 120,82 kn od 16. rujna 2014. do isplate;

- iznos od 86,99 kn od 16. listopada 2014. do isplate;

- iznos od 115,99 kn od 16. studenog 2014. do isplate;

2 Posl.br. 8. Povrv 763/2019-36

- iznos od 115,99 kn od 16. prosinca 2014. do isplate;

- iznos od 115,99 kn od 16. siječnja 2015. do isplate;

- iznos od 115,99 kn od 16. veljače 2015. do isplate;

- iznos od 115,99 kn od 16. ožujka 2015. do isplate;

- iznos od 115,99 kn od 16. travnja 2015. do isplate;

- iznos od 115,99 kn od 16. svibnja 2015. do isplate;

- iznos od 115,99 kn od 16. lipnja 2015. do isplate;

- iznos od 115,99 kn od 16. srpnja 2015. do isplate;

- iznos od 115,99 kn od 16. kolovoza 2015. do isplate;

- iznos od 115,99 kn od 16. rujna 2015. do isplate;

- iznos od 115,99 kn od 16. listopada 2015. do isplate;

- iznos od 115,99 kn od 16. studenog 2015. do isplate;

- iznos od 115,99 kn od 16. siječnja 2016. do isplate;

prema stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M.J3 sa sjedištem u Z., poslovni broj Ovrv-8747/16 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 213,12 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 18,46 kn od 16. prosinca 2014. do isplate;

- iznos od 18,46 kn od 16. ožujka 2014. do isplate;

- iznos od 18,46 kn od 16. travnja 2014. do isplate;

- iznos od 18,46 kn od 16. svibnja 2014. do isplate;

- iznos od 18,46 kn od 16. lipnja 2014. do isplate;

- iznos od 24,17 kn od 16. srpnja 2014. do isplate;

- iznos od 24,17 kn od 16. kolovoza 2014. do isplate;

- iznos od 24,17 kn od 16. rujna 2014. do isplate;

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M.J3 sa sjedištem u Z.,, poslovni broj Ovrv-8816/16 od 17. veljače 2016. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 762,50 kn te predvidivi trošak postupka u iznosu od 1.035,00 kn sa zateznim kamatama.

3 Posl.br. 8. Povrv 763/2019-36

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.637,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.012,00 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari proveden je povodom tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika M.J3 sa sjedištem u Z., poslovni broj Ovrv-8747/16, donesenog na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 31. kolovoza 2016. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2.960,96 kn, a koji se odnosi na ime neplaćene zajedničke pričuve s pripadajućim zateznim kamatama te troškova ovršnog postupka.

2. Tuženik u prigovoru osporava pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodi kako isprava temeljem koje je određena ovrha nije vjerodostojna isprava podobna za ovrhu te nije vidljivo na koje usluge i na koji prostor se odnosi utuženo potraživanje.

3. Povodom navedenog prigovora tuženika rješenjem suda poslovni broj Povrv-7974/2017 od 07. studenog 2017. predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je van snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno kako će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je podneskom od 18. srpnja 2018. obavijestio sud kako je došlo do promjene zakonskog zastupnika tužitelja, odnosno da G.S.K.G. d.o.o. više nije upravitelj stambene zgrade u Z., te da je novi upravitelj društvo R. d.o.o. te su uz podnesak od 24. rujna 2018. dostavljeni Međuvlasnički ugovor zaključen između suvlasnika stambene zgrade od 20. veljače 2018. kao i Ugovor o upravljanju zgradom zaključen između suvlasnika poslovne zgrade u Z., i društva R. d.o.o. od 01. lipnja 2018.

5. Očitujući se na prigovor tuženika tužitelj je u podnesku od 03. prosinca 2018. naveo kako je tuženik suvlasnik nekretnine koja je izgrađena na kčbr. 5229/3 k.o. G. Z. te vlasnik poslovnog prostora br. 83, površine 32,22 m2 na 4. katu, ulaz A,B- diletacija IV u stambeno poslovnom objektu u Z. Iako tuženik nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik da isti ima valjan pravni temelj stjecanja nekretnine. Navodi kako je društvo G.g d.o.o. kao prodavatelj s kupcem A., obrt u vlasništvu M.M2 sklopilo ugovor o kupoprodaji nekretnine 02. svibnja 2005. Tuženik je bio vlasnik obrta koji je djelovao od 17. svibnja 1996. do 31. prosinca 2009., a u slučaju prestanka obrta sva imovina i obaveze obrta prelaze na vlasnika obrta. Namjera tuženika da stekne pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine proizlazi iz podnošenja prijedloga za

