Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 18. Povrv-122/2019-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja - ovrhovoditelja E. M. d.o.o. OIB: … , Z. zastupani po punomoćnici S.Š.,odvjetnici u S., protiv tuženika – ovršenika E.M. iz P., OIB: …, radi isplate, 29. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. V. u P., br. Ovrv-1471/2019 od 19. srpnja 2019. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku E. M. iz P., OIB: … platiti tužitelju E. M. d.o.o.,Z., OIB: … iznos od 1.294,80 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 694,80 kuna od dana 16. prosinca 2018.;

- na iznos od 600,00 kuna od dana 16. veljače 2019.

pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena u roku od 8 dana.

II U preostalom dijelu platni nalog se ukida.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.166,70 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. travnja 2022. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim potražuje iznos od 1.294,80 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik je pravodobno uložio prigovor u kojem osporava potraživanje tužitelja i navodi da je putem telefonskog razgovora s agentom od strane I. I. d.d. ugovorio prelazak na njihovu telefonsku tarifu. Tokom razgovora rečeno mu je da može ugovor raskinuti u bilo kojem trenutku i iz bilo kojeg razloga. Tuženik navodi da je upitao snima li se razgovor i je li sigurno tome tako jer je to bio njegov uvjet da pređe na njihovu mrežu i koristi njihove usluge što mu je agent ponovno potvrdio. Kad je nakon nekoliko mjeseci raskinuo ugovor jer mu više nisu ogovarale usluge I. I. d.d. dobio je na teret ovaj dug uz objašnjenje da je dužan platiti. U prilog svojih navoda priložio je pismenu korespodenciju između njega i Odjela reklamacije I. I. d.d.

3. Sud je, sukladno čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona rješenje o ovrsi stavio izvan snage, te je postupak nastavljen u parnici.

4. Tužitelj je podneskom od 6. studenog 2019. naveo da je temeljem Okvirnog Ugovora o prodaji i ustupu potraživanja sklopljenog s društvom I. I. d.d. od dana 1. kolovoza 2018. postao vlasnik predmetnog potraživanja. Tužitelj navodi kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl. 80. Zakona o obveznim odnosima i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenutcima pokušaja izvansudske nagodbe). U odnosu na prigovor tuženika ističe da je tuženik putem sredstva daljinske komunikacije dana 19. prosinca 2017. sklopio ugovor s društvom I. I. d.d. Zagreb za uslugu NET TEL 20-50 na neodređeno vrijeme, uz obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca. S obzirom da je tuženik raskinuo ugovor prije istekao obveznog trajanja ugovora tuženiku je računom za studeni 2018. naplaćena naknada zbog prijevremenog raskida predmetnog pretplatničkog odnosa, dok mu je računom za siječanj 2019. naplaćena naknada za opremu – modem. Naime, kako tuženik nije vratio opremu u roku od 30 dana od prestanka ugovora, sukladno Općim uvjetima Cjenika, dužan je snositi predmetnu naknadu za uređaj koji je zadržao. Tužitelj ističe kako u Potvrdi o sklopljenom ugovoru jasno stoji da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme uz obvezno razdoblje trajanja ugovora od 24 mjeseca, stoga je tuženik mogao u slučaju neslaganja s istim raskinuti predmetni ugovor u roku od 14 dana od dana sklapanja istog, što tuženik nije učinio. Isto tako, tuženik je po podnesenoj reklamaciji dobio upute od društva I. I. d.d. (mail korespodencija tuženika sa I.) da će mu se po povratku opreme stornirati račun za isto, no unatoč navedenom tuženik opremu nije vratio. Tužitelj je istim podneskom uredio tužbeni zahtjev obzirom je postupak po prigovoru nastavljen u parnici.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz otvorenih stavki dužnika (strana lista 4-2), pismenu korespodenciju između M. E. i I. I. – službe reklamacija (str. lista 9-1 do 19-11), podnesak tužitelja od 6. studenog 2019. s prilozima: okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj PP-01/2018 s prilozima i dodacima, opći uvjeti I.I. d.d. za usluge u javnoj komunikacijskoj mreži za krajnje korisnike, zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, računi za siječanj 2019. i studeni 2018., I. Cjenik usluga te ostale priloge spisu.

6. Sud je analizom dokaza sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku – u daljnjem tekstu ZPP ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11) ocijenio svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev uređeni podneskom od 6. studenog 2019. osnovani.

7. U postupku je nesporno da su tuženik E, . M. i pravni prednik tužitelja I. I. d.d. zaključili ugovor za NET TEL 20-50 uslugu. Isto je razvidno iz Zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa potpisanog po tuženiku dana 19. prosinca 2017. i Potvrde o sklopljenom ugovoru od istog datuma. Tuženik navedeno ne osporava.

8. Tuženik osporava da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme uz obvezno razdoblje trajanja ugovora od 24 mjeseca. Navodi da mu je prilikom sklapanja ugovora usmeno rečeno da može raskinuti ugovor u bilo kojem trenutku i bez navođenja razloga.