4 Posl.br. 8. Povrv 763/2019-36

uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini Općinskom sudu u Zagrebu 23. rujna 2005. te zahtjeva za izdavanje tabularne isprave Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu 05. ožujka 2018. Navodi kako je tuženik sklopio ugovor o kupoprodaji s namjerom stjecanja prava vlasništva te je naveden ugovor u pretežnom dijelu izvršen isplatom kupoprodajne cijene, predajom nekretnine u posjed tuženiku te korištenjem nekretnine od strane tuženika. S obzirom na to da je tuženik izvanknjižni vlasnik nekretnine koju i koristi, isti je sukladno odredbama čl. 90. st. 1. i čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dužan doprinositi za zajedničku pričuvu. Visina i način plaćanja zajedničke pričuve kao i obveze i odgovornosti suvlasnika uređeni su međuvlasničkim ugovorom i ugovorom o upravljanju zgradom sukladno odredbi čl. 375. ZV-a.

6. Tuženik je u postupku osporio da je bio u posjedu sporne nekretnine, a što da je vidljivo iz izvatka iz zemljišne knjige u kojima se kao vlasnik navodi društvo G.g. d.o.o., a kao ovlaštenik je naveden V.G. dok u ugovoru o kupoprodaji nije navedeno da je tuženiku nekretnina predana u posjed.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga od 31. kolovoza 2016. (list 4 i 5 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom od 01. lipnja 2018. (list 23. – 27 spisa), međuvlasnički ugovor od 20. veljače 2018. (list 28 – 36 spisa); Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 02. svibnja 2005. (list 44 – 45 spisa); izvadak iz obrtnog registra (list 46 spisa); kopija prijedloga za uknjižbu prava vlasništva od 04. listopada 2005. (list 48 spisa); zahtjev za izdavanje tabularne isprave od 05. ožujka 2018. (list 49 i 50 spisa); zk izvadak (list 59 i 60 spisa); Ugovor o upravljanju zgradom br … od 31. siječnja 2002. (list 63 – 66 spisa); zapisnik o primopredaji poslovne zgrade od 10. prosinca 2001. (list 67 i 68 spisa); godišnji program upravljanja za 2002. (list 69 i 70 spisa), pregled prostora i površina po ulazima (list 71 spisa); međuvlasnički ugovor od 31. siječnja 2002. (list 72 – 77 spisa); popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima (list 80 – 82 spisa); nalog za izuzimanje stambene zgrade iz upravljanja (list 83 spisa), zapisnik o primopredaji na upravljanje (list 84 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. lipnja 2020. (list 101 – 104 spisa); zk izvadak neslužbena kopija (list 105 – 122 spisa); obrazac (list 123 spisa) te je pročitan iskaz svjedokinje S.G. (list 134 spisa).

8. Sud je, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 - dalje: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćanje pričuve za razdoblje od 16. veljače 2014. do 16. siječnja 2016. za poslovni prostor površine 32,22 m2 u stambenoj zgradi u Z..

10. U odnosu na navod tuženika da izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 31. kolovoza 2016. nije vjerodostojna isprava valja istaći da je isti u cijelosti neosnovan. To iz razloga što je izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga u cijelosti u skladu s čl. 8 i 9 Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" 78/2015, 134/2015, 120/2016) i u skladu s odredbom čl. 31 Ovršnog Zakona ("Narodne novine" br 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016) stoga izvadak iz

5 Posl.br. 8. Povrv 763/2019-36

ovjerovljenih poslovnih knjiga ispunjava sve zakonom predviđene pretpostavke i kao takav isti predstavlja vjerodostojnu ispravu podobnu za određivanje ovrhe.

11. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 02. svibnja 2005. utvrđeno je kako je isti zaključen između društva G.g. d.o.o., zastupanog po direktoru I.Ć., kao prodavatelja i A., obrta u vlasništvu ovdje tuženika. U čl. 2. Ugovora navedeno je kako je predmet istog poslovni prostor opisan u čl. 1. Ugovora, odnosno poslovni prostor br. …, površine 32,22 m2 na četvrtom katu, ulaz A, B – diletacija IV u stambeno-poslovnom objektu sagrađenom na zkč.br. 5229/3, k.o. G.Z. te je u čl. 3. navedeno kako kupoprodajna cijena iznosi 383.698,33 kn, a koja da je sukladno čl. 4. Ugovora isplaćena u cijelosti putem kompenzacije te da je sastavni dio Ugovora o kupoprodaji nekretnina Ugovor o kompenzaciji od 02. svibnja 2005. Prodavatelj u čl.5. Ugovora ovlašćuje kupca da na osnovu istog bez ikakvog daljnjeg pitanja i odobrenja u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva nekretnina na svoje ime kao i da stupi u nesmetani posjed predmetnog poslovnog prostora. Izvršena je ovjera potpisa osobe ovlaštene za zastupanje društva, direktora I.Ć. od strane javnog bilježnika G.J. sa sjedištem u Z. pod posl. br. OV-8126/05 od 21. rujna 2005.

12. Uvidom u izvadak iz obrtnog registra od 28. studenog 2018. za obrt A. utvrđeno je kako je kao vlasnik istog od njegova osnivanja 17. svibnja 1996. te početka obavljanja obrta pa do dana odjave obrta 31. prosinca 2009. bio zaveden tuženik.

13. Ističe se kako je odredbom čl. 36. Zakona o obrtu ("Narodne novine" br 143/13, 127/19, 41/20) propisano je kako za obveze koje nastanu u obavljanju obrta odgovara obrtnik i to cjelokupnom svojom imovinom. Obveze koje je preuzeo obrtnik – fizička osoba u obavljanju djelatnosti obrta ne prestaju prestankom obrta jer obrt nema pravnu osobnost i za obveze obrta odgovara obrtnik kao fizička osoba.

14. Uvidom u prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini utvrđeno je kako je tuženik vl. obrta A. 23. rujna 2005. Općinskom sudu u Zagrebu podnio predmetni prijedlog na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 02. svibnja 2005. Uvidom u zahtjev za izdavanje tabularne izjave podnesen od strane tuženika Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu 01. ožujka 2018. utvrđeno je kako je tuženik naveo kako je iz dostavljene dokumentacije vidljivo da je on vlasnik poslovnog prostora …, da je zatvorio obrt, platio sva davanja te je sva imovina obrta postala njegovo vlasništvo.

15. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 02. lipnja 2020. utvrđeno je kako je isti zaključen između tuženika kao prodavatelja te R.K. kao kupca. Odredbom čl. 1. navedenog ugovora utvrđeno je kako je tužitelj izvanknjižni vlasnik nekretnine koju je stekao na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 02. svibnja 2005. sklopljenog između društva G.g. d.o.o. kao prodavatelja i obrta A. vlasnika ovdje tuženika kao kupca. R. K. je na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 2. svibnja 2005., Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 02. lipnja 2020. i Tabularne izjave od 20. svibnja 2021. uknjižio svoje pravo vlasništva.

6 Posl.br. 8. Povrv 763/2019-36

16. Svjedokinja S.G. u svom iskazu je navela kako je u zgradi organizirala pričuvu 2002. i poznaje sve suvlasnike. Tuženik je 2005. postao vlasnik i korisnik poslovnog prostora br. … na četvrtom katu. U početku se u poslovnom prostoru izvršavala djelatnost obrta čiji je bio vlasnik te je poslije tuženik prostor davao u najam odvjetniku B. Navodi kako je osobno vlasnica poslovnog prostora br. … koji je susjedan poslovnom prostoru tuženika te da isti nije htio plaćati troškove pričuve. Kada joj je predočen obrazac na listu 123 spisa navela je kako je isti osobno formirala 2002. kada i pričuvu. Budući se radilo o isključivo poslovnim prostorima koje su koristili najmoprimci napravljen je formular kako bi se na temelju grafičkog prikaza utvrdilo vlasništvo radi formiranaj pričuve. G.g. je bio vlasnik poslovnih prostora na četvrtom katu te je prostore kroz kompenzacije podijelio obrtnicima među kojima je bio i tuženik te da joj je isti i dostavio podatke o vlasnicima poslovnih prostora kako bi se mogla formirati pričuva. Navodi kako misli da je iznos pričuve za 2014. i 2015. bio nešto više od 3 kn te da su evidentirana zaduženja bila točna jer smo svi plaćali isto, a tuženik nikada nije napisao prigovor.

17. Iskazu svjedokinje sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je dan uvjerljivo, životno, logično, sukladno ispravama koje prileže spisu.

18. Uvidom u obrazac na listu 123 spisa utvrđeno je da se odnosi na suvlasnike poslovnih prostora, navedeno je da ga ispunjava isključivo vlasnik u svrhu etažiranja , utvrđivanja vlasništva te dogovora radi biranja upravitelja poslovnog dijela. Za prostor zaveden pod brojem … na IV katu, površine 89,52 m naveden je vlasnik G.g. d.o.o.