9. Uvidom u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog ugovora i Potvrde o sklopljenom ugovoru razvidno je da je zaključen ugovor na neodređeno vrijeme uz obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca. Dakle, ugovoreno je obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca, tako da nije u pravu tuženik kada navodi da isto nije ugovorio.

10. Tuženik navodi da mu je agent I. I. usmeno rekao drugačije od onoga što je tuženik potpisao, međutim tužitelj to nije potvrdio. U prilog svojih navoda tuženik je priložio pismenu korespodenciju sa prednikom tužitelja.

11. Uvidom u pismenu korespodenciju između tuženika i službe za reklamacije I. I. utvrđeno je da je tuženik dana 18. veljače 2019. uputio reklamaciju na račun za studeni 2018. na iznos računa 1.294,80 kuna. U reklamaciji se navodi kao i u prigovoru protiv rješenja o ovrsi da je agent I. I. koji je nudio uslugu uvjeravao tuženika da prijeđe na tarifu I. I., kojom prilikom je istaknuo da tuženik nije ugovorno vezan i da uslugu može prekinuti u kojem god trenutku želi. Međutim, kada su u studenom 2018. prestali koristiti uslugu, I. I. im je poslao račun kojim ih se tereti za prijevremen raskid ugovora. Stoga tuženik moli da se ovaj račun stornira jer smatra da je oštećen od strane I. I..

12. Služba reklamacija I. I 5. ožujka 2019. odgovorila je da je izvršena provjera korisničkog računa E. M. temeljem zaprimljene reklamacije i da je rok za podnošenje reklamacija na izdani račun 30 dana od dana dospijeća računa ili od dana događaja koji je predmet reklamacije i ista se podnosi isključivo pisanim putem. Sukladno navedenom, reklamacija računa za studeni 2018. ne može se uzeti u obradu jer ista nije podnesena u zakonski predviđenom roku, a rok za podnošenje reklamacije na izdani račun iznosi 30 dana od dana dospijeća računa. Time je reklamacija odbijena kao nepravovremena. U odgovoru na reklamaciju navedeno je da se povrat opreme može izvršiti osobno u najbliži regionalni ured ili putem pošte, te je navedena adresa pošte. Također je navedeno da će po primitku opreme naplata iste biti stornirana u potpunosti. U slučaju primjedbi na odluku, podnositelj reklamacije se upućuje da sukladno čl. 50. st. 13. Zakona o elektroničkim komunikacijama može podnijeti pisanu pritužbu Povjerenstvu za rješavanje pritužbi korisnika u roku najviše 30 dana od dana zaprimanja odluke po reklamaciji, te je navedena adresa pošte.

13. Iz navedenog je sud utvrdio da je reklamacija tuženika na račun koji je utužen u ovom postupku odbijena kao nepravovremena, a tuženik nije dokazao da je podnio pritužbu na odgovor Iskon Interneta Povjerenstvu za rješavanje pritužbi korisnika. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je usmena pogodba različita od pismene. Nije dokazao niti da je vratio opremu-modem tužitelju iako je dobio uputu Službe za reklamacija Iskon Interneta da će mu se po povratu opreme stornirati račun. Stoga ga obvezuje potpis na Zahtjevu na ispunjenje obveze kako je pismeno ugovoreno, a ugovoreno je obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca. Kako je među strankama nesporno da je tuženik raskinuo ugovor prije isteka obveznog trajanja ugovornog odnosa, sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

14. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u priložene račune i izvod iz otvorenih stavka dužnika iz kojih proizlazi kako osnovanost osnove tako i visine tužbenog zahtjeva.

15. Obzirom je tužitelj priložio vjerodostojne isprave iz kojih proizlazi visina i osnovanost potraživanja navedenih u tužbi i tužbenom zahtjevu, sudu nije preostalo nego usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

16. Sukladno navedenom, temeljem čl. 451 ZPP-a sud je platni nalog održao na snazi, osim u dijelu ovršnog troška jer se o troškovima ovršnog postupka odlučuje odlukom o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, a kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja odluke.

17. Troškovi postupka temelje se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Trošak ovršnog postupka osnovan je do visine od ukupno 441,70 kuna i sastoji se od javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kn što uz obračunati PDV od 25% iznosi 100,00kn, trošak dostave u iznosu od 29,20 kuna i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 250,00 kn što uz obračunati PDV od 25 % iznosi 312,50 kuna. Sud nije priznao administrativni trošak odvjetnika u iznosu 30,00 kuna uz PDV od 25% obzirom ovaj trošak nije specificiran, odnosno paušalno je određen. Nadalje je sud priznao tužitelju trošak parničnog postupka i to sastav podneska od 6.11.2019. u iznosu od 250,00 kuna, zastupanje na ročištu održanom dana 15.3.2022. u iznosu od 250,00 kuna što sve uz obračunat PDV od 25% iznosi 625,00 kuna. Sud je priznao tužitelju i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna. Tako ukupan trošak ovršnog i parničnog postupka koji je sud priznao i dosudio tužitelju iznosi1.166,70 kuna.

18. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Požega, 29. travnja 2022.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac, v.r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnica S. Š., S.

2. N. K., P.