19. Uvidom u međuvlasnički ugovor koji se odnosi na utuženo razdoblje utvrđeno je da je isti zaključen 31. siječnja 2002. između suvlasnika stambene zgrade i G.S.K.G-a. U privitku međuvlasničkog ugovora dostavljen je i popis suvlasnika stambene zgrade u Z., te je utvrđeno kako je društvo G.g. d.o.o. suvlasnik 3 prostora i to dva prostora površine 89,52 m2 na četvrtom katu i jedan površine 183,05 m2 na prvom katu koji nije potpisan od strane društva.

20. Tužitelji su naveli kako je G.g. d.o.o. prenamijenilo jedan prostor površine 89,52 m2 u tri prostora čije površine ukupno iznose 89,52 m2 i to prostor … na četvrtom katu. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza svjedokinje S.G. te ostalih isprava koje prileže spisu. Do prenamjene poslovnog prostora je došlo nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora od 31. siječnja 2002. obzirom na to da je u kupoprodajnom ugovoru od 02. svibnja 2005. navedeno je kako je predmet istog već formiran poslovni prostor br. 83, površine 32,22 m2 na četvrtom katu ulaz A, B – diletacija IV u stambeno-poslovnom objektu sagrađenom na zkč.br. 5229/3, k.o. G.Z..

21. Člankom 15. međuvlasničkog ugovora određena je visina odnosno koeficijent za plaćanje zajedničke pričuve i naknada za rad upravitelja za poslovni prostor od 1,25. Uvidom u Godišnji program upravljanja za 2002. za stambenu zgradu te u pregled prostora i površina po ulazima utvrđeno je kako je za poslovne prostore je naveden koeficijent 1,25.

22. Odredbom čl. 89 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15)

7 Posl.br. 8. Povrv 763/2019-36

određeno je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

23. Odredbom čl. 90 st. 2 navedenog zakona određeno je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koji su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova.

24. Odredbom čl . 375 st.1 navedenog zakona određeno je da se uzajamni odnosi svih suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku, međuvlasnički ugovor, a stavkom 3 istog određeno je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

25. Uvidom u Međuvlasnički ugovor sud je utvrdio da iz istog proizlazi obveza tuženika kao suvlasnika na plaćanje zajedničke pričuve, a koja je ujedno i zakonska obveza temeljena na odredbi čl. 380 st.1 ZV-a kojom je određeno da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve prema utvrđenom godišnjem odnosno više godišnjem programu, a odredbom čl. 380 st. 4 navedenog zakona određeno je da su navedena sredstva suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno.

26. Utvrđenje je ovoga suda kako je tuženik u utuženom razdoblju bio posjednik i korisnik poslovnog prostora te istovremeno i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade kao posebnog dijela nekretnine, pri čemu je navedeni poslovni prostor držao u posjedu temeljem kupoprodajnog ugovora, a kojeg je sklopio s namjerom stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini te je stoga isti u bio u zakonskoj obvezi uplaćivati sredstva zajedničke pričuve.

27. Naime, bez obzira na činjenicu što tuženik nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetnog stana odnosno nije knjižni vlasnik, isti je sklopio kupoprodajni ugovor za kupnju navedenog poslovnog prostora s namjerom stjecanja vlasništva nad istim pri čemu je navedeni ugovor i izvršen u pretežitom dijelu i to u odnosu na predaju u posjed, isplatu kupoprodajne cijene što je tuženika činilo izvanknjižnim vlasnikom odnosno faktičnim vlasnikom navedenog poslovnog prostora, koji je u cijelosti izvršava sva vlasnička prava, a koje vlasništvo i obvezuje. Tuženik je ujedno u potpunosti raspolagao svojim vlasničkim pravima nad predmetnim prostorom kada je kao prodavatelj zaključio Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora s kupcem R.K. koji je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 02. lipnja 2020. i Tabularne izjave tuženika od 20. svibnja 2021. uknjižio svoje pravo vlasništva.

28. Uzevši u obzir činjenicu da se doprinosi za zajedničku pričuvu plaćaju radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kao i činjenicu da je tuženik bio posjednik i korisnik predmetnog stana u razdoblju na koje se odnosi utuženo potraživanje od 16. veljače 2014. do 16. siječnja 2016. kao i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade te da je isti izvanknjižni vlasnik predmetnoga stana, to je svakako, u smislu odredbe čl. 89. st. 2. ZVSP-a dužan sudjelovati u troškovima zajedničke pričuve.

8 Posl.br. 8. Povrv 763/2019-36

29. Međuvlasnički ugovor zaključen između suvlasnika stambene zgrade 20. veljače 2018. kao i Ugovor o upravljanju zgradom zaključen između suvlasnika poslovne zgrade i društva R. d.o.o. od 01. lipnja 2018. sud nije ocjenjivao prilikom utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva obzirom na to da se isti ne odnosi na utuženo razdoblje.

30. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, kako spisu ne prileži odluka suvlasnika kojom je određen mjesečni doprinos zajedničke pričuve na temelju usvojenog zajedničkog programa obzirom na to da upravitelj iz navedenog razdoblja na traženje suda nije dostavio predmetne odluke niti su iste dostavljene od strane tužitelja sud je u navedenom dijelu poklonio vjeru iskazu svjedokinje S.G. koja je od 2002. organizirala pričuvu te su joj morale biti poznate sve pojedinosti vezano za izračun iste i to u dijelu u kojem je iskazala da je iznos pričuve za 2014. i 2015. bio nešto više od 3,00 kn te da su evidentirana zaduženja bila točna jer da su svi plaćali isto te je sud stoga kao mjerodavan iznos ocijenio iznos za koji je svjedokinja navela sa sigurnošću u visini od 3,00 kn/m2.

31. U konkretnom slučaju visina pričuve obračunata je na način da se umnožak pričuve po četvornom metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, u konkretnom slučaju poslovni prostor, te se tako dobiveni iznos pomnoži s veličinom poslovnog prostora (3,00 kn x 1,25 x 32,22 m2) na koji način je utvrđena visina pričuve od 120,82 kn mjesečno. Tužbeni zahtjev je stoga odbijen kao neosnovan u dijelu u kojem potraživani iznos pričuve premašuje utvrđen iznos dok u dijelu u kojem je isti potraživan u manjem iznosu navodi se kako sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva te bi dosuđivanjem višeg iznosa bio prekoračen tužbeni zahtjev.

32. Slijedom svega navedenog, a kako su osnov i visina tužbenog zahtjeva utvrđeni uvidom u dostavljenu dokumentaciju te izračunom od strane suda, a koja visina odnosno pričuva nije plaćena, prigovori tuženika ukazuju se u cijelosti neosnovanim i danim isključivo radi neplaćanja dospjele obveze, valjalo je temeljem odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a odlučiti kao pod točkom I i II izreke .

33. U odnosu na trošak postupka, valja napomenuti kako je stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Stoga je sud o ovršnim troškovima, kao i o troškovima nastalim u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se završava postupak.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st.

5. i 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u ovom sporu uspio s 93% tužitelju je valjalo dosuditi naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili potrebni za vođenje ove parnice, a odnose se na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kn sukladno čl. 6.

9 Posl.br. 8. Povrv 763/2019-36

Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 08/11 i 114/12, dalje: Pravilnik) što uz PDV od 25 % odnosno 15,00 kn odnosno ukupni priznati ovršni trošak iznosi 100,00 kn.

35. Tužitelju je nadalje dosuđen trošak parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe od 11. listopada 2016. u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja od 03. listopada 2018. i 05. prosinca 2018. u visini od po 12,5 bodova za svako sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife, trošak sastava podneska od 20. studenog 2018. u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 29. siječnja 2020., 17. prosinca 2021. i 29. ožujka 2022. u visini od po 50 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, sve uvećano za PDV 25%, ukupno iznos od 3.437,50 kn. Priznatom iznosu je valjalo pribrojiti i 100,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu sukladno Tbr. 2. t. 1. Uredbe o tarife sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19), ukupno 3.637,50 kn. Tužitelju nije priznat kao osnovan zatraženi trošak dostave u iznosu od 30,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 7,5 kn, što iznosi 37,50 kn jer prema odredbi čl. 6. Pravilnika je nije dokazano da bi trošak u tom iznosu nastao, trošak koji se odnosi na pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i s te osnove zatražen iznosa od 312,50 kn i za izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i s te osnove zatražen iznos od 37,50 kn i to iz razloga što s obzirom na istaknuti prigovor tuženika rješenje o ovrsi nije steklo svojstvo niti pravomoćnosti, a niti ovršnosti, za sastav prijedloga za provedbu ovrhe daljnjim sudionicima u postupku ovrhe i s te osnove zatražen iznos od 312,50 kn iz razloga što navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka kao i zatražen trošak pribave isprava u iznosu od 312,00 kn razloga što tužitelj nije dostavio dokaz da je zatraženi materijalni trošak doista i platio. 36. Slijedom navedenoga, o troškovima postupka odlučeno je kao u točkama III., IV. i V. izreke.

U Sesvetama, 28. travnja 2022.

Sudac:

Iva Raos, v.r.

10 Posl.br. 8. Povrv 763/2019-36

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte